Kako god bilo i što god netko mislio o tome, jedva čekam sredinu rujna, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog toga što je Liverpool ponovno došao tamo gdje mu i jeste mjesto

Kada napusti taj otok čovjeku se učini da je sve samo sanjao. Svaka prava ljubav mora ostati tajna, tek obris, nekakva toplina koja te iznenada ispuni, snovito priviđenje. Netko mora ostati čuvar osmijeha.

I dok se na TV-u cijeli šareni svijet raspada mi nismo ni primijetili da se naš grad, baš kao svaka druga vukojebina na svijetu, pretvorio u destinaciju

U drugom dijelu ljetnog dnevnika Marko Tomaš piše o programu Subart Cafe i Šansonistra na Brijunima: Atmosfera je na SUBART CAFEU I ŠANSONISTRI bila predivna. U zraku je strujalo ono nedokučivo – ljubav, osjećaj koji smo imenovali, a da pojma nemamo što bismo s njim

U prvom dijelu ovoljetnog dnevnika Marko Tomaš piše o pjesničkom festivalu u gradu Sete, nakon kojeg je pomislio: Nije loše za tipa bez ikakvih ambicija

Tužni su dani ispred nas. Dokon mozak je vražje igralište. Iza nas je mjesec dana u kojem smo svaki dan imali planove za večer

Brazilsko je mučenje završilo. A mi i dalje možemo žaliti zbog one tučnjave koja je izbacila Kolumbiju sa prvenstva, jer, siguran sam, gledali bismo čuda potpuno drugačije vrste

Mene je stid što me predstavlja tip koji kasni na avione, djeluje katatonično kao da mu je beskrajno dosadno sve što vidi oko sebe, daje nebulozne izjave i preko reprezentacije prodaje bratovo dijete

Često utakmice najvaljujemo kao okršaj dva glavna igrača, ali često se, kao što se dogodilo sinoć, dogodi da to ipak bude sraz između dvije kompaktne momčadi

Sinoć su zgrabili priliku da uđu u povijest, da stvore mit, da postanu brazilski nogometti košmar i otvore sebi put ka tome zamjene Brazilce na tronu kao najbolja nacionalna momčad svih vremena

Ovo su teški, iscrpljujući mirovni pregovori. Takav je nogomet koji gledamo. Kao da sve momčadi preostale na Mundijalu za osnovni cilj imaju ne dati protivniku da igra

Nakon europske nogometne gnjavaže jedva sam čekao da na teren izađu igrači Kolumbije, najljepša priča ovog Mundijala. A onda sam umjesto blistavog kolumbijskog nogometa svjedočio pravoj barskoj tučnjavi u Fortalezi

1986. godine na svojim je plećima neinspiriranu momčad vukao Diego, a sada to čini Lionel Messi. On je presudni faktor u uspjesima argentinske selekcije na ovom Mundijalu

Gledali smo jednu izrazito fer utakmicu, bez ikakvih prljavština. Tako se hrabro gine, a ne onako kako su učinile neke srcu nam puno bliže momčad

Upravo je fascinantna sposobnost Grčke momčadi da bez obzira s kim igraju uspijevaju, poput zmije koja vas hipnotizira, umrtviti igru i otupiti protivnika

Možda je baš Moacir Barbosa na jučerašnjem nebeskom tulumu na kojem je skupa s Mane Garinchom i Socratesom pio pivo ispred HD ekrana odlučio posuti malo nebeske magije na ramena Julia Cesara

Camus, Madjer, Zidane. U njihovoj zemlji, Halilhodžić je uspio postati nogometno božanstvo. Preko Brazila, zemlje u kojoj je nogomet božanstvo

Naša najbolja postava izgleda ovako: Begović – Mujdža, Šunjić, Spahić, Kolašinac – Hajrović, Pjanić, Bešić, Lulić – Džeko – Ibišević. To je momčad koja ima dovoljno brzine, snage, nogometne inteligencije i znanja da se suprostavi baš svakoj momčadi svijeta

Signore Cesare je ponudio ostavku, nije komentirao dvojbeno suđenje, nije krivio više sile i vremenske uvjete, jer kako je to u svojoj kolumni napisao Igor Bišćan. „Možemo biti ne znam koliki domoljubi, ali sport je jedna konkretna, egzaktna i realna stvar"