Dado Đurić je umro u Parizu. Ako kojim slučajem ne znate ko je Dado Đurić, nema niti jednog razloga da nadalje gubite vrijeme čitajući ovaj tekst

U subotu, 27.11.2010., u Parizu je umro Dado Đurić.

Ako kojim slučajem ne znate ko je Dado Đurić, nema niti jednog razloga da nadalje gubite vrijeme čitajući ovaj tekst.

U nedjelju, mnogi najposjećeniji »regionalni« portali nisu objavili ni slova o Dadovoj smrti. Važnije od toga da je umro Dado Đurić bilo je:

• da hrvatski karikaturisti njeguju seksistički tip humora

• da je Tony otkinuo na plesačicu Indiru za koju je vezana i jedna misterija: da li ona, naime, nosi donje rublje? Stvari, preporučujemo, treba prići filozofski: misterije starih Egipćana (Indire) bile su misterije i za stare Egipćane (Indiru), kao što je govorio Hegel

• da je srpska porno glumica u igri sa dildom uzbudila hrvatsku publiku na »međunarodnom erotskom sajmu Eros4U« u Zagrebu. Ako mislite da su hrvatski mediji ignorisali Dadovu smrt zato što su nacionalno obojeni ili zatvoreni za informacije iz susjednih država, zbivanja na zagrebačkom porno-sajmu najbolje vas demantuju: hrvatska publika prosto vapi za prožimanjem i razmjenom i više su nego zainteresovani da prodru što dublje u kulturni prostor drugih

• da je Angelina Jolie fleksiseksualka (osoba koja ima sklonost ka osobama istog pola, ali je odbija testirati do kraja – defininicija tportal.hr)

• da su Zagrepčani oralno zadovoljavali Loonu Luxx

• da je ubijanje zečeva novi seksualni fetiš u Kini: lijepe djevojke igraju se sa zečevima koje, na kraju balade, usmrte – između ostalog i tako što sjednu na njih

• da se Lady Gaga odriče Twittera i Facebooka u humanitarne srce – dobrota te žene, zaista, nema granica. »Ideja je potekla od Alicije Keys i njene humanitarne zaklade "Keep a Child Alive", a već su snimljeni "posljednji tweetovi i poruke" u obliku videa, u kojima će zvijezde biti prikazane kako leže u lijesu i glume svoju "digitalnu smrt"."Vrlo je važno i super cool što ćemo koristiti medije na kojima vrlo često provodimo vrijeme. Potrebno je ljude šokirati kako bi se probudili. Nije stvar u tome da im nije stalo ili da ne žele učiniti nešto, već jednostavno ne razmišljaju o tome na taj način", rekla je Alicija”

• da iscjelitelj Torabi odlazi iz Sarajeva. Srećom, ne zauvijek

• da je u Iranu, u gradu Isfahanu, devet ljudi umrlo od, kako je objavljeno, »neispravnog alkohola«.

• da su “uz zavodljive trbušne plesačice i raznovrsne arome nargile posjetioci kluba The Basement u subotu uvečer imali su priliku da osjete čari istoka”. Po svemu sudeći, alkohol u The Basementu bio je ispravan

Itakodalje...

 

Dado se sklonio od medija. Rijetko je davao intervjue. Bio je ravnodušan prema vlastitoj slavi. Teško je i zamisliti da bi Dada nešto zanimalo manje od toga šta i da li neko piše o njemu.

Ovdje se, međutim, i ne radi o Dadu, nego o nama.

Mi možemo lamentirati o tome kako je Dado zajebao stvar time što nije učestvovao na Farmi ili u Survivoru: da jeste, njegova bi smrt bila glavna priča na Facebooku.Vjerovatno se ovom prigodom sa mnogo učenih citata može reći mnogo toga kritičkog o savremenoj kulturi. Nema potrebe. Ovo je situacija slična onoj kada hirurg otvori utrobu pacijenta koji leži na operacionom stolu, utvrdi da je rak sve već pojeo, pa utrobu bez riječi zaklopi, ušije i ode negdje na pivo. Samo što sam doktor ich, i pacijent ich, pa na pivo bježim i ruke dižem od samog sebe.

U pismu koje je poslao Dadu, Gilles Deleuze je pisao: »Dešava se kod velikih slikara da neko platno, koje ne mora biti savršeno, kod posmatrača stvori sasvim ličnu i tajnu vezu koja mu otvori pogled na cjelokupan opus : meni se to desilo sa Raspeće iz 1955. Pronašli ste stil koji na mene snažno djeluje. Primite izraze mojeg najdubljeg divljenja«.

Vrli novi svijet u kojem je vijest da je ronilac (nakon što se, čisteći plaže po otocima, ubo na iglu koja je štrčila iz albanskog bolničkog otpada), hvala Bogu, dobro, važnija od vijesti da je Dado Đurić umro – taj svijet je beba sa Dadovih slika: slomljen, nadut i mrtav.

Primite izraze mog nadubljeg gađenja.

 

(zurnal.info)

Džombić nam duguje 40 miliona i to može da dovede u propast 20 hiljada seljaka. Doći ćemo mi do njega, ne može nam pobjeći. Kad neko nekom duguje, onaj koji ga goni na kraju ga i uhvati. Samo ne bi volio da ga na kraju moramo voziti u gepeku, tvrdi seljački vođa Vladimir Usorac

Prevare, milionski dugovi, trpanje u gepek, nisu predložak za neku akcijsku priču, već su glavne odrednice nove afere u Republici Srpskoj (RS) u kojoj su direktno sukoboljeni mandatar za sastav nove Vlade Aleksandar Džombić i prvi čovjek Udruženja poljoprivrednika Vladimir Usorac.

