Protiv istog onog kojem se 21 ambasador došao pokloniti, Tužilaštvo BiH provodi istragu zbog sumnje da je pronevjerio najmanje 115 miliona maraka. To je isti onaj Dodik koji je u prethodnom periodu, ne jednom, javno rekao da se nikada neće odazvati pozivu te institucije, uz to čineći sve da opstruiše njen rad Novoizabrani predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik položio je zakletvu 15 novembra u Narodnoj skupštini, pred, takođe, novoizabranim poslanicima. Učinio je to uz sasluženje 21 ambasadora, te predsjednika susjedne nam Republike Srbije Borisa Tadića i druge brojne goste. Nakon hirotonisanja, uslijedila je predsjednička liturgija, čije su poruke brojni ocijenili ohrabrujućim, pozitivnim, korektnim, umjerenim..., a rijetki su primijetili da očekuju da se sa riječi pređe i na djela. Koja, nisu precizirali, ali se podrazumijeva da su nišanili na sveobuhvatne reforme Ustava Bosne i Hercegovine, koje je ustoličeni Patrijarh Vlastoljubaca i Srebroljubaca u pristupnom govoru odbacio kao fekaliju.
Interesantno je niko od svekolikog diplomatskog kora, na čelu sa Borisom Tadićem, svekolikim dugogodišnjim zaštitnikom lika i nedjela „Patrijarha“, nije primijetio da prvi put nakon osam godina za potpredsjednika parlamenta nije izabran niko iz reda Hrvata, što je, samo po sebi, veliki korak unazad. Tim veći, jer je to posljedica nasirovije stranačke trgovine. Niko od narečenih, takođe, se nije prisjetio opštepoznate činjenice da Tužilaštvo BiH protiv Milorada Dodika i desetine njegovih saradnika provodi istragu zbog sumnje da su pronevjerili najmanje 115 miliona maraka. I da je Dodik u prethodnom periodu ne jednom javno rekao da se nikada neće odazvati pozivu te institucije, uz to čineći sve da opstruiše njen rad. Bilo je za očekivati da neki od uvaženih diplomata izraze nadu, očekivanja, vjeru... da će Subjekt, koji se sa skupštinske govornice, non stop pozivao na pravnu državu, pravo i pravdu..., istu tu državu uvažiti i povinovati se njenim zahtjevima, kad za to dođe vrijeme. A doći će.
NOVO JAGNJEĆE RUHO
Ne, nijednom od silnih ambasadora to nije bilo ni na pameti, iako je opisani događaj baš bio zgodna prilika. Nisu se usudili da iritiraju „Cara“ u novom, dobro sašivenom, jagnjećem ruhu i dovedu u pitanje željene ustavne reforme, koje je on odbacio, prije nego što je iko i rekao o čemu se radi i šta bi one trebalo da predstavljaju. Ćuteći tog 15. o četvorogodišnjem permanentnom devastiranju države u režiji MD&zločinačke organizacije, zbog štićenja opljačkanih para, stranci su po ko zna koji put pokazali svoje licemjerno lice, i, što je po njih pogubnije, nevjerovatnu slabost i nemoć da vrijednosti za koje se deklarativno zalažu, sami ispoštuju u najminimalnijem obimu. Kukavičluk i nesposobnost su ih natjerali da šene pred „Carem“ i on je toga duboko svjestan. Svjestan je toga i Boris Tadić, čije prisustvo svjedoči da na BiH itekako računa kao na poligon gdje će do podne biti piroman, a popodne vatrogasac, kako bi poenima, što će ih takvom opasnom igrom zasigurno zaraditi, poplaćao sopstvene političke poraze.
Jedini koji se prisjetio istrage Tužilaštva BiH je glavni junak krivične prijave protiv zločinačke organizacije, koja je ovaj entitet opljačkala za najmanje 115 miliona maraka.
„Danas potpuno otvoreno poručujem da mi nismo zadovoljni učinkom institucija koje su na silu kreirane na nivou BiH, neke i mimo Ustava BiH, poput Suda i Tužilaštva, čija se uloga mora dovesti u ustavne okvire. Ja sam protiv svega onoga što nema legalitet i legitimitet“, podsjetio je Dodik na svoje nevolje. I potvrdio da će kao predsjednik RS nastaviti tamo gdje je stigao kao premijer RS - rušiće BiH sve dok ne sruši Tužilaštvo BiH, osim ukoliko mu se ne oprosti pljačkanje. Zato u njegovom govoru Bosna i Hercegovina jeste državna zajednica, a ne država i zbog toga čvrst stav o federalno-konfederalnom Kvazimodu. Ambasadori se boje Dodika, ali se i Dodik boji istage. Ravnoteža straha je potpuna i traje, dok neko ne pukne. Do tada, ova zemlja i ljudi u njoj će potpuno popucati od bijede i sirotinje u kojoj žive i živjeće još godinama.
„Za mene je Republika Srpska suština mog političkog i životnog angažmana”, rekao je još Dodik. S obzirom na činjenicu da 98. nije imao ništa sem milionskih dugova, a da danas posjeduje stotine miliona vrijedan kapital, ne treba sumnjati u njegove riječi. Republika Srpska je u tolikoj mjeri dio njegovog životnog i političkog angažmana, da je on doživljava kao privatno vlasništvo s kojim već petu godinu čini šta hoće i kad hoće. Zbog toga su njegove floskule da “Republika Srpska pripada svim njenim stanovnicima, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost”, najobičnije laži, jer je u danima prije hirotonisanja imao niz rasističkih napada na nesrbe, zbog toga što su se pojedinci usudili da glasaju za neke od njegovih političkih protivnika. “Zato sa ovog mjesta poručujem da ću u naredne četiri godine biti predsjednik svih kojima je Republika Srpska na srcu, bez obzira na njihovo stranačko opredjeljenje”, “zaklinje” se Dodik, izbjegavajući, zasad, reći šta će se desiti sa onima kojima je i “državna zajednica” na srcu.
RIJALITI FARMA, AL' ŽIVOTINJSKA
Dodik nije propustio priliku da se “molitvom” obrati i SDS-u, najnovijoj žrtvi njegovog pantagruelskog apetita, hraneći ih pričom o “referendumu o evroatlantskim prilikama” i čekajući da se “udebljaju”, kako bi ih progutao. Od tog referenduma nema ništa, jer Dodik neće rizikovati da evroatlanske integracije, sopstvenu političku mrkvu, kojom strancima maše ispred njuške obećavajući im da će je oni kad tad pojesti, prepusti u narodne ruke. Još manje u ruke SDS-a. “Imajući u vidu da Ustav Republike Srpske članom 69. utvrđuje da “Republiku predstavlja i njeno državno jedinstvo izražava predsjednik Republike“, nakon objavljivanja izbornih rezultata, preduzeo sam aktivnosti na postizanju političkog dogovora za djelovanje u organima BiH. U tom cilju su dvije najjače političke stranke u Republici Srpskoj zaključile Sporazum o usaglašenom djelovanju, što je nadam se prihvatljivo i za druge političke stranke koje imaju poslanike u Predstavničkom vijeću Parlamentarne skupštine BiH. Na taj način Republika Srpska u punom kapacitetu nastupa kao strana iz aneksa 4. Dejtonskog sporazuma, što će se dodatno potvrditi i kroz način djelovanja delegata koje određuje ova Narodna skupština za Vijeće naroda BiH. To je brana i onima koji bi pokušali praviti razdor u Republici Srpskoj, rukovođeni tuđom rukom i interesima”, mjesto je gdje se Dodik obratio “domaćim izdajnicima”, poručujući im, istina uvijeno, da zna da još postoje i da će se nastaviti obračun sa “unutrašnjim neprijateljem”. Taj obračun ne prestaje već petu godinu i sve je intenzivniji, a sa prvim većim socijalnim problemima, koji će uslijediti za mjesec dva, dobiće na značaju. Lov na vještice postaće rijaliti šou, što će ga režimski mediji uživo prenositi. Farma nam ovdje ne gine. I to ona Životinjska.
Otud i najava potpunog preuzimanja entitetskog pravosuđa, koje, zaista, ništa ne radi. Međutim, to Dodiku nije dovoljno, već želi da ga kapilarno preuzme, kontroliše i usmjerava protiv onih koji mu smetaju. “Reforma pravosuđa, koja je provedena pod patronatom OHR-a, očigledno nije dala željene rezultate. Ta reforma mora biti zadatak i odgovornost stručnjaka i institucija ove zemlje. Mi imamo i mandat i kapacitet da to uradimo. Samo na takav način, možemo stvoriti sistem koji će moći odgovoriti devijacijama u društvu. Da bi to uspjeli, prvo moramo da se riješimo devijacija u pravosuđu”, rekao je Dodik, čemu nikakav dalji komentar nije potreban.
(zurnal.info)
Na današnji dan prije 15 godina parafiran Dejtonski mirovni sporazum
Prije petnaest godina, 21. novembra 1995., parafiran je Dejtonski mirovni sporazum. Njime je nakon trosedmičnih pregovora čelnika Bosne i Hercegovine, Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, uz posredovanje SAD okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini. U Dejtonu, Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Četrnaestog decembra u Parizu sporazum su službeno potpisali Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, uz prisustvo međunarodnih lidera.
Sporazumom je BiH podijeljena na dva entiteta, Republiku Srpsku i Federaciju BiH. Potpisnici su se obavezali da međusobne odnose regulišu u skladu sa Poveljom UN, Završnim helsinškim aktom i drugim dokumentima OEBS-a, kao i na međusobno poštovanje suvereniteta i rješavanje nesporazuma na miroljubiv način.
Konferencija u Daytonu trajala je od 1. do 21. novembra 1995. godine. Glavni učesnici, osim Izetbegovića, Miloševića i Tuđmana, bili su glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Glavnu riječ u ime Srba iz RS vodio je Milošević, dok Radovan Karadžić, koji je tada bio predsjednik RS, nije ni putovao u Dayton.
Prvih pet godina nakon potpisivanja sporazuma, u Daytonu je svakog novembra međunarodnim skupovima obilježavana godišnjica okončanja rata u BiH.
Posljednji put predstavnici država potpisnica i međunarodni posrednici okupili su se u bazi Wright-Patterson u novembru 2000, ali obilježavanju jubileja tada nije prisustvovao niko od potpisnika.
(rtvbih/zurnal)
U sarajevskoj galeriji B. Smoje sinoć je otvorena izložba Studentski dani 2010. i proglašeni pobjednici konkursa za najbolji rad. Grafika Alena Burazerovića, studenta treće godine Akademije likovnih umjetnika, na kojoj su sarajevski šahisti proglašena je najboljim od 24 rada koliko je prijavljeno na konkurs. Burazerović je nagrađen sa 500 maraka u materijalu a Saša Džino i Igor Zergol su nagrađeni za svoje radove na temu 
“portret grada” sa 300 odnosno 200 maraka, također u materijalu.
Ovo su četvrti Studentski dani koje galerija B. Smoje organizuje u saradnji sa Akademijom likovnih umjetnosti u Sarajevu i kompanijom Global Development and Consulting.
Jedan od članova žirija i vlasnik galerija Smoje Admir Halilović, grafički slikar, kaže da je očekivao više radova ali da je zadovoljan onima koje su dobili.
- Zaista je bilo teško odlučiti koje radove nagraditi. Svi su bili kvalitetni. Nove generacije su zaista talentovane – kaže Halilović i objašnjava da su izložene svi pristigli radovi, među kojima je najviše grafika.
U žiriju su uz Halilovića bili i grafički slikar i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine Admir Mujkić, magistrica grafike Renata Papišta i donator izložbe Jarred Mcaffe koji je mladim umjetnicima poželio još bolje radove.
- Uvijek je lijepo uraditi nešto dobro za BiH. Nadam se da ćete stvoriti još mnogo lijepih stvari – rekao je u svom kratkom govoru Mcaffe.
Ovu prodajnu izložbu možete pogledati u narednih deset dana u galeriji B. Smoje u Radićevoj ulici.
