Twardzik je studirao harfu i komponovanje na konzervatorijumu New England, u Bostonu. Bebop pijanista i harfa - da ga smrt nije omela, kako je to fino zaključio njegov kolega Leroy Parkins, postao bi jedini bebop harfista na svijetu

Znam, grube su prve verzije crteža zimskih noći u Španiji. Na njima sam tek počeo da radim. Njihovim sjenama želim definisati ono što bih da gledam

U dalekom svijetu na drugoj strani globusa, onkraj ispraznosti ovdašnje dnevne politike, okružen vulkanima, te florom i faunom s kojom se valja obračunavati mačetama, živi, piše i bira vlastitu stvarnost pjesnik Mehmed Meša Begić

Je li moguće spremiti se ovako za odlazak, za drugu stranu, tamo gdje ulica na koju smo zakoračili gubi svoju formu, za crnu zemlju i ništa osim nje? Je li stvarno moguće riješiti se svega i sa svim se pozdraviti? Je li moguće otići ovako lako? To su neka od pitanja koja mi je nametnulo prvo slušanje albuma You Want it Darker

Uzalud razigranost Pariza i dekadencija Hamburga i Beča koji po svaku cijenu pokušava ostati pitom, ali zabavu vrlo lako nađu oni koji je žele. Uzalud to sve, pjesmu je dobila Banja Luka

Svijet je u četvrtak, 8. septembra 2016. godine, dobio na uvid Knjigu žalosti Nicka Cavea

Mehmed Begić u novom pismu piše o prijateljima Tomašu, Raiću i Šodanu, Milesu Davisu, Jerry Drakeu, Robertu Redfordu, Rundeku, Mostaru i Kubi..., o Kubi najviše

Paradoksalno je da o tako teškim temama, o samoći, divljim ružama, zagrljaju u beskraju mraka, rupama u asfaltu, strahu od prepuštanja, kao i o strahu od samoga straha, Lejla tako lako piše

U novom Pismu iz Paname Meša Begić piše o Polly Jean Harvey i upozorava: "Najradije bih samo nabrojao njene pjesme i njihove verzije, pa nestao nijem u mraku. Šta god da kažem znam da neće biti dovoljno"

Kroz razgovore, dopisnice i linkove predstavljamo vam album "Savršen metak", produkt bezuslovne saradnje pjesnika Mehmeda Begića i muzičara Nedima Zlatara i Lea Šarića

Tindersticksima opraštam sve, ali su me stizali i razočarati, i ponekad doprinijeti ovome o čemu sam pričao, da pomislim da smo muzika i ja otplesali svoje

U zadnjem pismu Meša Begić piše o Berlinu, čudnim hotelskim sobama, Australiji, tišini i nježnim ratnicima "Devastations"

U Pismu iz Paname Mehmed Begić razgovara sa Chan Marshall, o ljubavi, iluzijama, skrivenim detaljima i jeseni, najviše o jeseni...

Prije Morphine Sandman je odradio dio života na cesti, od Aljaske gdje se profesionalno bavio ribolovom, preko Srednje i Južne Amerike, života uz tamošnje gljive i marihuanu, izgubio je dva brata u međuvremenu i uspio da bude zboden nožem dok je vozio taksi

Bio sam usamljeni kauboj sa crvenim horizontom ispred sebe i amerikanom u srcu, u potrazi za onim nečim što nikada neće imati ime, ali vrijedi svakog lutanja

Ugleda sebe kao čovjeka koji se vozi cestom prema Panami, preko te iste Costa Rice kojoj je upravo pjesmu pjevao, mada nikada u bjegove i izlaze nije vjerovao

Šteta je da ne upoznate Mešu Begića. Najlakše ga je upoznati onako kako sam ja uradio - pročitati njegovu zbirku pjesama “Sitni sati u Managvi”

O tim danima bi možda vrijedilo jednom napisati knjigu, roman koji će govoriti istinu, premda će svi koji ga budu čitali vjerovati da su likovi i njihovi postupci izmišljeni, jer ne zvuči moguće da je sve bilo baš tako kako je bilo

Umoran sam od svakog novog Vijetnama, klasista rasista, religiozinih fanatika. Ostajem bez misli o izlazu, beznadežan, ali sa tvojim divnim pjesmama. Ipak ostajem.