BIJEG OD ĐAVOLA

Usorac je, bez pardona, optužio Džombića da je kao dosadašnji ministar finansija RS odgovoran što entitetska Vlada seljacima duguje 40 miliona maraka za podsticaje, navodeći to glavnim razlogom zbog kojih mandatar predstavnike Udruženja poljoprivrednika nije pozvao na konsultacije u vezi sa formiranjem izvršne vlasti. „Znate onu narodnu- kad nekom dugujete, bježite od njega ko đavo od krsta. On nama duguje 40 miliona i to može da dovede u propast 20 hiljada seljaka. Da li je državi stalo da upropasti ta domaćinstva? To moram da pitam mandatara. Doći ćemo mi do njega, ne može nam pobjeći. Kad neko nekom duguje, onaj koji ga goni na kraju ga i uhvati. Samo ne bi volio da ga na kraju moramo voziti u gepeku“, slikovito je Usorac iznio svoj stav o mandataru Džombiću.

Pošto je Usorac narečenom izjavom narušio sveprisutnu harmoniju, koja je prethodnih dana vladala između Džombića i predstavnika nevladinog sektora i raznih strukovnih udruženja, iz vladajuće koalicije krenili su drvljem i kamenjem na predstavnika seljačke populacije.Visoki funkcioner Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Igor Radojičić pozvao je Usorca da se izvini mandataru, navodeći da bi njegova izjava čak „mogla bila predmet gonjenja”. Sam Džombić tvrdi da nije čuo Usorčevu izjavu, konstatujući da “prosto ne može da vjeruje” da je on to rekao, s obzirom da je s njim imao korektnu i dobru saradnju.

“Ministarstvo finansija ne može da duguje nikome. Duguje Vlada, jedan je račun. Mislim da je došlo do pogrešnog tumačenja u resornom ministarstvu o dinamici realizacije sredstava. Mi imamo izdvojena sredstva za subvencije u poljoprivredi i odobravamo dinamički plan njihove realizacije, koji će biti sproveden”, rekao je Džombić, dodajući da nema potrebe za “dizanjem tenzija”.

Usorac je ostao pri svome, poručujući da mu nije ni na kraj pameti da se izvinjava bilo kome, jer je će 20 hiljada poljoprivrednika u ovom entitetu bankrotirati do kraja godine ukoliko do početka decembra od Vlade ne dobiju podsticaje u vrijednosti od 40 miliona KM. „Niko nema pravo da nas vara, jer su ljudi poput Džombića na tim mjestima prvenstveno zahvaljujući glasovima seljaka“, rekao je Usorac.

U odbranu lika i (ne) djela mandatara od pobune seljaka stao je i lider socijalista Petar Đokić, računajući da će mu poltronisanje Džombiću i SNSD-u pomoći da se dokopa fotelje ministra policije RS. Džombić je socijalistima ponudio tri resora- rada i boračko invalidske zaštite, porodice, omladine i sporta, te trgovine i turizma, ali njihove ambicije su daleko veće. Đokić hoće „ozbiljnija“ ministarstva, a sebe već vidi kao ministra policije. Ukoliko bi zaista i dobio tu funkciju, bio bi to nečuven skandal, s obzirom na to da je Đokić 2007. godine pravosnažno presuđen na tri mjeseca zatvora zbog krađe impusla Telekomu Srpske, čime je ovoj firmi nanio štetu od 141 508 konvertibilnih maraka. Đokić je u prostorijama svoje firme „Inter market“ u Brčkom nelegalno instalisao elektronske uređaje preko kojih je krao impulse od Telekoma Srpske i masno ih naplaćivao. Ustavni sud BiH je u decembru prošle godine odbacio kao nedopuštenu Đokićevu apelaciju na presudu Suda disktrikta Brčko iz 2007. godine, navodeći da je apelacija „očigledno (prima facie) neosnovana“. Ustavni sud BiH tada je potvrdio da je Petar Đokić počinio krivično djelo prevare, a sada bi prevarant da ganja kriminalce?!

VJEČNI ČAĐO I KASIPOVIĆ

Dio svog kolača u vlasti traži i Demokratski narodni savez (DNS), čiji je lider Marko Pavić donedavno bio na ratnoj nozi sa Džombićem, koji je odbijao opštini Prijedor (čiji je Pavić načelnik) da prebaci određena sredstva iz budžeta. Ovi nesporazumi su naprasno izglađeni (novac je legao na račun opštine Prijedor), ali su se pojavili novi jer DNS sada traži tri ministarstva, na čijem čelu bi se našla dva Srbija i jedan Bošnjak ili Hrvat, a Džombić nudi dva. DNS ne odustaje od ministarstva saobraćaja i veza, na čijem čelu i dalje vide visokog funkcionera ove stranke Nedeljka Čubrilovića. Izvor „Žurnala“, međutim, tvrdi da nije sigurno da će Čubrilović zadržati ministarsku fotelju, s ozbirom na izrazito loše odnose s Džombićem. Prema nezvaničnim informacijama, DNS će predsjednicu Skupštine opštine Prijedor Azru Pašalić kandidovati za naslednicu Fatime Fatibegović u resoru za građevinarstvo, urbanizam i prostorno uređenje.

