Navijači su zviždali vlastitom jadu i nemoći koje su odjednom ugledali u zrcalu travnjaka zeničkog stadiona. Igra naše momčadi je od utjehe postala jasan preslik života u Bosni i Hercegovini

Ispad profesora Durakovića pokazao nam je još jednom kako nema suštinske razlike između tri nacionalistička tabora u Bosni i Hercegovini. Notorna je činjenica, dokazana nebrojeno puta, da u BiH političke jednakosti nema ali zato itekako ima političke istosti

Teško da postoji ijedno zaneseno dijete na svijetu, dijete koje je guralo loptu po kvartu a da u trenucima igre nije zamišljalo kako, u trenucima kada ispaljuje loptu u vrata obližnje garaže, nosi dres omiljenog kluba

Ništa u slučaju Kristine Ljevak, SDA i njezinim medijskim batlerima nije bilo sporno izuzev njenog imena i mjesta u kojemu je išla u školu. I zato ovdje nije pitanje kakvu RTVSA žele SDA i njezini poltroni nego je pitanje kakvo to Sarajevo zamišljaju pomenuti banditski kolektivi

Pitanje otkuda Piralen je ovdje suvišno. Nije se rat vodio da se završi tek tako, pukim prestankom pucanja jednih na druge. Neće, čini se, završiti dok svi ne popucamo po šavovima

Osim možda onog puno manjeg, tamo na negdje na jugu Europe u paralelnoj stvarnosti, vremenskoprostornom diskontinuumu zvanom Bosna i Hercegovina. Bitno je imati crvene dresove. Bitno je igrati se. Ostati dijete koje se neobjašnjivo zanosi i zaljubljuje

Te su poruke sažete u onoj pjesmi zbog koje se naježite svaki put kada se razlegne Anfieldom, svetim travnjakom otpora nevjeri i nemogućnostima, otpora Tatcherici...

Ako u finalu Lige prvaka zaigraju Barcelona i Ajax, na nebeskoj tribini u osmijeh će se razvući lice jednog starog nogometnog gunđala

Osobno priželjkujem finale Liverpool – Ajax ali tko mene išta pita. Na koncu to nije ni bitno. Lijepo bi bilo vidjeti utakmice poput one kakvu su odigrali Spursi i City. Neka igra bude igra. Novac će već doći

Čini se da ljudi u Europi mirišu da stvari više nisu pod kontrolom, da se politika radikalizira a s radikalizacijom politike radikalizira se i „ulica“, u ovom slučaju tribine

Seks je, drage moji, čista radost. Žao mi je ako to niste otkrili ali to stvarno nije razlog da želite linčovati one koji jesu

Igra nam se kreće od euforije do depresije a s njom i naša duševna stanja. Možda nas to opet kažnjava naša zemlja, jedina na svijetu u kojoj postoji sudbina pa nam, eto, možda usud ne dozvoljava da budemo sretni

Dominacija kojom smo pomalo i uplašili Armence je nestala, povukli smo se i kao da smo namjerno čekali, obzirom na prednost koju smo ostvarili u prvom poluvremenu, greške protivnika i nekakve prigode za kontranapade. Kao, pretpostavljam, i svakog drugog navijača to me i razočaralo i naljutilo

Ništa o tome koliko svima nedostaje nogometne romantike ne govori više od činjenice da je internetom, nakon utakmice protiv PSG – a, počela kružiti slika koja nam je svima probudila nostalgiju. A na fotografiji legende, ne samo Uniteda već legende naših života, legende sporta uopće. Oni su United, to su govorila ta lica, nesalomljivi, United koji se nikada ne predaje

Liverpoolu nedostaje neumoljivosti i konkretnosti u završnici napada jer ih psihološki destabilizira, ne samo situacija da mogu uspjeti nego, prije svega činjenica da u obrani vlada propuh

Frenkie De Jong ne ide kao bilo kakav igrač u Barcelonu, on u Katalunju ide kako bi popunio cipele Johana Crujiffa

Propustili smo šanse da slušamo one koji su nam govorili staloženo i razložno, jer smo u svojoj gluposti naučili slušati jedino buku i naređenja nasilnika pa zato danas i živimo u društvu koje nad nama svakodnevno izvršava nasilje

Izluđeni. Paranoični. Zaraženi ludilom i tjeskobom. Moramo ustati protiv toga na sve moguće načine.

Hajde da zaista promijenimo kalendar, okrenemo novi list, zakoračimo tamo gdje je vrijeme mjerljivo i prostor nije natopljen krvlju. Ne tražim puno, samo nemoguće