Četiri godine kasnije, Milorad Dodik vjeruje da može nekažnjeno iznova ubijati ljude jednom već ubijene prije petnaest godina

Poricanje zločina u Bosni i Hercegovini je uvijek poziv na nasilje. Jučerašnja odluka Milorada Dodika da sistematski i na institucionalnom nivou započne kampanju poricanja srebreničkog pokolja predstavlja otvoreni poziv na rat. Dodikova odluka – kao da se još neko tu pita – je najozbiljniji test za onaj dio političke scene u ovoj zemlji koji sebi voli tepati da je „međunarodna zajednica“ od kraja rata naovamo. Ulozi nikada nisu bili veći. Jasno je da Dodik spaljuje mostove iza sebe. Ostao je sam i eskalacija nasilja je jedino što mu preostaje.

BEZGLAVO INSISTIRANJE

Poslije Dodikove odluke jasno je još nešto: problem s Harisom Silajdžićem nije u tome što je Bošnjacima obećao ukidanje Republike Srpske, nego što ih je slagao. Protekle četiri godine – majstorski ukradene od naroda kojem su već otete decenije – postalo je jasno da on to nije u stanju, ne zna, ne umije isporučiti ili zapravo za to nikada nije bio ni zainteresovan. Gora od toga – Silajdžić nije prvi kojem su Bošnjaci povjerovali na riječ – samo je činjenica da je njegova kratkovida i glupava politika kompromitovala ukidanje Republike Srpske kao legitiman politički zahtjev u današnjoj Bosni i Hercegovini.

Bezglavo insistiranje na ukidanju, bez jasne strategije, bez dosljednih mjera koje bi demonstrirale postojanje plana nanijelo je najteži mogući udarac nekoj budućoj borbi za uklanjanje Republike Srpske iz političko-teritorijalnog ustrojstva Bosne i Hercegovine. Podsjećanja radi, Silajdžić kao član Predsjedništva BiH nije usamljen na vrhu piramide vlasti, on je i predsjednik Stranke za BiH koja, kao klijentielistička organizacija u svim vladajućim koalicijama, ima pristup moći, vlasti i resursima.

Ali, to nije sve. Zato što je njegova kampanja došla sa wannabe sekularnog desnog centra u javnoj percepciji skoro da više nije moguće biti lijevo od centra, biti antifašista drugim riječima, i zalagati se za ukidanje Republike Srpske.

Na uskoj i isključivoj političkoj platformi, Silajdžić je iz te borbe isključio stotine hiljada ljudi kojima pitanje postojanja Republike Srpske nije akademsko, nego egzistencijalno, životno i svakodnevno. Istinski i poražavajući rezultat njegove politike je što pravo Republike Srpske na postojanje nikada nije bilo bliže javnom, kako domaćem, tako i međunarodnom priznanju.

UBIJANJE IZNOVA

Ako je Milorad Dodik bio u nečemu uspješan, onda je to što je serijom ultimatuma i ucjena, neutemeljenim prijetnjama nasiljem – jer, ko još vjeruje u to nakon što je JNA umrla, a Slobodan Milošević se raspao – iznudio još uvijek neizrečeno, ali u javnom diskursu prisutno pravo Republike Srpske na postojanje. Malo šta tako riječito govori o tome kao očigledan stid funkcionera Naše Stranke Srđana Dizdarevića zbog Silajdžićeve reakcije u Mostaru na lažno pružanje ruke Borisa Tadića Bosni i Hercegovini i žurba Sulejmana Tihića da u intervjuu Glasu Srpske Tadiću pokaže da je on, za razliku od Silajdžića, „kooperativni Bošnjak“. Najpogubnija, pak, posljedica Silajdžićevog politikanstva je u tome što je preuzimajući politički monopol na taj zahtjev diskreditovao borbu protiv utjelovljene i unebovapijuće nepravde koja je u korijenu svih nepravdi u ovoj zemlji.

