Ako išta ima odvratnije od stanja u kome se nalazimo i od svakodnevnog silovanja kome smo izloženi, to je da onaj koji je za to silovanje ponajodgovorniji, iz čitave priče izlazi predstavljajući se kao – moralni pobjednik
„I Can't Get No Satisfaction“, odzvanja mi u glavi dok paralelno gledam na TV-u butmirske sijeldžije i na monitoru kompjutera „Taksistu“, s De Nirom u ulozi psihopatskog nesuđenog atentatora. No ono što ne polazi za rukom Stonesima, meni i većini građana ove zemlje pošlo je Harisu Silajdžiću.
CRNI HUMOR I JOŠ CRNJI REALIZAM
Bolesni trijumfalizam, narcisoidnog političkog ublehaša, koji nam ovih dana sipa so na ranu, svojim priglupim komentarima tipa „Eto, jesam li vam ja govorio“, uporediv je samo sa komentarom mog studentskog jarana s kraja 80-ih, koji je, u vrijeme galopirajuće inflacije i ekonomskog i svakog drugog strovaljivanja zemlje, kao ponosni vlasnik 100 njemačkih maraka i dan započinjao čitanjem kursne liste u novinama i komentarom: „Oooo, dobro je – marka raste“.
Pritom se moj jaran samo zajebavao i crnim humorom od sebe tjerao mračne oblake sveprisutne društvene depresije, dok je Silajdžić mrtav ozbiljan u svom uvjerenju da je bio u pravu kada je tobože zbog entitetskog glasanja, odnosno, zbog njegovog mogućeg negativnog uticaja na funkcionalnost države (a ne zbog potrebe predizbornog dizanja tenzija i građenja si puta u predsjedništvo zemlje?) srušio prethodne razgovore o ustavnim promjenama i da je sad dobio satisfakciju za to.
A zapravo se radi o notornom bezobrazluku i licemjerju. Nikad niko, osim onih kojima je srpski nacionalizam politički program, o entitetskom glasanju, nije ni mislio drugačije. Uključujući i one koji su bili spremni prihvatiti „Aprilski paket“.
Ali su oni koji su bili spremni na kompromis (koji se sastojao u tome da nešto dobiju, a „izgube“ samo ono što i nisu imali i što ni na koji način, u tom trenutku, nisu mogli dobiti), bili voljni da idu polako, da stvaraju normalnu društvenu klimu, u kojoj će se svi stanovnici ovih prostora početi osjećati građanima države kojoj danas pola njenih stanovnika ni ime ne želi izgovoriti, u kojoj će se vremenom uspostaviti povjerenje nužno za promjene koje u ovom trenutku, upravo zbog radikalnog nepovjerenja, nije moguće sprovesti. Da se stvori klima koja će i političarima omogućiti da budu (koliko-toliko) normalni ljudi i da se izbori počnu dobijati na priči o razvoju privrede, broju radnih mjesta, visini standarda, brzini integracije u Evropu i kvalitetu života, a ne na nacionalističkom rovovskom ukopavanju, kvazi-odbrambenim ratovima i jedenju kore s drveća.
DALEKOVIDI FRANKENŠAJN I NJEGOVO ČUDOVIŠTE
I sad nam onaj koji je, maksimalističkim zahtjevima, s jasnom nacionalističkom pozadinom (misleći da je posebno pametan što je riječ „Bošnjak“ u svom govoru zamijenio privatnim sinonimom „građanin“), zaustavio pozitivni trend u razvoju odnosa unutar zemlje (ima nas, naime, na Silajdžićevu žalost, koji se sjećamo kako je bilo prije no što je On, drito iz Reisove Majke, došao da nas usreći), minirao koncept dogovaranja, a otvorenim pozivanjem na stranu intervenciju i na ukidanje Republike Srpske (što se, nastranu želje i osjećaji, o kojima bi smo mogli naširoko, pokazalo potpuno nerealnim i čistim predizbornim trikom, odnosno, neoprostivim zajebavanjem sa životima građana ove zemlje) prouzročio jačanje novog vala srpskog nacionalizma i, praktično – stvorio Milorada Dodika (onakvog kakvog ga danas znamo), sad nam se, dakle, ta društvena štetočina i propali političar, koji nije uspio ostvariti ni jedno svoje obećanje, direktno (su)odgovoran za užas u kome se nalazimo, proglašava dalekovidim pravednikom. I soli nam pamet.
On je, eto, ne samo na vrijeme upozoravao na štetnost entitetskog glasanja, nego je i herojski trpio napade onih koji su s užasom posmatrali kako on i njegovo frankeštajnovsko čedo, koje je u međuvremenu (kao i pravo Frankeštajnovo čudovište) po monstruoznosti i opasnosti nadmašilo svog tvorca, vode zemlju u haos i novi rat.
