Prvi dio intervjua
{flv}niksic1{/flv}

Drugio dio
{flv}niksic2{/flv}

Treći dio
{flv}niksic3{/flv}

Hrvatska bi do ljeta trebala završiti pregovore o pristupanju EU, Crna Gora je dobila status zemlje kandidata za članstvo u EU, Srbija je dostavila odgovore na upitnik Evropske komisije i čeka dobijanje statusa kandidata, Albanija je podnijela molbu za prijem u EU. Gdje je BiH u ovom trenutku ?

-Evidentno je da kaskamo za zemljama regiona i pri tome smo i jedina zemlja koja krši odredbe privremenog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je stupio na snagu još u julu 2008. godine. Prije podnošenja aplikacije za članstvo mi moramo ispuniti postavljene uslove, uz formiranje vlasti koje evidentno kasni, tu je prije svega izmjena Ustava BiH u skladu sa presudom “Sejdić - Finci”, donošenje zakona o državnoj pomoći i zakona o popisu. Ono što je pozitivno i što je specifičnost BiH u odnosu na zemlje regiona je da je EU spremna da razmotri našu aplikaciju kada ona stigne umjesto da je drži u ladici, kao što je bio slučaj sa Albanijom.

Koliko smo mi u BiH uopšte svjesni našeg trenutnog položaja u odnosu na zemlje regiona?

-Mi smo došli u fazu kada ćemo ili objaviti bankrot našeg EU procesa, ili ćemo potpuno promijeniti paradigmu i krenuti bezrezervno, bez političkih figa u džepu, u rješavanje svih preostalih pitanja iz SSP-a, aplicirati za članstvo u EU i dobro se pripremiti za pregovore o članstvu. Deklarativno zalaganje za EU, a onda blokiranje EU reformi nikome ne može donijeti dobro. Ako hoćemo u EU, onda svima mora biti jasno da svaka politička stranka u BiH blokiranjem bilo kojeg EU reformskog zakona, a pozivajući se na nacionalne interese, radi dugoročno upravo protiv tih nacionalnih interesa.

Ako je EU od Jedinstvenog akta iz 1986. godine, preko Sporazuma iz Maastrichta, potom Amsterdama, pa Nice, mogla sa 27 članica evoluirati do Lisabonskog sporazuma koji čak predviđa i jedinstvenu Službu za vanjske poslove, onda možemo i mi evoluirati do članstva. Bitna je samo suštinska predanost EU putu. Oni su, recimo, kroz četiri međuvladine konferencije, od 1986. godine pa do 2009. Godine uspjeli riješiti mnoga pitanja funkcionalnosti EU, načina glasanja, skidanja mogućnosti blokade gdje god je moguće a da pritom nisu ugrozili niti jedan interes niti jedne od zemalja članica. Mislim da i mi možemo napraviti funkcionalan sistem i otkloniti blokade bez da ugrozimo interes bilo kojeg od konstitutivnih naroda i građana.

Kada bi se realno moglo očekivati da BiH ispuni postavljene uslove i zvanično podnese molbu za prijem u EU?

-Sve su manje šanse da mi svoju aplikaciju podnesemo do kraja ove godine a potom bi naredne godine EU mogla razmatrati našu aplikaciju, nakon čega slijedi slanje upitnika. Još vjerujem da možemo sustići Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju i Albaniju, ali moramo raditi odmah, brzo i pametno, a pri tome biti potpuno posvećeni našem EU putu.

Srbija je u rekordnom roku, za manje od dva mjeseca odgovorila na upitnik Evropske komisije, zbog činjenice da su sa priprema odgovora krenuli još 2007. godine, znatno prije nego što su i podnijeli zvaničnu aplikaciju za članstvo u EU. Koliko će trebati BiH da pripremi odgovore kada upitnik iz Brisela stigne u Sarajevo?

-Srbija je jednostavno uzela upitnike koje su prije dobijali Makedonija i Hrvatska i vidjeli da je dobar dio pitanja standardan, te su počeli pripremati unaprijed odgovore na njih. To je dobar model koji i mi trebamo slijediti. Direkcija za evropske integracije BiH već pomalo razmišlja o pitanjima koja će doći iz Brisela kao i odgovorima na njih. Ali ono što je bitno je da čitav proces približavanje EU, od odgovora na upitnik pa na dalje, nije samo posao za Direkciju za evropske integracije, već zahtjeva jedinstvo svih institucija, od državnih entitetskih i na niže, pa do cijelog društva. Problem u BiH je da je na djelu još uvijek unutrašnji sukob dva koncepta državnog uređenja i neriješenog pitanja podjele ovlasti između države i entiteta. Sa jedne strane imamo koncept jačanja državnih institucija a sa druge koncept maksimalne decentralizacije. U takvoj situaciji teško je postići funkcionalno jedinstvo institucija na svim nivoima vlasti u zemlji, što opet direktno utiče na ispunjavanje uslova za ulazak u EU.