(zurnal.info)
Čula su mi se proširila van svake Darwinove teorije. Ne samo da vidim mrtve ljude, nego i znam šta ko misli oko mene u krugu od 1000 kilometara. Kako sad lako tumačim poglede drugih roditelja, naročito onih čija su kolica ružnija od medeninih
Mnogo mi je pomoglo ovo majčinstvo. Razvila sam neke nove, neobično korisne osobine i vještine. Moglo bi se reći da sam postala interdisciplinarna majka. Još malo pa će me sam Grebo pitati da osnujem postdiplomski studij.
NOSIM SVE PRED SOBOM
Postala sam elementarna sila. Nema više dugog čekanja kod doktora i bogobojažljivog ulaska. Sad kad uđem na vakcinu, sve nosim pred sobom. Posljednji put sam nadigla slovom i brojem 4 medicinske sestre i 1 učenika da igraju oko medene da ne bi slučajno suzu pustila! Išla sam na sigurnu kombinaciju – kuknjava i dernjava odmah s vrata a muž u ulozi jadnika kojeg od mene - rospije mogu spasiti samo sposobne ruke drugih žena. Kad smo mi odlazili, nama su držali vrata.
Postala sam i sveznalica. Znam sve otkad sam postala majka. Geopolitika? Baš neki dan dok sam presvlačila pelene govorila sam Geraldu Celenteu, futurologu i vođi Instituta za predviđanje trendova, da ćemo doživjeti kraj potrošačkog društva kakvog smo navikli gledati. Doći će do fundamentalnih promjena, u SAD-u će se oformiti velika treća stranka, a sve kao posljedica Wall Streetova preuzimanja Washingtona usred bijela dana.
Interesuje vas Nutricionizam? Ha, pis of kejk! Ko još ne zna da je proso željezo i da ga se treba kombinirati sa C vitaminom!!! To što nisam znala kako proso izgleda do aprila, ne spriječava me da budem glavna stručnjakinja za pitanja prosoa na području Kantona Sarajevo.
Drugarica mi kaže dijete mi je nešto nahlađeno, ja odmah vadim nosni aspirator uz komentar pa zar ti ne znaš šta je the must have za svaku modernu majku! Druga prijateljica nije sigurna je li bolji sokovnik ili blender a ja predviđajući njene potrebe i prije nego što je dovršila rečenicu vadim listu generalija blendera u novijoj historiji.
Čula su mi se proširila van svake Darwinove teorije. Ne samo da vidim mrtve ljude, nego i znam šta ko misli oko mene u krugu od 1000 kilometara. Kako sad lako tumačim poglede drugih roditelja, naročito onih čija su kolica ružnija od medeninih. Ne može me zavarati nijedna baba koja kaže kako vam je krasno dijete jer znam, osjećam, da nije ni vidjela bebu već gleda šta to medena ima, a njena derišta nemaju. Također vrlo sam senzitivna na zvuke. Mogu lako da prepoznam kad moja medena guguče i na razdaljini od 500 metara. Kako? Lako. Ona se glasa a sve ostale bebe se dernjaju.
OSJETIM SVAKI NJEN DAMAR
Nevjerovatno ali osjetim svaki njen damar. Kad njoj nešto treba dovoljno je da samo migne obrvama, čitam misli. Za razliku od mnoge druge djece koja su senzibilna kao krdo konja i koje možeš razumjeti samo pod dejstvom alkohola.
Od čula naročito mi se poboljšalo čulo vida. Kako je moja medena samo lijepa, nije što je moja ali evo ne dajte mi da lažem pogledajte jednu od 356789 slika i vidjećete sami da takvo što nije hodalo Kantonom Sarajevo i Regijom dugo već. Vjerujem da će se o njoj spjevati Hanuma 2.
Sve u svemu nije loše biti majka.
(zurnal.info)
Puno je, dakle, puteva i načina za uspješno polemiziranje sa Željkom Kopanjom. Još je jednostavnije iz te polemike izaći kao apsolutni pobjednik.
„Više sam puta Dodiku kao prijatelju rekao da se ježim određenih likova koji ga sačekuju pred restoranima, Vladom, na sportskim terenima i da će ga ubiti ti ljudi koji, jednostavno, nemaju ni politički ni nacionalni stav, nego ih samo interesuje kako da iskoriste njegovu poznatu slabost prema ljudima... Upravo si tu njegovu vrlinu pojedinci počeli zloupotrebljavati i oni su se prepoznali u pismu... Jednostavno, u trenucima iskrenosti, kada se čujem s njim telefonom, kaže da je premoren, da mu je dosta svega... To je bio razlog i zato sam mu uputio otvoreno pismo... Jedini koji su znali da ću napisati pismo bili su Sanja Pejčinović iz Američke ambasade i Džonatan Mur (Jonathan Moore, zamjenik ambasadora SAD u BiH)... Ja svoj stav nisam promijenio. BiH jeste moja otadžbina, Republika Srpska jeste moj entitet, Banja Luka jeste moj grad, a Milorad Dodik jeste moj prijatelj. Međutim, neke stvari su se promijenile u Sarajevu, koje su izazvale određene reakcije u Banjoj Luci i Mostaru. Mislim da je greška u Sarajevu...Iz dijela sarajevskog političkog i medijskog miljea isijava mržnja koja izazviva kontraefekat i zapravo udaljava Banja Luku i Mostar...Mislim da Sarajevo snosi najveću odgovornost za trenutno pogoršano stanje...Napravite malo analizu u dijelu sarajevskih medija pa ćete vidjeti da u Banjoj Luci nema ni lijepe žene, ni lijepog psa, ni lijepe ulice, ni lijepe zgrade. To isijavanje neke vrste mržnje prema Banjoj Luci i Mostaru je glavni generator problema koje imamo...Ja sam se nakon tri-četiri godine godine, koliko nisam razgovarao sa Zlatkom Lagumdžijom, s kojim sam dugo godina bio prijatelj i dijelio iste političke vrijednosti, prije mjesec i po prvi puta sreo i popio kafu u Sarajevu, a onda još nekoliko puta...Veoma je značajno da se Dodik, kao personifikacija Srba u BiH, htjeli mi to priznati ili ne, pridružio izvinjenjima za sve nevine žrtve. Dakle, on je naročito naglasio da se izvinjava za zločine koje su počinili pripadnici njegovog naroda. To je čin ohrabrenja, to je čin političke hrabrsoti...Međutim, kada Dodik, temperamentan kakav jeste, kaže rečenicu više u mikrofon, to je glavna tema. Ja sam jučer u Sarajevu imao ozbiljne razgovore s ljudima iz međunarodne zajednice o mnogim, pa i tim stvarima, i reći ću vam da su i oni primjetili da ne popušta ta percepcija da se sve što je dobro u RS mora prećutati, Čemu to vodi, ja ne znam, ali bojim se da vodi raspadu države, a najveći dio krivice za to snosi Sarajevo...“
Uh, baš me zamorio ovaj eksperiment sa prekucavanjem dijelova iz opširnog intervjua što ga je medijski tajkun, građevinski poduzetnik i, po vlastitom priznaju, prijatelj Milorada Dodika Željko Kopanja dao Dnevnom avazu. Neupućeni konzument najtiražnije dnevne novine u BiH mogao bi još i pomisliti da laktaški vožd i Avazov sagovornik sa četvrte i pete strane nemaju zajedničke firme, unosne poslove, partnere u kriminalu i neprijatelje koji s vremena na vrijeme odlete u zrak zbog nepristajanja na šutnju o pljački koja su u Republici Srpskoj samo u posljednje četiri godine mjeri stotinama miliona konvertibilnih maraka. Apsolutno me ne zanima o čemu Kopanja i Dodik („u trenucima iskrenosti“) telefonski razgovaraju, nemam ozbiljnijih motiva za istraživanje svih „Dodikovih vrlina“ pa ni njegove „poznate slabosti prema ljudima“, a naročito me ne zanima otkrivanje razloga zbog kojih vlasnik svih režimskih medija u Republici Srpskoj „sarajevski politički i medijski milje“ direktno i nedvosmisleno optužuje „za širenje mržnje koja vodi raspadu Bosne i Hercegovine“. Ne znam zašto ali, eto, volio bih da je Kopanja avazovom novinaru tokom očigledno ugodnog razgovora ponudio makar jedan konkretan dokaz za svoje teške optužbe. To se, nažalost, nije dogodilo. Lako je, naravno, i to bez naročitog napora, demantirati laž po laž što ih je Dodikov prijatelj u dahu izgovorio. Evo, primjera radi, prvo sam provjerio kod Lagumdžije koji mi je potvrdio da je s Kopanjom nedavno popio kafu. Vjerujem predsjedniku SDP-a kada kaže da su se sreli samo jadnom a ne, kako medijski tajkun laže, nekoliko puta. Usput da dobacim, sadržaj Kopanjinog razgovora uz kafu sa Lagumdžijom me zanima taman koliko i njegova telefonska šaputanja „u trenucima iskrenosti“ sa kriminalcem na čelu Republike Srpske. Uostalom, bješe li to onaj isti Lagumdžija kojeg Kopanjini medijski najamnici iz Nezavisnih, Glasa, Fokusa,RTRS-a...optužuju za „reket, kriminal, mržnju prema sve što je srpsko, neprijateljem Republike Srpske i Dodika lično, zelenim socijaldemokratom, propagatorom ideja iz Islamske deklaracije...“? Ili kako drugačije nego bez po muke demantirati bahatog medijskog tajkuna kada tvrdi da za Sarajevo nema ničeg lijepog u Banjoj Luci? Ima, kako da nema. Naprimjer, lijepa je, nije da nije, nova zgrada Vlade Republike Srpske. Problem je u tome što Kopanja i njegovi novinari nikada nisu (a kad će ne zna se) objavili da su pepeljare u Dodikovom kremlju budžetskim parama plaćane i po dvije hiljade maraka, da je samo za ruskostilski namještaj potrošeno nekoliko desetina miliona, da su na kriminalan način fingirani ugovori na kojim se obogatilo mnogo građevinskih poduzentnika od kojih, kao, Kopanja danas brani svog prijatelja. O lijepim banjalučkim ženama, psima i ulicama možemo i neki drugi put, ali tek da ne ostanem dužan reći ću da je nekad lijepa bila i Ferhat-pašina džamija u centru Banjaluke pa su je „neodgovorni pojedinci“ srušili dinamitom. Koliko znam, Kopanja se ni u ratu, a ni nakon Daytona nije pretrgao da, prvo, kao „nezavisni novinar“ otkrije počinioce i nelogodavce tog teškog zločina, a onda da, kao nesumnjivo utjecajna osoba iz vrha režima, konkretno pomogne kako se bi taj simbol Banje Luke obnovio. Ali, ko će ga znati, možda već u svom narednom intervjuu tajkun Kopanja za rušenje Ferhadije optuži njemu neobjašnjivu „mržnju koja isijava iz Sarajeva“...