Izvjesno je da će najvažniji resori pripasti SNSD, kojem će, kako je najavljeno, pripasti dvanaest ministarstava. Džombić je već saopštio da će novi ministar finansija biti Zoran Tegeltija, dok će Ranko Škrbić ostati na čelu resora zdravlja i socijalne zaštite. Postavljanje Tegeltije za ministra finansija ustupak je struji Nebojše Radmanovića, koja se oštro protivila imenovanju Džombića za mandatara. Od sadašnjih ministara u novoj Vladi RS, po svemu sudeći, naći će se i ministar pravde Džerald Selman, ministar nauke i tehnologije Bakir Ajanović, te ministar rada i boračko-invalidske zaštite Rade Risović. Spekuliše se da bi određeno vrijeme u novoj Vladi trebalo da ostanu i ministar policije Stanislav Čađo i ministar prosvjete i kulture Anton Kasipović, koji bi potom bili smješteni na druge funkcije. Kao nova ministarka za ekonomske odnose i regionalnu saradnju pominje se dosadašnja šefica Dodikovog kabineta Željka Cvijanović, a kao nova šefica u resoru porodice, omladine i sporta Nada Tešanović, potpredsjednica parlamenta RS u prethodnom mandatu. SNSD će zadržati i resor privrede, energetike i razvoja, na čije čelo bi, kako se spekuliše, trebalo da sjedne Radmanovićev čovjek, aktuelni direktor „Elektrokrajine“ Željko Kovačević. Koalicioni partneri teško da će dobiti i ministarstvo poljoprivrede, kojim bi, kako se spekuliše, u narednom periodu trebalo da rukovodi Miroslav Milovanović, veterinar iz Bijeljine. U skladu sa dogovorom SNSD-a i HDZ-a, novi ministar za izbjeglice trebalo bi da postane bivši potpredsjednik RS Davor Čordaš, a ukoliko SNSD postigne dogovor sa SDA, na čelu jednog od resora biće predstavnik Tihićeve stranke.

(zurnal.info)

Pokažimo istinski patriotizam, budimo dobre komšije. Ne dozvolimo da se na našu piljaru, jedinu u koju možemo skoknuti u papučama, sruči gnjev zastavnika Hilme

AGENCIJSKA VIJEST: Na osnovu Članka 14. i Članka 15. Zakona o upotrebi grba i zastave u Federaciji Bosne i Hercegovine Služba za inspekcijske poslove Grada Mostara upozorava sva poduzeća, ograne vlasti i druga pravna lica, te fizičke osobe koje samostalno obavljaju privredne djelatnosti da su dužni na Dan državnosti, 25. studenoga, istaknuti zastave na svojim objektima u skladu s važećim propisima o načinu isticanja grba i zastave.

Nepoštivanje ove obaveze podliježe prekršajnim sankcijama, stoji u priopćenju koje je potpisao šef Službe za inspekcijske poslove Hilmo Đidelija.

ZBUN?

Iznenadi napad patriotizma ili? Ne znam kako komentirati gorenavedeno priopćenje, stvarno ne znam. Zbog čega bi netko, bilo tko, ukoliko se ne radi o zgradama državne uprave, morao biti dužan istaknuti bilo kakvu zastavu ili grb bez obzira o kojem se povodu radi?

Zbog čega bi se inspekcija bavila takvim budalaštinama u zemlji u kojoj masa stvari funkcionira nezakonito ili poluzakonito?

Ako inspekcija radi na neradni dan, krše li time i oni neki zakon?

Npr. Zakon o neradu, jedini koji su do sada poštivali.

NO, DA SE NE ZAJEBAVAMO

Federalna zastava je neustavna, ne zaboravite, jer ne predstavlja sva tri konstitutivna naroda, a ni one nekonstitutivne u koje se i sam ubrajam pa valjda zato i lajem. Elem, idite i iz patriotskog šteka izvadite državnu zastavu. Dobro je pogledajte, neka oko bude rosno. Odnesite je komšiji koji drži piljaru i napomenite ga da bi, ako ne okači zastavu, mogao fasovat kaznu. Pokažimo istinski patriotizam, budimo dobre komšije. Ne dozvolimo da se na našu piljaru, jedinu u koju možemo skoknuti u papučama, sruči gnjev zastavnika Hilme.

A hu d fak iz Hilmo i otkud njega odjednom?, pitate se.

E pa, Hilmo vam je ko Šahbaz iz Nadrealista. Nitko zapravo ne zna tko je Hilmo. Doduše, šuška se da je Hilmo ekspert za pitanje zastava. On vam je ko mačija guza, ko mačija guza.

(zurnal.info)

Po federalnim propisima pravo na vanzatvorske pogodnosti imaju i osuđenici za najteža krivična djela. Tako višegradski ubica Novo Rajak uživa na godišnje odmoru bez ikakvog policijskog nadzora

Izmjene Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH, koje je u februaru 2009. godine, neposredno prije odlaska iz naše zemlje nametnuo tadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčak, i osuđenicima za najteža krivična djela omogućavaju korištenje vanzatvorskih pogodnosti. Tako ova zakonska izmjena predviđa pravo i osuđenicima za ratne zločine da godišnji odmor provedu van zatvora i to bez policijskog nadzora!?

NOVO IZLAZI KAD HOĆE

Pusta je ovih dana zatvorska ćelija Nove Rajaka, bivšeg srpskog policajca koji u Kazneno-popravnom zavodu ( KPZ) Zenica izdržava 14-godišnju kaznu zatvora za ratni zločin nad civilima u Višegradu. Rajak je, naime, od 6. novembra na godišnjem odmoru?! Vijest u pri mah zvuči šokantno, međutim, kako nam je potvrđeno u zatvorskoj upravi, Rajak to pravo koristi u skladu sa važećim Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH, odnosno zahvaljujući prošlogodišnjim izmjenama dijelova zakona koji se odnose na izvanzatvorske pogodnosti, a koje je nametnuo tadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčak.

Osuđeniku za ratne zločine, Novi Rajaku, kako je radno angažiran u zatvoru te ima pravo na godišnji odmor po Zakonu o radu, odobren je godišnji odmor u trajanju od 22 dana, kazao je za Žurnal Josip Pojavnik, zamjenik direktora KPZ-a Zenica. U zatvor se vraća 29. novembra a u međuvremenu je jedino dužan da se povremeno javlja nadležnoj Policijskoj upravi u mjestu u kojem bude boravio.

