Odlaske na stadion mogu si priuštiti samo oni dubokog džepa i turisti koji ne pitaju koliko košta da vide kultne klubove na djelu. Rezultat toga je polumrtva atmosfera kao još jedan dokaz da su stvari išle k vragu

Wenger je pobijedio sam sebe. Na Maksimir je izveo kombiniranu momčad potpuno potcjenjujući protivnika. A Arsenal nije što je bio prije par godina, bez najbitnijih karika to je barem za klasu slabija momčad od one koju bismo mogli nazvati udarnom

Europa prvo mora pokazati svoje pravo lice, otkriti se kao ultramoderan, tehnološki napredan logor u kojem ljubomorno drži zatočene sve ideje zbog kojih je Zapad nekad značio obećanje boljeg života, u kojem drži zatočene svoje paranoične i izluđene građane, samotne i pokorene zabludama o vlastitoj superiornosti

Gađanje žvakom, gaženje zastave, nepristojni istupi u medijima, bahaćenje, sve je to jedan dio iste priče. Ovom društvu prije svega nedostaje razuma i pristojnosti. A to se preliva i na teren

Ako mene pitate, u ovome vidim nešto dobro. U porazu protiv Belgije, naime, ja sam vidio nekakav zalog za budućnost. Postat ćemo ozbiljna, čvrsta momčad svjesna svojih kvaliteta, ali i limita

Bila je to pobjeda neke Bosne i Hercegovine koje zapravo nema, a u kakvoj bih volio živjeti. Pobjeda, što bi rekao Boro Dežulović, male, pristojne i skromne zemlje

Sve se činilo kao ujdurma starih jugoslavenskih jalijaša i prevaranata koji te tapšu po ramenu dok ti drugom rukom izvlače novčanik. Sve zbog čega je ta država trebala propasti te je noći bilo tu

Ivanić, Izetbegović i Čović su mirotvorci. Ubija nas njihov mir podmuklije od najgoreg zamislivog rata

Odlaskom Dade Matijevića više nemamo pravo biti djeca. Ono što nas osobno pogodi kod smrti heroja našeg djetinjstva jeste vjerojatno svijest o tome da se red pomjera. Kad ode kapetan našeg djetinjstva znamo da je konačno gotovo

Bit će lijepo u Čileu narednih dana. Otvorili su potpuno novo poglavlje nogometne povijesti, a pred ovom istom generacijom je još puno utakmica

Željno sam iščekivao ovo nogometno prvenstvo. U glavi mi je još uvijek ostala slika nogometa koji su južnoameričke selekcije, izuzev Brazila i Urugvaja, prezentirale na prošlogodišnjem Mundijalu. Kao i obično, kad puno očekuješ ostaneš razočaran

Jebeš toleranciju. Tolerancija podrazumijeva tek snošljivost. Razumijevanje je ono što će nas promijeniti, a samim tim promijeniti i okruženje u kojem živimo

Nema tu igre. To je rat. Nema tu slobode. To je sve robija. A nije Arthur Friedenreich stavljao brašno na svoje lice zbog toga. Dribling je izmišljen kako bi se pobjeglo na neko bolje mjesto. A mi od stadiona uvijek napravimo logor

Obrni okreni, jedno je jasno čovjeku kad gleda ovu Barcu – jasno mu je da svjedoči povijesti, nečemu što nikad dok je svijeta i vijeka neće biti zaboravljeno. Makar navijao i podržavao Juventus

Ali tako to sve ide, da parafraziram Gregora Tomca, kad se ljude uči da misle tuđom a ne svojom glavom. Umjesto društva dobiješ vojske. Umjesto kreativaca one koji slušaju naređenja. Umjesto pristojnosti bahatost. Umjesto rock zvijezda generale

Prštalo je na sve strane. Igralo se otvoreno. Ili kako bi doajeni kauč izborništva rekli – za gol više...

Naši su gradovi postali gradovi za najam, a mi smo postali ljudi za najam. Nešto se, ipak, mora raditi i od nečega se mora živjeti

Ne bi bilo nepošteno da je Bayern uspio napraviti čudo protiv Barcelone. Odigrali su sjajnu utakmicu. Nisu imali ni sreće, pogotovo Robert Lewandowski koji je pokazao da je majstor

Allegri je u ovoj utakmici pokazao da je veliki nogometni mag ako ni zbog čega drugog onda zbog prvih deset minuta utakmice kada je Juventus igrao nogomet kakav bih mogao gledati svaki dan po cijeli dan, nogomet koji je imao sve što volimo