Gdje je nestao Prcić? Je li Seadov mali zbilja bolje rješenje od njega? Ili od Izeta Hajrovića? Ili čak od Edina Višće? Zašto Lulić truli na bekovskoj poziciji? Poštenije je ostaviti ga na klupi nego ga gledati kako se muči

Na Kantridi se događala bajka. Sevilja nije djelovala kao momčad koja može nešto promijeniti. Svi su igrali daleko ispod mogućnosti. Ali, jebiga, ne bi Slaveni bili sjebani kao što jesu da im se događaju bajke

Rezultat je božanstvo pa svoje romantičarske meditacije o nogometu mogu slobodno sačuvati za sebe

Ova knjiga je važna zato što kronološki prikazuje kako su neki mladi ljudi pokušavali mijenjati društvo u kojem žive. A ako se prisjetimo mraka u kojem smo živjeli tijekom devedesetih ne moram posebno objašnjavati koliko je svaka zdrava inicijativa bila bitna

Bilo je tu ozbiljnog nogometa. Vjerojatno puno atraktivnijeg nego što ćemo gledati u narednom periodu kada se treneri i igrači krenu baviti kalkulacijama

Zapravo sam trebao napisati esej o kapetanu koji gol do pasa dolazi davati izjavu na državnoj televiziji u gradu u kojem je dan prije održana dženaza za 5 poginulih rudara, u državi u kojoj se svaki dan održava misa zadušnica za izgubljene živote, poslove i dostojanstvo

Žurnalov kauč selektor Marko Tomaš analizira utakmicu protiv Lihtenštajna i ekipu prije početka kvalifikacija za Euro 2016. godine

Kako god bilo i što god netko mislio o tome, jedva čekam sredinu rujna, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog toga što je Liverpool ponovno došao tamo gdje mu i jeste mjesto

Kada napusti taj otok čovjeku se učini da je sve samo sanjao. Svaka prava ljubav mora ostati tajna, tek obris, nekakva toplina koja te iznenada ispuni, snovito priviđenje. Netko mora ostati čuvar osmijeha.

I dok se na TV-u cijeli šareni svijet raspada mi nismo ni primijetili da se naš grad, baš kao svaka druga vukojebina na svijetu, pretvorio u destinaciju

U drugom dijelu ljetnog dnevnika Marko Tomaš piše o programu Subart Cafe i Šansonistra na Brijunima: Atmosfera je na SUBART CAFEU I ŠANSONISTRI bila predivna. U zraku je strujalo ono nedokučivo – ljubav, osjećaj koji smo imenovali, a da pojma nemamo što bismo s njim

U prvom dijelu ovoljetnog dnevnika Marko Tomaš piše o pjesničkom festivalu u gradu Sete, nakon kojeg je pomislio: Nije loše za tipa bez ikakvih ambicija

Tužni su dani ispred nas. Dokon mozak je vražje igralište. Iza nas je mjesec dana u kojem smo svaki dan imali planove za večer

Brazilsko je mučenje završilo. A mi i dalje možemo žaliti zbog one tučnjave koja je izbacila Kolumbiju sa prvenstva, jer, siguran sam, gledali bismo čuda potpuno drugačije vrste

Mene je stid što me predstavlja tip koji kasni na avione, djeluje katatonično kao da mu je beskrajno dosadno sve što vidi oko sebe, daje nebulozne izjave i preko reprezentacije prodaje bratovo dijete

Često utakmice najvaljujemo kao okršaj dva glavna igrača, ali često se, kao što se dogodilo sinoć, dogodi da to ipak bude sraz između dvije kompaktne momčadi

Sinoć su zgrabili priliku da uđu u povijest, da stvore mit, da postanu brazilski nogometti košmar i otvore sebi put ka tome zamjene Brazilce na tronu kao najbolja nacionalna momčad svih vremena

Ovo su teški, iscrpljujući mirovni pregovori. Takav je nogomet koji gledamo. Kao da sve momčadi preostale na Mundijalu za osnovni cilj imaju ne dati protivniku da igra

Nakon europske nogometne gnjavaže jedva sam čekao da na teren izađu igrači Kolumbije, najljepša priča ovog Mundijala. A onda sam umjesto blistavog kolumbijskog nogometa svjedočio pravoj barskoj tučnjavi u Fortalezi