Nezvanični rezultati Centralne izborne komisije objavljeni u 14 sati za Skupštine kantona u Federaciji.

{fusionchart id="43" Kanton Sarajevo}

{fusionchart id="44" Kanton 10}

{fusionchart id="42" Zapadno-hercegovački kanton}

{fusionchart id="41" Hercegovačko-neretvanski kanton}

{fusionchart id="40" Srednjobosanski kanton}

{fusionchart id="39" Bosansko-podrinjski kanton}

{fusionchart id="38" Zeničko-dobojski kanton}

{fusionchart id="37" Tuzlanski kanton}

{fusionchart id="36" Posavski kanton}

{fusionchart id="35" Unsko-sanski kanton}

(zurnal.info)

Posljednji podaci CIK-a za Predstavnički dom Parlamenta Federacije iz 12 izbornij jedinica. SDP u pet izbornih jedinica, SDA u tri a HDZ u četiri.

{fusionchart id="45" Predstavnički dom Parlamenta Federacije izborna jedinica 1}

{fusionchart id="46" Predstavnički dom Parlamenta Federacije izborna jedinica 2}

{fusionchart id="47" Predstavnički dom Parlamenta Federacije izborna jedinica 3}

{fusionchart id="48" Predstavnički dom Parlamenta Federacije izborna jedinica 4}

{fusionchart id="49" Predstavnički dom Parlamenta Federacije izborna jedinica 5}

{fusionchart id="51" Predstavnički dom Parlamenta Federacije izborna jedinica 6}

{fusionchart id="52" Predstavnički dom Parlamenta Federacije izborna jedinica 7}

{fusionchart id="50" Predstavnički dom Parlamenta Federacije izborna jedinica 8}

{fusionchart id="54" Predstavnički dom Parlamenta Federacije izborna jedinica 9}

{fusionchart id="56" Predstavnički dom Parlamenta Federacije izborna jedinica 10}

{fusionchart id="53" Predstavnički dom Parlamenta Federacije izborna jedinica 11}

{fusionchart id="55" Predstavnički dom Parlamenta Federacije izborna jedinica 12}

(zurnal.info)

{fusionchart id="9" CIK Predsjednistvo -FBiH}

{fusionchart id="10" CIK Predsjednistvo RS}

{fusionchart id="14" CIK parlament BiH iz RS IJ1}

{fusionchart id="32" CIK Parlament BiH iz RS IJ2}

{fusionchart id="30" CIK Parlament BiH iz RS IJ3}

{fusionchart id="13" CIK Parlament BiH iz FBiH IJ1}

{fusionchart id="15" CIK Parlament BiH iz FBiH IJ2}

{fusionchart id="22" CIK Parlament BiH iz FBiH IJ3}

{fusionchart id="26" CIK Parlament BiH iz FBiH IJ4}

{fusionchart id="28" CIK Parlament BiH iz FBiH IJ5}

(zurnal.info)

 

 

Prema podacima Izbornog štaba PDP-a, od prebrojanih oko 40 hiljada glasova iz cijele Republike Srpske, kandidat koalicije „Zajedno za Srpsku“ Mladen Ivanich osvojio je 20.225 glasova, a kandidat Saveza nezavnih socijaldemokrata (SNSD) Nebojša Radmanović 17.895.

Prema istom izvoru, Radmanović vodi u Banjaluci, a Ivanić u istočnom dijelu RS, mjestima, poput Sokoca, Pala i Rogatice.

Izborni štab SDS’a u Bijeljini saopštio je da su na osnovu 15 odsto prebrojanih glasova Ivanič i Radmanović izjednačeni.