I što četiri godine kasnije, Milorad Dodik vjeruje da može nekažnjeno iznova ubijati ljude jednom već ubijene prije petnaest godina. U potpunoj tišini kao što je to činio Ratko Mladić. Ali, ovaj put neće moći: sada znamo da Republika Srpska i Srebrenica ne mogu koegzistirati. I da je za rat potrebno samo jedno.

Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda RS-a utvrdilo je danas da nije prihvatljiv zahtjev Kluba delegata bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS-a za utvrđivanje povrede vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda u Zakonu o referendumu i građanskoj inicijativi u RS-u.

Predsjednik Suda Mirko Zovko obrazložio je da u konkretnom predmetu nisu bile ispunjene procesne pretpostavke, odnosno da Klub Bošnjaka nije konkretizirao koja povreda vitalnog nacionalnog interesa postoji u osporenom zakonu.

Ustavni sud je ocijenio da Zakon o referendumu ni po svom sadržaju ne ugrožava vitalni interes konstitutivnih naroda.

Zovko je na pres-konferenciji pojasnio da je Klub Bošnjaka imao samo obrazloženje za podnošenje zahtjeva, ali ne i naznaku vitalnog interesa za koji smatra da je povrijeđen donošenjem Zakona o referendumu u RS-u.

Za Zovka je, kako je naveo, malo začuđujuće da je Klub Bošnjaka i ranijih, u nekoliko predmeta 2005. i 2006.godine, napravio isti propust.

I pored tog propusta, za koji Zovko kaže da je bio dovoljan da se odbije zahtjev bošnjačkog kluba, Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda RS-a je također ustanovilo da ne postoji povreda vitalnog interesa u Zakonu o referendumu i građanskoj inicijativi u RS-u.

„Referendum je u svim modernim zemljama najviši oblik demokratskog neposrednog izjašnjavanja građana i sam po sebi predstavlja jednu instituciju od velikog značaja koja ukazuje na demokratičnost određenih naroda i država“, ističe Zovko i naglašava da Klub Bošnjaka u svom zahtjevu ponavlja ono što je u amandmanskom postupku pokušao da se izglasa.

Tu se, kaže postavljaju hipotetička pitanja u „stilu šta bi bilo kad bi bilo“.

„Ustavni sud RS-a rješava predmet na relaciji donesenog zakona i Ustava, a nijednim dijelom Sud nije uočio da je ovaj zakon suprotan Ustavu RS-a, jer prema članu 77. referendum je i ranije egzistirao“, rekao je predsjednik Ustavnog suda RS-a.

Naime, ponavljajući amandmanske prijedloge Klub Bošnjaka htio je da se ograniče referendumska pitanja i daju određene zabrane o tome koja se mogu postaviti, a koja ne.

„Koja se pitanja mogu postaviti u jednoj državi ili entitetu, kao što je RS, to je nemoguće predvidjeti i to predstavlja hipotetičko pitanje“, iznio je stav Zovko i dodao da sudijama nije dovoljno da neko „iskaže strepnju šta bi mogao donijeti neki 'negativni' referendum, jer je Ustavnom sudu u nadležnosti da odluči da li je neki zakon protivustavan ili ne“, pojasnio je Zovko.

Napominje i da član 77. ograničava referendumska pitanja jer kaže da Narodna skupština RS-a iz svoje nadležnosti može raspisati referendumska pitanja te sve što bi bilo van njene nadležnosti ne bi imalo legitimitet.

Ocijenio je i da ovaj predmet ima „izuzetnu političku konataciju, jer neki tumače da, ako je referendum dozvoljen, odmah je dozvoljeno recimo i otcjepljenje“.

Međutim, pitanja suverenosti države, kaže Zovko, notirana su u Ustavu BiH.

Podsjećanja radi, Zakon o referendumu je 10. februara izglasala Narodna skupština RS-a na posebnoj sjednici, a Klub Bošnjaka je 12 dana poslije pokrenuo pitanje vitalnog nacionalnog interesa na taj zakonski akt.

Nakon što Vijeće naroda RS-a nije prihvatilo amandmane tog kluba, a zatim nije bilo dogovora ni na Zajedničkoj komisiji Vijeća i Narodne skupštine RS-a, Zakon o referendumu i građanskoj inicijativi u RS-u upućen je na konačno odlučivanje Ustavnom sudu RS-a.

