Protesti vojnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine koji su otpušteni iz profesionalne službe jer su im prema važećem zakonu istekli ugovori, nastavljeni su i danas ispred zgrade zajedničkih institucija u Sarajevu. Skupina od oko 50 vojnika koja se danas okupila želi iskazati nezadovoljstvo, ističući da su otpušteni bezrazložno i traže da im se produži rad u vojsci do stjecanja penzije.

“Mi tražimo da se zakon izmjeni, jer prema važećem ja ne mogu biti u službi jer imam više od 35 godina. Mi ovdje tražimo da se ta granica pomjeri za deset godina. Ja se osjećam sposobim za rad u službi- kaže jedan od prisutnih na skupu.

Protestanti očekuju da će Predstavnički dom Parlamentarne skupštine, koji zasjeda, izglasati zakon koji će im omogućiti da zadrže status zaposlenih u državnim institucijama.

U ovoj godini predviđeno je otpuštanje 2.750 pripadnika OS BiH, a u prvoj grupi je otpušteno 300 vojnika, po stotinu iz svakog konstitutivnog naroda.

U junu je najavljeno otpuštanje druge grupe od 600 vojnika, kojima ističe ugovor.

(zurnal.info)

Nezvanično se saznaje da je među uhapšenim i imam Mirsad Huseinović iz bratunačkog sela Hranča.

Cijeli slučaj pokrenut je nakon što je maloljetna Romkinja M.M. iz bratunačkog naselja Rakovac, otkrivena predozirana, nakon čega je smještena u "Sigurnu kuću".

Ona je navela spisak osoba koje su je iskorištavale, u čemu je posredovala njena nana Mevla.

MUP RS-a potvrdio je i hapšenje Nevle Mavlić koja je prijavila nestanak svoje unuke još 9. februara. Ona je prije sedam dana za Denvni avaz izjavila da se njena unuka 3. februara jednostavno nije vratila kući.

Nije se nikad dogodilo da od kuće bude ovoliko dugo odsutna. Različite priče dolaze do mene. Ja ne želim ništa da potvrdim, samo hoću da znam da li je živa. Zadnji sam je put vidjetla 3. februara ove godine. Došla je iz škole i veli mi da ide u Dom zdravlja da primi injekciju, jer je bila prehlađena. Poslije 9. februara je nedostupna, izjavila je tada Manjićeva.

M. M. od 3. februara nije dolazila ni u školu. Avaz je objavio i informaciju da M.M. živi sa nenom Nevlom Mavlić, te da su joj roditelji rastavljeni i da majka živi u Rakovci kod Bratunca a otac u Srbiji.

Tri dana nakon ovog teksta objavljeno je da je nestala djevojka pronađena i iz privatnih razloga se ne želi vratiti kući, potvrđeno je iz Centra javne bezbjednosti Bijeljina. M.M. je, prema nezvaničnim informacijama, u trenutku pronalaska bila predozirana. U međuvremenu je smještena u sigurnu kuću gdje se, prema nezvaničnim informacijama, nalazi i danas.

Zbog sumnje da je djevojka bila zlostavljana MUP RS-a pretresao je danas 13 lokacija u Srebrenici i Bratuncu, između ostalih i porodičnu kuću Sadika Ahmetovića u selu Podgaj. Jutros je potvrđeno i hapšenje Ćamila Durakovića, zamjenika načelnika Općine Srebrenica, te pretresanje njegove kancelarije i automobila. MUP RS-a potvrdio je da akcija još uvijek traje, a portal RTRS-a prenosi izjavu Drage Kalabića, šefa Kluba poslanika SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, da u kuloarima državnog Parlamenta kruži priča da će u zgradi Zajedničkih institucija također biti hapšenja. On je zatražio da se u tom slučaju organizuje vanredna sjednica Predstavničkog doma, prenosi RTRS.

Ahmetović je prije davanja zvanične izjave inspektorima, objasnio novinarima da daje izjavu o slučaju mlade Romkinje, a koja je, po nekim informacijama seksualno zlostavljana od dvadesetak osoba, a koje su predmet današnjih hapšenja u Srebrenici i Bratuncu.

"Riječ je o djevojčici kojoj sam dao stipendiju za školovanje isto kao što sam dao stipendije za još mnogo djece", kazao je Ahmetović.

Istakao je da je zgrožen ovim insinuacijama te da će nedvojbeno on i njegova porodica proći kroz vrlo težak period.

"Suočavao sam se i s još gorim problemima u životu, ali ne mogu da shvatim da neko može izmisliti ovako nešto", kazao je i dodao kako vjeruje u Boga i da nije uradio ništa za što je prozvan.

M.M.: Želim postati neko

Manje problem a više izazov, bio je za udruženje Roma „ROMSKU SUZU“ kada je njihova članica iz lokalne zajednice Rakovac, opština Bratunac, M.M. zatražila pomoć za nabavku knjiga, jer djevojčica i njena nena žive od mjesečnih 120,00 maraka. Uprkos jako teškm uslovima života ova djevojčica ima jaku želju da se obrazuje i da završi školu.

M.M. se izuzetno motivisala na okruglom stolu koji je održalo udruženje Roma „ROMSKA SUZA“ pod nazivom „Važnost izjašnjavanja romske populacije-romskoj pripadnosti“. Naime, izlaganje dr. Medina Vantić kao vrlo uspješne žene koja se sa ponosom izjašnjava kao Romkinja, inspirisalo je djevojčicu da i ona ne odustane od svog cilja. Pričom o svom životu tokom redovnog školovanja i studentskih dana, Medina je probudila u M.M. buntovnički duh na vrlo pozitivan način. Nakon iscrpnog izlaganja Medine Vantić, M.M. je digla ruku za riječ i rekla nešto što nijedno romsko dijete ne smije zaboraviti: „Divim Vam se i svaka Vam čast kad ste to sve prošli i kad ste dostigli sve ovo što sada imate. I ja ću biti neko i nešto, zato što to želim da budem i zato što ste mi Vi sada ulili još više nade i moram da idem ka svom cilju. Završit ću i srednju, a onda i fakultet, jer ne želim da živim u neznanju i siromaštvu u kakvom sam sada. Mislim da se meni ta mogućnost pruža i ja je želim iskoristiti.“

Brzi pronalazak donatora koji je obezbijedio da se M.M. nabave knjige, bila je jedna od aktivnosti nekih od članova udruženja. Isto tako, udruženje je pronašlo donatora koji će Mersihu stipendirati tokom cijele godine a nadamo se i tokom čitavog školovanja.