Puno je, dakle, puteva i načina za uspješno polemiziranje sa Željkom Kopanjom. Još je jednostavnije iz te polemike izaći kao apsolutni pobjednik. Ipak, ono što me neobično zanima u cijeloj priči oko neargumentiranih optužbi vlasnika svih medija u Republici Srpskoj prema svemu što stiže iz Sarajeva svakako je uloga koju u Kopanjinom svakodnevnom životu, pa samim tim i u pripremama otvorenih pisama za prijatelja Dodika, imaju zvaničnici međunarodne zajednice, prije svih uposlenici ambasade SAD u BiH. Naime, Kopanja je u Avazu priznao da je o svom pismu prvo obavijestio Sanju Pejčinović, osobu koja je već duže od desetljeća zadužena za kontakte američkih zvaničnika u BiH sa domaćim novinarima, te zamjenika američkog ambasadora u našoj državi Jonathana Moorea. Zašto je Kopanja baš Pejčinovićevu i Moorea obavijestio da će presaviti tabak i Dodiku se javno obratiti? Šta su njih dvoje tada odgovorili? Zbog čega se američka diplomatija bavi Kopanjinim prijateljskim odnosom sa Dodikom? Da li su o Kopanjinim namjerama Pejčinovićeva i Moore obavijestili svoje šefove Patricka Moona i Hillary Clinton? Da li su možda Kopanjina promišljanja o prijatelju i njegovom kriminalnom orkuženju ( s kim si takav si) uspjela stići i do predsjednika Baracka Obame lično? Na kraju krajeva, ko je taj Kopanja i šta je medijski tajkun američkoj administraciji ako im se povjerava i zbog vješto iskonstruiranog a suštinski izmišljenog sukoba sa svojim kućnim prijateljem? Mnogo je, dakle, pitanja na koja bi iz ambasade SAD-a morali stići odgovori. Baš kao što bi odgovori morali stići i od onih evropskih diplomata ili njihovih domaćih izaslanika koji su, kako Kopanja tvrdi, „primjetili da ne popušta ta percepcija da se sve što je dobro u RS mora prećutati. Čemu to vodi, ja ne znam, ali bojim se da vodi raspadu države, a najveći dio krivice za to snosi Sarajevo...“
Ima li danas neko (pa makar on bio i karikaturalni Valentin Inzko) ko ne zna da raspad Bosne i Hercegovine već godinama i velikosrpski uporno najavljuje upravo predsjednik Republike Srpske i Kopanjin prijatelj Dodik? Teško. Ima li neki dobrovoljac da se javi i potvrdi da nikada nije čuo gospodara života i smrti u RS kako vrijeđa žrtve genocida u Srebrenici? Ako ga i ima, ako već nije ambasador u Sarajevu, taj mora da je gluh ili lud. Ima li neko od nas bliskog prijatelja s kojim dijeli dobro i zlo pa i iste političke stavove? Naravno, puno nas je takvih. E pa, zašto bi onda Dodikovo i Kopanjino prijateljstvo bilo drugačije od ostalih prijateljstava? Problem nastaje onda kada republičkosrpski medijsko-propagandni mašinovođa, umjesto o kriminalu svojih prijatelja i kumova, te SNSD-ovskim višegodišnjim atacima na BiH, za izvjesni raspad države tajkunski hladnokrvno, i to u novini koja se slomi pozivanjem na Bošnjake i Bosnu, optuži političare i novinare u Sarajevu. I sve to još pažljivo upakuje u celofan privatnih razgovora sa evropskim i američkim diplomatama koji u Kopanji ne vide dio problema već dio rješenja, rješenja za konačnu podjelu Bosne i Hercegovine. E kad je već tako, svim onim Kopanjinim domaćim i stranim fanovima, smještenim od američke do njemačke, od britanske do ruske ambasade, poklanjamo video uradak koji je nastao u istom gradu u kojem su prije 67 godina udareni temelji modernoj Bosni i Hercegovini. Iz tog kratkog zapisa jasno se prepoznaje za kakvu se to državu bore laktaški primitivac i njegov prijatelj- medijski tajkun i omiljeni sagovornik stranaca na razne teme.
Odgovor američke ambasade u Bosni i Hercegovini na pitanje da li su dužnosnici ambasade sa Željkom Kopanjom dogovarali pisanje otvorenog pisma Miloradu Dodiku.
Ambasada Sjedinjenih Američkih Država ima profesionalan i nepristrasan odnos sa svim medijima i novinarima u Bosni i Hercegovini. Ambasada SAD nije sugerisala, inicirala ili učestvovala u navedenoj korespodenciji.
(zurnal.info)
Aktuelni ministar zdravlja u Vladi RS najozbiljniji je kandidat za mjesto prvog žrtvovanog na funkciji predsjednika Vlade Mandatar za sastav nove Vlade Republike Srpske (RS) biće iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), a njegovo ime biće poznato početkom sljedeće sedmice nakon što bude zasjedao Izvršni odbor SNSD-a, izjavio je visoki funkcioner ove stranke Igor Radojičić posle konsultacija o formiranju nove entitetske vlasti koje je u četvrtak otpočeo novoustoličeni predsjednik RS Milorad Dodik. Radojičić je naveo da je na sastanku pominjano nekoliko mogućih kandidata za mandatara, ali da još nije defintivno odlučeno kome će Dodik povjeriti mandat za sastav nove Vlade RS. "Danas smo razgovarali o nekoliko imena za mandatara, ali nijedno ime nije konkretno definisano", kazao je Radojičić, dodajući da će konačnu odluku o mandataru za sastav nove Vlade RS donijeti Izvršni odbor SNSD-a početkom sljedeće sedmice. On je još izrazio nadu da će novi mandatar biti prihvatljiv koalicionim partnerima iz Demokratskog narodnog saveza (DNS) i Socijalističke partije RS (SP RS), poručujući da će najmanje polovina ministarstava u novoj Vladi pripasti SNSD-u, te da će vladin program biti dominantno politički program SNSD-a.
PRVI SE PREMIJERI U VODU BACAJU
Izvor iz vrha SNSD-a rekao je “Žurnalu” kako velike šanse da postane novi premijer RS ima Ranko Škrbić, aktuelni ministar zdravlja i socijalne zaštite i Dodikov kum, čije imenovanje svesrdno podržava i srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović. Isti izvor, međutim, navodi da su u igri za mandatara još uvijek i Slavko Mitrović, Dodikov savjetnik i jedan od njegovih najbližih saradnika, aktuelni ministar finansija Aleksandar Džombić, te ministar za civilne poslove u Savjetu ministara BiH Sredoje Nović.
-Konačna odluka o tome ko će biti mandatar još nije definitivno donesena. Nju će na kraju donijeti sam Milorad Dodik, a potom svoju odluku saopštiti najvišem vrhu SNSD-a, koji će je bespogovorno prihvatiti - kazao je naš sagovornik.
On navodi da su prethodnih dana kolale priče da je Slavko Mitrović odbio ponudu da bude novi premijer RS, ali da ga je, prema najnovijim informacijama, Dodik uspio ubijediti da prihvati mandat za sastav nove Vlade. Prema njegovim riječima, Mitrović je svjestan da će novi premijer RS, kao i vlada koja će biti formirana, biti potrošna roba, s obzirom da će morati da se nosi sa velikim bremenom socijalnih i ekonomskih problema koji očekuju RS.
-Novi premijer RS u startu svog mandata suočiće se sa ogromnim problemim izazvanim nedostatkom novca za servisiranje obaveza iz budžeta. Činjenica je da je Fond PIO u ogromnoj dubiozi i da će sve teže biti obezbijediti novac za isplatu penzija. Sindikati već traže povećanja plata budžetskim korisnicima. Istovremeno, u RS su već desetak dana zaustavljena zapošljavanja u svim entitetskim institucijama, a Rajko Vasić (SNSD-ov glasnogovornik) otvoreno najavljuje otkaze zaposlenima u administraciji - kazao je isti izvor.
Već duže vrijeme sporadično se kao mogući novi premijer RS pominje Milan Baštinac, brat pokojnog Nenada Baštinca (čovjeka koji je sa Dodikom svojevremeno osnovao SNSN). Baštinac živi i radi u Beogradu, gdje za Dodika obavlja mnoge poslove.
Do prije nekoliko dana, prema riječima našeg sagovornika, kao jedan od ključnih igrača u trci za premijersku poziciju slovio je i aktuelni ministar finansija RS Aleksandar Džombić. Iako nije omiljen u samom SNSD-u, Džombić je godinama bio Dodikov čovjek od najvećeg povjerenja, a kao ministar finansija u Dodikovom kabinetu bio je upoznat sa svim mogućim tokovima novca iz budžeta, koji su nerijetko bili nelegalni.
PORASLI APETITI
Imenovanju Džombića za mandatara najoštrije se protivi predsjednik Demokratskog narodnog saveza (DNS) Marko Pavić, koji je već duže vrijeme u sukobu sa aktuelnim ministrom finansija. Loše odnose sa Džombićem ima i Nedeljko Čubrilović, visoki funkcioner DNS-a i aktuelni ministar saobraćaja u Vladi RS.
Izvor “Žurnala” navodi da su predstavnicima DNS-a i socijalistima, koji su na oktobarskim izborima ostvarili dobar izborni rezultat, porasli apetiti za učešće u vlasti, u kojoj traže što bolje pozicije svjesni da bez njihove podrške Dodik nema natpolovičnu većinu u parlamentu. Naš sagovornik navodi da DNS traži tri ministarstva, a prvenstveno ministarstvo saobraćaja i veza, na čijem čelu bi ostao Nedeljko Čubrilović, te Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite ili resor lokalne uprave i samouprave, gdje Pavić namjerava da smjesti svog bliskog saradnika Dragutina Rodića.
Predsjednik socijalista Petar Đokić za sebe traži funkciju ministra policije, koja teško da će mu biti povjerena, a uz to i resor porodice, omladine i sporta.
-U DNS-u i među socijalistima strahuju od mogućeg ulaska SDS-a u izvršnu vlast u RS- kazao je naš izvor. Iako lider SDS-a Mladen Bosić tvrdi kako će njegova stranka biti opozicija na entitetskom nivou, izvjesno je da će ih partneri iz SNSD-a zbog koaliranja na državnom nivou, za početak, nagraditi funkcijama na nižim nivoima vlasti, u šumskim gazdinstvima, fondovima i entitetskim direkcijama. Izvor iz SNSD-a tvrdi da se zvanični i puni ulazak SDS-a u izvršnu vlast u RS očekuje za godinu do godinu i po dana. Toliki je planirani rok trajanja prva entitetska vlada u Dodikovom predsjedničkom mandatu.
-Poslije pada te Vlade, koja će podnijeti najveće socijalne i ekonomske udare, biće formirana nova Vlada u koju će ući i SDS. Ta vlada sloviće kao vlada nacionalnog spasa - naveo je isti izvor.
(zurnal.info)
Vest o smrti sekretara Udruženja hrvatskih vojnih invalida domovinskog rata, Bože Čajića, pojavila se tek nakon dve nedelje. Naime, Čajić je bio jedan od 400 gostiju na zabavi koju je organizovao aktuelni zamenik ministra sigurnosti Mijo Krešić. Najveću sumnju u prirodu smrti Čajića, izaziva činjenica da je sahrana obavljena dan nakon smrti bez obavljene obdukcije. Kako nam je kazao Admir Arnautović, portparol Tužilaštva TK, glavni tužilac je nekoliko dana posle smrti dobio neformalno saznanje o mogućnostima da je došlo do neprirodne smrte Bože Čajića koji je preminuo u UKC Tuzla 06.10.2010. godine.
-Glavni tužilac je ovlastio kantonalnog tužioca da izvrši provjere neformalnih saznanja o mogućnostima neprirodne smrti Čajića, a nakon toga naložio pripadnicima OKP PU Tuzla da izvrše određene provjere. Cijeli slučaj je za sada još uvijek u fazi provjere- kazao je Arnautović.
O umešanosti Mije Krešića u slučaj smrti Čajića, Arnautović nije hteo ništa da precizira.
- Još uvijek je rano govoriti o tome, ali će I on biti svakako uključen u provjeru- kazao je Arnautović.
Kantonalno tužilaštvo je na osnovu saznanja formiralo predmet, te se poduzimaju sve potrebne radnje u cilju provjere dobijenih informacija.
(zurnal.info)
Kako od 45.000 konvertibilnih maraka napraviti 30 miliona, a možda i pedeset puta više od te cifre? Tačan odgovor zna kontroverzni biznismen Branko Montenegro, a nešto od toga su načuli i Vahid Hećo, tehnički još uvijek ministar industrije i rudarstva u Vladi FBiH, Safet Oručević, samozatajni tajkun i lobista ove škvadre u BiH, te na vrhu piramide mešetar globalnih razmjera Behgjetet Pacolli. Praktičan primjer ove poslovne čarolije ovih dana smo mogli vidjeti kada je u Zenici potpisan još jedan ugovor za izgradnju fantomske elektrane na plin u kome se naša kompanija BH Gas obavezala uložiti 12 miliona američkih dolara u ovaj posao. Isto toliko maraka uložila je Zenica dajući prostor za igradnju elektrane zajedničkoj kompaniji. Za skoro dvije godine grad i država ulažu 30 miliona maraka u famoznu zajedničku kompaniju za Brankom Montenegrom. Za isto to vrijeme on je uložio tačno 45.000 maraka, ako ne računamo troškove puta na potpisivanje ugovora. Vlasništvo u kompaniji se nije promijenilo, Montenegrov KTG i dalje ima 75 a Zenica 25 posto. Najavljen je i novi početak radova – proljeće 2011. godine – taman kada ističe i prvobitni rok za završetak radova.
