Da bi bilo sprovedeno vjersko i etničko čišćenje igralo se na strah od vjerskog i etničkog. Podržavajući zločin u Bosni, srednja klasa u Srbiji i Crnoj Gori pristala je na vlastito uništenje: najprije kroz sankcije, potom kroz tranziciju.

Ne postoji san koji će nas spasiti da ne budemo ranjeni, mi kojima je sudbina da živimo danas. Ne nasjedajte na propagandu.

Dok je podržavao agresora na Bosnu, dok je umjetnički lagao o Bosni, davali ste mu zlaćane palme i kitili ga ordenjem. Bio je vaš veliki umjetnik. Sada kada podržava agresora na Ukrajinu i laže o Ukrajini – sada vam ne valja, sada ste primijetili nešto sporno u njegovoj ideologiji?

Ne znam koje bajke (ili basne?) ste čitali pa ste povjerovali da politička elita ima neke programe i zastupa neke ideje, osim onih koji služe njihovima i interesima onih koji vladaju, a ne kandiduju se na izborima. Ja sam čitao Camusa, koji kaže: „Vladati znači krasti i to svako zna“.

Nema ničeg objektivno normalnog u tome da lopov organizuje „građanske proteste“ i iskazuje političke ambicije. Da, teško je, ako ne nemoguće, razlučiti lopovluk od politike. Ali u parlamentarnim demokratijama je normalno ovako: prvo uđeš u politiku pa kradeš. Jer politika je lopovluk-friendly okruženje

Bog koji ispunjava sve naše želje – ne zvuči li to kao savršena definicija Vraga? I kada dobije moć, i kada ostvari ono što je naumio, čovjek ne zna ko mu je, Bog ili Đavo, zapravo pomogao. “Sa božijom pomoći porazićemo neprijatelja” – ta je rečenica refren pjesme koju čovječanstvo pjeva Vragu.

Osnivaćemo banke i kompanije, gomilati bogatstvo; vodićemo ratove, vlade i države, donositi istorijske odluke, u zaludnoj nadi da ćemo jednom nekome biti bitni onako kako je Majkl Fjuri bio Greti...Sve to, sve za ništa.

Teza da vlast reprezentuje demokratsku volju slobodnih građana je sekularizovana verzija šuplje priče o tome da je vlast monarha od Boga, da reprezentuje, manje-više, volju Svevišnjeg.

Posljednje godine XX i prve godine ovog vijeka bile su teške za mene. Znam šta ćete mi reći: a kome i kad nije teško? Tako je. Ali čovjek ipak nađe način da ubijedi sebe da je njegova patnja unikatna. Iako je jasno da ništa naše, a najmanje patnja, unikatno nije. Onako kako patim, patile su milijarde prije mene. No zbog toga što je svjestan da je patnja, baš kao i život, baš kao i glupost, masovna pojava, čovjeku ne bude lakše.

Preminuo je Stevan Tontić. U Čitaonici Žurnal čitajte izabrane pjesme jednog od najznačajnijih savremenih pjesnika sa prostora nekadašnje Jugoslavije.

Preminuo je pjesnik Kemal Mahmutefendić. Žurnal je pored biografije, izabrao nekoliko pjesama ovog izvanrednog pjesnika...

Drugu pandemijsku godinu zatvaram kratkom plejlistom posvećenom bolesti i infekciji. Tim sada žalosno ispunjenim „proročanstvima“ koja su se tekstovima jugoslavenskog punka i novog vala otpočetka širila kao sami njihovi virusni uzročnici. Bolest, trulež i zaraza, uostalom, stoje u samom temelju punk metaforike, i razloge tome nije teško dokučiti

Dozvolite da vam predstavim širu sliku: svi ljudi su nesretni na isti način, svejedno da li svoju nesreću organizuju u porodicu, sestrinstvo, četu ili masonsku ložu. Ne postoji unikatni jad: ako mislite da vas bol koji osjećate čini izuzetnim, drugačijim od svih koje je boljelo, dobronamjerno podsjećam da patnja nije isprika za glupost. Nesreća je, baš kao i život, masovna pojava.

U Čitaonici Žurnal čitajte odlomak iz romana "Dnevnik nepušača" Mladena Blaževića

Ukopani Vukovar ne može nikamo pobjeći, i ne zna se hoće li mu to ikada uspjeti. Muzealiziran kovanicom mjesto od posebnoga državnog pijeteta morat će i dalje trpjeti namijenjenu mu sudbinu. Skovali su je svinjoliki da bi se pokrio prezir prema žrtvi i njihove krvave pare.

Na samo pominjanje rata, skamenili smo se kao životinja pred automobilskim farovima, slijepi i gluhi na sve. Svakodnevni životni problemi više nas ne zanimaju

U Čitaonici Žurnal objavljujemo priču Bojana Krivokapića, koja je osvojila prvu nagradu na ovogodišnjem konkursu za kratku priču "Biber"

Da se brate raskostimo k'o ljudi, rekao je posve ozbiljan. On je za to da svatko svoja groblja preseli u entitete...

Kažu znanstvenici, da nas oko 2100. godine više neće biti. Nas na Balkanu, jugoistočnom Balkanu. Kao toliki narodi prije nas, nestat ćemo asimilirani u neku Europu, koju bi valjalo zamisliti koncem ovoga stoljeća. Ovdje će biti neki drugi ljudi, sve oko nas će nazivati drugačije. Tko će nas se sjećati?