( Jasmina Hakić, oktobar 2008. Media plan Institut)

(zurnal.info/Fena)

Ahmetović je novinarima obrazložio da je pozvan od MUPRS-a da da izjavu o slučaju mlade Romkinje, a koja je, po nekim informacijama seksualno zlostavljana od dvadesetak osoba, a koje su predmet današnjih hapšenja u Srebrenici i Bratuncu.

"Riječ je o djevojčici kojoj sam dao stipendiju za školovanje isto kao što sam dao stipendije za još mnogo djece", kazao je Ahmetović.

Istakao je da je zgrožen ovim insinuacijama te da će nedvojbeno on i njegova porodica proći kroz vrlo težak period.

"Suočavao sam se i s još gorim problemima u životu, ali ne mogu da shvatim da neko može izmisliti ovako nešto", kazao je.

Ne precizirajući ko bi mogao biti odgovoran za njegovo dovođenje u vezu s ovim slučajem, Ahmetović je kazao da će to kad-tad isplivati na površinu.

"Vjerujem u Boga i znam da nisam uradio ništa od toga za što me prozivaju", istakao je.

On nije mogao potvrditi informaciju da je u toku pretres njegove porodične kuće u srebreničkoj općini.

(Fena) 

Među osobama koje su obuhvaćene akcijom su pripadnici policije, prosvjetni radnici i uposlenici u Općini Srebrenica.
Po naredbi Suda i Okružnog tužilaštva Bijeljina, pripadnici specijalne policije priveli su Ćamila Durakovića, zamjenika načelnika Općine Srebrenica. Prethodno je obavljen pretres njegove kancelarije i automobila.
Prema nezvaničnim informacijama, više osoba iz Srebrenice i Bratunca seksualno je zlostavljalo maloljetnicu M. M. iz Bratunca, koja je prije nekoliko dana u okolini Bratunca pronađena predozirana, a nakon toga smještena u „Sigurnu kuću“.

"Neka istražni organi profesionalno i pošteno rade svoj posao. Za Stranku demokratske akcije (SDA) svi građani Bosne i Hercegovine su jednaki pred zakonom. O konkretnom događaju u Bratuncu i Srebrenici nemamo podrobnijih informacija i u ovom trenutku ne možemo ništa opširnije kazati".
To je Agenciji Fena izjavio glasnogovornik SDA Salmir Kaplan zamoljen da prokomentira informaciju koju su prenijeli mediji da je u Bratuncu i Srebrenici danas došlo do policijske akcije protiv više osoba među kojima su profesori te drugi ugledni građani.

Prema nezvaničnim informacijama, više osoba iz Srebrenice i Bratunca seksualno je zlostavljalo maloljetnicu M. M. iz Bratunca.
U Sarajevu, pak, gdje je za danas najavljen nastavak sjednice Predstavničkog doma u Parlamentarnoj skupštini, poslanik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Drago Kalabić zatražio je od Kolegija informaciju u vezi s hapšenjima u Bratuncu i Srebrenici.

(Fena)

Naš nobelovac nikad nije zaboravio da je počeo kao „siromah, Bosanac i dijete“. Do kraja života je prisluškivao kako govore umorni ljudi po pijacama. „Teško je,a još kad ti ovo vreme legne na trepavice“,čuo je kako se žali žena u posleratnom Beogradu. „Drijemovna ova bjelina“,izvinio nam se u njegovom zapisu čovek koji je pridremao na pijaci u januarskom Sarajevu

Ivo Andrić je osećao odgovornost prema čitaocu, koja u naše vreme nema paralele. Verovao da je književnost pružena prijateljska ruka, koja možda može da rastuži čoveka,ali ne sme da ga uvredi ili obeshrabri. Pretpostavljao je da on kao književnik može privremeno biti nečiji jedini prijatelj i savetodavac i da ne sme da izneveri tu ulogu. Verovao je da pisac priprema čitaoca za život, masažom suncem i senkom. U podsmešljivoj kulturi upozoravao je da su „podsmevači retko u pravu“.

Nastojao je da ljude vidi iznutra, kao što oni vide sebe. Nije se libio da teši svog čitaoca, ponavljajući mu da ni u čemu nije ni sam ni prvi ni jedini.   

Naš nobelovac nikad nije zaboravio da je počeo kao „siromah, Bosanac i dijete“. Do kraja života je prisluškivao kako govore umorni ljudi po pijacama. „Teško je,a još kad ti ovo vreme legne na trepavice“,čuo je kako se žali žena u posleratnom Beogradu. „Drijemovna ova bjelina“ izvinio nam se u njegovom zapisu čovek koji je pridremao na pijaci u januarskom Sarajevu.

Formiran na ranoj lektiri Ničea i kasnijim ispisima Gvičardinija, Andrić je odlučio da, uprkos okolnostima – uspe. Sklonost i ustremljenost uspehu nije smatrao dobrim receptom samo za sebe već i za svoju sredinu. Uvek je „našim mladim i talentovanim ljudima“ savetovao da svoj cilj postave visoko. Život će se već sam postarati da strela padne niže. Ali cilj – visoko. 

Živeći u čaršijama nije bio čaršilija. Verovao je da, sem odslikavanja besmislenog dinamizma života, pisac o njemu može nešto i da zaključi. Nastojao je da razume razloge pojavama čak i u javnom životu koji se sastoji skoro od samih reakcija čije su akcije zaboravljene. Tom filozofskom piscu naše prilično nefilozofske sredine zamerale su i samu ideju da se o ljudima mogu doneti nekakvi opšti zaključci. („Za seljaka je misao kao razvratna žena, majstorije zna a dušu ne miluje“,pisao je Maksim Gorki.) Tačno je da je Andrić umeo da bude sentenciozan poput La Rošfukoa. Istovremeno, poštovalac Bore Stankovića u njemu je verovao da ljudima vladaju slepe i bezimene sile.