(zurnal.info)

 

Ovim je praktično najavljen obračun jedne političke organizacije sa jednom medijskom kućom i pokušaj da se uništi alternativna riječ u Republici Srpskoj

Banjalučka Alternativna televizija saopštila je da je odlukom Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) da joj zabrani izvještavanje iz izbornih štabova ove stranke grubo narušeno pravo novinara da neometano obavljaju svoju profesionalnu dužnost. Osim toga, istakla je direktorica ATV-a Nataša Tešanović u dopisu medijima, javnost je uskraćena za objektivno i nepristrasno izvještavanje o izbornom procesu u Republici Srpskoj i BiH.

“Također, nakon niza ekscesa i pritisaka koje vladajuća partija i njeni pojedini predstavnici sistematski vrše nad Alternativnom TV, ovim je praktično najavljen obračun jedne političke organizacije sa jednom medijskom kućom i pokušaj da se uništi alternativna riječ u Republici Srpskoj”, upozorila je Tešanović.

SNSD jutros je odlučio da ATV-u  zabrani prisustvo u izbornim štabovima ove stranke u Banjoj Luci poslije završetka izbora i u vrijeme kada počnu da pristižu rezultati glasanja.

“Odlučili smo da vaša televizija ne prisustvuje na mjestu gdje će rukovodstvo stranke i aktivisti izbornog procesa čekati rezultate izbora. To se odnosi na prisustvo novinara, kamera i direktnog uključenja, a na lokacijama Aquana i Banski dvor (Gradski odbor SNSD-a)", stoji u dopisu koji je ATV-u upitio Izvršni sekretar SNSD-a Rajko Vasić. Na dopisu je Vasićev potpis i pečat stranke. Kako saznaje Žurnal, visoki funkcioner SNSD-a Igor Radojičić pokušao je da interveniše i spriječi ovakvu sramnu odluku, ali bezuspješno.

(zurnal.info)

Tokom rata u Zenicu je stizala nekakva tuzlanska rakija. Narod ju je prozvao govnarom, jer se pričalo da su domaćini u burad sa šljivama sipali ljudski izmet ne bi li se ubrzalo vrenje voća i rakija što prije došla na žedno tržište. Nismo se osvrtali na te zle glasine. Naprotiv, dočekivali smo je kao najdražeg gosta i svaki susret s njom pomno pripremali. Pokušavali smo uštediti dovoljno cigara za tu večer, okupiti probrano društvo i ispravan radio. Svaki pokušaj teške priče, analize ratne situacije ili podsjećanja na vojne dužnosti, sjekli smo u samom začeću. Ništa nije smjelo pokvariti seansu.

Ta ambrozija nije bila nimalo jeftina, naročito u ratnim okolnostima, pa nije bilo lako obezbijediti odgovarajuću sumu. Kada bismo konačno skupili pare, nismo smjeli dozvoliti nikakav propust u kupovini. Zauvijek sam zapamtio savjete mog iskusnog prijatelja Bogoljuba Ilića. Ovako je mudrovao dok sam ja nervozno cupkao na vratima:

- Nipošto ne uzimaj u tamnoj boci, rakija mora biti bistra. Onda pomiriši, jebi je ako bar malo ne miriše na šljivu. Nakon toga provjeri vijenac i obavezno zatraži da probaš.

Na kraju elaboracije došao je najdragocjeniji savjet.

- Ne žuri, obilazi malo oko prodavaca, posmatraj kako se ponašaju, šta govore, pogledaj ih u oči, zaviri u dušu, što se kaže...

Vidio je da ne shvatam pa je brzo objasnio:

- Da vidiš ko je od njih švercer, a ko pošten domaćin!

...

Nikad nisam uspio tačno prognozirati rezultate izbora. Najčešće se dešavalo da ishod bude sasvim drugačiji od onog koji sam nadahnuto argumentirao. Svjestan dokazane urokljivosti ove godine sam se suzdržavao od bilo kakve prognoza izbora. Bez brige, ostaću dosljedan i do kraja ovog stupca.

