Sve je već pod Dodikovom kontrolom u Republici Srpskoj, šta se može promijeniti proglašenjem samostalnosti?

Sve mrtve fabrike ubijene su na vrlo sličan način. Tranzicija i privatizacija predstavljaju procese u kojima naše fabrike prestaju biti naše

Naši mrtvi uvijek su svježi, nije važno kada su izgubili život, u kojem vijeku i kakvom ratu. Za njih ratovi nikada ne završavaju, oni neprestano počinju, iznova i iznova. Na mjestima gdje leže naši mrtvi vrijeme se svija kao u vremenskoj petlji.

Za kraj ljeta objavljujemo bilješke o lijepim uspomenama, krimi romanima, jednom gumenom čamcu, Charlieju i rušenju svijeta

Šta Dodik i Čović mogu uzeti od Bosne i Hercegovine što do sada nisu oteli i šta Izetbegovići i dvorska svita mogu odbraniti što već nisu prigrabili sebi?

Sve što je povezano sa “radničkim” nekada je bilo sinonim za vrijednost i čestitost. Danas to znači biti ponižen, prevaren i potplaćen. Ni otvorenost nije na cijeni u vrijeme kada smo gradove pretvorili u feude šačice tajkuna, koji ne podnose nikakvu konkurenciju, naročito zdravu

Prsten s glavom indijanskog poglavice privukao je pažnju medija. Novinari pokušavaju da dokuče šta je njegova tajna simbolika i šta se desilo s pečatnjakom koji je nosio dok je marširao kroz Srebrenicu

Prenosimo tekst iz afiše pozorišne predstave “Sedam strahova”, koju je po istoimenom romanu Selvedina Avdića režirala Selma Spahić u BNP Zenica

Stvorio je samoga sebe iz ničega. To jest, od onoga što ga je okruživalo i onoga što je imao u sebi. Dylan je pronalazak vlastitog uma. Stvar nije u tome da ga shvatite, nego da ga prihvatite. On se i inače uvuče u vas, pa što ga ne bi prihvatili?

Besmislena potraga za šahtom u kojem je Muhamed Kondžić napisao roman "Noć nema svjedoka"

Ima dana kada osjećaj zatvorenosti smeta više nego drugih. Nije to pandemijski lockdown, to smo lako pregurali, nego činjenica da smo, ne svojom krivicom, odvojeni od čitavoga svijeta. Da sjedimo u zamci.

Dok razmatramo mogućnost novog rata bilo bi dobro dobro da se prisjetimo da smo trenutno već u jeku jednog – rata protiv virusa. U njemu smo pokazali potpun nedostatak strategije i izgubili bezbroj bitaka na mnogim frontovima. Zbog nemara, neznanja i kriminala naših vojskovođa bilo je pandemijskih dana u kojima smo ginuli kao u najgorim ratnim ofanzivama

Ako nema para niti uticaja, u pandemijska vremena postoji samo jedna stvar na koju čovjek može sigurno računati – virus.

Šta možemo očekivati u nastavku borbe protiv opakog virusa? Kada ćemo steći kolektivni imunitet? Pandemijska strategija Vlade Federacije već je postavljena - čekaće da treći talas virusa malo splasne, a onda će ponovo oglasiti alarm na agresiju Srba, Hrvata i ko zna koga još sa njima. Pa će se krug stradanja ponovo zavrtiti...

Već četvrt vijeka skupljaju se nekakvi politički poeni dok traje ova bizarna igra bez pravila, tabele i pobjednika. Jedino što bi nas trebalo zanimati jeste kako ti politički poeni mogu uticati na smanjenje smrtnosti od koronavirusa?

Tokom okupacije Bosne i Hercegovine održavala je i vodila pokret otpora u Zenici. Opisivali su je kao sitnu ženu, krhkoga zdravlja, ali uspjela je preživjeti sve “provale” partijske organizacije u Zenici i voditi glavnu vezu sa partizanskim jedinicama. Nikada nije postala narodna heroina niti se išta po njoj zove.

Covax mehanizam je objavio da će vakcine u BiH stići do kraja maja. To je dobra vijest kako za nas, tako i za ostatak svijeta. Jer, do tada će sve zemlje u okruženju okončati imunizaciju, pa vakcine dolaze da mi ne bismo ostali opasno, kužno ostrvo usred Evrope.

Sigurno je da će nas jednoga dana napustiti i britanski i afrički soj virusa. Ali, bojim se da će još dugo ostati s nama autohtoni bosanskohercegovački nesoj. Opasniji i podmukliji od svih

Svima koji u prošloj godini nisu mrzili, krali i varali, Redakcija Žurnala želi puno sreće u 2021. godini! Ostalima sreća ne treba. Sve su namjestili kako im odgovara…