Ključni amandmani predloženi od Kluba Bošnjaka odnosili su se na problematiku preciznog određivanja u Zakonu o referendumu i građanskim inicijativama tzv.zabranjenih pitanja za predlaganje na referendumu, a to su pitanja koja se odnose na suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost i međunarodni subjektivitet BiH.

Amandmani su se odnosili i na organe koji treba da provode referendum, na zatjev da, uz Narodnu skupštinu, o zakonu i referendumskim pitanjima odlučuje i Vijeće naroda RS-a, te na zahtjev da i mjesna zajednica ima pravo odlučivanja putem referenduma o nekim svojim vitalnim pitanjima.

Srpski delegati Vijeća naroda RS-a ranije su odbaci sve amandmane bošnjačkog kluba uz tvrdnju da Zakon o referendumu ne ugrožava interese nijednog naroda i da je usvojen u skladu s Ustavom RS-a.

(Fena)

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH bi na sjednici zakazanoj za sutra u Sarajevu trebalo da u drugom čitanju razmatra Prijedlog zakona o praznicima BiH čiji je predlagač poslanik Socijaldemokratske partije BiH u tom domu Denis Bećirović.

Predloženim zakonom predviđeno je da državni praznici BiH budu: Nova godina; 1. mart - Dan nezavisnosti BiH; 1. maj - Međunarodni praznik rada; 9. maj - Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope; 22. maj - Dan pristupanja BiH u članstvo Organizacije ujedinjenih naroda; 11. juli - Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i svih ratova; 27. juli - Dan ustanka protiv fašizma u BiH i 25. novembar - Dan državnosti BiH.

Na prijedlog ovog zakona uloženo je 65 amandmana, od čega je samo predsjedavajući Predstavničkog doma PSBiH Milorad Živković predložio 50 amandmana.

Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma, koja je podržala predloženi zakon, prihvatila je samo jedan njegov amandman koji predviđa da državni praznik bude i “Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta”, koji se obilježava 27. januara.

Živković je predlagao da se obilježavaju i: „Svjetski dan prava potrošača“, „Svjetski dan knjiga i autorskih prava“, „Međunarodni dan porodica“, „Svjetski dan bez duhanskog dima“, „Svjetski dan za borbu protiv dezinfekcije i suše“, “Svjetski dan televizije“...

Amandmane je uložio i Klub poslanika SNSD-a kojima se predviđa izostavljanje iz zakona Dana nezavisnosti, Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i svih ratova i Dana državnosti BiH, uz obrazloženje da o ovim datumima ne postoji konsenzus svih naroda u BiH.

Jedan od predloženih amandmana predviđa da se u zakon uvrsti "Dan narcisa" koji bi se obilježavao 26. decembra, a u obrazloženju ovog prijedloga se navodi da "u duhu prepoznatljivog političkog djelovanja, 26. decembra u BiH bi se obilježavao dan političkih narcisa, osoba zaljubljenih u sebe i prilika za njihove obožavatelje da iskažu odanost njihovom liku i djelu".

Predlagač zakona Denis Bećirović je kazao Feni da prema Ustavu BiH, a posebno prema Ankesu II, BiH ima svoje državne praznike - državni praznici BiH su 1. mart - Dan nezavisnosti i 25. novembar - Dan državnosti BiH.

"Ovaj pokušaj poslanika SDP-a jeste da BiH dobije još neke državne praznike i evo ovaj zakon je prošao u drugo čitanje. Očigledno je da je bilo određenih amandmana koji nisu dobili podršku na Ustavnopravnoj komisiji“, kazao je Bećirović.

Dodao je da se, prije svega, radi o amandmanima predsjedavajućeg Predstavničkog doma Milorada Živkovića koji su odbijeni od Ustavnopravne komisije.

„Očigledno da u posljednje vrijeme Živković se ne ponaša baš ozbiljno u skladu s funkcijom koju trenutno obnaša. To pokazuju i amandmani, odnosno sadržina amandmana koje je uložio na ovaj prijedlog zakona", kazao je Bećirović.