Nikada nisam otkrivao ni za koga sam glasao. Ove godine sam direktno izazvan da to javno učinim, ali sam bez problema ignorirao izazov, jer ne vidim nikakve direktne koristi od te informacije, sem što bi ovdašnji mahalski analitičari požurili da me proglase nečijim plaćenikom i otišli da pokupe honorare od najdražeg stranačkog tajkuna.

...

Naravno, glasam ko i svaki pošten čovjek i pri tom se trudim da slijedim svoj ratni nauk.

Dakle, vjerujem samo svojim očima i nikakve fraze me ne mogu poljuljati. Svi imaju skoro identična obećanja – zapošljavanje, socijalni programi, izlazak iz krize, bolje obrazovanje, izdvajanja za sport, kulturu, ratne stradalnike... U ovom slučaju treba izbjegavati tamne flaše, vidjeti koja je od sličnih tekućina bistra. Ako vam neko obećanje dobro zamiriše, pogledajte koliko je stranka ispunila do sada datih obećanja. Nakon toga obavezno provjerite šta je kandidat uradio u dosadašnjem mandatu, i bacite pogled na imovinski karton, naročito na imovinu bliže rodbine. Precizne podatke za ovaj dio metode možete pronaći i na našoj stranici.

I na kraju, dajte sebi vremena. Ne padajte na predizborne trikove, zastave i pjevaljke. Razmislite o protekle četiri godine, tokom kojih je postalo jasnije nego ikada da su stranke na vlasti organizacije koje se brinu samo o svom opstanku i svojoj dobrobiti. Odlučujte na osnovu vlastitog iskustva, a ne na osnovu očekivanja copywritera ili obećanja medijskih milionera koji su na smrdljiv način napunili burad.

Dajte sebi vremena, jer to je najvažniji dio metode: Da se vidi ko je od njih švercer, a ko pošten domaćin.

I uživajte, u dobrom društvu i prijatnoj atmosferi. Živjeli!

(zurnal.info)

 

{fusionchart id="34" CIK Odziv birača}

 

(zurnal.info)

Ovi iz Centralne izborne komisije su definitivno CIKnuli. Čuj zabranili nevladinim organizacijama oglašavanje o izborima 48 sati prije izbora. Zbog čega? Zbog toga što je to CIKotinama najlakše, tako im je najlakše protumačiti zakon. Samo utvrdo. To ti je ono kad se djeca posvađaju dok se igraju pa to iznervira roditelje koji ne pitaju koje kriv za šta i ko je tu šta uradio, nego redom marišu, svakom ista porcija.

Moram još nešto dodati, pa nek me CIK vodi na Goli otok. Sinoć gledam portale, grči mi se želudac, vidim da su na skupu jedne stranke nekoliko puta citirali riječi iz pjesme Valter. Bujrum samo ali samo nek paze šta rade jer još će se Valter vraćat* i jebavat* matere.  

Pošto je ovo zadnja stranica predizbornog dnevnika koju ispisujem, a ako je Žurnal objavi preći ćemo CIKovu nedefinisanu liniju i zajedno kročiti u kršenje zakona J, samo ću vam još reći da sutra dobro razmislite pored kojeg će se imena naći onaj iksić koji će vam u dobroj mjeri odrediti kvalitet života u sledećih nekoliko godina. Na netu sam našao dobru meditacijsku tehniku koja pomaže pri glasanju koju želim da podijelim sa vama.

U intimnom štimungu glasačke kabine uzmite par trenutaka, duboko udišite na nos, izdišite na usta. Ta tehnika disanja pomoći će vam da bistrije razmišljate, da odbacite neutemeljene strahove od podjela, ratova, od njihovih i naših itd. Kada malo razbistrite glavu koncentišite se na svoj probavni sistem. Ako iz abdomena čujete podmuklo krčanje na pravom ste mjestu. Još jedan duboki udah koji će pomoći vašem mozgu da razumno djeluje, raširite listić i polako. Vidimo se 2012-te, godini u kojoj će biti općinski izbori, a eto neki proriču i kraj svijeta.

