Thelonious Sphere Monk je zakoračio na moju terasu kao da izlazi na scenu. Sve je tu: i beretka i stav i bop naočale. Nevjerica se miješala sa opojnim dimom, dok su se njegovi koraci sve više transformisali u lagani ples

Mehmed Begić piše o zbirci Neće biti djece za rat pjesnikinje Dijale Hasanbegović

Sad već znam da ne mogu pripadati nijednom poretku. Nikada to neću moći. Ni totalitarizmu, niti demokratiji, niti ću ikada pristati na cenzuru. Nijedno društvo neće dobiti moju podršku. Ali se lako prepuštam rijekama

Progutat će nas saksofoni i njihovi tenori. Prevaranti će ispremještati tipke klavira da im više nikada ne vratimo smisao. Ti i ja nećemo doživjeti hod po ruševinama. Na hipnotiziranima svijet ostaje, budućnost pripada njima

Elvis ostaje temelj, glas i stas. Bez njega, ko zna da li bih ikada došao do Garlanda. Baš kao što je pitanje da li bih se ikada usudio da pišem da nije bilo onog susreta s tobom, u prostorijama Odreda izviđača „Maksim Ijačić“. Želim da znaš da svakodnevno i neumorno vježbam veličanje takvih detalja

Tiha voda koja teče kroz cijelu ovu zbirku, povezujući Managvu i Mostar, u sebi krije mnogo toga, u skladu sa Ecovom teorijom čitanja iz knjige Šest šetnji pripovjednim šumama, pa je preporučljivo i drugo čitanje.

Twardzik je studirao harfu i komponovanje na konzervatorijumu New England, u Bostonu. Bebop pijanista i harfa - da ga smrt nije omela, kako je to fino zaključio njegov kolega Leroy Parkins, postao bi jedini bebop harfista na svijetu

Znam, grube su prve verzije crteža zimskih noći u Španiji. Na njima sam tek počeo da radim. Njihovim sjenama želim definisati ono što bih da gledam

U dalekom svijetu na drugoj strani globusa, onkraj ispraznosti ovdašnje dnevne politike, okružen vulkanima, te florom i faunom s kojom se valja obračunavati mačetama, živi, piše i bira vlastitu stvarnost pjesnik Mehmed Meša Begić

Je li moguće spremiti se ovako za odlazak, za drugu stranu, tamo gdje ulica na koju smo zakoračili gubi svoju formu, za crnu zemlju i ništa osim nje? Je li stvarno moguće riješiti se svega i sa svim se pozdraviti? Je li moguće otići ovako lako? To su neka od pitanja koja mi je nametnulo prvo slušanje albuma You Want it Darker

Uzalud razigranost Pariza i dekadencija Hamburga i Beča koji po svaku cijenu pokušava ostati pitom, ali zabavu vrlo lako nađu oni koji je žele. Uzalud to sve, pjesmu je dobila Banja Luka

Svijet je u četvrtak, 8. septembra 2016. godine, dobio na uvid Knjigu žalosti Nicka Cavea

Mehmed Begić u novom pismu piše o prijateljima Tomašu, Raiću i Šodanu, Milesu Davisu, Jerry Drakeu, Robertu Redfordu, Rundeku, Mostaru i Kubi..., o Kubi najviše

Paradoksalno je da o tako teškim temama, o samoći, divljim ružama, zagrljaju u beskraju mraka, rupama u asfaltu, strahu od prepuštanja, kao i o strahu od samoga straha, Lejla tako lako piše

U novom Pismu iz Paname Meša Begić piše o Polly Jean Harvey i upozorava: "Najradije bih samo nabrojao njene pjesme i njihove verzije, pa nestao nijem u mraku. Šta god da kažem znam da neće biti dovoljno"

Kroz razgovore, dopisnice i linkove predstavljamo vam album "Savršen metak", produkt bezuslovne saradnje pjesnika Mehmeda Begića i muzičara Nedima Zlatara i Lea Šarića

Tindersticksima opraštam sve, ali su me stizali i razočarati, i ponekad doprinijeti ovome o čemu sam pričao, da pomislim da smo muzika i ja otplesali svoje

U zadnjem pismu Meša Begić piše o Berlinu, čudnim hotelskim sobama, Australiji, tišini i nježnim ratnicima "Devastations"

U Pismu iz Paname Mehmed Begić razgovara sa Chan Marshall, o ljubavi, iluzijama, skrivenim detaljima i jeseni, najviše o jeseni...