- Za sve osuđenike je po važećem Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija FBiH predviđena mogućnost korištenja vanzatvorskih pogodnosti. Naravno, prethodno moraju ispuniti formalne uvjete. Prije svega, moraju odslužiti dio kazne. Koji je to period, opet, zavisi od visine kazne na koju su osuđeni. Potom, ukoliko žele koristiti godišnji odmor moraju biti radno angažirani. Uvjet za korištenje vanzatvorskih pogodnosti je, također, dobro vladanje. Naš tim stručnjaka svaka dva mjeseca vrši rekvalifikaciju zatvorenika. Imate tri kategorije, A, B i C. Prva kategorija su zatvorenici s primjernim vladanjem koji najčešće koriste pogodnosti dok ih treća kategorija, C, recimo, uopće ne može koristiti.

Molbu Nove Rajaka da koristi godišnji odmor morao je najprije razmotriti zatvorski tim sačinjen od 15 odgajatelja. Morao je Rajak dobiti i pozitivnu ocjenu zatvorske sigurnosne službe. Kako je prethodno okvalificiran kao zatvorenik iz A kategorije a i odležao je dobar dio kazne ( osuđen 2006. godine ), Novo Rajak je bez problema otišao kući na odmor.

SLOBODNA SEDMICA ZA CIJEPANJE DRVA

Pojavnik nam je kazao i da su svim osuđenicima koji rade u zatvorskoj Livnici, zagarantirana prava iz Zakona o radu. Zeničkim zatvorenicima bi tako mogle pozavidjeti desetine hiljada radnika u Federaciji koji samo sanjati mogu o godišnjem odmoru od 22 dana, ili zagarantiranom slobodnom danu za državni ili vjerski praznik. Osim toga osuđenik ima pravo provesti sedam dana van zatvora u slučaju smrti ili teške socijalne situacije u porodici.

Uprava zatvora u Zenici je ovih dana, recimo, imala razumjevanja i za jednog zatvorenika čiji roditelji u Travniku ne mogu sebi osigurati ogrijev. Zatvorenik je dobio sedam slobodnih dana kako bi im pomogao.

Najduži boravak van zatvorskih zidina, godišnji odmor, mogu međutim dobiti samo radno angažirani zatvorenici, pa se rad u zatvorskoj Livnici smatra privilegijom. U zaničkom zatvoru kaznu izdržava oko 800 zatvorenika a među njima i 20-tak osuđenika za ratne zločine.

- Novo Rajak je i već dva puta koristio pravo da nakon sedam dana rada 24 sata provede van zatvora, kazao nam je Josip Pojavnik. Navodno je spisak svih zatvorenika koji su do sada koristili vanzatvorske pogodnosti podugačak.

- Ne mogu vam govoriti o konkretnim imenima jer su stotine naših zatvorenika već koristili te pogodnosti. Naravno, morali su prethodno ispuniti sve potrebne uvjete, kazao je za Josip Pojavnik, zamjenik direktora zeničkog zatvora.

MOSTAR: Sedmica za dopust

U Kazneno-popravnom zavodu Mostar, krug zatvorenika koji mogu koristiti godišnji odmor veoma je sužen jer je od 180 osuđenika koji kaznu izdržavaju u Mostaru, otprilike samo njih deset zaposleno na ekonomiji Bare, na periferiji Mostara. Za to primaju i plaću od oko 300 KM mjesečno. Mada zamjenik direktora KPZ-a Mostar Tahir Đulić nije želio govoriti o konkretnim imenima, naznačio je da je do sada malo koji "teži" osuđenik koristio godišnji odmor jer i ako su radno angažirani, većina ih nije odležala potrebnu trećinu kazne. Međutim, druge pogodnosti stalno koriste. "Samo u narednih sedam dana će iz KPZ Mostar, u skladu sa zakonskim propisima a i jer ispunjavaju sve potrebne uvjete , zatvorske pogodnosti koristiti oko 80 zatvorenika", kazao je Đulić za magazin Žurnal.

(zurnal.info)

 

Dan državnosti Bosne i Hercegovine, 25. novembar, obilježilo je danas Gradsko vijeće Grada Sarajeva zajedničkom svečanom sjednicom s općinskim vijećima četiriju gradskih općina, održanom u Domu Oružanih snaga BiH.

Sjednica je počela intoniranjem himne BiH u izvedbi članova hora "Pontanima", dok je minutom šutnje odata počast svima koji su dali živote za odbranu i očuvanje države.

"Danas je rođendan države BiH koja je 25. novembra 1943. godine dobila svoj matični broj. Taj matični broj i državnost BiH očuvali su se i tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine", kazao je gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen.

On je ocijenio interesantnom činjenicu da su građani Sarajeva i za vrijeme Drugog svjetskog rata platili isti ceh po broju žrtava u odbrani države.

"Potrebno je održavati ono što su naši preci decenijama i stoljećima njegovali i to je obaveza svih nas, unatoč onima koji žele negirati ovaj datum. Pokušaji revidiranja istorije i u prošlosti su se pokazali neuspješnim", naglasio je Behmen.

Predsjedavajući Gradskog vijeća Sarajeva Željko Ler smatra da Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a 25. novembra u Mrkonjić-Gradu predstavlja historijski događaj kojim je potvrđena državnost BiH te da bi svako odstupanje od načela postavljenih na tom skupu bilo pogubno za našu zemlju.

"Država BiH je trajala, traje i trajat će. Želim i nadam se da će ovaj praznik jednog dana proslavljati svi skupa u sreći i miru na cijeloj teritoriji BiH", zaključio je Ler.

O značaju Dana državnosti BiH kroz sociološki osvrt govorio je Dino Abazović s Fakulteta političkih nauka BiH, ističući da je ideja antifašizma univerzalna i internacionalna ideja koja se ne smije svoditi na lokalne parametre.

Mišljenja je da ukoliko želimo da posjedujemo bolju prošlost, moramo je zaraditi u sadašnjosti. Potcrtao je da ukoliko se negira prošlost, negira se i sadašnjost. Stoga, smatra Abazović, da bismo mogli ići naprijed u budućnost, antifašistička sadašnjost mora biti snažno internacionalno obilježje BiH.