Ovako je Andrića opisao naš poznati vizuelni umetnik:

Najtemeljniji, najozbiljniji naš pisac. Najviše pažnje od svih je posvećivao jeziku. Rečenici ne možeš da nađeš manu. On je ona stena koju ne možeš da pomeriš.

A šta se sve o njemu govorilo?

Andrić je bio veoma lukav. Hm. Sa stanovišta budale pamet mora izgledati kao nadnaravna lukavost ili gotovo magija. I ko može da kaže da u tom kontekstu nije magija?

Bio je previše suzdržan. Andrić je znao da se „sa mukom i tugom blago teče“. Znao je da se čitav nesigurni svet menja kao oblak. Jedne stvari njegovom životu su bile planirane onoliko koliko se to može. Druge su se dešavale kao ljetnji pljusak...

Suviše suzdržan... Taj „sud koji već prelazi u legendu“ pisac je ponekad osuđivao kao netačan i svirep. „Suviše se držite na odstojanju“ – zapisao je – „kaže mi neko od njih i pritom se sve više udaljuje od mene.“ Za sopstvenu uzdržanost je podozrevao da ne dolazi toliko od straha od drugih već straha od svojih postupaka i nepoznavanja sebe. Ako je „tome tako“ onda se radi o nekoj vrsti čojstva kao čuvanja drugog od sebe „jer ko zna šta bi taj govorio da nije ćutljiv i šta bi sve radio da nije uzdržljiv“.Andrić je bio mračan. Čudan je mračnjak koji nastoji da, za razliku od kasnijih „prljavih realista“, čoveka i život u njemu nikad ne uvredi i ne obeshrabri.

Nijedan pisac nijednom čitaocu, pa ni Andrić svojim kritičarima, ne može dati ono što makar i nesvesno nije deo njih. Ipak, razumno je upitati postoji li među primedbama koje mu se upućuju neki zajednički imenitelj? U „Znakovima kraj puta” čitamo kako se jedan građanin poredio sa slavnim vajarom N. Sa vajarom je išao u školu i ovaj je tada bio gori đak od njega. – Gde je sad on,a gde sam ja? – žalio se u neverici građanin. – Da, reći ćete talenat. Ma pustimo sad talenat, gde je on a gde sam ja. Na tom principu funkcionišu i mnoge primedbe o Andriću.

„Pustimo sad talenat.“

A to je jedino što ne možemo pustiti.

Šta se još govorilo?

Andrić je bio suvi realista... Da? Iako je dosledno insistirao na ulozi koju empatija i mašta igraju u njegovom životu. U savetima mladom piscu Andrić je zapisao: po živu glavu ne dižite se nad stvari o kojima govorite. Dosledno tome, Andrić se i nije dizao nad kurve, ludake ili ubice, pedofile i silovatelje poput Mustafe Madžara. On je bio Mustafa Madžar, čovek čije su se oči pretvorile u krv i koji gleda kroz neku vrstu durbina od mraka. I kako izgleda biti Mustafa Madžar? 

U mraku zaboravi sve što je ikad bilo, i svoje rođeno ime... otpočnu brzi mravci niz noge i strepnja... Premire od mraka u sobi, ali ne pali svjetla, nego nastavlja da hoda iako je vas u jezi kao u oklopu i ne osjeća nogu pod sobom...

Kao što se ne podsmeva, Andrić i ne mrzi. Vođen njegovom rukom, čitalac nikad ne mrzi Madžara već možda razume, ako se u tom mraku ima šta razumeti, i oseća nešto nalik sažaljenju. Pred njim je ljudsko biće gonjeno strašnim nagonima koje se ne boji ubistva i pogibije u boju,ali se boji čitavog sveta i sebe. On mrzi hrišćane i prezire hodže. Komentar na sopstvenu pobedu za Mustafu je „Svijet je pun gada“. Okrenuti se posle rata protiv ljudi iz svoje sredine, to smo gledali i posle vijetnamskog i posle naših ratova. Zlo je univerzalno. Za to nije potrebno biti Turčin. Uostalom,Mustafa je Madžar.

Konačno, čulo se i da je Andrić suvi prozaist kome nedostaje poezije. Pogledajmo! Poentilističko titranje sledećeg pasusa trebalo bi da bude „Crnjanski“. A nije.   

Kupač leži u senci drveta:

Po pesku i po njemu prostrt ćilim, sav satkan od senki i od sunčeve svetlosti. I kako na jutarnjem vetriću podrhtava svaki list na rakiti, tako i taj ćilim sav trepti od igre svetlih i tamnih tačaka na sivom tlu i na kupačevoj koži.

To je kao neka vrsta masaže suncem i senkom.

(preneseno iz Politike)

Shinawatra, koga u Crnoj Gori nazivaju "najbogatiji Crnogorac", posjeduje crnogorski pasoš.

Televizija "Vijesti", pozivajući se na očevice, tvrdi da je Shinawatra navodno u Budvu stigao u nedjelju kasno poslije podne s još nekoliko osoba. Oni su se, prema svjedočenju očevidaca, automobilima marke "mercedes" i "BMW" dovezli do samih zidina starog grada.

Shinawatra je prije nekoliko dana napustio Dubai i, navodno, otputovao u Švicarsku, gdje mu živi ćerka.

Prema informacijama tajlandskih vlasti, zvaničnici u Arapskim emiratima su zabranili Shinawatri da njihovu zemlju koristi kao bazu za napade na tajlandsku vladu.

Pristalice bivšeg tajlandskog premijera protestuju u Bangkoku. Oni su vlastima dali 24 sata da raspuste parlament i raspišu izbore.

Shinawatra je 2006. godine svrgnut s vlasti i osuđen u odsustvu na dvogodišnju robiju zbog korupcije.

(Fena)

Po prvim procjenama TNS Sofres instituta opozicioni socijalisti osvojili su 30 posto glasova a Sarkozyjev UMP 26,7 posto. Zeleni iz stranke Europe Ecologie osvojili su 13,3 posto glasova dok je protuuseljenički Nacionalni front Jean-Marie Le Pena po procjenama dobio 12 posto. Ono što je važnije za drugi krug izbora iduće nedjelje je što su razne stranke francuske ljevice zajedno osvojile oko 50,5 posto glasova te su u nedjelju popodne odmah započeli i pregovori o izbornim listama.