Dakle, Montenegro je prije nekih godinu dana uložio 45.000 (slovima: četrdesetpethiljada) maraka a danas ima 75 posto vlasništva nad projektom vrijednim 30 miliona maraka, koji će jednog dana biti veći najmanje 50 puta, odnosno vrijediće najmanje milijardu i po maraka, konvertabilnih. Unosan posao, zar ne.
OSMIJESI I ZADOVOLJSTVO
Euforičnom Almiru Bećareviću, direktoru BH Gasa, ozvaničenje saradnje je danas generacijski projekat, izraz koga su tako često koristili kadrovi Stranke za BiH.
“Ovo je generacijski projekt koji ćemo realizirati iz vlastitih sredstava”, izjavio je Bečarević i pojasnio da se za sada ovim ugovorom obavezuje samo BH Gas: “Preuzeli smo obavezu da ćemo do početka rada termoelektrane izgraditi kompresorsku stanicu, čime ćemo podići radni kapacititet sa sadašnjih 650.000 na milijardu kubika prirodnog gasa.”
To ponovo znači da će naša kompanija, ovaj put BH Gas uložiti milione a KTG ponovo ništa. Prije godinu i po za magazin Start sam je Bećarević izjavio da je kompanija koju predvodi u memorandumu KTG i Zenice spomenuta kao partner bez ikakvih dogovora.
“Ovo u memorandumu prvi put u životu vidim i ovo nema teorije što se tiče BH Gasa. Imam osjećaj da ovo, između redova, znači da će oni postati distributer”, izjavio je tada Bećarević.
Istina, Bećarević je tada rekao da će raditi onako kako mu naredi Vlada Federacija. A njen je tadašnji zaključak bio da nikada neće podržati ovakav projekat. Čudnim slijedom okolnosti Vlada je ipak svesrdno podržala projekat pa je i Bećarević ustupio usluge i novac BH Gasa pa sada projekat kojeg je ismijavao naziva generacijskim. U tadašnjem se memorandumu navodila da će KTG u saradnji sa BH Gasom potpisati međunarodne ugovore o nabavci, raspodjeli i isporuci gasa za buduću centralu. Bećarević tvrdi da u potpisanom ugovoru toga nema i da se radi samo o isporuci gasa ovoj elektrani ali ugovor nismo mogli dobiti na uvid.
- Naš zadatak je vrlo skroman. BH Gas je spreman i mi smo prezadovoljni – kaže Bećarević za Žurnal.
Dodaje da se za sada sve “odvija po pozitivnim pravnim propisima” i uputstvima Vlade.
- Mi bismo ovu kompresorsku jedinicu pravili svakako. Možda ne sada ali za dvije-tri godine sigurno. Veće su potrebe za plinom i viška sigurno neće biti – kaže Bećarević i dodaje da je ovo povećanje kapaciteta ujedno i maksimum potrošnje plina koje BiH može imati u budućnosti.
Njegovo mišljenje o projektu danas se potpuno razlikuje od onog kojeg je imao prije godinu i po. Kaže da se uvjerio u ozbiljnost KTG-a, prije svega saradnjom sa njihovim konsultantima koji su postavljali “vrlo ozbiljna pitanja”. Bećarević kaže da u ugovoru nije predviđena mogućnost da KTG svoja prava prenese na druge kompanije ali da to više zavisi od ugovora ove firme i Zenice.
- To mene ne interesuje. Mene interesuje isporuka plina – kaže Bećarević i priznaje da je bio oprezan kako ne bi bio dio nečije igre.
Kompresor kojeg treba da izgradi BH Gas bit će u njegovom vlasništvu i vjerovatno bi se trebao graditi u blizini Kladnja što zavisi od dogovora sa Srbija Gasom. Bećarević očekuje da će radovi biti završeni krajem 2012. godine i bio bi “prezadovoljan da se elektrana završi do kraja 2013. godine”.
ALHEMIJA NOVCA
Na jučerašnjem potpisivanju ugovora Mose Franco, tehnički direktor KTG AG Lugano, najavio je ponovno pomjeranje roka početka gradnje. Umjesto u januaru, kako je prije samo nekoliko mjeseci najavio, gradnji bi navodno trebala početi u proljeće, bez jasno definisanog datuma. Načelnik Zenice Husejin Smajlović je građanima Zenice u proljeće prošle godine najavio da će za dvije godine imati bolje i jeftinije grijanje. Sada je već izvjesno da će i naredne dvije zime u zeničkim stanovima najčešće biti hladne jer će, ako ikada i bude sagrađena, u najoptimističnijem scenariju elektrana biti završena 2013. godine. Do tada se neće tražiti alternativno rješenje za jedan od tri najveća problema ovog grada, pored nezaposlenosti i zagađenja.
Franco je dodao i to da radovi idu po planu mada je jasno da niti jedna od planiranih stvari nije urađena kako treba. Prvo je potpisan sporni memorandum, pa još sporniji ugovor za koje važe zakoni Švicarske i kojima se gradu nameću obaveze i garancije iako KTG još nikada nije javno pokazao svoju bankovnu garanciju za 250 miliona eura koliko im treba za gradnju. To im Smajlović očito vjeruje na riječ kao što je vjerovao zeničkim biznismenima kada su ga upoznavali sa Brankom Montenegrom. Magazin Žurnal je ranije pisao o likvidaciji kompanije sa kojom je Smajlović potpisao memorandum pa sada posluje sa firmom sličnog naziva i istog vlasnika. Namjere vlasnika Montenegra i ministra energije Vahida Heće sud je prije nekoliko mjeseci okarakterisao kao zlonamjerne ali ni to nije bilo dovoljno da se posumnja u Montenegrove namjere u Zenici pa je to što on namjerava uraditi u Zenici i dalje “posao stoljeća” u koga je grad uložio zemljište vrijedno blizu 12 miliona maraka a Montenegro tek 45.000 maraka osnivačkog kapitala za zajedničku firmu. Koliko je firma zajednička najbolje govore aneksi na ugovor koje je Žurnal ranije objavio. Direktor zajedničkog preduzeća KTG Zenica Haris Mašić ne zastupa zajedničko preduzeće, nego interese Branka Montenegra, piše u ovim aneksima. Ako je zemljište sada u vlasništvu zajedničke kompanije koju vodi Mašić ispada da je ono već u vlasništvu zastupanog Montenegra.
Slično bi se moglo dogoditi i sa ulaganjem BH Gasa pa bi Montenegro na kraju mogao svojih 45.000 uloženih maraka pretvoriti u čistih 30 miliona prodajom elektrane spremne za izgradnju. Svi potpisani ugovori su svakako na njegovoj strani ali u slučaju BH Gasa on nije postao vlasnikom zemljišta ili postrojenja nego ugovora koji garantuje isporuku plina. Šteta je već napravljena i otkazivanje cijelog posla bi je moglo samo smanjiti ali ne i izbjeći. SDP je svoj utjecaj dobijenim izborima već iskoristio da u Federalnom parlamentu donese odluku kojom se Elektroprivredi zabranjuje donošenje bilo kakvih strateških energetskih odluka do izbora nove vlasti. Međutim, zenička elektrana nije u strateškom energetskom planu Federacije i teško da će SDP moći uraditi nešto, pogotovo nakon što su i njihovi vijećnici u općinskom Vijeću izglasali podršku ovom projektu.
Nermin Nikšić, sekretar SDP-a i jedan od nezvaničnih kandidata za federalnog premijera, kaže da se neće protiviti projektu za dobrobit građana i Zenice ali da kod njih postoje sumnje u ovaj projekat.
- Na osnovu ovih površnih informacija čini mi se da ponovo imamo sitaciju da naši ministri i vlast nalaze one partnere koji im omogućuju da se zaduže. Morat ćemo spriječiti višegodišnju praksu da nam strane firme prodaju klasičnu prevaru – kaže Nikšić i dodaje da će njegova stranka tražiti da se ovakve odluke donose na sjednicama Vlade i uz saglasnost Parlamenta Federacije ali i da će u međuvremenu njihove opštinske organizacije biti svojevrsni revizori projekta.
Do sada im taj posao i nije najbolje išao od ruke pa Nikšić kaže da će zenička elektrana biti “još jedan od paketa koje će nova federalna Vlada morati otpakovati”.
(zurnal.info)
“SDS je virusna upala srpskog naroda. Stranka koja je Srbima ugradila kriminogeni i zločinački čip i tako stvorila biljeg kojeg će Srbi nositi hiljadu i više godina. Za vrijeme apsolutne vlasti SDS-a, kriminal, ne samo ratni, postao je srpski a dogodili su se i ratni zločini koji se ne mogu oprati. …Devedeset pet posto onog što je stečeno za vrijeme vlasti SDS-a, od strane njihovih članova, simpatizera i sponzora, nelegalno je i treba da bude oduzeto. Kao i sve ono što je privatizovano za vrijeme vlasti PDP-a. O čemu, onda, priča opozicija? Očekuju da građani i birači opet nasjednu. Srbi, ipak, nisu budale u kontinuitetu”. Ovako je u maju prošle godine o SDS-u zborio Rajko Vasić, izvršni sekretar Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i alter ego Milorada Dodika. Desili su se izbori, birači su se prevarili (toliko o kontinuitetu), a Vasićev SNSD je potpisao sporazum sa mrskim im SDS-om o koalicionom djelovanju na državnom nivou.
“SNSD vjeruje delegaciji SDS koja je potpisala sporazum i ostajemo pri sporazumu i razgovorima koje smo obavili, ali svakako on mora da prođe organe i jedne i druge stranke. To nije sporno i to dokumentu daje jednu demokratičnu liniju”, izjavio je nedavno Rajko Vasić. Dodikova udarna pesnica mržnju spram SDS-ovaca zamijenio je bliskošću, otkrivenom nakon protivprirodnog političkog bluda koji su ove dvije stranke počinile ulaskom u koaliciju. Vasić sada bijes usmjerava ka “podzemnim političkim kuhinjama”, koje je locirao Sarajevu, promovišući za celebrity chefs Mladena Ivanića i Zlatka Lagumdžiju.
Nije da Rajko Vasić ne voli nikoga. Osim što obožava svog jedinog šefa Milorada Dodika, jako voli i sebe. Jedino o svom šefu i sebi voli lijepo kazivati. O sebi je napisao: Rajko Vasić je napredni grafički radnik, stolar, slikar, dizajner, enigmat, fudbaler banjalučkog drugoligaša Krajina, TV novinar, ratnik, posljednji ministar informacija Republike Srpske, inicijator osnivanja žurnalistike na banjalučkom Filozofskom fakultetu i izvršni sekretar SNSD-a, autor knjiga “Nezavisno oko”, “BiH ne postoji”, “Esenesdum”, “Sarajevski atentat Miroslava Lajčaka”, “Prsti ludih očiju”.
“Novinarski posao počeo je u beogradskom NIN-u, pisao je u Borbi, Oslobođenju, Nezavisnim novinama, Republici, Radiju Slobodna Evropa, a na Televiziji Sarajevo je bio dopisnik s banjalučkog područja i samostalni urednik i autor emisije lokomoB&L, koja se iz Banjaluke emitovala za područje Bosne i Hercegovine, sve dok ga mrski SDS nije izbacio s posla”, zapisao je Vasić u svojoj biografiji.
DOKTOR DŽEKIL I MISTER VASIĆ
Rajko Vasić prije je umnožena nego svestrana ličnost, u čijem je političkom i medijskom angažmanu mister Hajd u potpunosti uništio doktora Džekila. On je politički monstrum, koji u odbrani lika i djela svog vrhovnog vođe ne preza ni od čega - niskih političkih udaraca, teških uvreda, pljuvanja, bljuvanja po svima onima koji se, bar u primisli, usude da manifestuju drugačije mišljenje od onog koje upražnjava vladajuća SNSD-ovska kasta.
Rajko Vasić je prije rata radio u banjalučkom dopisništvu TV Sarajevo. Vasićeve radne kolege iz tog vremena govore o njemu kao o komunističkom potrčkalu, koji je sa istim žarom veličao tadašnji režim kao što danas od Dodika pokašava stvoriti božanski lik.