(zurnal.info)

Naibu reis Ismet ef. Spahić: "Neki vode stranku a ujutru kad ustanu moraju popiti šljivu ili krušku da sebe povrate u život. Pa, kako misle da nas mogu voditi još četiri godine!"

Šta li će se na hutbi ovoga petka pričati, raspravljalo se po džematima danima prije "predizborne džume". Prođe petak i džuma pa i dugoočekivana hutba a opet nikome ništa nije jasnije. "Išareti" se da se glasa za sto posto istu politiku, tamo se "išareti" za promjene, ovamo opet za sve samo ne za promjene... Navodno, nikada u Islamskoj zajednici BiH stavovi o izbornim favoritima nisu bili razjedinjeniji do ove godine, iako je vrhovni poglavar Islamske zajednice u BiH reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić u nekoliko navrata sugerisao biračima poželjnu opciju:

“Izbori su izvanredna prilika da muslimani, kao građani Bosne i Hercegovine, sudjeluju u kreiranju svog položaja i svoje bolje sadašnjosti i budućnosti”, ponovio je reis Cerić i u intervjuu za Muslimansku informativnu novinsku agenciju, koji je dijelom prenio i Dnevni avaz. Pametnom je i išaret dosta, baš kako počesto kaže i sam reis Cerić.

HUTBA U SARAJEVSKOJ BEGOVOJ DŽAMIJI

"Jel' ono na kraju naibu reis reče da ugodi reisu ili šta. Sad mi ništa nije jasno", pita jedan, a drugi mu glavom odmahnu da ušuti. "De, da prvo nađemo svoje cipele u ovoj gomili pa ću ti reći". Dijalog se vodi ispred sarajevske Begove džamije u petak 1. oktobra, nekoliko minuta nakon završetka džuma namaza.

Džumu je predvodio naibu reis Ismet ef. Spahić, a redovni "slušači" njegovih hutbi vele da do sada nije skrenuo s ustaljenog kursa. Efendija Spahić i dalje "navija" za 100 posto BiH. Upravo zbog toga džematlijama poslije "predizborne džume" ništa nije bilo jasno. Jer čim su klanjali, počeo je ef. Spahić "prosvjetljavati" džematlije pričom o važnosti izlaska na birališta u nedelju. "Ne slažem se s puno toga što predviđa Izborni zakon. Ne slažem se ni ja da glasamo za jedne a onda nam stranke kasnije postavljaju tamo neke svoje ljude", govorio je pred desetinama vjernika u Begovoj džamiji naibu reis Spahić. Veli vjernicima: "Prepoznajte ko je sto posto za svoj narod".

NE GLASAJTE ZA MUNAFIKE!

"Sve je do tada bilo dobro. I jasno", kaže onaj džematlija u Begovoj džamiji s početka priče. "Slušači" i dalje pomno slušaju i sve razumiju. Dobro, sto posto će znati za koga glasati. Potom je naibu reis iscrpno govorio o onima za koje ne treba glasati. "Nemojte glasati za munafike", povišenim tonom reče i napravi pauzu nekoliko sekundi da istakne važnost svoje poruke. Kroz propise Kur'ana i hadise je potom iscrpno tumačio kako prepoznati munafike. "Imate četiri kriterija da otkrijete munafika. Najprije po lažima i licemjerju. Munafik nikada ne održi obećanje. Pogledajte ovu našu vlast. Od onog što su obećali 80 posto su slagali". Nakon ove Spahićeve priče se već pomalo nazire zbunjenost na licima vjernika koji ga pomno slušaju. Pa znači ovi što su bili na vlasti su nas slagali, šta ćemo sad, pita onaj isti pitac s početka priče. Nastavlja dalje ef. Spahić: "Dobro procijenite za koga ćete glasati. A nemojte se bojati ni promjena", uzvikuje pred zbunjenim slušateljima. Sad im tek ništa nije bilo jasno. Kakve sad promjene?