Ako se prve procjene potvrde, izbori će predstavljati trijumf za čelnicu socijalističke stranke Martine Aubry koja je uspjela kod glasača vratiti vjeru u njenu stranku otkako joj je stala na čelo u novembru 2008. godine. Izlazak birača procjenjuje se na rekordno malih 48 posto.

Ako nijedna lista ne osvoji više od 50 posto glasova, u drugi krug 21. marta mogu ući dvije vodeće liste i svaka lista koja je osvojila više od deset posto glasova, prenosi u ponedjeljak Hina.

(Fena) 

„Ne mislimo da iz zajedničkih organa treba bježati i mi nećemo slušati takve odluke koje se donose u svrhu izborne kampanje“, rekao je Čavić danas u izjavi novinarima u Banjoj Luci.
Osvrćući se na nalog premijera RS-a Milorada Dodika članovima Vlade da ne komuniciraju s Federalnom televizijom, on je rekao da je ta odluka kontradiktorna i u suprotnosti sa Zakonom o dostupnosti javnih informacija.
„Inače su ti ljudi poznati po ličnoj uvredljivosti kad ih neko negdje prozove. Ali problem je što ih niko ne proziva u javnim medijima RS-a“, ocijenio je Čavić.
On je saopćio i da DP prihvata ujedinjenje opozicije u RS-u, uključujući i zajedničke kandidate za člana Predsjedništva BiH i predsjednika RS-a na predstojećim oktobarskim izborima, ali samo ako bude ravnopravan partner u toj koaliciji.
Na današnjoj sjednici Glavnog odbora DP-a donesena je odluka i oko hitnog pokretanja incijative za opoziv izmjena i dopuna Zakona o penzijsko-invalidskom osguranja RS-a, kojim su umanjene penzije za oko 40.000 penzionera iz reda boračkih kategorija.
Zadužena su dva poslanika DP-a u Narodnoj skupštini RS-a da prikupe 30 potpisa kako bi se hitno sazvala posebna sjednica parlamenta na kojoj bi se poništio ovaj zakon i navedenoj populaciji vratili dosadašanji iznosi penzija, čijim umanjenjem bi trebalo uštedjeti oko 30 miliona KM godišnje u budžetu RS.
„Tih 30 miliona KM uštede u Fondu PIORS-a, koji je Vlada RS obećala MMF-u radi realizacije neophodnog kredita podrške budžetu, mogu se nadoknaditi odustajanjem od kupovine luksuznih ureda za institucije RS-a“, istakao je potpredsjednik DP-a Vojislav Gligić.

U SDP-u smatraju da je ta instrukcija ujedno udar na slobodu medija, državu Bosnu i Hercegovinu i  svakog čovjeka koji živi u njoj, saopćeno je iz te stranke. 
SDP: POČETAK KRAJA APSOLUTISTIČKE VLADAVINE

- Nakon što je zaveo potpuni informativni mrak u RS-u, te nakon što nije uspio staviti pod svoju kontrolu Federalnu televiziju kao najjaču tv kuću u našoj zemlji, bojkotom FTV-a pokušava narušiti ugled najgledanijeg programa u cijeloj BiH - navodi se u saopćenju. 
SDP je stava da Dodikovi posljednji potezi samo pokazuju očaj i bezizlaznu situaciju u kojoj se našao, kao i sve izvjesniji kraj njegove apsolutističke vladavine u RS-u. 
Dodaje se da u isto vrijeme SNSD-ov odani kadar i aktualni član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović iz Banje Luke poziva tzv. srpske predstavnike u institucijama BiH da razmisle o sudjelovanju u radu institucija BiH. 
- Ove inicijative čelnika SNSD-a samo pokazuju u kakvom apsolutističkom režimu danas žive građani u dijelu BiH koji se zove Republika Srpska, isključivo zahvaljujući neodgovornoj vlasti. Neprihvatljivo je da član Predsjedništva bilo koje države poziva na bojkot državnih institucija u kojima sjedi i redovno prima basnoslovne iznose novca na ime plata i naknada - navodi se u saopćenju. 
U SDP-u smatraju očiglednim da čelnici SNSD-a u izbornoj godini opet planiraju prevariti svoje birače skrećući im pažnju sa stvarnih životnih problema. 
Ocjenjuje se da im je opet meta država BiH, njene institucije i ustanove, urušavanje pravnog poretka i ustavnog uređenja, zbog čega bi se u skladu sa važećim zakonima našli pred licem pravde u svakoj demokratskoj zemlji. 
SDPBiH je siguran da će oni koji se pokušavaju na takav način dodvoravati biračima biti kažnjeni na izborima u oktobru. 
Naglašava se da građani od vlasti očekuju odgovore zašto se nalaze u očajnoj ekonomskoj situaciji i zašto nisu ispunili svoja predizborna obećanja.
"Nikakav bojkot medija neće ih spasiti od davanja odgovora na takva pitanja", zaključuje se u saopćenju SDP-a BiH.

SDU: KRIMINAL SE NE MOŽE SAKRITI CENZUROM

Iz Socijaldemokratske unije (SDU) BiH upozoravaju da je sloboda javne riječi i izražavanja u BiH stalno na meti političkih partija koje se kriju iza paravana socijaldemokratske političke orijentacije u kojoj je sloboda kao osnovni princip političkog djelovanja na prvom mjestu. 
Rukovodstvo SDU BiH najoštrije je osudilo takvo ponašanje premijera RS-a, koji službenim putem nastoji onemogućiti Federalnu televiziju da kao dio Javnog RTV servisa BiH da profesionalno i u skladu s nezavisnom uređivačkom politikom obavlja svoj posao. 
U ovoj stranci smatraju da svi politički subjekti, koji se istinski pridržavaju osnovnih principa socijaldemokratske političke orijentacije ne bi trebali biti isključivi prema medijima, niti skloni njihovoj zloupotrebi u ostvarivanju dnevnopolitičkih ciljeva, zanemarujući ili degradirajući pritom osnovne političke postulate socijaldemokratije. 
SDU BiH smatra da se istina o kriminalnim radnjama ne može sakriti odbijanjem saradnje s određenim elektronskim ili printanim medijima, jer opstanak i razvoj socijaldemokratije u BiH mora biti baziran na visokim moralnim vrijednostima, poštenju i otvorenoj borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije. 
"Jedino se na taj način može stvoriti povoljan ambijent kako bi se u djelo mogla provesti socijaldemokratska politička platforma koja razmatra slobodu, jednakost, solidarnost i socijalnu pravdu, što bi bilo skoro nemoguće bez slobodnih medija", navodi se u saopćenju SDU-a BiH. 