„Vasić je imao niži novinarski status i plaću od mene, naime ja sam imao zvanje reportera - samostalnog urednika, on urednika u Dopisništvu Banja Luka što je već bio veliki razlog da me ne podnosi. Na sastancima u redakciji, pošto ga kolege nikada nisu čestito pohvalile za neki prilog, Vasić je svoju nesposobnost pokušao prikriti niskim napadima – kritikama drugih kolega, pa i mene, ali to mu nikada nije pilo vode. Ma kako se trudio da bude originalan, veliki, veliki komentator političkih, ekonomskih i kulturnih zbivanja na području dopisništva Banja Luka, Rajko Vasić nije mogao dobaciti dalje od novinarske prosječnosti i sivila. Naime, Rajko je Vasić bio u sjeni Nenada Pejića koji mu je bio šef dopisništva i koji mu je odobravao šta će raditi”, napisao je u jednoj od svojih kolumni Vasićev predratni kolega Ibrahim Halilović. I u to vrijeme bio je ambiciozan, “na svaki način nastojao se igrati velikog novinara i borio se svim silama da izađe iz Pejićeve sjene, da bi postao ličnost kakvu je bio umislio - komentator kome će se diviti gledatelji - i po pameti, i po glasu i po stasu”. “Ništa od toga nije doživio. Možda mu je to samo pojačavalo komplekse”, napisao je Ibrahimović.
VOJNIK PARTIJE
Doduše, Rajko Vasić se na samom početku rata suprostavio tadašnjoj SDS-ovskoj nacionalističkoj vlasti u Banjoj Luci, zbog čega je mobilisan u Vojsku RS. Posle rata postaje blizak Dodikov saradnik, poznat po oštrim kritikama SDS-a i ideologije te stranke, a u prvom premijerskom mandatu Milorada Dodika bio je ministar informisanja RS. Već tada bilo je jasno da se ne radi o socijaldemokrati, širokih shvatanja i ubjeđenja, već o pokloniku totalitarizma i zagovorniku brutalnih obračuna sa neistomišljenicima. (Vasić je kao ministar informisanja od javnog republičkog tužioca zahtijevao da pokrene krivični postupak protiv novinara koji su, kako je tvrdio, uznemiravali javnost objavljući tačne informacije da su vojnici SFOR-a upadali u zgradu u kojoj je stanovala tadašnja predsjednica RS Biljana Plavšić, kasnije presuđena za ratne zločine).
Iako se njegove ime ne dovodi u vezu sa velikom kriminalnim aferama, Rajko Vasić dobro se uhljebio. Suvlasnik je štamparije “Triorint”, koja, prema ranijim tvrdnjama Demokratske partije Dragana Čavića bez tendera dobija poslove štampanja materijala za razne entitetske institucije.
Rajko Vasić danas nije ideolog političkog djelovanja Milorada Dodika, kako se to često može čuti (za to su zaduženi mnogo mračniji i lukaviji tipovi), već pravi vojnik partije, koji dobije zadatak i juriša prema neprijatelju, koristeći sva raspoloživa sredstva. Glavni cilj Vasićevog političkog i medijskog djelovanja zapravo je demonstracija sile i moći, garnirane jezikom mržnje i bahatošću kako bi se napadnuta strana ponizila, omalovažila i osjetila nemoćnom. Uz to, klon Vasić direktnije i preciznije govori o onome što su politički stavovi i ciljevi njegovog tvorca. Zato sve što on kaže ili napiše jeste precizan Dodikov politički stav.
“Meni BiH ne znači ništa. Ne postoji. To je naseobina. Ne ratujem protiv nekog naroda. Ratujem protiv budala, opsjenara, loših trendova, zlonamjernih kretenoida, suludih sitnica koje, sve zajedno i sa nešto aditiva uvijek mogu da pokrenu novi rat. Ili novi sunovrat..”. Ovako Rajko Vasić obrazlaže svoj političko-medijski angažman, kojim svakodnevno izaziva sve one kojima BiH nešto ili mnogo znači, koji je ne smatraju naseobinom, koji nisu budale, opsjenari i koji ne žele pokrenuti novi rat. Ili novi sunovart, koji najavljuje Rajko Vasić.
NEMA VIŠE LJUBAVI, POLITIČKE
“Republika Srpska nije klasična srpska budala. Nećemo se baviti balvan revolucijama, amaterskim stvaranjem države i avanturizmom tipa SAO, srpska autonomna oblast. Za sve dođe vrijeme. Dođe vrijeme, sve se preokrene, kao u pjesmi Čija frula ovim šorom svira. U ovoj fazi je dovoljno da smo zaustavili dalje skrnavljenje dejtonske pozicije Republike Srpske. I počeli smo je jačati, ekonomski, politički, institucionalno. U sljedećoj fazi možemo ponuditi konfederalni koncept koji bi podrazumijevao i teritorijalno rješenje hrvatskog pitanja. To je, za sada i prema ponašanju Sarajeva, nerealno. Ali ako ostane tako, to će onda biti korak ka raspadu. Ali i ako ne bude, treba svima da bude jasno da povratka nema. Političke ljubavi nikada više u BiH neće biti. Maksimum koji se može postići je tolerantna hladnoća. Realnija je latetntna mržnja. Nema snage i unutrašnje energije koja bi proces preokrenula u zbližavanje, ne samo međunacionalno nego ni političko. Uvjeren sam da će doći vrijeme kada će svi shvatiti da BiH više nema ni jedan razlog postojanja”.
Do tog vremena, kojem se nadaju, Dodik, Vasić i ini dodici i vasići pokušavaće na sve načine, svim sredstvima i po svaku cijenu da odbrane kriminal i pljačke koje su počinili, po čemu nisu ništa drugačiji od svojih političkih prethodnika.
“Za razliku od Esdeesa, SDA i HDZ, u onim prvim godinama, u ratu i poslije rata, mi nismo nacionalne budale. Mi ne jedemo bijeli luk i slaninu i ne trljamo se time po čupavim prsima, srbujući ko halucinantne izlude. Mi znamo da vrijeme radi za autonomije. Ako iko stoji iza nas to je onda vrijeme. To je strpljenje. To je pozivanje na prava”, izrekao je Rajko Vasić. Sve bi bilo u redu da Vasić nije zaboravio jednu malu sitnicu: ne moraš jesti bijeli luk i slaninu i trljati se njima po čupavim prsima da bi bio budala.
Keith Richards je arhetip rock'n'roll zvijezde, sveden skoro na karikaturalni obrazac. Ipak, ovoj karikaturi se, zanimljivo, niko ne podsmijeva
Ove godine Keith Richards se pojavljivao u medijima više nego cijelih sedamdesetih godina. I to bez novog albuma Rolling Stonesa.
Počelo je sa reizdanjem albuma Exile On Man Street koji je pratio dokumentarni film u kojem se procjenjuje da je za vitalni zvuk albuma najzaslužniji Richards. Onda je objavljena autobiografija Life, pa dupli album snimaka koje je Richards napravio sa reggae bendom Wingless Angels. Za sada se okončalo kompilacijom solističkih pjesama pod nazivom Vintage Vinos.
Vintage Vinos je izbor iz tri albuma koje je Keith Richards snimio između 1988. i 1992. godine sa bandom The X-Pensive Winos - dva studijska Talk Is Cheap i Main Offender i živi album snimljen 1988. godine u Hollywood Palladiumu, a objavljen tek 1991. godine.
Band The X-Pensive Winos Richards je osnovao 1987. godine nakon što je Mick Jagger odbio novu turneju Stonesa i krenuo sa promocijom svog albuma Primitive Cool. Richards je izjavljivao da mu je takva Jaggerova odluka slomila srce, a njegov saradnik Terry Hood sjeća se tog vremena:
- Jedne večeri Keith je počeo pričati – i to s velikom boli- kako želi okupiti grupu i kako su Stonesi čitav njegov život, kako su oni na prvom mjestu i kako će uvijek tamo ostati. Bojao se pritisnuti Micka uz zid i postaviti ultimatum: Mick ili raspusti grupu ili je drži na okupu, jer se bojao da će Mick reći: Onda raspuštam grupu. Hoću reći, doslovno, Keith je izgledao uništeno.
TALK IS CHEAP
Richards je potpisao ugovor sa Virgin Records za snimanje dva samostalna albuma, a najbližeg saradnika prinašao je u Steve Jordanu. U svojevrsnoj kreativnoj groznici Richards je za vrlo kratko vrijeme napisao tridesetak pjesama, ali je smatrao da mu treba još. Victoru Bockrisu, autoru knjige Lice rock'n'rolla (Šareni dućan, 2003.) otkrio je kako je podgrijavao inspiraciju.
- Steve me pogledao sa velikim osmijehom i rekao: Kad ne znaš o čemu bi, a ti piši o Micku, jer je znao da će mi od toga uzavreti krv. Tako je nastala pjesma You Don't Move me koja nije u potpunosti o Micku, ali je početna tačka. Ona je o bilo kome u toj situaciji gdje imaš prijatelja do kojeg ne možeš doprijeti i pokušavaš mu to reći.
Pred ulazak u studio pozvao je i ostale muzičare s kojima je odavno želio sarađivati. Formiran je band koji su pored njega i Jordana činili Waddy Wachtel, Charley Drayton i Ivan Neville. Ime The X-Pensive Winos dobili su nakon što ih je Richards zatekao kako iza seta bubnjeva ispijaju flašu skupog Lafite – Rotschild vina. Sedam pjesama snimili su za deset dana, glatko i u ugodnom raspoloženju, bez nervoze koja je karakterizirala snimanja Stones albuma iz kasnije faze. Tokom rada na ploči, piše Bockris, Richards je puno slušao južnoafričku uličnu muziku, čije je elemente ugradio u neke pjesme. Također, neprestano se trudio da pronađe savršen zvuk gitare, a potragu je okončao kada je pronašao staru Manuel Velasquez gitaru. Potraga za naslovom albuma bila je nešto kraća. Naziv Talk Is Cheap pronašao je u svojim starim bilješkama za naslove pjesama Rolling Stonesa.
Album Talk Is Cheap objavljen je 4. oktobra 1988. godine i dosegao 24. mjesto na američkoj top listi. Iako komercijalno nije najbolje prošao, dobio je izvrsne kritike,a jedna od njih tvrdila je: Talk Is Cheap je najbolji album Stonesa u posljednjih sedamnaest godina.
Bend je odmah krenuo na turneju s koje je izvještač magazina Rolling Stone napisao:
- Keith je izgledao kao vampirski aristokrat čije pjevanje je toliko neposredno, prirodno i privlačno koliko I njegova svirka. Njegov nastup predstavlja cjelovitost i bit rock'n'rolla i ostavlja malo sumnje o tome ko je činio kičmu skupine koja je jednom slovila za najveću rock and roll grupu na svijetu.
MAIN OFFENDER
Drugi solistički album Main Offender Richards snimio je 1992. godine s istim bendom. Stonesi su ponovo pauzirali, pa je Keith brzo morao pronaći način da usmjeri kreativnu energiju. U suprotnom, ponovo se vraćao najdražim porocima. Nije ga zadovoljilo ni gostovanje na tuđim pločama, poput saradnje na albumu Bone Machine Toma Waitsa. Waits je Bockrisu ispričao kako Richards izgleda u svojoj najkreativnijoj fazi:
- On je potpuno zaluđen muzikom, poput djeteta. U njoj nalazi veliku radost, ludilo i prepuštanje. Čim spazi gitaru, njegove oči se odmah rašire i počne njihati glavom u ritmu.
Main Offender je objavljen 20. oktobra 1992. godine, a na reklami Virgin Recordsa je, između ostalih hvalospjeva, pisalo:
- Main Offender je dokaz da je Riffmeister General itekako živ i zdrav... Zvuči kao djelo majstora koji se zabavlja. Keith Richards nas nije iznevjerio niti jednom u posljednjih 30 godina, i sigurno je da to nije učinio ni sada.
