Odlomak iz knjige "Razgovori s Markom" koja će uskoro biti predstavljena na festivalu Bookstan.

Proći će stotine godina umjetnosti, dobre i loše, i decenije pornografije, hadcore i soft, proći će godine i godine voajerskih reality šouova, a mi nećemo prestati biti prestravljeni i skandalizirani golim tijelom. Golo je tijelo fizička iskrenost, kao što je goli, nelicemjerni, otvoreni um psihička, mentalna iskrenost.

Malo je ko u našoj književnosti tako hrabro i lepo kao Branko Ćopić odgovorio svojim delom i životom na pitanje: šta je piscu činiti u svom vremenu? 

Naš duboki i skriveni prezir prema bilo kojim oblicima vječnosti, ili simbolima vječnosti, odražava se u uništavanju spomenika. Spaljivanju zastava. Rušenju starih građevina. Kroz ratove, kroz incidente, kroz nemire, iznenada iz ljudi bukne mržnja prema onome što simbolizira vječnost, ma kakav taj simbol bio

Jer ljeto je, i sve je dozvoljeno. Ljeto je nešto kao Božić za nevjerne. Nepresušni izvor milosti za nepriznate grijehe. Ljeto vas voli. Pokušajte voljeti i vi.

Ljepše je bilo kad smo se manje sretali. Ljudi su govorili da „rade na sebi“ i da su se „potpuno promijenili“. Zbog straha za pad imuniteta, hranili smo se zdravo. I hrana nije bila skupa. Lijepo ugojeni, uzgajali smo imunitet za brojanje ratnih dana. Dana nekakvog rata u kojem se ne zna, zaista ne zna, ko napreduje, iako svi duboko znamo na čijoj nam je srce strani. Manjih. Potlačenih.

U Čitaonici Žurnal predstavljamo poeziju Selme Asotić...

Maternica je organ (preskačem odmah na stvar, jer zaista, zar žena ima ijedan drugi organ koji je ideološki, vjerski i politički važan?) koji nije nikakav „sveti inkubator“, neka mi oproste sve kolege i kolegice koje su pisale, ili mislile drugačije. Ona. Maternica. Ona je javni prostor.

Kao sve drugo u Bosni i Hercegovini i nogomet je postao potpuno nesuvisla igra oko koje se odvijaju stravične stvari. Još je samo po tome nogomet u Bosni i Hercegovini preslik stvarnosti, odnosno istinski nastavak rata drugim sredstvima

Objavljujemo nekoliko odlomaka iz knjige Marka Tomaša "Ivica Osim: Utakmice života". U ovom nastavku autor piše o legendarnoj ostavci posljednjeg jugoslovenskog selektora...

Objavljujemo nekoliko nastavaka iz knjige Marka Tomaša "Ivica Osim: Utakmice života". U ovom nastavku autor piše o brazilskoj euforiji.

Da bi bilo sprovedeno vjersko i etničko čišćenje igralo se na strah od vjerskog i etničkog. Podržavajući zločin u Bosni, srednja klasa u Srbiji i Crnoj Gori pristala je na vlastito uništenje: najprije kroz sankcije, potom kroz tranziciju.

Ne postoji san koji će nas spasiti da ne budemo ranjeni, mi kojima je sudbina da živimo danas. Ne nasjedajte na propagandu.

Dok je podržavao agresora na Bosnu, dok je umjetnički lagao o Bosni, davali ste mu zlaćane palme i kitili ga ordenjem. Bio je vaš veliki umjetnik. Sada kada podržava agresora na Ukrajinu i laže o Ukrajini – sada vam ne valja, sada ste primijetili nešto sporno u njegovoj ideologiji?

Ne znam koje bajke (ili basne?) ste čitali pa ste povjerovali da politička elita ima neke programe i zastupa neke ideje, osim onih koji služe njihovima i interesima onih koji vladaju, a ne kandiduju se na izborima. Ja sam čitao Camusa, koji kaže: „Vladati znači krasti i to svako zna“.

Nema ničeg objektivno normalnog u tome da lopov organizuje „građanske proteste“ i iskazuje političke ambicije. Da, teško je, ako ne nemoguće, razlučiti lopovluk od politike. Ali u parlamentarnim demokratijama je normalno ovako: prvo uđeš u politiku pa kradeš. Jer politika je lopovluk-friendly okruženje

Bog koji ispunjava sve naše želje – ne zvuči li to kao savršena definicija Vraga? I kada dobije moć, i kada ostvari ono što je naumio, čovjek ne zna ko mu je, Bog ili Đavo, zapravo pomogao. “Sa božijom pomoći porazićemo neprijatelja” – ta je rečenica refren pjesme koju čovječanstvo pjeva Vragu.

Osnivaćemo banke i kompanije, gomilati bogatstvo; vodićemo ratove, vlade i države, donositi istorijske odluke, u zaludnoj nadi da ćemo jednom nekome biti bitni onako kako je Majkl Fjuri bio Greti...Sve to, sve za ništa.

Teza da vlast reprezentuje demokratsku volju slobodnih građana je sekularizovana verzija šuplje priče o tome da je vlast monarha od Boga, da reprezentuje, manje-više, volju Svevišnjeg.