"Postoje određene univerzalne vrijednosti koje se ne smiju svoditi na dnevnu politiku, moramo izaći izvan okvira lošije prošlosti, afirmirati ideje antifašizma i pridružiti se onima koji žele vidjeti zajednički, bolji svijet", naglasio je Abazović.

Sjednici su prisustvovali načelnici četiriju gradskih općina, predstavnici Grada Sarajeva i općinskih struktura te drugih organa vlasti u Federaciji BiH i Kantonu Sarajevo, kao i udruženja boraca u FBiH.

 

(Fena)

Romantika je u nogometu postala pluskvamperfekt

EDUARDO

Dudu se polako, ali sigurno vraća formu nogometnog ubojice. U Šahtaru lagano dolazi sebi. A već u prošlom kolu je nagovijestio da ima još puno toga za reći na europskim nogometnim terenima. U ovom je u dvadesetak minuta, koliko je igrao, ponovno uspio zabiti. Uvijek je tamo gdje napadač treba biti. Sjajno prati igru. A čini se da ga je konačno napustio i strah od ozljede, koji ga je do sada sputavao u potpunom povratku vrhunskom nogometu. Njegova je životna priča svima dobro poznata. I ta priča je ono što ga čini posebnim. Lijepo ga je opet vidjeti na vrhu.

SENZACIJA KOLA: BRAGA

U prethodnim utakmicama nisu izgledali kao ekipa koja bi mogla naškoditi Arsenalu. Tim sa portuglaskog sjeverozapada ipak je iznenadio veliki londonski klub. I to, može se reći, sa stilom. Bilo je čupavo, ali ne koliko se moglo očekivati. Proteklih dana se govorkalo da će Brazilac Matheus, napadač Brage, na zimu preći u zagrebački Dinamo. No, nakon predstave kakvu je pružio protiv Arsenala u to je teško povjerovati. Junak Brage istrčao je dvije sjajne kontre, a kod postizanja drugog gola hladnokrvno je izvagao tri arsenalova odrbambena igrača.

Inače, Braga igra na zanimljivom stadionu, koji podsjeća na riječku Kantridu. I baš kao i u slučaju Kantride stadion je izgrađen u negdašnjem kamenolomu.

WHEN THE SPURS GO MARCHIN' IN

Klub iz sjevernog Londona uspio je, kolo prije kraja, osigurati KO fazu Lige prvaka. Moram priznati da mi je to poprilično iznenađenje. Na početku natjecanja nikad se ne bih kladio na tu opciju. No, čini se da su Spursi tim, koji može jako mnogo. Doduše, još uvijek djeluju kao da mogu izgubiti od bilo koga, ali isto tako mogu i pobjediti bilo koga. Koliko god pobjeđivali, još uvijek ne djeluju sigurno i prepoznatljivo, sve mi to djeluje više kao plod slučaja nego nekakvog razrađenog sustava, unatoč tome što posjeduju evidentnu igračku snagu. No, koliko sam u pravu pokazat će nastavak Premiershipa i Lige prvaka. Svakako, lijepo je čuti tipičnu englesku stadionsku buku s još jednom legendarnom navijačkom himnom.

ČEKAJUĆI EL CLASICO

Barca i Real odlično guraju i u prvenstvu i u Ligi prvaka. U ovom kolu, i jedni i drugi se ostvarili rutinske pobjede. Lakoća kojom pobjeđuju je zastrašujuća. Real je životinjski moćan, mlad, frca od ludila, koje im je ubrizgao Mourinho. Barca, s druge strane, djeluje kao fini, precizni stroj. Automatizam po kojem već godinama igraju je zadivljujući.

Naredni ponedjeljak slijedi sudar Barce i Reala. To je vjerovatno najočekivaniji El Clasico u proteklih deset godina. Oči cijelog svijeta čekaju da vide da li je zvijer zvana Real konačno sposobna skinuti s trona zanosnu Barcelonu.

AJAX

Primjer Ajaxa je možda najbolji indikator koliko se nogomet promjenio u posljednjih 15ak godina. Kultni amsterdamski kopljanici nisu više što su nekad bili. To govori da više nije dovoljno imati sjajnu omladinsku školu već je potrebna i velika kupovna moć, koja će drugima ispred nosa otimati najveće talente svjetskog nogometa.

Skoro sve škole najbogatijih euro klubova napravljene su po uzoru na onu Ajaxovu. Po istom modelu su organizirane i skautske službe. No, za razliku od Ajaxa, engleski i španjolski klubovi, prije svega, imaju puno više novca, tako da know how više nije dovoljan za najveće uspjehe. Već godinama Ajax nema ekipu, koja se može nositi s najvećim europskim klubovima. Jednostavno, imaju isti problem kao i ostatak siromašnijeg nogometnog svijeta, sve najbolje mlade igrače pokupuju im puno bogatiji europski klubovi. Bilo mi je pomalo žalosno vidjeti koliko su nemoćni bili protiv Reala. Romantika je u nogometu postala pluskvamperfekt. Jebiga.

REBEL, REBEL

No, još ima ljudi, koji nas podsjećaju na romantična vremena. Pobunjenik u kopačkama nije promjenio ćud. Legendarni Eric Cantona ne spada u priču o ovogodišnjoj Ligi prvaka. Ono zbog čega ga se mora pomenuti jeste njegov posljednji javni istup u kojem poziva na rušenje sustava u Francuskoj. Ideja je pomalo sumanuta, iako na prvu zanimljiva. No, tko zna kakav bi kaos izazvalo povlačenje privatnog novca francuskih građana iz banaka.