Po njegovim riječima, ostalo je izjašnjavanje o predloženom zakonu u drugom čitanju na sjednici Predstavničkog doma.

„Ipak hoću da vjerujem da postoji šansa da se taj zakon usvoji u BiH tako da BiH dobije još neke državne praznike koji su pobrojani u ovom prijedlogu zakona", kazao je Bećirović.

S obzirom na to da je većina amandmana na predloženi zakon obnovljena, o njima bi se trebali izjasniti poslanici na sutrašnjoj sjednici Predstavničkog doma.

(Fena)

Laž je da je Hrvatska vodila »pravedan rat u kojem nije posezala ni za čijim teritorijem«, i svaki hrvatski dužnosnik, uključujući i gospođu predsjednicu Vlade, koji tako kazuje nije ništa drugo doli drski manipulator što je sam sebe uvjerio da lažima pomaže voljenoj domovini, a ustvari pokušava pomoći svom održanju na vlasti

Da do kraja svog predsjedničkog mandata, ili svojih predsjedničkih mandata, ništa više ne učini, Ivo Josipović već se na svijetao način upisao u političku povijest ovoga naroda i ovih prostora, bez obzira što su na upisivanje u povijest, najvjerojatnije, presudno utjecale »prijateljske« sugestije iz Sjedinjenih Država. Obamina administracija, naime, očito je ozbiljno naumila dodatno civilizirati odnose u regiji, a preduvjet za to jest obračun s vlastitim opasnim zabludama i samoobmanama iz prošlosti. Josipović se, dakle, poklonio žrtvama masakra nad nedužnim Bošnjacima u Ahmićima kod Viteza, masakra što su ga 16. travnja 1993. počinile srednjobosanske trupe Hrvatskog vijeća obrane. Nakon toga, poklonio se i hrvatskim žrtvama zločina Armije BiH u nedalekom Križančevu selu. Dan ranije, u srijedu, u Sarajevu je izgovorio rečenicu koja je, u političkom smislu, neusporedivo važnija od hvalevrijednog davanja počasti ubijenima, rečenicu čiji značaj ne može umanjiti ni Josipovićevo, prilično jadno, naknadno reteriranje, ni njegovi pokušaji da nas uvjeri kako je krivo shvaćen.

»Politike koje su devedesetih godina, bilo iz zloćudnosti, neznanja, arogancije ili ludosti, vjerovale da je rješenje za BiH podjela, posijale su u BiH, ali i u svojim zemljama, zlosretno sjeme. (...) Duboko žalim što je i Republika Hrvatska svojom politikom u devedesetim godinama prošlog stoljeća tome doprinijela. Duboko žalim što je takva hrvatska politika doprinijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas muče«, rekao je pred bosanskohercegovačkim parlamentarcima. Vladimir Šeks i Andrija Hebrang na to su se uhvatili za izlizanu tezu po kojoj »Hrvatska nije bila agresor i nije sudjelovala u međunarodnom sukobu u BiH«, i po kojoj »sve jasno piše u Deklaraciji o Domovinskom ratu koja je donesena u vrijeme Vlade Ivice Račana«. A u tom sramotnom i krivotvoriteljskom saborskom dokumentu kaže se ovako: »Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome, u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.« Linijom bezobraznog nerazumijevanja ičega, osim nakaradno uskih osobnih i partijskih interesa, i linijom krajnjeg sljepila krenula je, na koncu, i Jadranka Kosor, premijerka i šefica HDZ-a. »Hrvatska nije vodila agresorski, nego obrambeni i pravedan rat u kojem nije posezala ni za čijim teritorijem, i to bi trebao promicati svaki hrvatski državni dužnosnik«, kazala je gospođa Kosor.