Amneziji i krajnjoj površnosti skloni mediji (zanemarimo sad one nacionalno ostrašćene) dopuštaju da im Onaj Koji Je Stvorio Čudovište, to čudovište (odnosno njegovo ponašanje, sada, kao odrasle jedinke) koristi kao argument ispravnosti procesa kojim je čudovište stvoreno. Pritom, potpuno zanemarujući odgovornost stvoritelja. Dopuštajući mu da se, nakon svega, izvuče gotovo neokrznut, s oreolem nevinosti i pravedništva, predstavljajući se kao „onaj koji je vidio prije i bolje od drugih“. (A onima koji ukazuju na nedopustivost i nemoralnost takvog ponašanja, prebacuje se „unproforsko nasilno izjednačavanje krivice“).
TRIJUMF BUDALA
No finta je da je ta dalekovidost od one vrste kad na tek potencijalni problem, reagujete insistiranjem na njemu i provociranjem onog ko vam je za otklanjanje tog problema potreban, čime problem, naravno, postane stvaran.
Nakon što ga je impulsivna i zaštiti svog kriminala svim sredstvima sklona seljačina iz Laktaša, u svojoj bolesnoj potrebi da svima u državi jebe majku i pokaže ko je najzajebaniji, tu stvar sa entitetskim glasanjem dovela do apsurda (ne dopuštajući da prođe ni jedan zakon osim onih koje su kreirali njegovi ministri), vrlo je lako zaboraviti da to, ustvari, i nije bio stvarni, nego tek potencijalni, problem (za mandata prošlog Vijeća ministara, takoreći, zanemariv). Problem koji dolazi do izražaja u trenucima sukoba i radikalizacije a gubi se u miru, demokratiji i toleranciji (kada bi ga, po komunističkom principu odumiranja, nakon izvjesnog vremena, nestalo, na ovaj ili onaj način).
I sada, kada je, zbog radikalizacije, kojoj je i sam kumovao, potencijalni problem postao stvarni, i kada je svako objektivan prisiljen da ukaže na njega, Silajdžić trijumfuje. Umjesto da se sakrije u rupu. I nestane nam „sa očiju“.
Svaka nacionalistička budala, naime, po toj filozofiji, može samo da čeka i širi mržnju oko sebe i da jednog dana, kada do sukoba i žrtava dođe (na bojnom polju, ulici ili stadionu), kaže „Jesam li vam govorio da se s Njima ne može živjet“. I da, naravno, poput Silajdžića, i ne pomisli da u čitavoj priči postoji i njegova odgovornost za nastalo stanje. Odgovornost koja je tim veća kad suživot, zapravo, nema alternativu. Odnosno, kad mu je jedina alternativa - susmrt.
NAJBOLJE SE NAJBOLJIM SPREMIT ZA NAJGORE
Trenutno ponašanje Harisa Silajdžića je u toj mjeri vulgarno i neprihvatljivo, da ga možemo porediti sa situacijom u kojoj, kako bi to jedna ovdašnja plavuša iz viceva rekla, „optuženi za ratne zločine“, odnosno, genocidni monstrum, Radovan Karadžić, svoje čuveno skupštinsko „upozorenje“ izrečeno u predvečerje kataklizme: „Nemojte misliti da ovim nećete Bosnu i Hercegovinu odvesti u rat a muslimanski narod možda i u nestanak“, danas, u haškom kazamatu, poentira sa: „Pa, jesam li vam ja lijepo govorio. A vi me niste htjeli slušati“. I da još doda: „Događaji koji su uslijedili, donijeli su punu satisfakciju i meni i onima koji su tvrdili što i ja“.
Dodatan, unutarnacionalni(!), prezir i gađenje Silajdžić bi trebao da doživi i zbog toga što je Karadžić kad je izgovarao pomenutu prijetnju imao iza sebe oružanu silu, i prijetio je „tuđem“ narodu. Silajdžić je svojim neodgovornim ponašanjem, egocentrizmom, vlastoljubljem i političkim promašajima, ugrozio prije svega državu i narod čijim se zaštitnikom (lažno, naravno) pretstavlja. Dovodeći ih u opasnost novih sukoba i sistematično oštreći kandže i zube njihovom potencijalnom neprijatelju.
Spreman pritom, naravno, na najgore. Onako kao što se za to najgore, kupovinom vila na Dedinju i stanova po Beogradu i Novom Sadu, pa i Evropi, spremio kompletan političko-mafijaški vrh Republike Srpske. Spreman, dakle, da ratuje do posljednje kapi tuđe krvi i spreman da se „ispali“ nazad u Majku (Tursku) i majčinu, svojoj hanumi koja ga tamo vjerno čeka, ili, pak, sinu u prijestonicu Kraljice Majke (God Save the Queen) - pametan strateški raspored familije i finansija, po svijetu, odlika je svakog žestokog „patriote“ i „borca za nacionalne interese“.