Cantona je uvijek bio drugačiji. U stavu s kojim je igrao, načinu na koji se ponašao na terenu i izvan njega, bilo je nešto od revolucionara starog kova. Eric je bio i ostat će nogometna partizančina. Njegov utjecaj na francusku i englesku javnost i danas je ogroman. Ideja, koju je iznio, nije izazvala samo puke novinske komentare već i komentare nekih od vodećih francuskih ekonomista. Dakle, njegovim su se prijedlogom pozabavili i neki jako ozbiljni ljudi užasnuti mišlju da bi puk mogao slijediti King Erica. A Eric je i dalje rebeliozan. I dalje njegovi javni istupi imaju sve komponente zbog kojih je bio obožavan kao igrač. Cantona je naprosto legenda u svakom smislu. I nikad ne zaboravite: You play to fight the idea of losing!

(zurnal.info)

Porodica Burić nekad je bila najimućnija u selu Osmače kod Srebrenice. Danas Sevda Burić živi u šupi, bez vode, struje i drugih elemenata, potrebnih za normalan život.

Nema nikakva primanja, pa stoga nije uspjela, kao mnogi drugi, da se na prostoru Federacije stambeno zbrine. A i da je imala mogućnost, ne bi to učinila jer je želja vuče u rodni kraj, koji je sada sasvim drugačiji od onog na koji je Sevda bila navikla. 

„Imala je moja porodica prije rata dvije kuće. Imali stoku, imali mlin, radili, školovali se, a sad nemam ništa. Ovdje sam na ledini. Napravila sam ovu šupu i u njoj se smrzavam i ljeti i zimi. Sa mnom nekad bude i mati, ali ona je stalno bolesna i pretežno boravi u Federaciji, priča Sevda. 

Gotovo sve kuće na Osmačama su porušene u ratnim dešavanjima. Veliki broj njih je obnovljen, ali Sevdine kuće još  nema ni na papirima. 

„Podnosila sam zahtjev u opštinu, ali nema nikakve koristi. Nema nigdje mojih papira, pa ne mogu ni da dobijem donaciju za obnovu kuće. 

Tri godine Sevda se kući, ali u tome nije uspjela daleko otići. Vatru loži na livadi u bubnju od veš mašine i tu sprema obroke. Što je mnogima predjelo uz ručak, to je njoj glavno jelo za cijeli dan. Na jelovniku je uglavnom supa, bez ikakvih dodataka ali protekne dosta vremena dok se vatra razgori na ovoj vjetrometini i voda provri. 

„Ovo mi je šporet. Ovdje kuham ručak, ali nekad vatra neće da plane, pa je ložim do samog mraka. Čim se smrači, legnem. Nemam nikakve razonode. U proljeće nešto usijem da imam za zimnicu. I to mi je sve. Ne pamtim kad sam dobila neku pomoć, kao što neki dobijaju. 

Sevdin san je da, pošto je provela još jedno dugo ljeto u iščekivanju i neizvjesnosti, dobije krov nad glavom i da u 48. godini života počne lagodnije živjeti, kao i njene komšije koje imaju kuće. 

„Osmače su se izgradile. I neka su. Nisam ljubomorna što drugi imaju kuće. Želja mi je da i ja imam svoju kuću. Ova šupa mi je sad zamjena za moje nekadašnje dvije kuće koje su bile pune svega. Evo, i Wc mi je napolju. Tu se i kupam i odlažem poljoprivredni alat, kaže gotovo kroz suze Sevda. 

Još Sevda vjeruje da će i ona imati novi dom. Međutim, sada je sasvim izvjesno da će i četvrtu zimu po povratku provesti u ledenoj i neosvijetljenoj šupi. 

(Fena)

Za povratak na pozicije BDE (Before the Dodik Era) može poslužiti i dojučerašnji šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“

Strah od letenja veoma je nezgodna fobija. Bolest čak. U Bosni i Hercegovini od nje pate isključivo političari, njihovi poltroni i pripadnici pripadajućih im klanova. Strah od letenja u dijelu BiH, prepoznatljivom po lažnoj krilatici „bolji dio BiH“, posljednjih je mjeseci sveprisutan, posebno otkako je Baron Minhauzen promijenio radno mjesto i riješio da se otarasi jednog dijela spoljnih saradnika u teškim prevarama, neuspješnim opsjenama i brojnim obmanama. Dio kriminalnog klana, koji samo troši, a ništa ne donosi, ekskomuniciran je iz komune privilegovanih; vlast im je oduzeta, finansijski tokovi presušeni; ostali su kao fekalija na prtini, prestravljeni od promjene težišta moći, što ih je, sistemom poluge, potpuno izbacila iz upraljačkog sedla i smjestila na satrule krake hobotnice koja, teškom mukom, grani dalje.

NEMA BESPLATNE KAFE

Ništarije se ne predaju. Željko Kopanja, prije svih. Do juče vodeći član mafijaškog bratstva, od juče nikom potrebni parazit, za čije usluge ozbiljnije nisu zainteresovani čak ni kokošari iz menažerije Ti Reksa. Ali ne da se Kopanja! Stari je to planer tuđih užasa. Osmislio je „vrhunski“ plan da sa dva telefonska poziva, par kafa i još par neizrečenih prijetnji Ti Reksu, sprovede u djelo svoj povratak na veliku scenu uticaja i moći u BiH. Tako su (prema nedavno objavljenom Kopanjinom scenariju) uloge nosača šefa medijskog podzemlja na samo njemu vidljiv tron, pripale Džonatanu Muru, Sanji Pejčinović i Zlatku Lagumdžiji. Nekom zbog poziva, a nekom zbog kafe. Koliko im se dodijeljena uloga dopala stvar je njihove sopstvene mjere gađenja, pod uslovom da je uopšte imaju. Svako ima pravo na izbor, demokratska je ovo zemlja. Mnogo bitniji od toga je očajno nizak nivo pokušaja nametanja teškog kriminalca i reketaša kao mjere svih stvari. Jadan je taj Kopanja, zaista. I to toliko da je već za žaliti.

