Možda je baš Moacir Barbosa na jučerašnjem nebeskom tulumu na kojem je skupa s Mane Garinchom i Socratesom pio pivo ispred HD ekrana odlučio posuti malo nebeske magije na ramena Julia Cesara

Camus, Madjer, Zidane. U njihovoj zemlji, Halilhodžić je uspio postati nogometno božanstvo. Preko Brazila, zemlje u kojoj je nogomet božanstvo

Naša najbolja postava izgleda ovako: Begović – Mujdža, Šunjić, Spahić, Kolašinac – Hajrović, Pjanić, Bešić, Lulić – Džeko – Ibišević. To je momčad koja ima dovoljno brzine, snage, nogometne inteligencije i znanja da se suprostavi baš svakoj momčadi svijeta

Signore Cesare je ponudio ostavku, nije komentirao dvojbeno suđenje, nije krivio više sile i vremenske uvjete, jer kako je to u svojoj kolumni napisao Igor Bišćan. „Možemo biti ne znam koliki domoljubi, ali sport je jedna konkretna, egzaktna i realna stvar"

Atmosfera straha, rastuće ulično nasilje, klicanje osuđenima za ratne zločine je ono što nas čeka u narednih par mjeseci. Narod će, kao i uvijek, nasjesti na istu staru priču. Zašto bi živjeli kad možemo crkavati zajedno, jedni pored drugih, zadovoljni u susmrti

Kako je, od svih europskih izbornika, jedino Halilhodžić predvidio kakav će se nogomet igrati na ovom prvenstvu? Jedna prosječna momčad, što Alžir po imenima jeste, igra po istom receptu po kojem igraju latinoameričke senzacije turnira

Nakon što su Alžirci postigli drugi gol Emir Imamović Pirke poslao mi je sms koji me sjetio onog čuvenog klanjanja božanstvu Vahidu nakon što je Velež u finalu kupa Jugoslavije pobjedio protiv Osimovog Željezničara. Pirke je samo napisao VAHIDEEEEEEEEEEEE!!!

Svakako, bilo je lijepo sanjati, bilo je lijepo vidjeti na ulicama klince s loptom pod rukom, bilo je kao produženo djetinjstvo vidjeti ljude pune nade da će im tamo neka igra promjeniti živote

Htio bih da udarimo šamar onom ljigavom Blatterovom nasljedniku, čije ime ne zaslužuje stajati uz Maradonino, Socratesovo, Garinchino, iako je bio veliki igrač, jedan od najvećih. On je svoj put zacrtao nakon karijere

Kakav susret! Miris nekog starog vremena. Sraz dvije momčadi koje gaje prilično konzervativan nogomet. Dovoljan je pogled na klupe reprezentacije i pogled na dvije trenerske njuške kakve sve rijeđe viđamo

Sad kad je skinuto prokletstvo Hrvatska može potući bilo koga. Ali još uvijek žalim žrtvovanje Ivana Rakitića na zadnjem veznom. Nekako, Kovač mora rješiti pitanje trequartiste, jer nije ga dobio ni u Sammiru

Tužno je bilo vidjeti Vahida Halilhodžića kako i nakon utakmice sjedi na klupi i gleda u prazno pitajući se što se dogodilo njegovoj ekipi

Ronaldo nije uspio baš ništa, nije za sebe osvojio ni 10 sekundi slobode kako je to učinio Messi. Lijepo je zvati se Ronaldo, ali puno je, izgleda, bitnije prezivati se Mueller

Prolazak skupine ne bi trebao biti upitan ako i dalje nastavimo pružati partije poput ove. Ipak smo izgubili od Argentine, Messiju je bo dovoljno 10 sekundi slobode. Nije to ništa neočekivano. Takva je to ptičica.

Ključ je svakako u nogama Miralema Pjanića. Ima nešto u tom dečku što je drugačije, neka luđačka iskra i nadam se da neće izgoriti u njoj

Trećeg dana Mundijala naš Kauč selektor je zabrinut: "Ne ide me. Nijedna se moja prognoza nije ostvarila."

Poslije utakmice između Mekisika i Kameruna jasno je da Hrvatska ne bi trebala imati problema protiv ovih suparnika. No, nogomet je čudo

Kaže mi jedna prijateljica da nikako ne smijemo zanemariti činjenicu da se na jesen u Brazilu održavaju parlamentarni izbori. Javljaju joj ljudi iz Brazila da razni politički mešetari spretno koriste gužvu koja se stvorila oko Mundijala

Tokom promocije prve autorizirane biografije Ivice Osima naš novinar i autor biografije Marko Tomaš razgovarao je sa bivšim igračem Željezničara i jednim od najboljih trenera svijeta. Osim je govorio o šansama Bosne i Hercegovine u Brazilu, favoritima za prvenstvo, najboljem igraču kojeg je gledao i mentalitetu koji nam smeta da dostignemo velike stvari