KOCKAR KOJI JE PROKOCKAO NAŠU BUDUĆNOST
Sva priča o Harisu Silajdžiću i onima koji ga podržavaju, najbolje se razotkriva na primjeru već zaboravljene „policijske reforme“, koja je, zapravo, drugi ključni momenat u objašnjenju situacije u kojoj se nalazimo – obaranjem „Aprilskog paketa“ zaustavljen je pozitivni poratni trend i započeta nova faza destrukcije, a raspletom oko „policijske reforme“ ta destrukcija je dobila razmjere i brzinu koji su dotad bili neviđeni.
Pogrešno shvatajući otvorenu podršku iz međunarodne zajednice (u smislu sredstava koja je ona u toj podršci voljna koristiti) i pokušavajući je (zlo)upotrijebiti u svom „nastavku rata mirnim sredstvima“ (s ciljem ukidanja Republike Srpske, umjesto da je energiju uložio u njenu transformaciju u multietnički entitet), Haris Silajdžić, uz histeričnu podršku dijela sarajevskih medija, potpuno stupidno, kao idiot zalutao u svijet politike, u rafiniranoj kockarskoj igri međunarodne zajednice, sračunatoj na veliki dobitak za ovu zemlju nauštrb srpskog nacionalizma, opsjednut željom da potpuno porazi protivnika, na zgražavanje stranih prijatelja ove zemlje, gubi već dobijenu partiju. Ne pristajući ninakakav kompromis, zahtjevajući, praktično, bezuslovnu kapitulaciju, on, računajući na dobre karte međunarodne zajednice, prisiljava Dodika (koji, u jednom trenutku, misleći da je prijetnja međunarodne zajednice stvarna, traži samo da mu omoguće časno povlačenje) da u igri ide do kraja. Do kraja na kome će Dodik shvatiti da međunarodna zajednica, ustvari, samo blefira, i na kome će, umjesto gotovo sve, Haris Silajdžić (i svi mi koji nismo dio srpskog nacionalističkog bloka) dobiti - ništa. I ne samo to, nego će taj „čuvar Bosne“ i „bošnjačkih interesa“, zarad vlastite kože, spasiti Milorada Dodika, u posljednjem trenutku kada je još postojala mogućnost da ovaj bude uklonjen sa političke scene (ali, u paketu sa Silajdžićem), potpisavši s njim sporazum o reformi policije, po kome se reformisalo nije - ništa.
Od tog trenutka je, zapravo, upravo zahvaljujući Silajdžiću dakle, Milorad Dodik počeo da se pretvara u svemoćnog siledžiju i diktatora, svjesnog da mu niko ništa ne može. Haris Silajdžić mu je, svojom glupošću i maksimalizmom, otsustvom osjećaja za rafinirano vođenje politike i diplomatske igre, uz stavljanje svoje političke guzice ispred nacionalnih interesa, omogućio da shvati da on, bez ikakvih posljedica, može vrijeđati čak i pretstavnike svjetskih velesila, a Visokom predstavniku međunarodne zajednice poručivati da ga povuče za kurac.
Zato, ako išta ima odvratnije od stanja u kome se nalazimo i od svakodnevnog silovanja kome smo izloženi, to je da onaj koji je za to silovanje ponajodgovorniji, iz čitave priče izlazi kao – moralni pobjednik (???).
DOKLE ĆEMO BIRATI IZMEĐU MANJEG ZLA?
Nismo mi u svijetu u kome imamo samo dvije opcije, pa da biramo između Dodika i Silajdžića. Niti to što je Dodik postao vulgarna rasistička svinja, diktator i megalomanski pljačkaš, na bilo koji način amnestira Silajdžića i za sve promašaje njegove politike, za zloupotrebu žrtava rata i genocida (sjećate se projekta otcjepljenja Srebrenice iz RS?), za promašene šanse koje se nikad(!) više neće ukazati, ali i za njegov dio odgovornosti u pogoršanju odnosa u zemlji, ponovnom učvršćivanju, do njegovog povratka u politiku, dobrano narušenog srpskog nacionalnog monolita i stvaranju Dodika.
Razočarenje politikom lidera SDA, nikom ne može i ne smije biti izgovor za amnestiranje Silajdžića i davanje mu ponovne šanse za povratak na političku scenu na velika vrata.
To lutanje od jednog do drugog lidera, i razočarenja njihovim „izdajama“, čak je i od strane bošnjačkih nacionalista stupidno. A za one koji se osjećaju dijelom građanske alternative i sebe ne vide kao nacionaliste, je tek glupo do bola.
Nije poenta u traženju ko je od te dvojice niskokalibarskih političara i moralnih bijednika bolji, ili manje loš. Poenta je u tome da je ovo sjajan trenutak u kome se ta bagra pokazala u svom pravom svjetlu. I da ih treba protjerati sa političke scene. Da bi stvar bila tužnija, to je prije mnogih koji su to morali shvatiti odmah, shvatio Fahrudin Radončić. Doduše, ne na način koji preferira autor ovog teksta, kao priliku za otklon od nacionalističke politike, nego kao ispostavljanje svoje kandidature za tron sa koga su oba dosadašnja pretendenta stresena.