Posebno kada se zna koga je odredio za četvrtog nosača ka statusu „moralne vertikale“, koju mu je Ti Reks oduzeo, odbacujući ga kao iscijeđenu krpetinu, toliko isflekanu da je bionerazgradiva. A četvrti nosač je, glavom i bradom, Rafi Gregorijan, donedavni prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH i šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“, kako je nerijetko nazivan u Kopanjinim užasnoniskotiražnim mafijaškim biltenima. Prema pouzdanim informacijama „Žurnala“, Kopanja namjerava da Gregorijana predloži za ličnost godine. Već je telefonom obavjestio koga treba obavjestiti o svojim namjerama. Imao je namjeru da o tome e-poštom upozna i Gregorijana, a da li je to i učinio, saznaćemo ubrzo. Kad javnost upozna sa novom kafe-žrtvom i hot vezama. Komentarisati ovaj Kopanjin potez, izlišno je. Značilo bi to pokušati se spustiti u najgrotomorniju kanalizaciju, gdje čak i najotporniji glodari teško preživljavaju.

ČEKAJUĆI TI REXA

Umjesto bilo kakvog komentara bijednih Kopanjinih pokušaja resetiranja memorije građana ove zemlje, nužno je na tren se dotaći i njegove svekoliko izvikane priče o „budžetskim tajkunima“ ispred Ti Reksovih vrata. On je osnivač tog reda i prvi budžetski tajkun, koji je stao ispred kabineta kriminalca, antidžentlmena i (tada) premijera Milorada Dodika. Bilo je to prije 12 godina, druga polovina januara, netom nakon što je Dodik osvojio svoj prvi premijerski mandat. Kopanja je, nešto prije toga, već digao ruke od njega, smatrajući ga neupotrebljivim. Uz to, oteo mu je i firmu, Nezavisne novine, koje su zajedno osnovali on i Dodik, preciznije njegov brat Goran Dodik. Kopanja ne voli da dijeli i kada je spoznao ogromnu količinu stranih donacija za razvoj demokratije, šutnuo je Dodika bez milosti i prekinuo sve odnose s njim. Dodik nije imao ni za kifle, a Kopanja je imao za pekare, dvije, tri... Prst sudbine je Dodika doveo na mjesto premijera, a Kopanju pred njegova vrata, gdje je gotovo dva mjeseca dreždao čekajući da ga Ti Reks (tada još u jajetu) primi... Što se i desilo. Nakon toga...

(zurnal.info)

Magazin Žurnal povodom Dana državnosti objavljuje galeriju fotografija Milomira Kovačevića Strašnog napravljenih za Dan republike u Sarajevu prije 21 godinu. Strašni je samo slikao okićene izloge tog 29. novembra 1989. godine. Kada je Dan republike bio praznik. Danas je to samo dan kada se ne radi. Prilika da se neradni dan sastavi sa vikendom i pobjegne iz sumorne svakodnevnice. Kada već bježite, neka to bude maksimalno kvalitetno. Naprimjer u doba kada nam je, kako kažu, bilo gore.

{slimbox images/Galerije/strasnidan/1.jpg,images/Galerije/strasnidan/1.jpg;images/Galerije/strasnidan/2.jpg,images/Galerije/strasnidan/2.jpg;images/Galerije/strasnidan/3.jpg,images/Galerije/strasnidan/3.jpg;images/Galerije/strasnidan/5.jpg,images/Galerije/strasnidan/5.jpg;images/Galerije/strasnidan/6.jpg,images/Galerije/strasnidan/6.jpg;images/Galerije/strasnidan/7.jpg,images/Galerije/strasnidan/7.jpg;images/Galerije/strasnidan/8.jpg,images/Galerije/strasnidan/8.jpg;images/Galerije/strasnidan/9.jpg,images/Galerije/strasnidan/9.jpg;images/Galerije/strasnidan/10.jpg,images/Galerije/strasnidan/10.jpg;images/Galerije/strasnidan/11.jpg,images/Galerije/strasnidan/11.jpg;images/Galerije/strasnidan/12.jpg,images/Galerije/strasnidan/12.jpg;images/Galerije/strasnidan/13.jpg,images/Galerije/strasnidan/13.jpg;images/Galerije/strasnidan/14.jpg,images/Galerije/strasnidan/14.jpg;images/Galerije/strasnidan/15.jpg,images/Galerije/strasnidan/15.jpg;images/Galerije/strasnidan/16.jpg,images/Galerije/strasnidan/16.jpg;images/Galerije/strasnidan/17.jpg,images/Galerije/strasnidan/17.jpg;images/Galerije/strasnidan/18.jpg,images/Galerije/strasnidan/18.jpg;images/Galerije/strasnidan/19.jpg,images/Galerije/strasnidan/19.jpg;images/Galerije/strasnidan/20.jpg,images/Galerije/strasnidan/20.jpg;images/Galerije/strasnidan/21.jpg,images/Galerije/strasnidan/21.jpg;images/Galerije/strasnidan/22.jpg,images/Galerije/strasnidan/22.jpg;images/Galerije/strasnidan/23.jpg,images/Galerije/strasnidan/23.jpg;images/Galerije/strasnidan/24.jpg,images/Galerije/strasnidan/24.jpg;images/Galerije/strasnidan/25.jpg,images/Galerije/strasnidan/25.jpg;images/Galerije/strasnidan/26.jpg,images/Galerije/strasnidan/26.jpg;images/Galerije/strasnidan/27.jpg,images/Galerije/strasnidan/27.jpg;images/Galerije/strasnidan/28.jpg,images/Galerije/strasnidan/28.jpg;images/Galerije/strasnidan/29.jpg,images/Galerije/strasnidan/29.jpg;images/Galerije/strasnidan/30.jpg,images/Galerije/strasnidan/30.jpg;images/Galerije/strasnidan/31.jpg,images/Galerije/strasnidan/31.jpg;images/Galerije/strasnidan/32.jpg,images/Galerije/strasnidan/32.jpg}

(zurnal.info)