AlternativnI klub Trebinje: Podsjetnik na Staljinovo doba

Dame i gospodo novinari,

Dodik je rekao davno svoje. Vi radite VaŠ posao slobodno, koristeći sva ljudska prava i slobode, te novinarsku etiku i kodekse.

U vremenima, kada je sve javno, te kada nema tajni niti opravdanosti da ih bude prema bilo kome, a naročito prema medijima, bespredmetno je raspravljati, koliku štetu sebi lično i sebi kao premijeru, ali i narodu čini Milorad Dodik sa dekretima, koji neodoljivo podsjećaju na dekrete Staljinove tajne policije.

Alternativni klub se solidariše sa Federalnom televizijom.

Dok europske reakcije ukazuju da ozbiljnije političke posljedice atentata ne treba očekivati, unatoč tome što on predstavlja ozbiljan udarac međunarodnom pravu, njegove posljedice na Bliskom istoku mogle bi biti fatalne

Ukupno 26 osoba sudjelovalo je u atentatu na Mahmouda al-Mabhouha, vođu palestinske militantne političke organizacije Hamas, koji se dogodio 20. siječnja u Dubaiju. Policija Dubaija izjavila je kako je 99 posto sigurna da je ubojstvo djelo izraelske tajne službe Mossad. Ubrzo su izraelski i strani mediji te političari o upletenosti Mossada stali govoriti kao da je to nešto što se podrazumijeva. Ipak, izraelska izvansudska egzekucija nije naišla na službenu osudu Zapada, već su se vlade ograničile na formalne prigovore, ne zbog samog atentata, već zbog određenih Mossadovih postupaka tijekom njegove pripreme.

Operacija je, tvrde stručnjaci, izvedena tipičnim Mossadovim rukopisom, a na to upućuju i detalji samog događaja. Iako je poznato da izraelska tajna služba političke atentate rutinski koristi, posebnost ovog ubojstva činjenica je da su počinitelje snimile nadzorne kamere tijekom svih 19 sati koliko su bili u Dubaiju, osim onih 20-ak minuta u al-Mabhouhovoj hotelskoj sobi, gdje su mu prvo otrovom paralizirali mišiće, a potom ga ugušili jastukom.

Američke novine hvalile “vrhunski profesionalizam”

Prerušene agente kamere su snimile na aerodromu, na taksi stajalištima, u hotelskom lobiju i u liftovima, pa su vlasti Dubaija, koji godinama gradi imidž poslovne, turističke i svake druge sigurnosti, požurile objaviti njihove fotografije. Iste fotografije osvanule su i u izraelskim novinama i neugodno iznenadile šest izraelskih građana čiji su identiteti korišteni i u ime čije se sigurnosti takve akcije poduzimaju. Osim Dubaiju i vlastitim građanima, Mossad je tim činom opalio pljusku i Europskoj uniji, s kojom Izrael njeguje bliske odnose, jer su agenti koristili krivotvorene putovnice Velike Britanije, Francuske, Irske i Njemačke. Državno odvjetništvo Dubaija stoga je zatražilo pomoć Interpola, a šest izraelskih građana istragu. Spomenute europske države također su zatražile istrage zbog falsificiranja pasoša, a samo je Njemačka pokrenula istragu o ubojstvu. Naime, ta je zemlja posebno zainteresirana jer je jedan od sudionika ubojstva njemački državljanin. Izvjesni Michael Bodenheimer prošlog je ljeta od Njemačke zatražio i dobio državljanstvo, predočivši tamošnjim vlastima dokument koji je trebao dokazati da su mu roditelji pred nacistima pobjegli u Izrael, pa je prema njemačkom zakonu imao pravo na državljanstvo.

Nedoumice stručnjaka izazvala je i činjenica da je Mossad očigledno bio spreman ne samo razotkriti identitet agenata, nakon ovoga praktički “potrošenih” jer su morali biti svjesni nadzornih kamera, već i ugroziti vlastite građane, koji bi mogli postati mete palestinske osvete. Jedan bivši mossadovac rekao je BBC-ju da su vođe agencije vjerojatno mislili kako policija Dubaija neće istraživati atentat iz bojazni da ne naruši odnose sa Zapadom. To bi, čini se, imalo značiti da zapadne zemlje prešutno odobravaju takvo ponašanje izraelske tajne službe. Da ovo posljednje nije daleko od istine pokazuju reakcije tih zemalja, koje se uglavnom svode na formalne prigovore zbog krivotvorenja dokumenata, ali ne i zbog same izvansudske egzekucije, metode koja je zabranjena međunarodnim pravom i koja se ne očekuje od država vladavine prava.

Bez eksplicitnog spominjanja Izraela, Europska unija objavila je zajedničku izjavu kojom osuđuje “upotrebu krivotvorenih putovnica i krađu identiteta građana EU”, dok su Švedska i Španjolska izrazile zabrinutost. Jedino je luksemburški ministar vanjskih poslova Jean Asselborn rekao da “u 21. stoljeću nema mjesta političkim ubojstvima”.

Britanski i irski dužnosnici na razgovor iza zatvorenih vrata pozvali su izraelskog ministra vanjskih poslova Avigdora Liebermana. No, engleski dnevnik “Daily Mail” tvrdi da je tamošnja tajna služba MI6 bila unaprijed obaviještena o atentatu i da je “samorazumljivo da će Britanci Izraelcima malo dati po prstima”.

Slično su reagirali i mediji. Izraelske i američke novine uglavnom su hvalile “vrhunski profesionalizam” Mossada, a neki članovi izraelskog parlamenta čin su okarakterizirali kao “vjersku obavezu”. Sam Lieberman u početku je negirao umiješanost Mossada, a kasnije je rekao da Izrael “nikada ne potvrđuje niti negira” takve događaje, pa nema razloga da mijenja tu svoju “politiku dvosmislenosti”.

