Gledajući film The Long Goodbye

Sutra putujemo u Stolac. Pakujemo nužne stvari koje će nam trebati na jugu, slike, knjige, odjeću... Tako se otkriva ono što je očigledno: kad se poskidaju uramljene slike, ostanu ekseri u zidovima.

U toj Bosni i Hercegovini možete i smijete sve, osim jedne stvari. Ne smijete poželiti da vidite šta je sa one strane ogledala. Jer, tamo ćete vidjeti jednu drugu BiH. Bosnu i Hercegovinu, zemlju čudesa

Prije 100 godina rođen je Zuko Džumhur. Na granicama koje je pješice prelazio danas su postavljene bodljikave žice. Stranci se nepovjerljivo gledaju, iznenadni gosti ne puštaju se u kuće. Neke od zemalja koje je obišao kao hodoljubac opustošene su ratom, a prelijepi mladići i djevojke “čije oči osvjetljavaju noći”, danas su migranti

Ajnadžićevi blokovi više od bilo čega liče na granično kamenje koje označava teritoriju “najvažnije općine u Bosni i Hercegovini”, područje u kojem je koncentrirana ekonomska i politička moć, zbog koje je SDA spremna da žrtvuje desetak drugih gradova

Sve je – neprekidno – isto; samo sve gore, sve zaludnije isto. Ono što se prvi put ponavlja kao tragedija, drugi put kao farsa, peti se put ponavlja kao agonija lišena bilo kakvog razloga, kamoli smisla.

U mladosti sam se zanimao za ideje, i tragom tog interesa birao knjige koje ću čitati. Danas su mi važnije emocije, jer znam da je malo ideja koje u vremenu ne izgube prvobitnu uvjerljivost, a ono što osjećamo, to je zauvijek.

Slika koju smo vidjeli nije problematična sama po sebi, problem je njezina metaforičnost. Prizor je to koji kao da nas upozorava da u ovim okolnostima ništa nije sigurno pa ni svetost Neretve.

U Čitaonici Žurnal čitajte pjesme Medihe Šehidić

Otišli su do njegova stana na Dupontu, i prije ponoći ona je imala gotov tekst njihovog razgovora kojim su oboje bili zadovoljni. I završili su u krevetu. To su bili zadnji dani njenoga studiranja, i za dva mjeseca će se odseliti iz Amerike

Što bi rekao Kurt Vonnegut: “Sve se manje ili više upravo tako dogodilo.”

Niko ne zna kako je Šejn uistinu završio svoj život kada je onda, davno, sjećate se, odjahao u onaj zalazak sunca. Kada je prestao biti i riječ i zakon, “kada je ostao samo slika, kada je sav stao u samo jednu sliku”

Izdavačka kuća "Fraktura" nedavno je objavila zbirku priča "Svetkovina" Magdalene Blažević. Žurnal objavljuje novu priču mostarske književnice

Ljetovanje nije za svakoga, kaže gazda. Ipak, veli majstor široka srca, treba i sirotinju pustiti na more. Ali ne u njegov grad. Za sirotinju treba osmisliti posebnu, izdvojenu destinaciju. Koncentracioni logor na plaži, recimo.

Gledajući film "Do posljednjeg daha": U smrvljenom satu, u tmini i dimu, u starom dijelu grada, u baru s najboljom muzikom, pogleda fiksiranog na plakat sa Belmondom i Jean Seberg bilo me je lako navući na priču o umiranju za ljubav, Godardu i bebopu, o izgubljenima i ostavljenima, o zalutalom i slomljenima.

On je bio najrelevantniji tumač bosanske stvarnosti. Šta kaže Grebo?, pitalo se tamo gdje je nedostajalo odgovora.

Roditelj se, tako, nalazi pred dilemom: kako svoje dijete zaštititi od države za koju su naša djeca potrošni segment statistike “javnog zdravlja” i “ekonomije”

Žurnal u dva nastavka predstavlja poeziju glumca Michaela Madsena, u izboru i prijevodu Elme Mujagić

Nesposoban je vesićoid shvatiti da malo tko u Hrvatskoj mari za to kako se zove koja beogradska ulica. Prosječnom Hrvatu do Zagrebačke ulice u Beogradu stalo je taman toliko koliko im je, na žalost, stalo do Konstantina Koče Popovića.