Ne može se građansko društvo zagovarati lamentiranjem nad slabošću svojih(???) „nacionalnih lidera“ i zazivanjem jakog, odnosno, nekog ko bi se, u toj ulozi, uspješno suprotstavio siledžiji „s druge strane“. Nije, naime, problem u liderima, nego u konceptu. I tu lekciju je svima koji su bili voljni slušati i razmišljati (a takvih, na žalost, na ovim prostorima, nikad nije bilo previše) još na prošlim izborima održao Fra Ivo Marković, kada je javno, u jeku koordinirane nacionalističke kampanje protiv SDP-ovog kandidata za člana Predsjedništva, rekao da je on glasao za Komšića, s obrazloženjem: „siguran sam da će bolje zaštititi i otvoriti perspektive i hrvatskom narodu u BiH od onih koji žive od ugroženosti i poniženja hrvatskog naroda!“, dodavši „HDZ je za mene ime tragedije hrvatskog naroda u BiH“. I još nešto, što ima univerzalnu vrijednost, primjenjivo je na sve u BiH, mada je ovdje kontekstualno vezano za određen narod: „Oni koji su doveli hrvatski narod u Bosni ondje gdje je sada, sada na temelju tog stanja traže da ih taj poniženi hrvatski narod bira za svoje vođe. Samo duhovno bolestan i izluđen narod može im dati svoj glas.“
Eto nam izbora, kažu, ponovo. Za manje od godinu dana. No, priča o Harisu Silajdžiću i njegovom medijskom tretmanu unutar „butmirskih pregovora“ (kojim ćemo se tek pozabaviti) izaziva više bojazni nego nade. Čak i bez Dodika, za koga, u ovom trenutku, još niko (pa ni on sam) ne zna šta će uraditi. Ili... šta će mu uraditi (da završimo s malo krhkog optimizma na kraju).
"Proces koji smo započeli u Butmiru se nastavlja" izjavili su zamjenik američkog državnog sekretara James Steinberg i švedski ministar vanjskih poslova Karl Bildt.
Oni su na pres-konferenciji nakon sastanka kazali da će zajednički tim stručnjaka EU i SAD-a sljedeće sedmice ponovo doći u BiH da nastave razgovore s liderima političkih stranaka radi postizanja dogovora, a imajući u vidu da je sljedeći sastanak Vijeća za implementaciju mira zakazan za 18. novembar.
Stainberg i Bildt očekuju od lidera političkih partija da do tada ostvare određeni napredak u postizanju dogovora.
(FENA)
Prema onome što su stranački lideri izjavili novinarima nakon sastanka, posebno kada su u pitanju promjene ustava, njihovi početni stavovi bili su toliko različiti da je bilo teško očekivati dogovor te da je za većinu učesnika ponuđeni dokument bio neprihvatljiv.
-Bilo je dijametralno suprotnih stavova i mislim da su razlike daleko veće nego što su bile ranije, izjavio je premijer RS, Milorad Dodik, nakon današnjeg sastanka u Butmiru.
- Demokratska BiH je oštećena i zato mi to ne možemo prihvatiti, rekao je novinarima Haris Silajdžić, član Predsjedništva BiH i predsjednik stranke za BiH, naglašavajući da je za njegovu stranku u ponuđenom paketu osnovni problem entitetsko glasanje, koje i po predloženim izmjenama ustava BiH ostaje i dalje.
Predsjednik SDA, Sulejman Tihić, novinarima je izjavio da su za njega rješenja koje su ponudili SAD i EU "uslovno prihvatljiva", te da "znače poboljšanje u odnosu na postojeće stanje, ali nisu dovoljna".
Nastavak razgovora zakazan je za sutra u 9 sati.
(FENA/zurnal.info)
Svakim novim nastupom Miralem Pjanić postaje simbol i vođa nove generacije Lyona. Iako je imao nimalo lagan zadatak, zamjeniti Lyonovu legendu, brazilca Juninha, Pjanić je svoj zadatak odradio više nego uspješno. Fudbalski stručnjaci odavno imaju samo riječi hvale za osamnaestogoišnjeg veznjaka čije kvalitete već stavljaju u istu ravan sa uspjesima njegove prethodnika.
Fudbaleri Liverpoola u posljednje dva nastupa u Premier ligi upisali su dva poraza, uz poraz u Ligi prvaka u drugom kolu od Fiorentine. Večerašnji ogled protiv Lyona u trećem kolu Lige prvaka u grupi E, idealna je prilika izabranicima Rafaela Beniteza da povrate samopouzdanje i prekinu katastrofalni niz s obzirom na ambicije Liverpoola. Osmo mjesto na tabeli Premier lige i polovičan učinak u Ligi prvaka daleko su od očekivanja u taboru Redsa. Otežavajuća okolnost u susretu protiv lidera francuskog šampionata bit će izostanak napadača Fernanda Toresa.
