Mali, tužni kesten
Čitaonica Žurnal
Iz Crvenog solitera: Mali, tužni kesten
Najgore su nesanice. Znamo to mi PTSP-ovci, svi odreda. Čujem cijele stihove kako se odvaljuju kao glečeri od cjeline, od većeg leda. Koji je ogroman i nezagrljiv svijet. Pa se u nesaničnu košmaru smjenjuju mreže iz Srpske drame, i jezerce iz Galeba, i krstovi iz Duplog dna, kavez iz Grobnice za Borisa Davidoviča, ispletena velika krletka iz Galeba, cipele iz Čekajući Godota, dugi kaput Raskoljnikova u Prijedoru, (koji je dvije žene ubio kao muhe, jer je mislio da ima pravo, da su one bezvrijedne)….
Od čega tačno možemo poludjeti?
Čitaonica Žurnal
Pogled u prozor: Od čega tačno možemo poludjeti?
Samoizolacija je uvijek pogled u sebe, naravno, ali kad je ona prisilna, odbrambeni mehanizmi i alarmi nam se upale, i mi odjednom znamo od čega tačno možemo poludjeti.
Kud putuje Alija Đerzelez?
Čitaonica Žurnal
Iz Crvenog solitera: Kud putuje Alija Đerzelez?
Slavko nije samo prodavao knjige, on je neumorno govorio, ubjeđivao, strašno grmio proročki dižući prst, plakao, dovikivao, objašnjavao, kleo se, prijetio, pokazivao pod džemperom netom zakrpanu ranu od nečega, citirao čitave pasaže Osvalda Spenglera, Otta Weiningera…
Šta hoće novi dan na groblju života?
Čitaonica Žurnal
Karel Čapek, R.U.R.: Šta hoće novi dan na groblju života?
Ovaj komad jedno je od onih dela koje neupitno pozivaju čitatelja na promišljanje o stanju u svetu i vlastitom doprinosu njegovom propadanju – čemu pak posebno svedočimo upravo danas u postpandemijskom društvu
Pročitajte odlomak iz nove knjige Darka Cvijetića
Čitaonica Žurnal
Noćna straža: Pročitajte odlomak iz nove knjige Darka Cvijetića
U Čitaonici Žurnal čitajte odlomak iz Noćne straže, nove knjige našeg Darka Cvijetića
Naša i vaša zvjerstva
Čitaonica Žurnal
Iz Crvenog solitera: Naša i vaša zvjerstva
Nema više tko biti svjestan da se upravo u teatrima događa svojevrsna “kultura sjećanja”, šta god da to više znači? Uostalom, kakva kultura sjećanja? “Novi humanizam odbija da prepozna zverstvo zbog nespremnosti da prizna sopstvenu sposobnost za zločin”, savršeno precizno piše Branislav Jakovljević.
Pročitajte odlomak iz novog romana Damira Uzunovića!
Čitaonica Žurnal
Ja sam: Pročitajte odlomak iz novog romana Damira Uzunovića!
U Čitaonici Žurnal čitajte prolog romana "Ja sam" Damira Uzunovića - Koreja...
Izbjeglištvo je uproštavanje čovjeka
Čitaonica Žurnal
Velibor Čolić: Izbjeglištvo je uproštavanje čovjeka
Egzil je normalni, ako tako mogu reći, produžetak rata. Nusprodukt. Postoje ljudi i neljudi koji planiraju ratove i iscrtavaju granice. S druge strane puščane cijevi su smrt i izbjeglice. Egzil nam isjecka život.
U mojoj ulici više nema Save Kovačevića
Čitaonica Žurnal
Iz Crvenog solitera: U mojoj ulici više nema Save Kovačevića
Ponovimo, moja ulica, Crveni soliter, zauvijek više nije imenom Save Kovačevića 15. On više nije heroj, za imati ulicu u komociji palanke, kako veli Nenad Popović. Crveni soliter više nema veze sa Sutjeskom.
Povijest o Džeriju
Čitaonica Žurnal
Iz Crvenog solitera: Povijest o Džeriju
Iz svijeta Džerija na biciklu sa prikolicom, (i na njoj par praznih gajbi piva), raspad Jugoslavije dogodio se jednoga radnog dana, kada je ujutro izvezao bicikl na sunčanu ulicu. Mogla bi biti i 1974. godina, Crvenog solitera cigle tek poredane
Kako pređete granicu, kad ste crni k’o i mi?
