Tindersticksima opraštam sve, ali su me stizali i razočarati, i ponekad doprinijeti ovome o čemu sam pričao, da pomislim da smo muzika i ja otplesali svoje

U zadnjem pismu Meša Begić piše o Berlinu, čudnim hotelskim sobama, Australiji, tišini i nježnim ratnicima "Devastations"

U Pismu iz Paname Mehmed Begić razgovara sa Chan Marshall, o ljubavi, iluzijama, skrivenim detaljima i jeseni, najviše o jeseni...

Prije Morphine Sandman je odradio dio života na cesti, od Aljaske gdje se profesionalno bavio ribolovom, preko Srednje i Južne Amerike, života uz tamošnje gljive i marihuanu, izgubio je dva brata u međuvremenu i uspio da bude zboden nožem dok je vozio taksi

Bio sam usamljeni kauboj sa crvenim horizontom ispred sebe i amerikanom u srcu, u potrazi za onim nečim što nikada neće imati ime, ali vrijedi svakog lutanja

Ugleda sebe kao čovjeka koji se vozi cestom prema Panami, preko te iste Costa Rice kojoj je upravo pjesmu pjevao, mada nikada u bjegove i izlaze nije vjerovao

Šteta je da ne upoznate Mešu Begića. Najlakše ga je upoznati onako kako sam ja uradio - pročitati njegovu zbirku pjesama “Sitni sati u Managvi”

O tim danima bi možda vrijedilo jednom napisati knjigu, roman koji će govoriti istinu, premda će svi koji ga budu čitali vjerovati da su likovi i njihovi postupci izmišljeni, jer ne zvuči moguće da je sve bilo baš tako kako je bilo

Umoran sam od svakog novog Vijetnama, klasista rasista, religiozinih fanatika. Ostajem bez misli o izlazu, beznadežan, ali sa tvojim divnim pjesmama. Ipak ostajem.

Sjedim u maloj sobi na madracu koji je ispružen na podu, oko nas su ploče i gramofon je u kvaru, iznad su nebesa, razmjenjujemo vizije, oslobađamo se žena smještajući ih u pjesme koje ćemo da pišemo

Gosti sarajevskog koncerta biće Marini prijatelji i suradnici, Damir Imamović, Nedim Ćišić, Marko Tomaš i Mehmed Begić

U novom Pismu Meša Begić nam piše o karijeri Chrisa Isaaka, podsjeća na nezaboravne pjesme, filmove ali i na mrve ljubavi posijane po životnom putu

Na kraju početka, sve se opet vraća na Cheta i njegovu magičnu trubu. Melanholija je upakovana u ono što je na filmskom platnu radio James Dean

U novom Pismu iz Paname naš Meša Begić opisuje svoje susrete sa Nickom Caveom, od prvog susreta na zidu zgrade u Čapljini do posljednjeg, u zagrebačkom kafiću

U novom Pismu iz Paname, naš Meša Begić piše o Woody Guthrieu ali, kako smo već navikli, kroz pismo prolaze i drugi zanimljivi likovi - Bob Dylan, Vladimir Arsenijević, ludi profesor muzikologije...

Septembar je 2014. godine. Mjesec njegovog rođenja, okruglih osamdeset godina i album 'Popular Problems', koji će se pojaviti 23. septembra, dva dana poslije rođendana

Stiglo je novo Pismo iz Paname, a u njemu naš Meša piše o Džou, Džimu, Elvisu i tajanstvenom vozu koji zviždi ispod prozora

U još jednom Pismu iz Paname Meša Begić piše o najdražoj pjesmu koju su napisali U2, ali i o Drveniku, njujorškom pjesniku, slomljenim srcima... Kako nas je već navikao

Ova priča nije inspirisana nikakvim datumom, godišnjicom, niti nekim sličnim povodom. Ovo je bila ispovijest srca koje je napokon izašlo iz grča loše vijesti, i oslobođeno kao poslije još jednog preslušavanja albuma 'Magic and Loss', Lou Reeda