Lyon , predvođen mladom bosanskohercegovačkom zvijezdom dolazi u punom sastavu. Sudeći prema raspoloženju s kojim ulaze u večerašnji susret, subotnji poraz od Sochauxa nije puno uticao na raspoloženje „Lavova“. Eventualnom pobjedom na Anfield Roadu, Lyon bi napravio ogroman iskorak ka prolasku u završnicu najjačeg svjetskog klupskog takmičenja. Za tako dobar plasman Lyona, kako u domaćem prvenstvu tako i u Ligi prvaka najviše zasluga pripada osamnaestogodišnjem bh reprezentativcu.
Francuski klub zatrpan je ponudama za supertalentovanog Pjanića, a među zainteresiranima su i klupski giganti poput FC Barcelone, Reala, Intera. Najsvežiju ponudu poslao je engleski Manchester City od kojeg novi vlasnik želi napraviti otočku verziju „galacticosa“. Mišljenje struke Cityja jeste da bi bosanski Wonderkind u budućnosti trebao biti organizator igre u ekipi koju čine Emmanuel Adebayor, Robinho, Kolo Toure, Carlos Tevez.
Večeras su na rasporedu utakmice trećeg kola u grupama E, F, G i H, a osim susreta Liverpool – Lyon, najviše pažnje privlači utakmica u grupi G između Intera i Dynamo Kyeva.
Parovi trećeg kola, utorak 20. 10. 2009.godine:
Grupa E: Debrecen – Fiorentina, Liverpool – Lyon
Grupa F: Barcelona – Rubin Kazan, Inter – Dynamo Kyev
GrupaG: Glasgow Rangers – Unirea Urziceni, Stutgart – Sevilla
Grupa H: Alkmar – Arsenal, Olympiacos – Standard Liege.
Akademija nauka i umjetnosti BiH priprema ambiciozan program obilježavanja stogodišnjice rođenja Meše Selimovića, čije će se najveće manifestacije održati u periodu od 26. marta do 26. oktobra 2010.
Na inicijativu Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, tačnije Odjela za humanističke nauke, 16.10.2009. godine održan je inicijalni sastanak organizatora i suorganizatora u obilježavanju stogodišnjice rođenja velikog bosanskohercegovačkog književnika Meše Selimovića.
Na poziv Akademije za sudjelovanje su se odazvali Jasmin Imamović, načelnik općine Tuzla, grada gdje je pisac rođen i živio, Alija Behmen, gradonačelnik Grada Sarajeva, gdje je pisac radio i živio, a zatim i Srebren Dizdar, dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Medhija Maglajlić, direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Alma Jusufbegović, savjetnica u Ministarstvu kulture i sporta Kantona Sarajevo, Irfan Horozović, potpredsjednik PEN Centra BiH, i Muhamed Ćurovac, sekretar Društva pisaca BiH.
Skup je pozdravio u ime Akademije nauka i umjetnosti prof. dr. Božo Matić, predsjednik Akademije, a vodio ga je i moderirao prof dr. Vladimir Premec, sekretar Odjela humanističkih nauka Akademije.
Prof dr. Zdenko Lešić je u ime Akademije obrazložio projekat, prema kojem bi Akademija 26. aprila 2010. godine održala cjelodnevni međunarodni skup o djelu Meše Selimovića, a Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH organizirao bi u Sarajevu i Tuzli izložbu posvećenu životu i djelu velikoga pisca. Pored ove dvije manifestacije, narodna pozorišta Tuzle i Sarajeva imala bi tih dana na repertoaru obnovljene ili nove predstave napravljene na osnovu djela Meše Selimovića; TV i radio programi bili bi posvećeni Selimovićevom životu i djelu; udruge pisaca održale bi prigodne književne programe; proljetni broj časopisa Novi Izraz bio bi posvećen prikazima njegovoga djela, uz sudjelovanje slavista iz svijeta koji su se bavili prevođenjem ili interpretacijama Selimovićeve književnosti, a predstavnici dva grada pokušaće u dogovoru sa BH Poštom da postignu dogovor o dizajnu poštanske marke sa likom Meše Selimovića.
Ovim se ne iscrpljuje broj sudionika u obilježavanju Godine Meše Selimovića (od 26. marta do 26. oktobra 2010). One institucije i pojedinci koji žele da se pridruže ovoj inicijativi mogu kontaktirati prof dr. Zdenka Lešića na Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, ili PEN Centar Bosne i Hercegovine, do kraja oktobra 2009. godine, kako bi svojim programom ili predstavljanjem podsjetili javnost Bosne i Hercegovine na velikana pisane riječi.