Richards je odmah poveo Winose na evropsku turneju. Jon Pareles je, prenosi Bockris u knjizi Lice Rock'n'rolla, ovako opisao njegov nastup na jednom koncertu:
- (…) Richards ima govor tijela koji odgovara njegovoj muzici: opušten, vješt, nadmen, bezobzirno zanosan. Richards se pravi važan bez namjere da to čini. On svira ritmove tako da vodi, a ne poput metronoma, ubacujući ih trenutak prije udarca bubnja ili ih potpuno preskačući. Rafinirani zvuk njegovog sviranja imitiraju mnogi rock gitaristi, ali mnogo ih je manji broj uhvatio njegov gerilski osjećaj za usklađivanje vremena i ritma, njegove iznenadne prekide.
U Bockrisovoj knjizi može se pronaći još jedan upečatljiv opis Richardsovog nastupa, koji je napisao David Sinclair:
- Iako mu je život bio ispunjen jezivim ekscesima, Richards je iz toga izašao kao izvanredno uravnotežena osoba, i čini se da nije slučajno što se njegova ključna pjesma, s kojom je koncert završio, zove Happy (sretan). Način kako je nježno grlio svoju gitaru, povremeno odižući obje ruke od nje kao da je instrument jednostavno prevruć za držanje, i njegov nastup na pozornici ostavio je dojam čovjeka koji izuzetno uživa u usavršavanju svojih vještina do krajnjih granica.
STARO VINO
Na kompilaciji Vintage Vinos napravljen je pažljiv izbor pjesama s tri albuma. S prvog albuma probrane su Take It So Hard, Big Enough, You Don't Move Me, Struggle i Make No Mistake, sa Main Offender skinute su Wicked As It Seems, Eileen, Hate It When You Leave i Locked Away. Sa živog albuma uvrštene su pjesme iz kataloga Stonesa Happy, Time Is On My Side i Connection gdje se Richards smjenjuje na vokalima sa Sarah Dash, kao i zanimljiva dub verzija pjesme Too Rude. Poseban dodatak je pjesma Hurricane, koja se do sada mogla pronaći samo na posebnim izdanjima namijenjenim prikupljanju pomoći za žrtve uragana u New Orleansu.
Keith Richards je arhetip rock'n'roll zvijezde, sveden skoro na karikaturalni obrazac. Ipak, ovoj karikaturi se, zanimljivo, niko ne podsmijeva. To su svojevremeno pokušali britanski punkeri, ali čini se sasvim neiskreno, jer ni Steve (Sex Pistols) niti Mick Jones (The Clash) nisu krili Richardsov uticaj na njihovo sviranje pa i na čisto fizički odnos prema instrumentu. Također, najupečatljivije pjesme na Vintage Vinos su balade, koje Richards pjeva često osjećajnije i nježnije od predvodnika nekog boy benda. Njegov glas je upečatljiviji od zvuka gitare, hrapav, napukao, na momente kreštav, što poznavaoci pripisuju višedecenijskom struganju kokaina po sluzokoži nosa, ali i činjenici da se nikada nije navikao na vještačke zube koje je napravio još krajem sedamdesetih godina. Ukoliko bi ova kompilacija došla u ruke nekom ko nikada nije čuo za Keitha Richardsa, sumnjam da bi pomislio da je šansonjer s CD-a mogao zaraditi nadimak Riffmeister General.
(zurnal.info)
Bio je borac starog kova, onog tipa u kakve smo vjerovali u djetinjstvu. Jako je malo takvih novinara ostalo u Bosni i Hercegovini. Nepodnošljivo malo
Danas, 18. novembra 2010. preminuo je naš prijatelj Ekrem Tinjak.
Bio je izvrstan novinar s kojim je bilo zadovoljstvo raditi. Radio je u Večernjim novinama i Startu u kojem je pisao do posljednjeg dana.
Vjerovao je da novinarstvo može promijeniti nesretni poredak svijeta u koji smo dovedeni. Želio je da piše i pisao je o ljudima koji su uhvaćeni u tu klopku ne bi li im pomogao da pronađu izlaz iz nje. Ako pomogne njima, čvrsto je vjerovao, svi zajedno još uvijek imamo neke šanse. Bio je borac starog kova, onog tipa u kakve smo vjerovali u djetinjstvu. Jako je malo takvih novinara ostalo u Bosni i Hercegovini. Nepodnošljivo malo.
Bilo je lijepo imati prijatelja kao što je Ekrem. I tu je bio starog kova. Pravi drug, uz kakve se čovjek osjeća sigurno, jer zna da će biti blizu kada je najgore. Vjerovali smo u njega, koliko su mu vjerovali i junaci njegovih tekstova.
Neka ti je rahmet dobri druže. Zauvijek ćemo te se sjećati.
Rukovodstva Socijaldemokratske partije BiH i Stranke demokratske akcije, predvođena predsjednicima Zlatkom Lagumdžijom i Sulejmanom Tihićem, postigla su danas dogovor o formiranju tima za izradu programskih osnova za uspostavu parlamentarne većine i vlada na svim nivoima.
Rukovodstva dviju stranaka su na ovim prvim zvaničnim razgovorima nakon općih izbora također razmijenila mišljenja o mogućim partnerima u vlasti i analizirali trenutnu situaciju.
Predsjednik SDA Tihić je u izjavi novinarima nakon razgovora kazao da prvi i najvažniji zadatak nove vlasti treba da bude ustavna reforma, a ukoliko postoji spremnost za to, bilo bi dobro formirati veliku parlamentarnu većinu koja bi mogla izglasati te reforme.
Tihić je, također, naglasio da je potrebno promijeniti stanje stvari, te da je u koalicionom sporazumu potrebno više programa, a manje matematike, vodeći pritom računa o političkoj realnosti.
On je današnji sastanak ocijenio početkom procesa dogovora koji bi trebalo da uspije uime svih građana BiH.
Slično kao Tihić, i lider SDP-a Lagumdžija je današnje razgovore ocijenio prijateljskim, iskrenim i otvorenima.
Lagumdžija smatra da je potrebno postići veliku saglasnost ne samo kao programski savez onih koji žele biti konzistentna vlast već svojevrstan evropski blok, te treba pokušati vidjeti koje su to političke snage.
On je odbacio "formulu" po kojoj bi na principu "2+2+2" vlast na nivou BiH formirala tri nacionalna bloka, naglasivši da SDP jeste stranka i Bošnjaka, ali prije svega bosanskohercegovačka opcija te da SDP ima odgovornost prema svima koji su glasali za ovu stranku. Ocijenio je da BiH ne može doći do zajedničkog bloka na principu triju etničkih saveza, a prilikom ustavnih reformi SDP će insistirati na institucionalnoj ravnopravnosti svih građana na čitavoj teritoriji BiH.
Lagumdžija je pozvao sve stranke za nastavak razgovora o tome kako doći do vlasti koja će biti promotor evropskih obaveza BiH, te je još aktualni predsjedavajući Zajedničke komisije za evropske integracije PSBiH zadužen da pripremi projektni zadatak na osnovu posljednjeg Izvještaja Evropske komisije o napretku BiH.
Po njegovim riječima, velika koalicija trebalo bi da znači koaliciju za veliki posao, a ne za raspodjelu mjesta ili koaliciju u kojoj se ne bi jasno definirale obaveze.
Lagumdžija je istakao da SDP ne želi da se ponove prethodne četiri godine, pri čemu se neće dogoditi da jedina promjena bude to da SDP zamijeni Stranku za BiH.
- To sigurno nećete vidjeti, naglasio je.
Odgovarajući na brojna novinarska pitanja, Tihić se složio s Lagumdžijom kada je u pitanju formiranje vlasti na principu tzv. nacionalnih blokova, rekavši da bi to značilo vraćanje na 1990-te godine. Zato je naglasio da je potrebno u proces formiranja vlasti ući s onima koji su spremni za ustavne reforme, te onda formirati veliku većinu.
Jedno od pitanja upućenih Lagumdžiji odnosilo se na moguće razgovore s liderom SNSD-a Miloradom Dodikom, s obzirom na to da su s njegove strane, kao i sa strane drugih zvaničnika SNSD-a, stizale izjave o tome da ne žele razgovarati ni sa SDP-om ni s njegovim liderom.
Lagumdžija je rekao da je Dodik politička činjenica te da će u procesu konstituiranja vlasti doći do razgovora sa svim političkim strankama, kao i da je od izbora došlo do evolucije u odnosu na ranije isključive stavove.
- Ni ja ni Dodik nemamo pravo da ne razgovaramo, kazao je on, dodajući da u SDP-u nemaju ništa lično protiv bilo koga, nego protiv određenih politika, kazao je on.
Dodao je i da je velika koalicija potrebna ako se ustavne promjene žele odmah, ali, ukoliko to nije moguće, može se stvoriti i manje zahtjevna koalicija zasnovana na ekonomskim i socijalnim pitanjima za koja postoji zajednički imenitelj.
Na kraju, Tihić je rekao da je stav SDA da će za državnog premijera podržati kandidata najjače stranke, u ovom slučaju SDP-a.
Kada je u pitanju novi federalni premijer, Lagumdžija je kazao da se o tome danas nije razgovaralo, ali da se podrazumijeva isti princip kao na državnom nivou.
Fena)
Misija OSCE-a u BiH i Odbor za Rome pri Vijeću ministara BiH organizovala je danas u Sarajevu donatorsku konferenciju za osiguravanje finansijske podrške realizaciji projekata stambenog zbrinjavanja Roma u 2010. godini. Bosna i Hercegovina, kao članica Dekade socijalne inkluzije Roma 2005-2015., poslednje dve godine provodi Akcioni plan za rešavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite.
Sredstva za stambeno zbrinjavanje Roma, koja su u protekloj godini osigurana iz budžeta institucija BiH i entiteta, budžeta lokalnih zajednica, implementing organizacija i Švedske organizacije SIDA u iznosu od 5.750.000 KM uspešno su implementirana.
Mišljenja o dinamici i dosadašnjim rezultatima realizacije Akcionih planova su različiti.
Sehim Osmanović, predsednik Vijeća Roma, kaže da je voma zadovoljan dosadašnjim rezultatima sprovođenja Akcionih planova, bez obzira što je BiH jedina zemlja, od ukupno devet u koliko se sprovidi projekat “Dekada inkluzije Roma 2005-2015.”, pristup ovom projektu potpisala tek 2008.
-Nadam se da će ova donetorska konferencija obezbediti sredstva koja nedostaju za izgradnju kuća za koje nisu obezbeđena sredstva- kazao je Osmanović.
Prema podacima Vijeća Roma BiH u ovom trenutku postoji potreba za 40 000 porodica koje su stambeno nezbrinute.
Šaban Mujić, člana Odbora za Rome pri Vjeću ministara BiH, izrazo je nezadovoljstvo u smislu dinamike sprovođenja akcionih planova.
-Moram reći da se ova četiri Akciona plana, koja su u fazi implementacije, jako sporo rješavaju- kazao je Mujić. Videćemo danas šta će biti na ovoj konferenciji. Nedostaje oko 4 800 000 KM, kako bi se završili svi projekti koji su predviđeni za ovu godinu- kazao je Mujić.
Ričard Vilijams, šef odeljenja za ljudsku dimenziju misije OSCE u BiH, kazao je da oni koriste ljudske resurse u cilju poboljšanja života Roma u BiH. Na pitanje novinara da prokomentariše slučaj “Sejdić i Finci”, Vilijams je kazao da to nije na njemu da komentariše.
-Mi imamo izvestan interes u tome, s obzirom da je Dervo Sejdić deo OSCE-a. I o samoj suštini implementacije ove presude nije u mojoj nadležnosti da komentarišem- kazao je Vilijams.
Ministar za ljudska prava i izbjeglice, Safet Halilović, u obraćanju novinarima, izneo je podatke o dosadašnjem učinku BiH i realizaciji Akcionih planova. Kao jedan od posebnih rezultata, Halilović je istakao da je do sada zaposleno 115 Roma u BiH.
Ako pogledamo ukupan broj Roma u BiH, ovo je zaista beznačajan podatak. A na pitanje novinara koliko je Roma do sada zaposleno u državnim institucijama, ministar Halilović nije znao odgovor.
(zurnal.info)
Gotovo pa nema dana a da mediji, bilo televizija ili dnevne novine ne izvijeste o nekoj teškoj saobraćajnoj nesreći sa fatalnim posljedicama.Statistike su porazne a policijski izvještaji poslije nesreće uglavnom govore da su glavni krivci sami vozači, što je u jednu ruku tačno. Ali vrlo malo se govori o katastrofalnim bosanskohercegovačkim cestama, koje spadaju među najopasnije u Evropi. Žurnal je na osnovu EURORAP-ovog izvještaja označio potencijalno najopasnije dionice.