Niti jedan grad u Bosni i Hercegovini koji ima istoriju nerazjašnjenih zločina ne može biti nedužan i nema pravo na bolju budućnost

Očekivao sam više od specijalne emisije 60 minuta o zločinima u Srednjoj Bosni. Očito sam podlegao onom opštenarodnom mišljenju u Bosni i Hercegovini po kojem su novinari dužni da isprave sve nepravde ovog svijeta. Tako sam i ja priželjkivao da će nevelika novinarska ekipa, koja nema ama baš nikakva ovlaštenja, logistiku, opremu, naoružanje, krim iskustvo i političku podršku istražiti misterije koje zaobilazi čitava armija profesionalnih istražitelja. Zaista nepošteno, ali sam naivno vjerovao da će Damir Kaletović s ekipom konačno otkriti ko je ubio doktora Veljka Sladojevića i Brunu Skočilića u Zenici, Jadranka Božanovića u Zavidovićima, starce u selu Šušanj i mnoge druge. Ko je držao zatvor u Muzičkoj školi i šta se tamo tačno dešavalo? Na žalost, kao što smo vidjeli, na kraju nismo dobili nikakva nova saznanja: ljudi su ubijeni, počinioci su nepoznati a policajci nemoćni.

...

Ali, nisam previše razočaran. Bez obzira na ishod, ovakva i slične emisije su dragocjene. Ne slažem se s tvrdnjama da rat treba ostaviti iza nas i okrenuti se budućnosti. Ne sviđa mi se budućnost sa ovako dubokim sjenama prošlosti iz kojih ko zna kakvi duhovi mogu iskočiti. U ovom slučaju radi se o konkretnim ubicama.

Ako nas je prljava prošlost sve zajedno zarobila i ne da nam naprijed, to mi se čini sasvim pošteno. Ili bar mnogo poštenije nego da su u njoj zatočeni samo neki od nas i to oni koji su najviše stradali.

Ovakve emisije su važne kao podsjetnik šta smo dužni učiniti zbog vlastite savjesti. Ali i sigurnosti...

...

Kako možemo reći da neka mračna ulica može biti sigurna ako znamo da gradom slobodno hodaju misteriozne ubice? Zar je moguće da su uspjeli zatomiti mračni nagon koji ih je vodio da u ratu svirepo ubijaju starce uz komentar: Lijepih li ustaša? Da li je miris krvi, koji ih je tada ostrvio, do danas uspio izvjetriti iz nozdrva? Koliko je potrebno da se ponovo aktiviraju? Šta im treba ponuditi: novac, ideologiju, slavu, zagrobni život, političku funkciju? Gdje skrivaju oružje, nazivaju li ga trofejnim, pokazuju li ga djeci, možda imaju dozvolu za njega?

Nije pitanje da li smo ikada prošli pored okrutnih ubica. Pravo pitanje je: Koliko puta?

...

Policija i nakon 17 godina navodno otvorene istrage tvrdi da se radi o nepoznatim počiniocima. Takvo objašnjenje daje mi za pravo da pomislim kako bilo ko na ulici može biti ubica. Ako se 17 godina tako uspješno skrivaju, onda mora da su im maske savršene, da su se prerušili u osobe u koje nikada ne bi posumnjali. Zbog toga je potrebno okrenuti tok istrage pa, ako smijem predložiti našim profesionalnim istražiteljima, prvo porazgovarati sa naoko uglednim ličnostima – šefovima policije, načelnicima, ministrima, komandantima... S obzirom da istraga do sada nije donijela nikakve rezultate, zašto ne pokušati na ovaj način?

…

Tokom emisije uočio sam još jednu sitnicu, pa ću i nju pomenuti ne bi li pomogla toliko dezorjentiranim istražiteljima. Rukopis zločinaca je isti: birali su isključivo ugledne, čestite i nedužne ljude. Ako se ne varam bile su to pokazne likvidacije, s terorističkim ciljem zastrašivanja nebošnjačkog stanovništva. Demonstracija je uspjela, nakon ubistva doktora Sladojevića pojačano je iseljavanje Srba iz Zenice, a nakon Muzičke škole najnužnije stvari pakirali su Hrvati.

Nije bitno da li sam izveo ispravan zaključak, u slučajevima kada istraga zađe u ćorsokak i pretpostavke su novi putokazi, kaže Mickey Spillane.

...

Kao i novinari 60 minuta ni ja u ovom tekstu ne mogu napisati ništa novo. Ali, želim ponoviti. Niti jedan grad u Bosni i Hercegovini koji ima sličnu istoriju nerazjašnjenih zločina ne može biti nedužan i nema pravo na bolju budućnost. Bez obzira u kojem gradu je više, a u kojem manje ljudi pobijeno. Ima li išta jadnije od takvih upoređivanja koja nisu ništa drugo nego pokušaji pranja savjesti na račun tuđe tragedije? Također, nije pretjerano važno da li je postojao plan sistemskog protjerivanja stanovništva ili da li neka ladica krije konkretno naređenje za egzekucije.

Ništa od toga nije bitno. Zločin je počinjen, a žrtvama i njihovim porodicama ne pomažu dileme da li su nepoznati počinioci ubijali zbog vlastite, tuđe ili političke koristi. Ne mogu ih utješiti ni statistike da je u nekom drugom gradu ubijeno više ljudi nego što oni oplakuju.

Ubice se moraju izdvojiti. Sve dok to ne bude učinjeno svi smo saučesnici. Ako ne i nepoznati počinitelji.

(zurnal.info)

Legenda kaže, u koju banku dođe Aleksandar Džombić crno joj se piše. Radio je za Kristal banku i ona je prodata za jednu marku. Otišao je u Agroprom banku, ali ni oni nisu bili bolje sreće, završili su u rukama Dodikovog tajkuna. Sada je dobio Republiku Srpsku na upravljenje i niko se ne usudi prognozirati u čijim će rukama skončati ovaj entitet, i za koliko para