Čitaonica Žurnal
Iz Crvenog solitera: Kako pređete granicu, kad ste crni k’o i mi?
Na komadu jakne moli se pet puta dnevno. Ne zna je li imao covid-19, jer ne zna kako se ta bolest ima. Čuo je da nas ovdje ima sve manje, i da samo Srba od 1990. ima milijun manje.
Miris starih ljudi
Čitaonica Žurnal
Iz Crvenog solitera: Miris starih ljudi
Imao je 29 godina kad je zaglavio u logoru. Proveo je dva mjeseca bez terapije, zagledan u jednu točku i ne progovarajući niti jedne riječi. Tukli su ga, nije ni pisnuo. Danas živi u Danskoj i tvrdi da u nikakvom logoru nije bio, da je sve izmišljeno
Ne može se nekažnjeno toliko počasnih plotuna ispucati u nebo
Čitaonica Žurnal
Iz Crvenog solitera: Ne može se nekažnjeno toliko počasnih plotuna ispucati u nebo
Poznavao sam vodnika koji je cijeli posljednji rat proveo u počasnom vodu – oni pucaju triput u zrak na vojničkim brzim ratnim pokopima. Nije bio ni dana na borbenim linijama. Mrtvi su stizali pojedinačno i u grupama, cijelorovovno ili nasumice, i počasni je vod imao pune puške posla.
Čovjek s lopatom
Čitaonica Žurnal
Iz Crvenog solitera: Čovjek s lopatom
Nitko mu nije znao ili htio kazati ništa o njegovima. Dao je DNA, ali nisu ih pronalazili, ni u jednoj grobnici. Strijeljali su ih pred bogomoljom, ali tijela nema. Nigdje. Tako je počeo. Kopati počeo.
Njegovo ime je lozinka neoromantizma
Čitaonica Žurnal
Nove pjesme Marka Tomaša: Njegovo ime je lozinka neoromantizma
Objavljujemo tri pjesme iz nove zbirke Marka Tomaša "Skratimo priču za glavu"
Virus između živih i mrtvih
Čitaonica Žurnal
Iz Crvenog solitera: Virus između živih i mrtvih
Kada imaš virus, naglo nemaš naciju. Nego si onaj koji je obolio, kojeg svatko izbjegava.
Ova je zemlja fikcija
Čitaonica Žurnal
Iz Crvenog solitera: Ova je zemlja fikcija
Ova je zemlja fikcija. Imena, likovi, mjesta i događaji proizvod su autorove mašte ili su pak korišteni pripovjedački i svaka sličnost sa stvarnim događajima i ljudima, živima i mrtvima, s tvrtkama ili lokalitetima potpuno je slučajna.
Nema nikakvog "Mi" da te spasi
Čitaonica Žurnal
Iz Crvenog solitera: Nema nikakvog "Mi" da te spasi
I nešto jest ljepši svijet, kada vidiš kako djeca, iz predstave, koja igraju nas kao djecu – doista ne znaju razdvojiti tko/ko je u romanu Bošnjak, Srbin, Hrvat ili ostali! Baš kao mi, nekad!
Kraj svake predstave je podizanje zavjese
Čitaonica Žurnal
Iz Crvenog solitera: Kraj svake predstave je podizanje zavjese
Ja sam vidio na pozornici jedne noći, i predstavu “Što na podu spavaš”. Otac i dva sina jedu lubenicu. Pažljivo jedu, polako. Potom, drugu lubenicu noževima tako iskasape, da sve bude crveno. Na kraju predstave, na istom mjestu, iz brda jagoda, izađe djevojčica.
Apatija zarobljenih majmuna
Čitaonica Žurnal
Iz Crvenog solitera: Apatija zarobljenih majmuna
Virus napravi sprdačinu od tvojeg sjećanja na rovove. Zamisli da je netko onda mogao znati, neke zime 1993. - da brdo zbog kojeg ratujete, dvadeset godina nakon rata, neće značiti ništa. Da neće biti ljudi. Svi da će otići, i pobjednikova i gubitnikova djeca.