(zurnal.info)
Negativna stopa rasta, smanjenje direktnih stranih investicija, visoke stope inflacije u pojedinim zemljama, rast vanjskog duga i pad izvoza, samo je gruba slika 'ekonomskog pejzaža' u regionu koju je iznio Biščević.
Upozorio je da ekonomska kriza donosi socijalne frustracije i teškoće, a sve to zajedno još cijeli niz neriješenih politički pitanja.
-Tu se stvara opasna i zabrinjavajuća hemija koja bi morala vrlo upozoravajuće djelovati na političare, ustvrdio je generalni sekretar RCC-a.
Kazao je da je ekonomska i finansijska kriza zaustavila tri ključna procesa u zemljama zapadnog Balkana, a to su ekonomski i socijalni razvoj, proces stabilizacije te približavanje EU.
Biščević, međutim, smatra da je upravo ovo vrijeme kada se zemljama regiona otvaraju moguće šanse za izlazak iz trenutne situacije, a to pokazuje činjenica da se međunarodna zajednica ponovno koncentrirala na zapadni Balkan.
Po Biščevićevoj ocjeni, dvije su poluge odlučujuće za zaustavljanje negativnih procesa u regionu, a to su čvrsta nova energija proširenja EU i ubrzani ekonomski razvoj.
Stoga je na ovom planu nužna odgovornost političkog liderstva na ovim prostorima te je za njih naredni period test da pokažu koliko su za to spremni.
Na skupu o implikacijama i izlazu iz svjetske ekonomske krize, koji su organizirali Sekretarijat RCC-a, Fondacija za istraživanje ekonomskih politika Turske (TEPAV) i Ekonomski fakultet iz Sarajeva, okupili su se istaknuti predavači iz BiH i Turske, koja trenutno predsjedava Procesom saradnje u jugoistočnoj Evropi.
Koordinator Programa za jugoistočnu Evropu Fondacije Tepav Erhan Turbedar smatra da je globalna ekonomska krize samo produbila ekonomske i socijalne probleme u ovoj regiji.
Političari i ekonomisti u ovoj regiji, smatra on, moraju provesti mjere ne samo na smanjenju posljedica ove krize nego raditi i na razvijanju dugoročne strategije za sprječavanju krize i razvoj privreda.
Dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Veljko Trivun naveo je da je Turska u posljednje dvije godine povećala ulaganja u našu zemlju te se nalazi na osmom mjestu po obimu direktnih investicija.
Naglasio je turskim partnerima da BiH ima jedan od najliberalnijih zakona o politici direknih stranih ulaganja te u regiji najniže stope carina i stope poreza na dodanu vrijednost.
-Sve su to prednosti za ulaganje kapitala turskih partnera u BiH, istaknuo je Trivun.(FENA)
-Gospodin Nihad Imamović je objekat sagradio bez ijedne dozvole. Sigurno je samo da on ima vozačku dozvolu i niti jednu drugu. Ovdje se radi o klasičnoj zamjeni teza, gdje se oni koji štite zakon proglašavaju kriminalcima, a tvrdnja da je SDP navodno tražio pare od finansijera SDA je prilično nelogična. Tvrdnja o navodnoj uključenosti SDP-a je puna izmišljotina i laži sa ciljem da se diskredituju ljudi i politička stranka. izjavio je na današnjoj pres konferenciji u gradskoj upravi Sarajeva Damir Hadžić, načelnik sarajevske opštine Novi grad.
-Istražni organi treba da rade svoj posao a naša namjera nije da vršimo pritisak na bilo koga, rekao je gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen, reagujući na špekulacije objavljene u dijelu medija po kojima bi Federalna uprava policije danas trebala podnijeti i krivične prijave protiv čelnih ljudi Gradske uprave Sarajeva.
U pozadini čitave afere je činjenica da prema postojećem regulacionom planu za sarajevsko naselje Otoka nije predviđena nikakva gradnja stambeno poslovnih – objekata već samo proizvodno-poslovnih, a procedura izmjene regulacionog plana je u toku i morala bi biti okončana do 28. februara 2010.
(zurnal.info)
Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine u dodatnim kvalifikacijama - baražu za nastup na Svjetskom prvenstvu 2010. godine u Južnoafičkoj Republici igrat će protiv selekcije Portugala, određeno je danas žrijebom u sjedištu FIFA-e u Zurichu.
Prvi susret nogometaši BiH igrat će u gostima 14. novembra, dok je revanš 18. novembra u našoj zemlji.
Ekskluzivno za Žurnal naši reprezentativci procjenjuju protivnika i prognoziraju mogući ishod susreta.