Analiza EURORAP-a je surova i poražavajuća, a kaže da je od ukupno 121 posmatranih dionica, čak 68 njih, ili 56 posto spadaju u ceste visokog rizika iz čega proizlazi da na tim dionicama postoji velika vjerovatnoća da će se dogoditi saobraćajna nesreća sa fatalnim posljedicama. A takvih nesreća na cestama u BiH ne nedostaje. One uglavnom ispunjavaju naslovne strane dnevnih novina, često sa eksplicitnim fotografijama unesrećenih tijela i smrskanih vozila. Iz JP Direkcija za ceste kažu da su krivci uglavnom sami vozači.
-Uzrok nastanka prometnih nezgoda zahtjeva dubinsku analizu istih, a dosadašnja istraživanju pokazuju da je čovjek jedan od najčešćih uzročnika nastanka prometnih nezgoda. JP Direkcija cesta FBiH uključila u ovaj projekat kako bi dala doprinos u realizaciji i kako bi pomogla da se ukaže na veliki broj nezgoda sa smrtno stradalim i povrijeđenim licima.
Objašnjavaju da ukoliko je cesta izgrađena sa velikim brojem krivina i velikim usponima ne znači da je nesigurna ukoliko ima adekvatnu prometnu signalizaciju i opremu ceste. Najčešće se dešava da vozači ne poštuju signalizaciju.
Zasigurno je da su vozači velikim dijelom odgovorni za katastrofalno stanje na bh. Cestama. Za njihovo discipliniranje postoje nadležne institucije, mi smo tu da ukažemo ono što je evidentno - loše puteve.
EURORAP-ova identifikacija najugroženijih i najopasnijih dijelova magistralnih cesta se zasniva na osnovu evidentiranih pokazatelja sigurnosti (broj saobraćajnih nesreća, broj poginulih osoba, broj teže povrijeđenih osoba na pojedinim dionicama cesta, kao i prosječni godišnji dnevni saobraćaj-protok saobraćaja).
Pogledajte koji su to najopasniji putevi i zbog čega. I oprez prilikom vožnje.
OLOVO – BJELIŠ (M18)
Ova dionica se nalazi na magistralnom putu Sarajevo - Tuzla i trenutno se vrši rekonstrukcija na ovoj dionici. Prema riječima zamjenika komesara policije Olovo Amira Džinića ova dionica je bila mjesto učestalih saobraćanih nesreća sa fatalnim posljedicama. Uzroci su uglavnom bili greške vozača, ali i to da je cesta zaista opasna, zbog oštrih krivina, nepreglednosti kao i nagiba. Tokom rekonstrukcije se desilo i nekoliko saobraćajnih nesreća koje su uglavnom uzrokovane pogrešno postavljenom signalizacijom. Na sreću, tada nije bilo težih posljedica.
KAMENICA - BIHAĆ (M5)
Prema EURORAP-ovom istraživanju vjerovatno najopasnija dionica. Kako nam je rečeno iz MUP-a Unsko-sanskog kantona cesta je izrazito ravna, pa se zbog teških saobraćajnih nesreća u kojima su posljedice uglavnom teško povrijeđeni ili poginuli krivi sami vozači. Postoji velika mogućnost preticanja, što je ujedno i glavni krivac za fatalne nesreće. Zbog velike opasnosti na ovoj dionici je postavljen i fiksni radar kako bi se regulisala brzina motornih vozila.
CAZIN, SKOKOVI, GRAHOVO, KARLOVAC (granica sa Hrvatskom, M4.2)
NEVIĆ POLJE – NOVI TRAVNIK (M16.4)
MASLINE – LJUBINJE (M6 i M17.3)
JEZERO - JAJCE (M5)
LANIŠTE – ČAĐAVICA (M5)
(zurnal.info)
Zar bi iko ozbiljan mogao prognozirati da će „proćovićevski“ Večernji list ikada sa svoje naslovne strane poručiti kako je „Josipović osvojio Hercegovce... a prošlo je samo osam mjeseci od izbora“
Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović za prvih osam mjeseci svog mandata u više je navrata službeno posjetio u Bosnu i Hercegovinu. Ako bi se sudilo samo po tome, već se sada može konstatirati da će treći hrvatski predsjednik voditi aktivniju politiku prema našoj zemlji od svog prethodnika Stipe Mesića i dobronamjerniju od Franje Tuđmana. Josipović je razgovarao sa bh. političarima u Sarajevu, dočekivao ih u svom kabinetu na Pantovčaku, širom Bosne i Hecegovine obilazio mjesta zločina nad Hrvatima, Srbima i Bošnjacima, molio je agnostik po životnom opredjeljenju za oprost zajedno sa vjerskim velikodostojinicima islamske zajednice, katoličke i pravoslavne crkve, držao predavanja ovdašnjim studentima... U u dva navrata posjetio je Mostar i to nam je za ovu priču neobično važno.
ALI DODIK I DVADESETAK AMBASADORA
Za razliku od hrvatskog predsjednika realno zainteresiranog da u, još uvijek ratnim linijama iskasapljenoj, BiH nečeg korisnog i dobrog napravi, njegov beogradski kolega Boris Tadić je, osim hvalevrijednog gesta prisustva na obilježavanju 15. godišnjice genocida u Srebrenici, u Bosni i Hercegovinu vrijeme provodio isključivo u društvu, kako je sam priznao, „prijatelja Milorada Dodika“. Tadić je tako sa Dodikom gledao košarkaške i fudbalske utakmice, aplaudirao na predizbornim skupovima SNSD-a da bi svoju podršku laktaškom kriminalcu, barem za sada, okončao dolaskom na zvaničnu inauguraciju nekadašnjeg premijera u novog predsjednika Republike Srpske. Osim Tadića, ispod ikonografije koja je neodoljivo podsjećala na onu iz Putinove ruske dume, u sali su na prve taktove „himne Republike Srpske“ ustali i ambasadori brojnih svjetskih zemalja akreditiranih u Sarajevu, gradu koji se formalno još uvijek vodi kao prijestolnica države koja tog 15. novembra ljeta gospodnjeg dvijehilajdeidesete definitivno nije bila primjećena u Banjojluci. I dok smo u redakciji 60 minuta u direktnom prenosu posmatrali tv kadrove promocije jednog dejtonskog entiteta u prekodrinsku srpsku državu punog kapaciteta (što je svojim prisustvom verificirao slovom i brojem 21 ambasador), spontano nam se, poput Gospe međugorske, pred očima ukaza hrvatska Oluja nakon čega je uslijedilo logično pitanje: „Šta bi Tadić i kolege njegovog oca iz SANU-a danas dale za jednu ovakvu predstavu u Kninu?“ Neko je odgovorio: „Vuk Jeremić bi usred Generalne skupštine UN-a priznao nezavisno Kosovo“. Haj ga znaj...
KRIŽNI PUT IVE J.
No ostavimo prekodrinsku saradnju Dodika i Tadića koju je patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej blagosiljao riječima da „reka Drina nije granica i da će dati Bog da u skoro vreme budemo zaista jedno“, i vratimo se dosljednoj podršci koju cjelovitosti Bosne i Hercegovine stiže od šefa susjedne Republike Hrvatske. Kako rekosmo, posjete Mostaru, a posebno ova posljednja, dokazuju da predsjednik Josipović iskreno pokušava odigrati konstruktivnu ulogu u bosanskohercegovačkom političkom labirintu. Njegov boravak u gradu na Neretvi koji je, nije nevažno podsjetiti, započeo na Univeritetu Džemal Bijedić, a završio susretom sa predstavnicima svih političkih stranaka koje su na izborima 3. oktobra dobile glasove ovdašnjih Hrvata (i to samo pet dana nakon što su lideri HDZ-a BiH i HDZ-a 1990 potpisali takozvani povijesni sporazum koji im možda osigurava dalji ostanak u vlasti u kojoj su, mašala, već dvadesetak godina), Josipovića je definitivno promovirao u ključnog evropskog državnika zaduženog za smirivanje uzavrelih postizbornih „velikohrvatskih“ strasti u BiH. Jer da nije baš tako, zar bi iko ozbiljan mogao prognozirati da će „proćovićevski“ Večernji list ikada sa svoje naslovne strane poručiti kako je „Josipović osvojio Hercegovce... a prošlo je samo osam mjeseci od izbora“. Pritom urednik misli na one iste predsjedničke izbore na kojim je tadašnji kandidat SDP-a, doktor pravnih nauka i akademski obrazovani kompozitor, u prvom krugu glasanja od hrvatskih državljana koji žive u BiH dobio povjerenje od samo 3 posto što ga je u Izbornoj jedinici 11 smjestilo tek na peto mjesto iza Milana Bandića, Andrije Hebranga, Miroslava Tuđmana i Dragana Primorca. No bez obzira na teški poraz u Hercegovini i istovremeno odličan rezultat koji je ostvario širom Republike Hrvatske, Josipović se nije zaustavljao u utrci za Pantovčak pa je u drugom krugu, kada se za naklonost hrvatskih birača u BiH borio samo sa Bandićem, „đavolji kandidat crvenog SDP-a“ (tako su, naime, u predizborno vrijeme Josipovića „svome stadu“ opisivali crkveni i politički moćnici širom Herceg-Bosne) zabilježio nešto bolji rezultat: u Hercegovini je osvojio 5, a zagrebački gradonačelnik preostalih 95 procenata glasova stanovnika dejtonske Bosne i Hercegovine sa hrvatskim domovnicama u džepu.
NAMRGOĐENI
Kad danas iz Hercegovine pogledaš prema Zagrebu, ako si pritom namrgođeni desničar koji i budan sanja o „trećem entitetu“, ako do podne mrziš samog sebe a popodne čitav preostali svijet, vjeruj mi da nisi baš najinteligentniji ako se i dalje nadaš kako ćeš opet k'o nekad, u onim tuđmanšuškovim devedesetim godinama prošlog stoljeća, dobiti bianco podršku Pantovčaka za razvaljivanje vlastite domovine čije ti je ime mrsko naglas izgovoriti. Već sutra kad se probudiš iz nacionalističkog sna, kad Jadranku Kosor i HDZ u Vladi Republike Hrvatske zamijene Zoran Milanović, Vesna Pusić, SDP i HNS, biće ti i teže. Zato je bilo krajnje vrijeme da neko konačno javno prizna da je „Josipović osvojio Hercegovce“. Pa makar to bili i desničarski mediji što na fotografijama koje svjedoče o Josipovićevim mostarskim susretima sa političkim liderima ni uz pomoć photoshopa nisu uspjeli uvećati vječno namrgođenog Dragana Čovića, ali ni izbrisati nasmijana lica Lidije Korać, Ante Čolaka, Jerka Ivankovića Lijanovića...
(zurnal.info)
Prvi dan Bajrama obično se provede u krugu porodice, gde se uz bogatu trpezu i neizbežne baklave provedu lepi trenuci o kojim se kasnije govori danima. Međutim, prva noć Bajrama takođe bude nezaboravna samo što bogatu trpezu, baklavu i krug porodice zameni diskoteka, alkohol i bogato društvo nepoznatih žena i muškaraca. Prva noć Bajrama bila je jako uzbudljiva za Urgentni centar bolnice u Koševu.
Naime, kako nam je kazala Biljana Jandrić, portparolka KCUS, u utorak od 19 sati do srede u 7, primljeno je 46 pacijenata na hiruškoj klinici. Od toga je bilo 11 tuča čiji je ishod 3 polomljena nosa.
- Bilo je jako uzbudljivo noćas. Bilo je I tri saobraćajne nezgode sa povredama, od kojih je jedan vozač bio u jako teškom alkoholiziranom stanju. Negde oko 00:50, primljen je pacijent sa ubodnom ranom iznad desne nadkoljenice- kazala je Jandrić.
Ovaj pacijen, dodala je Jandrić, došao je i sa kontuzijom lica i glave, frakturu leve orbite, leve temporalne kosti, frakturu zigomatične i frakturu maksilarnog sinusa.