Tako smo, eto, saznali da je uvjet za obnašanje dužnosničke funkcije u Hrvatskoj promicanje laži kojoj je udaren pečat službene istine. Zgoljna je laž da je Hrvatska vodila »pravedan rat u kojem nije posezala ni za čijim teritorijem« i svaki hrvatski dužnosnik, uključujući i gospođu predsjednicu Vlade, koji tako kazuje nije ništa drugo doli drski manipulator što je sam sebe uvjerio da lažima pomaže voljenoj domovini, a ustvari pokušava pomoći svom održanju na vlasti. Istina je, kao što je svojedobno lucidno i duhovito primijetio Predrag Lucić, da je Hrvatska Bosnu i Hercegovinu prva priznala, a druga napala. Istina je da je 12. studenog 1991. u Grudama održan radni sastanak predsjednika kriznih štabova Hercegovačke regionalne zajednice i Travničke regionalne zajednice, a na susretu je sačinjen tajni dokument u kojemu se »zajednički i jednoglasno odlučuje da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora konačno povesti odlučnu, aktivnu politiku, koja treba dovesti do realizacije našeg vjekovnog sna – zajedničke hrvatske države«. Pritom je zanimljivo da se potpisnici ovog dokumenta oslanjaju na »zaključke usvojene na dogovorima s Predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom 13. i 20. lipnja 1991. godine u Zagrebu«. Istina je da je, govoreći o mogućnosti smirivanja srpsko-hrvatskih sukoba, Franjo Tuđman 31. prosinca 1991. kazao ovako: »To se može ostvariti tako da se nacionalni ciljevi Srbije ostvare i da ona nema više razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj priključilo njezine krajeve, jer je sadašnji hrvatski perec neprirodan. U hrvatskom je interesu da se taj problem riješi na naravan način, na način kako je bila riješena Banovina. Pri tome bi mogao ostati dio 'zemljice Bosne' gdje bi muslimani imali većinu i ta bi država Bosna mogla biti tampon između Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina Bosna i Hercegovina.«

Činjenica je da su sredinom listopada 1992. hrvatske trupe iz pravca Tomislavgrada napale Prozor. Bošnjaci iz Prozora protjerani su, a kuće su im, uglavnom, opljačkane i popaljene. U napadu je glavnu riječ vodila Bojna Zrinski iz Zagreba pod komandom generala Milenka Filipovića. Hrvatski ministar obrane Gojko Šušak i predsjednik Franjo Tuđman jedini su imali ovlast izdavati zapovijedi Bojni Zrinski. Istina je da je Hrvatska, prema izjavi tadašnjeg premijera Nikice Valentića, hrvatski rat protiv Bošnjaka financirala s milijun i pol dolara dnevno. Istina je da su Gornji Vakuf od početka 1993. do proljeća 1994. marljivo razarale Prva gardijska brigada iz Zagreba i Peta gardijska brigada iz Vinkovaca. Hrvatskim trupama u opsadi Gornjeg Vakufa zapovijedali su generali HV-a Janko Bobetko, Ivan Kapular, Miljenko Crnjac i Slobodan Praljak. Činjenica je da su se svi visoki časnici HVO-a, od pukovnika do generala, od godine 1992. vodili na platnim listama Zbornog područja Split, odnosno Zbornog područja Ston. Nesporno je da je Franjo Tuđman 5. studenog 1993. kazao ovako: »Vjerojatno bismo praktički mogli ići na povezivanje Kiseljaka sa Busovačom, a onda da vidimo da li možemo, znači, održati i tu liniju. (...) Treba se orijentirati na to, kao i na zauzimanje Uskoplja.« Istina je da su tajne službe i policija Republike Hrvatske do rujna 2000. lažnim identitetima i skrovištima štitile najodgovornije osobe za pokolj u Ahmićima – Paška Ljubičića, Antu Sliškovića, Tomu Vlajića i Vladu Ćosića. Istina je da su hercegovački konc-logori zatvoreni tek kad je 6. rujna 1993. Franjo Tuđman, u pismu, izdao takvu naredbu Mati Bobanu.

Ovo je samo komadić prave Deklaracije o Domovinskom ratu, koja nikad neće biti usvojena, premda je upravo to preduvjet da bi Hrvatska postala vjerodostojan partner u nužnim razgovorima o budućem uređenju BiH i o položaju tamošnjih Hrvata.