Do sada se kao glavna prepreka za podnošenje aplikacije za članstvo navodilo insistiranje EU da prije toga mora biti zatvoren Ured visokog predstavnika (OHR). Može li BiH podnijeti aplikaciju dok je OHR još prisutan?

-Možemo podnijeti aplikaciju i uz prisustvo OHR-a jer je stav međunarodne zajednice po ovom pitanju evoluirao. OHR nije formiran našom voljom već aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Uostalom i Njemačka je bila punopravna članica Evropske ekonomske zajednice (EEZ), prethodnice EU, iako je svoj puni suverenitet kao država dobila tek 1991. godine. Dakle, OHR nije problem, već se od nas očekuje da formiramo funkcionalne vlasti i da se fokusiramo na ispunjavanje obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Šta predstavlja najveći problem za BiH na bržem približavanju EU?

-Naš najveći problem je što nemamo trenutno adekvatan institucionalni kapacitet za ispunjavanje svih obaveza. Jednostavno se suočavamo sa nedovoljnom kadrovskom popunjenošću institucija, počevši od MVP BiH, Direkcije za evropske integracije koja bi morala imati više ljudi. Tu je i Ministarstvo vanjske trgovine BiH koje će biti vodeća institucija u 16 od 33 oblasti gdje BiH mora uskladiti svoje zakone sa zakonodavstvom EU i nisam siguran da su oni u ovom trenutku svjesni obima obaveza koje ih očekuju. Mi u svim institucijama imamo i jako vrijedne ljude ali je njihov broj nedovoljan da bi se ispunile sve obaveze koje nas očekuju.

Kako nas u ovom trenutku vidi EU?

-Vidi nas lošijima nego što realno jesmo. Naša ratna prošlost još uvijek dominira kada je riječ o slici BiH koju imaju u EU. Tu je i vještački isforsirana priča o prijetnji islamskog terorizma koja se povremeno povezuje sa BiH. Jednostavno, vide nas kao zemlju koja nije u stanju samu sebe voditi. Iako dominira negativna slika o BiH stvari i nisu tako crne. Mi imamo političkih problema, ali ih imaju i druge zemlje. Islamski terorizam se javlja i drugim zemljama i to je globalni problem a u BiH niti jedan vojnik NATO-a nije stradao. Loš imidž BiH kao cjeline nije dobar ni za koga, ni za Republiku Srpsku ni za Federacijiu BiH. Naš problem je da smo mi u konstantnoj defanzivi i nismo našli adekvatan način da poboljšamo imidž BiH. Ono što nama nedostaje je “brandiranje” države, ali za to je preduslov da mi unutar BiH postignemo konsenzus o državi i identifikaciji građana sa državom. Također, malo ističemo stvari u kojima smo dobri, poput kulture ili turizma.

Kada bi BiH mogla postati članica EU?

-U ovom trenutku to je izuzetno teško predvidjeti, jer je BiH tek na početku puta. Ono što je realno očekivati je da BiH do 2014. godine dobije zvaničan status kandidata, čime bi nam bili otvoreni svi pretpristupni fondovi što sada nije slučaj.

U dijelu javnosti se u poslednje vrijeme čuju prijedlozi da bi trebalo odustati od ulaska u EU jer nas “EU ne želi”, pri čemu se predlaže razmatranje alternativnih rješenja i nalaženje zamjene za evropske integracije u vidu strateške saradnje sa Rusijom ili Kinom. Koliko su stvarno takve alternative realne?

-Alternative ulasku u EU nisu realne. Šta u stvari znači Rusija ili Kina kao alternativa? Ono što je ključno je da mi u EU ne ulazimo zbog EU, već zbog sebe. Suština čitavog pristupnog procesa i reformi je da standardizujemo svoje društvo i usvajamo navike koje važe u civilizovanom svijetu. U tom procesu nešto dobijamo a nešto i gubimo. Naravno da unutar EU BiH neće imati istu snagu i uticaj kao recimo Njemačka. Naša privreda nije konkurentna velikim privredama u EU i biće potreban veliki napor da se ta konkurentnost dostigne. S druge strane, ulaskom u EU otvaraju se i strukturalni fondovi, što znači da se polovica investicija u infrastrukturu, putevi, željeznice, vodovodi, prerada otpada, finansira iz budžeta EU kao nepovratna sredstva, što znači da svi građani imaju neposrednu korist. I prije svega tu je primjena evropskih standarda u svakodnevnom životu, od kvaliteta hrane, zraka, vode, prava potrošača što popravlja kvalitet života svih nas.

(zurnal.info)