Kako nam je kazala Biljana Jandrić, radi se o pacijentu Jasminu Kajaniji (1975) koji je ubrzo upućen na Kliniku za makislofacijalnu hirurgiju nakon zbrinjavanja rane na nozi.
(zurnal.info)
Hrvatski predsjednik Ivo Josipović izjavio je tijekom današnjeg posjeta Mostaru kako vjeruje da su odnosi BiH i Hrvatske u uzlaznoj putanje te da je to dobar put za rješavanje nekih otvorenih putanja, kao što su pitanje granice te gospodarska i imovinska pitanja.
"Veliki sam optimist u vezi ovoga, jer dobro ozračje koje postoji između Hrvatske i BiH jeste dobar početak za rješavanje otvorenih pitanja", kazao je Josipović, uoči predavanja koje je održao mostarskim studentima Sveučilišta u Mostaru.
Hrvatski predsjednik ocijenio je da su BiH i Hrvatska najbliži susjedi, napomenuvši kako uvijek ističe kako je "sve dobro što se događa u Hrvatskoj dobro i za BiH" i obrnuto.
Josipović je u izjavi za novinare napomenuo da se danas sastao s i predstavnicima HDZ-a BiH i HDZ-a 1990 koji su nedavno potpisali sporazum o zajedničkoj suradnji.
"Mislim da je to jedna važna činjenica za politički život i budućnost BiH, jer znamo da BiH čekaju ustavne promjene i ono što je važno za Hrvatsku jeste da se ostvari jednakopravnost hrvatskog naroda. Kako će se to dogoditi stvar je domaćih vlasti", ocijenio je Josipović napomenuvši i da je na radnom ručku razgovarao s predstavnicima ostalih stranaka s hrvatskim predznakom u BiH te s predstavnicima SDP-a.
Na novinarski upit što misli o stavu bh. stranaka s hrvatskim predznakom oko formiranja federalne jedinice s hrvatskom većinom, Josipović je istaknuo kako je Hrvatskoj bitno da se ostvari jednakopravnost Hrvata, ponovivši kako je na domaćim predstavnicima u BiH da se dogovore kako će to ostvariti.
"Različite su opcije i putovi do istog cilja i na narodima je da izaberu put koji žele", kazao je Josipović.
Na novinarsku upit koliko je važno da hrvatski politički predstavnici u BiH budu jedinstveni kada je riječ o ustavnim promjenama, hrvatski predsjednik je kazao da je kroz današnje razgovore čuo različite stavove oko važnih političkih pitanja, ali da se svi ti stavovi nalaze na sličnom putu.
"Ono što je bitno i što mene ispunjava određenim optimizmom jeste da se u vezi glavnog pitanja hrvatske politike u BiH, a to je pitanje jednakopravnosti, svi nalaze na vrlo sličnom putu", kazao je Josipović.
U sklopu izjave za novinare, hrvatski je predsjednik najavio i da će se uskoro sastati s predsjednikom SNSD-a i s novoizabranim predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom. Napomenuo je da se već u Zagrebu sastao s predsjednikom SDA Sulejmanom Tihićem te predsjednikom SDP-a Zlatkom Lagumdžijom.
"Ovim sastancima samo se potvrđuje da Hrvatska i ja osobno želimo biti partneri s BiH i s njezinim legitimnim predstavnicima i političkim strankama iz cijelog političkog spektra BiH", kazao je Josipović.
Ineč, hrvatski predsjednik svoj je današnji boravak u Mostaru započeo posjetom Univerzitetu "Džemal Bijedić", gdje je s predstavnicima te obrazovne ustanove razgovarao o visokom obrazovanju i suradnji dvije zemlje na području obrazovanja i znanosti.
Ovo je drugi posjet Ive Josipovića Mostaru otkako je početkom godine izabran za hrvatskog predsjednika. Prvi put je uz Mostar sredinom travnja obišao i bošnjačko stratište Ahmiće u proteklome ratu, kao i hrvatsko Križančevo selo, gdje se poklonio nevinim žrtvama te je održao govor u Parlamentu BiH i izrazio žaljenje zbog grešaka hrvatske politike u BiH počinjenih tijekom 90-ih godina.
(Fena)
Dugogodišnji radnik na imanjima mostarskog biznismena Safeta Oručevića nadomak Sarajeva gradi etno selo vrijedno 12 miliona eura!
Među 11 milijardi vrijednim poslovima predstavljenim na Sarajevo biznis forumu u aprilu, ponajviše je pažnje prisutnih investitora pretežno iz arapskih zemalja izazvao projekat gradnje etno sela u podnožju Bjelašnice. U selu Korča kod Tarčina, tridesetak kilometara od centra Sarajeva, firma Korča d.o.o. već je kupila 60 dunuma zemlje a navodno bi s proljećem, odmarališni kompleks već trebalo da dobije prve konture. Investitor planira izgraditi 40 objekata, kućica za odmor projektovanih u etno stilu, hotele, restorane i prostor za stare zanate. Sve bi to, prema prvim procjenama koštalo oko 12 miliona eura!
Planovi za etno selo kakvo Bosna još nije vidjela, nastali su mnogo prije održavanja sarajevskog biznis Foruma. Firma Korča d.o.o. osnovana je navodno samo zbog ovog projekta a podatak iz registra Općinskog suda u Sarajevu kazuje da je registrirana još 10. juna 2009. godine. Vlasnik firme čije ime u javnosti nikada nije spomenuto je Azem Došljak. Koliko je bio raspoložen za razgovor o svom milionskom poslu pokazat će nam slijed priče nakon upućenog mu prvog telefonskog poziva. „Čut ćemo se u ponedjeljak dok izvršim neke pripreme za razgovor“, reče nam, nakon čega je prošlo puno ponedjeljaka a da se nije javio. Zapravo se tek javlja na jedan poziv s nepoznatog mu broja mobitela ali ponovo nije u prilici za razgovor. „Ma, zatekli ste me u Hrvatskoj. Na službenom sam putu. Čim se vratim ja ću se vama javiti“. Nikada se nije javio.
Dok se skoro dva mjeseca „igramo gluhih telefona“ saznajemo, međutim i ponešto o tajnovitom graditelju. Azem Došljak je po profesiji moler. Porijeklom je s Kosova ali njegova porodica godinama živi u sarajevskom predgrađu. Godinama je bio zaposlen kod mostarskog biznismena Safeta Oručevića. Obavljao je razne poslove a navodno je bio domaćin Oručevićevih imanja. Stoga bi veoma zanimljivo bilo čuti životnu priču Azema Došljaka. O tome kako mu je pošlo za rukom da nakon skromne plate, uspije u Sarajevu osnovati svoju firmu, kupiti 60 dunuma zemlje i započeti posao vrijedan 12 miliona eura?!
PUSTA KANCELARIJA
Azem Došljak je nakon osnivanja svoje firme „Korča“, u poslovnoj zgradi u ulici Đoke Mrđana u središtu Tarčina iznajmio kancelarisjki prostor. Uposlenici okolnih trgovina, međutim, kažu kako ga uopće ne poznaju te da u kancelariju nikada niko ne dolazi. Moguće da je tako, jer se na svaki poziv na registrirani broj telefona ove firme, gotovo redovno aktivira signal za fax.
(zurnal.info)
Novac namijenjen za povratak izbjeglica Komisija za izbjeglice i raseljena lica je preusmjerila za obnovu vjerskih objekata, pa čak i onih koji su već obnovljeni
Od 13,5 miliona KM za održivi povratak, skoro tri miliona otišlo je na obnovu vjerskih objekata BiH, sva tri naroda. Da stvar bude jasna – radi se samo o ulaganjima u 2010. godini. Odluku o dodjeli ovih sredstava donijela je Komisija za izbjeglice i raseljena lica BiH. Bilo je tu obnove crkvi, parohijskih domova, potpođavanja, kupovine zvona i izgradnje munara. Kapelice na grobljima, župni uredi i medžliski prostoti, novoobnovljene crkve i domovi časnih sestara u ovoj godini često su bili važniji od škola, bolnica i drugih nepotrebnih ustanova. Iako često nemaju nikakve veze sa povratkom, vjerski objekti nalaze se visoko na listi prioriteta. Primjera radi, zbog čega bi samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru imao veze s povratkom? U isto vrijeme, Hrvatima koji se vraćaju u RS nije odobren nijedan povratnički projekat!
SRBI: 8
05.000 KM
To što je u naselju Zaplanik u Opštini Ravno po popisu stanovništva iz 1991. godine živjelo samo troje stanovnika srpske nacionalnosti, nije spriječilo nadležne da u 2010. izdvoje 10.000 KM za obnovu pravoslavne crkve. Čak ni to što je Saborna crkva u Sarajevu odavno u odličnom stanju nije Komisiji bio znak da sredstva preusmjeri u, naprimjer, izbjegličko naselje. Naprotiv, za obnovu ove obnovljene crkve ove godine izdvojeno je čak 100 hiljada KM! Tek pet hiljada manje, “samo” 95.000 KM, izdvojeno je za obnovu Saborne crkve u Čapljini. Popis ne završava tu, negdje 10, na drugom mjestu 20, 30 ili 50 hiljada, lista je podugačka: crkva u Vukosavlju – 40.000 ili crkvu u Poplatu, 30.000 za parohijski dom u Bihaću, 20.000 za crkvu na Bradini, za one u Blagaju i na Palama po 40 hiljada, u dobojskim Rudancima 20, parohijski dom u Nišićima 40... Od skoro pet i po miliona namijenjenih za održivi povratak za Srbe u Federaciji BiH čak 805 hiljada KM izdvojeno je za obnovu crkava i parohijskih objekata.
HRVATI: REKORDNIH MILION I 600 HILJADA KM
U poređenju sa svojim komšijama Hrvatima Srbi su malo potrošili. Od dva miliona i 300 hiljada KM za povratak Hrvata u 2010. u Federaciji, za obnovu vjerskih objekata, parohijskih kuća i drugih sličnih ustanova potrošeno je više od milion i šesto hiljada KM. Samo 780.000 otišlo je na izgradnju puteva, kultunih ustanova i obnova škola. Primjera radi, za obnovu Gospinog svetišta u Kondžilu u Tesliću izdvojeno je 50.000 KM, obnovu Župne univerzalne dvorane u Župi sv. Ilije proroka u Brodu 40.000. Za sve ove radove uspijeva se uštedjeti na drugoj strani. Obnova cijele seoske škole u okolini Tomislavgrad koštala je koliko i “završni podopolagački radovi na sistemu grijanja u rimokatoličkoj crkvi svetog Juraja Mučenika” u Derventi – 20.000. Za duplo više novca usješno je saniran Župni ured u Zavidovićima, sitnica – 40.000 KM. Kako su se raspoređivala sredstva između duhovnih i svjetovnih potreba, zorno svjedoči i primjer Šamca. Za obnovu crkve u Srednjoj Slatini dato je 20.000 ali je za rekonstrukciju doma kulture s čitaonicom dato duplo manje – 10.000 KM. Čak se i za sredstva koja nisu data u svrhu dogradnje, obnove i izgradnje vjerskih objekata ne može reći da su poslužila za potpuno svjetovne svrhe. Dio obnovljenih puteva vodi ka crkvi, župnom uredu, groblju ili samostanu: Od Križ Brda do mjesnog groblja, a u ovih 780 hiljada ulaze i rekontrukcije i obnove kuće časnih sestara, izgradnje grobljanskih kapela, put ka pastoralnom centru i sl.
BOŠNJACI: 265.000
Za obnovu i izgradnju vjerskih objekata izdvojeno je “samo” 265.000 KM, i to za obnovu džamije u Bijeljini, Bosanskom Brodu, Jajcu.... Zanimljivo je ipak da je za sanaciju puta od Vratnika do džamije u Faletićima izdvojeno čak 400.000 KM.
Podsjećamo, u BiH još 2.550 porodica živi u kolektivnom smještaju. Zaposleno je samo 1 posto povratnika. 47.000 je nezbrinutih porodica. 2.700 domaćinstava još uvijek je bez električne energije. Svima njima ostaje da se mole Bogu za neko bolje sutra, u novim, okrečenim i svježe potpođenim bogomoljama.
(zurnal.info)