(Preneseno iz Novog lista uz odobrenje autora)

Sjednica Vijeća Ustavnog suda RS-a za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa na kojoj će razmatrati zahtjev Kluba delegata bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS-a za utvrđivanje povrede vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda u vezi sa Zakonom o referendumu i građanskoj inicijativi bit će održana 20.aprila, u Banjoj Luci.

Zakon o referendumu je 10. februara izglasala Narodna skupština RS-a na posebnoj sjednici, a Klub Bošnjaka je 12 dana poslije pokrenuo pitanje vitalnog nacionalnog interesa na taj zakonski akt.

Nakon što na Vijeću naroda RS-a nisu prihvaćeni amandmani tog kluba, a zatim nije bilo dogovora ni na Zajedničkoj komisiji Vijeća i Narodne skupštine RS-a, Zakonom o referendumu i građanskoj inicijativi u RS-u upućen je na konačno odlučivanje Ustavnom sudu RS-a.

Ključni amandmani predloženi od Kluba Bošnjaka odnosili su se na problematiku preciznog određivanja u Zakonu o referendumu i građanskim inicijativama tzv.zabranjenih pitanja za predlaganje na referendumu, a to su pitanja koja se odnose na suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost i međunarodni subjektivitet BiH.

Amandmani su se odnosili i na organe koji treba da provode referendum, na zatjev da, uz Narodnu skupštinu, o zakonu i referendumskim pitanjima odlučuje i Vijeće naroda RS-a, te na zahtjev da i mjesna zajednica ima pravo odlučivanja putem referenduma o nekim svojim vitalnim pitanjima.

Srpski delegati Vijeća naroda RS-a ranije su odbaci sve amandmane bošnjačkog kluba uz tvrdnju da Zakon o referendumu ne ugrožava interese nijednog naroda i da je usvojen u skladu s Ustavom RS-a.

(Fena)

Zijat Mušić, poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, pripremio je izmjene zakona koji nalaže reviziju budžetskih davanja korisnicima boračko-invalidske zaštite, donesenog krajem prošle godine.

Rasprava o Mušićevim izmjenama planirana je za 28. april u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta.

Kad je zakon koji on želi mijenjati donesen, rečeno je da nalaže reviziju određene vojne i medicinske dokumentacije da bi se utvrdilo kome iz boračke populacije treba, a kome ne, nastaviti isplatu određenih mjesečnih naknada iz federalnog budžeta.

Pošto je rašireno mišljenje da treba utvrditi da li među korisnicima ima i onih koji su naknade stekli na osnovu diskutabilnih uvjerenja, Mušić, tvrdeći da postojeći zakon nema efikasne mehanizme za otkrivanje dezertera, predlaže da dokaz, i to neoborivi, za nečije učešće u odbrambenim jedinicama i pride za eventualno ranjavanje budu - uvjerenja o neisplaćenim vojničkim plaćama.

„Završetkom agresije, početkom 1996., sve jedinice u oružanim snagama su izrađivale precizne spiskove svojih pripadnika tokom cijelog rata na osnovu kojih su u ministarstvu odbrane izdavana uvjerenja o neisplaćenim vojničkim plaćama.

Svaki pripadnik oružanih snaga je potpisivao tačnost svojih podataka u navedenim uvjerenjima i smatram da je to najtačnija evidencija o pripadnosti i učešću u oružanim snagama.

Svi kasniji provedeni upravni postupci kojima je dokazivana pripadnost treba da budu predmet revizije.

Dostavljanje uvjerenja o neisplaćenim plaćama olakšat će revizorskim timovima cjelokupni rad a privremena obustava isplata bit će zasnovana na zakonito izdatim i od korisnika potpisanim uvjerenjima“, naveo je Mušić u svom prijedlogu.

Kako su budžetske uštede jedan od bitnih ciljeva zakona o reviziji, Mušić tvrdi da bi izmjenama koje on predlaže uštede bile trenutne i znatne.

(Fena)