Mi se možemo nadati da ćemo za izbornika jednog dana dobiti nekoga takvog, nepotkupljivog, časnog, čovjeka kojem će rendgen dokazati postojanje kičme. Inače ćemo i dalje biti primorani pratiti silnu paradu gmizavaca

Protekle smo dvije godine bili nepravedni prema njemu, gledali ga namrštenim očima zbog nekih prošlih grijeha, ali čovjek sazrijeva, raste, a Edin je sazrio kako treba, svakako bolje nego sam ja očekivao. Nije poput nekih postao bahati arogantni gastarbajter. Barem to ne pokazuje na terenu

Moramo se posvetiti izgradnji sistema razvoja igrača i domaće lige, ulagati u infrastrukturu i možemo se nečemu nadati. Bez Meše Baždarevića kao izbornika. Bez trošenja nekog novog Kodre. Trebamo odgajati i trenerski kadar. Svašta nešto treba. Vremena ima.

Nogomet se ne igra da bi se gubilo. Nema veze tko je na drugoj strani. Pokazali smo da možemo i protiv Belgije makar je krajnje neobjašnjivo upadanje u crne rupe. Kao da nestanemo s terena u određenim situacijama. Tada dobijemo sumanute golove

Dobro došli u vrli, novi nogometni svijet. Spektakl, vrhunski proizvod po američkom receptu. Analize igre su nepotrebne u ovom slučaju

Treba samo izabrati prave igrače i staviti ih na prave pozicije u sredini terena i obrani. Napad ima toliko kvaliteta da svim igračima treba dati potpunu slobodu s tek ponekom natuknicom o linijama kretanja, točnije uputama kako najlakše otvarati prostor suigračima. I to je to

Možete biti Hrvati tamo gdje vam Čović to dozvoli, po njegovim pravilima i to je, valjda, i vaš nacionalni interes. Hrvatski nacionalni interesi ne pripadaju svim Hrvatima nego isključivo Draganu Čoviću i Hrvatima po njegovoj mjeri

Kup konfederacija je stvar pohlepe. Nazovi proba za Mundijal je samo još jedan način da sezona kiselih krastavaca ipak donosi kakav takav profit

Nema se puno toga pametnog za reći. Nismo odigrali dobru utakmicu. Za razliku od one u Grčkoj koju i dalje smatram ponajboljom partijom naše reprezentacije u povijesti

Davno je Ivica Osim rekao da trener nema što pametovati i govoriti igračima Reala kako da igraju. Jednostavno im daj pozicije i pusti ih

Tekst za pjesmu "Jednom" napisao je mostarski pjesnik Marko Tomaš, glazbu je uradio Željko Martinović dok produkciju pjesme potpisuje Zvonimir Domazet

Zbirke „Neće biti djece za rat“, „Ježene kožice“ i „Gutač nula“ su punokrvna savremena poezija Napisali su ih iskreni i autentični autori, ljudi koji svojim stihovima pred vas staju ne razmećući se vrlinama i ne stideći se svojih ljudskih mana

Staro je to vjerovanje da su čuda na nogometnom terenu moguća. Život je od njih ispražnjen, ali na tom čarobnom zelenom tepihu kojim se kotrlja lopta sve je moguće. Lud je to svijet, ljudi zaluđeni nogometom su takvi, a takvi su dijelom i zbog toga što je onima koji nogomet igraju posao da vjeruju u čuda

Čini se da je gotovo. Čini se da već znamo sudionike ovogodišnjeg finala Lige prvaka. Čuda su u nogometu moguća ali na ovoj razini već jako rijetka. Pogotovu uzevši u obzir ono što smo vidjeli u prvim polufinalnim srazovima između Reala i Atletica te Monaca i Juventusa

Barca ponovno mora izmisliti samu sebe ili preciznije vratiti se svom identitetu. Previše je tu prenemaganja, odmahivanja i gnjevnih psovki prema sucu, izležavanja po terenu kao da je to jedino što su mogli naučiti od Talijana

Nebrojeno puta je Pjanić tijelom radio prekršaje, ušao bi u protivnikovu putanju prsima, mali prekršaji koji nikako nisu za karton su bili ti koji su omogućavali Juventusu da složi obranu. Pokazao se Pjanić i kao odličan kradljivac lopti

Previše smo dopuštali albanskoj momčadi da igra. I to nas je opet moglo koštatii pobjede. Koliko god su albanski pokušaji bili nekonkretni, kada dopustite da protivnik ima loptu i pokušava igrati u kontinuitetu, iz toga će se kad tad izroditi i neka prigoda

Dojam je da nismo dobili što smo očekivali. Izuzev pobjede. Osim Vrančića i Cocalića nisam vidio ljude koji mogu uskočiti kada bude gusto. Ali možda je bolji protivnik veća motivacija pa ćemo tu vidjeti najbolje od onih koji su manje - više podbacili

Makedonija, opjevana, u našem kolektivnom sjećanju upamćena kao zemlja dobrih, srdačnih i raspjevanih ljudi, pluta sama u prilično neprijateljskom okruženju i u cijeloj toj situaciji jasno je, kao i svugdje drugo, najviše pate oni najbolji