Virus napravi sprdačinu od tvojeg sjećanja na rovove. Zamisli da je netko onda mogao znati, neke zime 1993. - da brdo zbog kojeg ratujete, dvadeset godina nakon rata, neće značiti ništa. Da neće biti ljudi. Svi da će otići, i pobjednikova i gubitnikova djeca.

Ako nema para niti uticaja, u pandemijska vremena postoji samo jedna stvar na koju čovjek može sigurno računati – virus.

Iz rođene je ulice otišao, najzad, i Savo Kovačević, sa svima. Na svakoj, ne samo simboličkoj ravni, potvrda je to konačnog pada u barbarizam koji je, po sebi, morao ostati nezamisliv. Za koju krivinu Drine je on poginuo?

Biti stalno u Prijedoru, da oni koje smo protjerali imaju kome doći, u vrela ljeta. Moguće je i da ja svojem gradu otimam vrijeme, a ne on meni. Uopće, vrijeme se premalo rađa, natalitetni mu je pad. Dobrovoljan nemigrant, kao bagremik, koji se ne miče

Edukacija, emancipacija, industrijalizacija, urbanizacija i sekularizacija su, dakle, bolesne ideje. Šta je dobro, šta nam treba? Dobra je deedukacija, čiji je savršeni primjer Skaka, čovjek koji nije u stanju shvatiti šta znači antifašizam, niti zapamtiti egzotično ime „Stjepan Mesić“

Jasno mogu čuti očev glas – “pobogu šta radiš to, težak je mramor, ne nosi to sam, što nisi nekoga zovnuo da ti pomogne!?” Pusti stari, gotovo sam naglas rekao, sramota da nemam u čemu svijeću ti zapaliti.

Razumijem što “Lift” neće na pozornicu i što se opire da glava djevojčice opet odlijeće s ramena, i da se to nastavi ponavljati u nedogled

Sa smrću poznate osobe nešto naše, ili onaj dio nas koji je ta osoba pamtila, nestane. Tako se naš svijet smanjuje. Tako mi iz svijeta iščezavamo.

Njihova vizija Bosne i Hercegovine nisu funkcionalne institucije koje služe stvaranju i održavanju prosperitetnog okružja. Oni ne žele društvo slobodnih pojedinaca jednakih pred zakonom. Država je za njih partijska organizacija koja nije samo izvan nego i iznad zakona.

U Čitaonici Žurnal objavljujemo tri pjesme iz nove zbirke Dijale Hasanbegović "Žena u ružičastoj haljini"

Tokom okupacije Bosne i Hercegovine održavala je i vodila pokret otpora u Zenici. Opisivali su je kao sitnu ženu, krhkoga zdravlja, ali uspjela je preživjeti sve “provale” partijske organizacije u Zenici i voditi glavnu vezu sa partizanskim jedinicama. Nikada nije postala narodna heroina niti se išta po njoj zove.

Povodom smrti velikog pjesnika Žurnal ponovo objavljuje dvije pjesme: “Populistički manifest” i “Allen Ginsberg na samrti”.

Marko Tomaš boravio je u Petrinji, gradu pogođenom stravičnim zemljotresom. Pročitajte crtice koje je zabilježio i pogledajte fotografije Denisa Lovrovića i Monike Herceg

Zato kažem: migranti su otjelovljeni višak ovog svijeta. Nisu tržište za oružje koje ih nije ubilo. Nisu ni jeftina radna snaga nužna da bi to oružje bilo izrađeno. Nisu čak ni nužna žrtva tog oružja. I prvih i drugih i trećih, i kupaca i radnika i raznijetih i bez njih ima dovoljno.

Mislim da smo odavno prošli tačku do koje je imalo smisla analizirati sadržaj izjava poput Bakirove o „dobrim i lošim narodima“ i njihovim rukovodstvima, a zapravo o Srbima; ili one Dodikove o „fukari od Srbina“, „udatoj za Bošnjaka“, ili one o „konvertitstvu“ Izetbegovića – a zapravo Bošnjaka...

U Čitaonici Žurnal čitajte izbor iz poezije koju smo objavljivali tokom 2020. godine, pjesnika i pjesnikinja iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije

Sretni su oni koji imaju vedri narativ za svoje traumatsko iskustvo

Mehmed Begić za Žurnal piše novogodišnju priču. Pročitajte i ostale tekstove koje je Meša pisao tokom prošle godine

Prošlo je sedam dana otkako sam stigao u Mostar kako bih proveo blagdane s obitelji. Svo to vrijeme muči me nesanica. Ispunjen sam prazninom zbog koje lebdim i nikako ne mogu leći na postelju