Upropašteno primirje

Ostalim okolnostima ovoga ubojstva javnost se praktički nije bavila, očigledno kao posljedica činjenice da su se međunarodne norme srozale u okolnostima globalnog “rata protiv terorizma”. Amerika, primjerice, izvansudske egzekucije rutinski koristi u Iraku, Afganistanu, Pakistanu i Jemenu, pa stoga ne čudi da ubojstvo u Dubaiju njezine vlasti nisu ni komentirale. Jedino je Gideon Levy, kolumnist izraelskog dnevnika “Haaretz”, napisao kako su Izraelci “davno zaboravili da države temeljene na vladavini prava na koriste odrede smrti”. Neki su promatrači zaključili kako bi u slučaju da je nešto slično učinio Iran hitno bilo sazvano Vijeće sigurnosti UN-a i Iranu uvedene sankcije.

I dok europske reakcije ukazuju da ozbiljnije političke posljedice ovoga događaja ne treba očekivati, unatoč tome što on predstavlja još jedan ozbiljan udarac međunarodnom pravu, njegove posljedice na Bliskom istoku mogle bi biti fatalne. Za početak, sigurno je da su upropašteni pokušaji Ernsta Uhrlaua, šefa njemačke tajne službe BND, koji još od prošlog ljeta posreduje između Jeruzalema i Hamasa tražeći oslobađanje gotovo tisuću Palestinaca, a s druge strane izraelskog vojnika Gilada Shalita kojega je Hamas oteo 2006. Štoviše, njemački je obavještajac tim poslom pohodio Izrael i nekoliko dana prije i nekoliko dana nakon ubojstva, no o atentatu ga nitko nije obavijestio. Isto tako, Hamas bi na ovaj atentat mogao odlučiti odgovoriti na isti način i tako dovesti do daljnjeg nasilja, možda također u nekoj trećoj zemlji čiji bi građani također bili ugroženi.

Takva reakcija upropastila bi krhko primirje koje više od godinu dana postoji između Izraela i Hamasa, ali i Hamasa i suprotstavljene mu palestinske stranke Fatah. Ta primirja su donekle olakšavala patnje stanovnika pojasa Gaze i otvarala mogućnost za nastavak izraelsko-palestinskih pregovora.

Ubijeni imao avionsku kartu za Kinu

Ubijeni Mahmoud al-Mabhouh bio je jedan od osnivača Hamasovog vojnog krila i smatra se ključnim u poslovima krijumčarenja oružja iz Irana u pojas Gaze, a Izrael ga traži i zbog ubojstva dvojice izraelskih vojnika 1989. No, kako je rekao šef policije Dubaija Daki Kalfan Tamim, malo je vjerojatno da je ovaj put išao u Iran zbog kupovine oružja, budući da je imao avionsku kartu za Kinu. Osim toga, Palestinci za putovanje u Iran obično odabiru jedan od tri dnevna leta iz Damaska.

(preneseno sa www.novossti.com)

Kad te „zaprime“ kao pacijenta, ti prestaneš da postojiš kao osoba. Predaš zdravstvenu knjižicu i sa njom ono malo dostojanstva s kojim si se ogrnuo tog jutra

Juče sam shvatila jednu činjenicu – ostalo mi je još mjesec dana do poroda!!! Avaj!

Moj dragi čitalac obrazovanje gradi BiH će sigurno jedva dočekati termin, ali moram priznati ja ne.

Jednostavno, umirem od straha.

Da me mama nije fino vaspitala ne bih rekla umirem, već jedan drugi glagol, onako životniji, počinje sa usr..... sam se.

Sat iz krokodila

Neopisiv je osjećaj kad se svakog jutra budiš sa danom manje. Kao da je u meni sat iz krokodila Kapetana Kuke koji mi otkucava sudbinu. Možete vi smatrati da sam patetična i sklona dramatizaciji, ali poslije poroda nema više Dženane. Samo Majka Dženana u funkciji drugog bića koje u potpunosti, ali bukvalno, zavisi od nje. Haos. Kako to podnijeti? A kad mi kažu kao odgovor na moj vapaj hajde bogati milion žena se porodilo prije tebe i sve su preživjele dođe mi da izvršim masovno ubistvo i to sve golim rukama...

Kao da mi to šta pomaže. Milijarde ih se porodilo u polju, samo zadiglo suknju, oslonilo na motiku i plop. Pa nešto ne vidim da iko trči da se porađa u polju danas.

S obzirom da ne mogu da prljam ruke krvlju, strah me je da šta ne prenesem bebi, izabrala sam drugi ventil. Razgoropadila sam se u posljednje vrijeme, to je čudo jedno. Inače sam sklona da prešutim svakome i svašta radi mira u kući. Nisam u životu dva put povisila ton ili se borila za svoja i tuđa ljudska prava. Nego šta ću, skukam se ko sirotica, pustim da me gazi ko stigne sve kontam ima neko ko bilježi, zakon karme je jači od mene. Ali sad...

Nedavno sam bila na dvodnevnom ispitivanju u bolnici, srećom samo preko dana. Novo jutro ne bi dočekale ni ja niti bar dvije sestre. Imam i potvrdu. Odmah sam prvi dan zaratila sa dvije mlade sestre.

Priznajem malo mi je pomutio rasuđivanje smrtni znoj koji me je oblio odmah kod ulaza. Nije mene oblio zato što me bolnica podsjeća na kadrove iz filmova o Drugom svjetskom ratu. Niti zato što čistačice čiste samo stepenice, što metlom, što rukom. Ili što svaka druga pacijentica ima oči velike kao da su sad utekle sa Šindlerove liste.

Nego pristup. Pristup prema osobi sa imenom i prezimenom, koja u sebi ima kosti, tetive, moždane vijuge, srce, i ostalo što je čini ljudskim bićem. Kad te „zaprime“ kao pacijenta, ti jednostavno prestaneš da postojiš kao osoba. Tek tako. Predaš zdravstvenu knjižicu i sa njom ono malo dostojanstva s kojim si se ogrnuo tog jutra da ga preživiš.

Šaka jada

I tako sjedim ja na nekoj stoličici u sobi 2 sa 2 sa još nekih pacijentica i dvije sestre od kojih mi je jedna gurnula stražnjicu u lice. Doslovno. Pošto u posljednje vrijeme teže shvatam, trebalo mi je malo vremena da uočim da je moj nos zaboden u njenu knjigu.