Edin Džeko : Možda i jedan od najtežih protivnika. Biće teško sigurno ali eto, imamo dvije utakmice pa ćemo vidjeti. Treba se prije svega dobro pripremiti ali moram opet reći da je Portugal možda i najteži protivnik kojeg smo mogli dobiti. Dosta ljudi će reći da je prednost to što igramo prvu u Portugal. Iskreno, meni to ne igra neku ulogu. Moraju se igrati dvije utakmice. Iskreno, nadam se da će biti naša prednost to što ćemo revanš igrati u BiH. Što se tiče njihove ekipe, Ronaldo jeste vrlo bitan igrač ali ne igra on sam. Oni su jaki kao kolektiv. Nama jedino treba da mi budemo svi zdravi.
Semir Štilić : Dobili smo jednu od najjačih reprezentacija koja je bila u baražu. Sigurno je da Portugal ima puno više kvaliteta nego mana. Međutim, ako ćemo gledati stil igre, mislim da nam više odgovara stil koji oni igraju nego recimo Grčka. Mislim da mi trebamo brinuti samo o sebi. Najvažnije u ovom trenutku koji je pred nama je da se što bolje pripremimo i da igrači koji čine okosnicu reprezentacije ne dobiju neku povredu koja bi ih odvojila od terena. Bez obzira na činjenicu što je Portugal favorit u ovom dvomeču, mislim da i mi imamo svoje šanse.
Zvjezdan Misimović : Težak protivnik. Imaju jako nezgodnu ekipu. Oni su favoriti ali u dvije utakmice je sve moguće. Mislim da nam može prednost to što drugu utakmicu igramo kući. Najvažnije je da izvučemo povoljan rezultat u prvoj utakmici pa da onda pred svojom publikom pokušamo napraviti čudo. Jer, treba samo pogledati gdje njihovi igrači igraju i konstatovati da su ovi veliki favoriti. Ne bih rekao da nam njihov stil igre odgovara. Oni igraju slično kao i Španija a znate da smo protiv takvih ekipa imali problema. Ja se toga možda i najviše plašim.
Elvir Rahimić :Dobili smo sigurno jednog od najjačih protivnika u ovoj prvoj grupi reprezentacija ali mislim da nismo bez šansi. U ovim kvalifikacijama smo pokazali da znamo igrati i da znamo u pravom trenutku odigrati ono što je potrebno. Nadati se da možemo proći i Portugal, treba se nadati dobrome.
Rusmir Halilović je košarkaški trener i osnivač škole košarke “Rin Family”. U toj školi je osnove košarke napravio Goran Suton koji je 6. oktobra odigrao prvu utakmicu za NBA ekipu Utah Jazz. U pripremnoj utakmici protiv Chicago Bullsa Suton je ubilježio dva poena a 6. oktobar 2009. bit će upisan kao datum kada je prvi igrač ponikao u sarajevskoj školi košarke obukao dres jedne NBA ekipe. Sa trenerom Halilovićem razgovarali smo o Sutonu, novim talentima koji se pripremaju u Rin Family, ali i o teško stanju u kojem se nalazi domaća košarka.
O Goranu Sutonu: - “To je prvo i jedino sarajevsko dijete koje je obuklo NBA dres. To je đak sarajevske škole košarke, odavde je otišao na univerzitet. Sramno je da taj događaj prođe nezapaženo. Meni Suton nije prvi NBA igrač, možda deseti ili više čak, ali je Suton prvi Sarajlija koji je nikao u školi Rin i obukao NBA dres. Ne znam kako će nastaviti, želim mu uspjeh, da dotakne te visine. Goran Suton je najbolji ambasador Bosne i Hercegovine. Nek smijene trenera Bajramovića zbog kojeg niko neće da igra i koji nikad nije ni trebao voditi nikoga. Goran je kod nas počeo s nule. Trenirao ga je trener Senad Redžić. Imamo u toj generaciji pet igrača koje smo poklonili Bosni, koji su završili univerzitete, što je prava rijetkost u svijetu. Upropastili su mi čitavu generaciju talenata. Mogao sam ih i ja prodati prije dvije godine. Emir Zimić je najveći talenat kojeg sam ja ikad trenirao, više je znao sa šesnaest godina nego što zna danas, upropastili su ga Dino Konaković i Mensur Bajramović. Mi smo preponosni na Gorana Sutona. Goran je dodirnuo nebo”.
O novim talentima: “Sada imamo jednu odličnu generaciju, 1996 i 1997. godište. Ukoliko obezbjedimo sredstva za njihov razvoj neki od njih će sigurno preteći uspjehe Đedovića i Sutona. Mi smo KK Bosni poklonili čitavu jednu generaciju talenata, obećali su nam da će i oni nama zauzvrat pomoći ako ti dječaci postanu nešto. Zauzvrat nismo dobili ništa. Nije do KK Bosna, to je samo do lopovluka i nemorala. Da nam daju što zaslužujemo, mi ne bi dvadeset godina brinuli kako ćemo platiti Skenderiju. Ja te klince nisam dao upravi Bosne, dao sam ih Bosni koju sam ja stvarao i kakvu sam ja stvarao, a ne da ih oni prodaju. Oni su ih odmah prodali. Bosna je centralni dio Dinarida, to je najveći svjetski resurs vanserijskih talenata, ne samo za košarku nego i za ostale sportove”.