I umjesto da je ugrizem i prenesem bar bjesnilo, ja sam se sa trbuhom velikim kao kaca kupusa izvukla iz njenog gluteusa i stisla uza zid na šaku jada, kunem vam se preneražena kao nikad u svojih 35 godina. Razlog tog njenog postupka bio je da drugoj pacijentici ustupim mjesto. Još nisam došla sebi kad sam ja došla na red. Druga sestra mi je uzela knjižicu i počela obraćati u eter: Kako je pacijentici ime? Koja je adresa stanovanja? Koliko pacijentica ima godina? I sve to frekvencijom na kojoj bi joj svaki željeznički najavljivač pozavidio. Ja opet nisam odmah shvatila da to govori meni i o meni jer ne mogu da vjerujem. Sjedimo blizu, takoreći intimno jer nam se koljena dodiruju, a zna se kakve se sve intimne zone kriju na i oko koljena, i ona viče u zrak. Poslije par minuta pogledala me vidno uznemirena zašto ne odgovaram. Jao kad sam shvatila da se to meni obraća u trećem licu i to tom frekvencijom. Odmah sam joj sasula sve majke u lice i pitala ima li to neka škola za bezobrazluk koju ona i njena kolegica pohađaju da se odmah i ja upišem? I kako je nije stid da mi se obraća u mojim godinama u trećem licu kao da ne postojim...I koji je to način da se tako ponaša prema pacijentici? Te....

Uglavnom poslije toga mi se dva dana obraćala sa gospođo. Prvi put u životu mi je ta riječ prijala pošto sam svjesno zanemarila Vatre Pakla u njenim šarenicama.

A, vi ste trudni

Potom mi je sestra na EKG-u začinila sedmicu do kraja:

A vi ste trudni? Ja vas viđam svako jutro i mislila sam da šepate, a ono vi trudni!Znate ne vidi vam se od jakne stomak i baš sam govorila mužu evo one sa televizije, je l ono šepa?

Još se nisam oporavila od te konstatacije, stiže druga salva – a koliko dugo ste vi u braku? Na moj odgovor sto godina i zašto je to relevantno, ona me je pogledala sa aureolom Mojsija koji je upravo donio par ploča te rekla - pa šta ste čekali na dijete toliko, vidite koliko vam je godina? Valjda sve žene imaju samo jednu misao u glavi otkad se zakote, a to je da postanu majka čim im prva mjesečnica potekne, a mi koje to nismo baš tako zamislile zaslužujemo samo prijekor. Zanimljivo, to zna pitati a ne zna zaključati sobu u kojoj ležim razgolićena i ranjiva, gola do pasa, sa sisama koje vise sa svake strane stola, već u tu sobu ulaze slobodno neki mladići sa kesama, gledaju mene, moje sise gledaju u njih...

Potom sam naletila na naku papanku u DM-u jer nije htjela pola sata da makne svoje kese sa kase. Dobro dobro nije baš pola sata ali jeste 5 minuta zauzela komplet traku i kasu. I kad sam je zamolila veoma uljudno da skloni svoje kese rekla je baš ono što nije trebala Gospođo ako ste trudni to ne znači da mi ostali trebamo trpiti. Uglavnom rasprava je bila mučna, brutalna i kratka. Otišla je sa sve kesama na drugu traku nakon što sam joj povukla distinkciju između ponašanja u gradu i selu. Nešto što nikad ali baš nikad ne potežem kao argument, jer sam puno pismenijih ljudi upoznala na selu nego u gradu (evo na primjer koliko ima pismenih ljudi u Zgradi zajedničkih institucija u srcu Sarajeva?)

Nego sam vidjela po njenom govoru, oblačenju i karminisanju prednjih zuba da je strašno osjetljiva na urban štih...pa nisam odolila.

I nije mi dosta. Samo vrebam ko će šta pogrešno reći. Kao da sam postala svjetski križar u borbi protiv korupcije. Sve to iz straha. Šta me čeka? Bože, kako?

(zurnal.info)

ŽIVOT OBIČNOG TEMPA

Pisalo se već o tome na Žurnalu, kako država Bosna i Hercegovina osamnaest posljednjih godina nije imala hrabrosti i volje da procesuira te zakonski kazni ubice i nalogodavce zločina nad petoricom oficira JNA u Dobrovoljačkoj koloni 3. maja 1992. Pisalo se i o tome kako su zločinci Mušana Topalovića Cace umjesto na izdržavanju dugotrajnih zatvorskih kazni zbog ubistava nevinih civila u prvoj godini sarajevske opsade, završili na dugotrajnoj slobodi koja je i danas na snazi. Pisalo se i o zločinima vojnika Armije BiH u Trusini, Grabovici, Uzdolu, na Vozući... I naravno da se o tome nije pisalo samo na ovim stranicama. I zato je, između svega ostalog, profesionalna privilegija biti novinar u Sarajevu. U komotnoj si poziciji jer najčešće nisi sam sa svojoj temom bez obzira na sve tradicionalne rizike. Mnogo ranije, u godinama kad Žurnal nije ni postojao, čak i usred rata kada interneta nije bilo na bh. mapi, brojne zločine vojske koja je tri i po godine branila Bosnu i Hercegovinu dokumentirali su prije svih novinari magazina „Dani“, a kasnije i „Oslobođenje“, „Slobodna Bosna“, „60 minuta“, "San"... Sačuvan je profesionalni obraz ali, da se ne lažemo, bilo je i javnih batina i najpogrdnijih uvreda od „bošnjačkih čuvara revolucije“.

RS JE BOLJI DIO BIH, TAMO NIJE BILO RATNIH ZLOČINA. AHA...

I sa druge strane entitetske crte postoje televizije, dnevne novine, neki periodični magazini. I te medije neko gleda i čita, i tamo rade osobe koji sebe zovu novinarima. U arhivima medija u Republici Srpskoj pronaći ćete tekstove o Dobrovoljačkoj, Kazanima, Trusini, Grabovici, Uzdolu, Vozući... Najčešće se radi o prepisanim pričama iz (kako nas danas nazivaju RS analitičari) „baščaršijskih novinarskih krugova u kotlini“. Ali nema problema. Kako ono kažu-važno je da istina stigne do što više ljudi pa je u tom smislu i copy-paste novinarstvo poželjno i potrebno. No, ostanimo još malo u arhivima medija kojim u posljednje tri i po godine suvereno upravljaju Milorad Dodik i Željko Kopanja. (Btw, Kopanja je u privatizacijskom tsunamiju postao vlasnikom većine printanih medija, a Dragan Davidović se samo na direktorskoj poziciji u PTPC zadržao duže nego u ministarskoj fotelji ratnih vlada Radovana Karadžića.) U arhivima dakle (izuzev nekoliko tekstova o zločinima četničke formacije „Miće“ objavljenih u Nezavisnim novinama prije više od deset godina) nećemo pronaći istraživačke tekstove i tv-priloge o brojnim stratištima na kojim su zločinci u ime Velike Srbije u smrt poslali desetine hiljada ljudi. Naprotiv, svako negiranje zločina i vrijeđanje žrtava (muslimanske podmentute bombe na Markalama 1, Markalama 2, tuzlanskoj Kapiji...) u medijima pod kontrolom režima u Republici Srpskoj dobivaju karakter tek otkrivene, da ne kažemo, ekskluzivne priče. O svakoj se Dodikovoj uvredi na račun žrtava palih u ime Velike Srbije naknadno organiziraju tv i novinske debate u kojim se stručnjacima za sve i svašta omogućava da gladnom narodu ispred PTPC ekrana i sa „Glasom Srpske“ u rukama istresu nove doze mržnje, fašizma i „ustaško-džihadske zavjere“. Siguran sam da nigdje na planeti nije proizvedeno više „političko-medijskih analitičara“ nego što ih je u ove dvije-tri godine naštancao Dodikov kriminalizirani režim. Uz „analitičare“, u javnom obračunu sa „neprijateljima svega srpskog“ jurišaju i najgrlatiji predstavnici vladajućeg SNSD-a. Ovih dana, nakon hapšenja Ejupa Ganića u Londonu, mogli smo se uvjeriti da sve ono što izgovori ( i ostane živ!) Rajko Vasić na volej dočeka Dušanka Majkić, što promakne Majkićki, podeblja Drago Kalabić a zakucava Slavko Jovičić Slavuj... I sve se to kroz autorske tekstove, intevjue i izjave, normalno, prenese u režimskim medijima. O temeljnoj neobrazovanosti i moralnoj zapuštenosti Dodikovih glasnogovornika suvišno je i gadljivo govoriti. Sjetimo se samo Majkićkinih strahova „da bi aktivniji angažman Republike Turske u BiH od naše zemlje mogao stvoriti islamsku državu zasnovanu na šerijatu“ !? Al' ni to nije problem! Šta se, naime, desi kada Dodikovim poslanicima, delegatima, analitičarima, novinarima ponestane „javnog kapaciteta“ za odbranu vožda od sve izvjesnijeg procesuiranja na Sudu BiH? Tada po naredbi centrale na scenu stupa „pravosudni jurišni vod“ predvođen sudijom Ustavnog suda BiH Krstanom Simićem (jedan od osnivača SNSD-a) i državnim sudijom Brankom Perićem. O Simićevoj sudskoj nezavisnosti i njegovom neskrivenom šovinzmu dosta toga su kazali sudije Ustavnog suda pa se s razlogom očekuje da „Šef“ već na narednim izborima ovog važnog igrača u najvišoj sudskoj instituciji Bosne i Hercegovine vrati u SNSD-ove poslaničke klupe.

IGRAČ ZA VELIKE UTAKMICE

S druge strane, Perić je opak i opasan. On je Dodikov igrač za velike utakmice! Radi se o osobi koja se svojevremeno strancima po Sarajevu, navodno, predstavljala kao autor svih tekstova o zločinima „Mića“ objavljenih u „Nezavisnim novinama“. Tako je Perić ušao u međunarodne krugove koji će ga za lojalnost nagraditi prvo predsjedničkom pozicijom u tek formiranom Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću, a potom i sudijskom togom u Sudu BiH. Na krilima tekstova u „Nezavisnim novinama“, nakon čestih druženja sa novinarima i diplomatskim korom u Sarajevu, niko više nije postavljao pitanje utemeljenosti Perićevih objašnjenja zbog čega, kao nadležni tužitelj u Tesliću, nije pohapsio i kaznio zločince iz „Mića“. Došao čovjek iz Teslića u Sarajevo, fino govori i piše, vjeruje u BiH, počela je međuentitetska saradnja... Nije loše, bilo pa prošlo, idemo dalje sa pravosudnom reformom. Ipak, u današnjem izdanju novine kojoj duguje nezasluženi uspon u karijeri, Perić sa pozicije sudije Suda BiH piše da je „nezavisnost pravosuđa u BiH opasno ugrožena destruktivnim politikama“ pozivajući se na ponašanje bošnjačkih političara u slučaju Ganić te provalom u sarajevski stan glavnog državnog tužitelja Milorada Barašina. Ne bi u Perićevim „nezavisnim“ komentarima bilo ničeg spornog samo da se ne radi o čovjeku koji je ne tako davno dosljedno ćutao nakon Dodikovog javno demonstriranog fašizma sa „sudijama muslimanima“. A, to znamo, radi se o Perićevim kolegama s kojim dijeli iste kancelarije i sudnice, govorimo o saradnicima teslićkog djelatnika u oblasti pravosuđa koji su imali ludu sreću da prežive „muslimanske postavljene bombe na Markalama 1, Markalama 2, Kapiji, "genocid lokalnog karaktera u Srebrenici...“ (Copyright by M. Dodik). O Perićevim profesionalnim zaslugama da se ni nakon osamnaest godina ne procesuiraju zločinci iz „Mića“ nećemo ovoga puta jer je besmisleno ponavljati da su moral i profesionalizam jedino što nedostaje u, inače, savršeno kreiranoj mafijaškoj hobotnici u Republici Srpskoj. U kojoj je sve filigranski podređeno zaštiti režima i brutalnog kriminala- od političara, građevinara, novinara, analitičara, pa sve do sudija imenovanih u međunarodno honoriranoj reformi domaćeg pravosuđa.