O Nihadu Imamoviću: “Mi evo zovemo Nihada Imamovića, čovjeka koji je preumoran noseći i reprezentaciju i KK Bosnu: Nihade Imamoviću, dođi u „Rin“, mi imamo sve, imamo poštenje, imamo provjerene programe i sve uslove za rad. Dođi u „Rin“ da zaustavimo propadanje talenata, da stvorimo nove igrače i na taj način damo najbolje publici”. 
O KK Bosni: “Bosna ima odličnog trenera Vladu Vukoičića, koji je izdanak škole Raše Radanovića, dobrog i poštenog čovjeka kome niko ne sastavlja tim, on to zna sastaviti, voditi i on stoji iza toga. Nisu istinite priče da mu drugi sastavljaju tim. Ja sam više puta sjeo sa upravom Bosne da se dogovorimo, međutim Dino Konaković uvijek pokvari sve zbog svojih privatnih interesa. Enes Sadović iz Merkur osiguranja, koje je bilo sponzor mladog tima, predložio je da ih ja vodim sve do prvog tima. Svi se slože osim Konakovića. Zašto, pokazat će vrijeme”.
O Mensuru Bajramoviću: “Mensuru Bajramoviću faksom sastavljaju tim i određuju kad će ko izić' a kad ući, kao i Bukva sadašnji direktor kojem treba pomoći”.
O Dini Konakoviću: “Za situaciju u KK Bosni krivac je Dino Konaković koji radi za Miodraga Ražnatovića. Dino radi za njega i sam sebi prodaje igrače. On je član Ražnatovićevog Beobasketa i on Bosni prodaje igrače. Tako je prije radio i Samir Avdić, sam sebi prodavao igrače. U upravi Bosne to imaju napismeno. Oni im to tolerišu i šta ćeš, nije do mene”.
O Vladi Vukoičiću: “Vlada Vukoičić je dolaskom u Bosnu dobio izvanrednu priliku da pokaže svoj talenat i on je to pokazao na svakom mjestu. Vukoičić je evo, ravnopravan ekipama koje imaju i po deset i više puta veći budžet od njega. Kompletan trener. Vlada ima filozofiju: sve ti je trening, ako si dobar na terenu igrat ćeš i ovamo. Ima autoritet i najveća šteta za BH košarku bi bila da Vlada ode”.
O uslovima u Rinu: Rin jedva opstaje. Da nema menadžmenta Skenderije, od ovoga ne bi bilo ništa. Kad se direktor Skenderije ohladi i kaže da ne može više, sve ovo će stati. A zahvaljujući njemu imamo ipak odlične uslove. Imamo specijalne koševe za mlade, imamo super klupske prostorije, al' ne možemo da nađemo sponzora. Mi imamo provjerene programe, ali nemamo sponzore koji bi to podržali. Olimpijski komitet bi to trebao. Od Ministarstva kulture i sporta nismo ni kinte dobili ove godine. Nemam socijalno, zdravstveno, penziono, ništa nemam. Zbog toga je Sarajevo i najbolji i najgori grad na svijetu. Na kraju, et' opet čekamo pare od Dine Konakovića da platimo Skenderiju. Ako ne budemo mogli na fin način dobiti svoj novac, sigurno ćemo ga dobiti putem suda”.
Bivši čelnik bosanskih Srba Momčilo Krajišnik, osuđen za zločine protiv čovječnosti, premješten je u britanski zatvor pod nazivom "Monster palača", objavio je u nedjelju dnevnik Daily Express.
Momčilo Krajišnik (64) služit će svoju 20-godišnju zatvorsku kaznu u zatvoru Wakefield, u Sjevernom Jorkširu, u kojemu su i poznate ubice djece Roy Whiting i Robert Black.
Bivši predsjednik Narodne skupštine RS-a smješten je u D-krilo ovog zatvora prije dvije sedmice.
Kako je Krajišnik, između ostalog, osuđen zbog progona muslimanskog stanovništva, čuvarima je naređeno da ga posebno osiguraju jer se u zatvoru nalaze i islamski teroristi.
I dok su neki muslimanski zatvorenici ostali u D-krilu, većina islamskih terorista je prebačena u druge dijelove zatvora.
Momčilo Krajišnik Inače sebe smatra političkim zatvorenikom i izuzetno je nezadovoljan što je smješten baš u ovaj zatvor.
"Većinu vremena provodi čitajući i iz ćelije izađe samo da uzme hranu, i to je sve", izjavio je jedan od zatvorskih službenika koji je želio ostati anoniman, navodi Daily Express.
(Fena)
Uloge: Nicolas Cage, Chandler Canterbury, Rose Byrne, Lara Robinson
(recenzija preuzeta sa sitea Dečko koji obečava)