"Ne može naibu reis baš puno odmicati od onoga što govori reis Cerić", kaže nam onaj džamatlija s početka priče. "Nisam ja to baš shvatio da treba da glasam za promjene, nego da je ef. Spahić htio malo da ugodi reisu. Ne može bilesi govoriti sve kontra reisu".

Pri kraju hutbe naibu reis Ismet ef. Spahić posebno potcrta za koga ni pod prijetnjom džehenema glasati ne treba.

"Neki vode stranke a ujutru kad ustanu moraju popiti šljivu ili krušku da prvo sebe povrate u život. Pa kako misle da nas mogu voditi još četiri godine!", odjekuje Begovom džamijom prijekoran glas ef. Spahića. Prigušen smijeh u džamiji. Nije zgodno u Božijoj kući zbijati šale pa i žamor brzo prestade. Dobro je, veli onaj prvi iz dijaloga s početka priče. "Bar nam jasno poručuje za koga da ne glasamo. Ko će više znati. Direktor Gazi Husrev-begove medrese Ljevaković je za Tihića, Zahiragić iz sarajevskog Medžlisa za Bakira Izetbegovića, naibu reis i veliki broj profesora sarajevskog Fakulteta islamskih nauka za Harisa Silajdžića. Reis podržava Fahrudina Radončića. Pa, svaki imam po džematima onda priča svoje ", veli ipak pomalo zbunjen naš sagovornik.

ALI-PAŠINA DŽAMIJA: SVE JE ISTO, SAMO FAHRE NEMA

Nekih kilometar-dva dalje, u Ali-pašinoj džamiji u Sarajevu, na džumi mnoštvo vjernika. Dosta njih klanja ispred džamije, efendijina hutba putem razglasa jasno se čuje i na ulici. Bez mnogo okolišanja, direktno, efendija počinje s pričom o izborima. Najavljujući treći oktobar, objašnjavajući kako je obaveza svakog muslimana Bošnjaka da glasa upozorava kako je glasanje za “ličnog kandidata, poznanika ili rodbinu” isto što i lažno svjedočenje:

“Glasajte po vlastitoj savjesti. Šta učiniti, kome dati glas?”, pita se efendija i daje jasne upute:

“Prioritet se, draga braćo, daje dvočlanoj većini jer mišljenje većine je važnije od jednog. Allah nikad neće ujediniti ovaj narod sam, Allahova ruka je uz zajednicu, držite se većine. U hadisu se naređuje da se slijedi najveći dio, i to je vaša obaveza.”

Za skeptike koji još uvijek ne vjeruju da je u Ali-pašinoj džamiji na djelu lobiranje za Stranku za BiH i SDA slijedi i dokaz: “Predizborna kampanja iza nas pokazala je da se većina novoosnovanih stranaka više bavila kritikom postojeće vlasti nego predstavljanjem svojih programa i nuđenjem realnih rješenja. Imaju ogromne želje da vladaju i budu izabrani na najviše pozicije na vlasti ali većina nas nije uvjerila da je to od javnog interesa. Nerealnim i mesijanskim obećanjima pretendenti na vlast radije su govorili šta će uraditi nego kako će ostvariti svoje zamišljene ciljeve. Potpuno je neozbiljno mahati parolama o poštenju, pravdi, brizi za mlade i penzionere a zaboravljati na činjenicu da se pravedna vlast ne gradi samo u parlamentima i skupštinama već i u našim firmama koje vodimo, a uposlenicima ne isplaćujemo lične dohotke dok u isto vrijeme sebi i svojoj djeci obezbjeđuje najviše standarde.”

Na kraju hutbe efendija vjernike poziva da izađu ne izbore, da ne prodaju svoj glas:

“Često od vas čujem kako ne znate za koga glasati. Ne vjerujem da će iko razuman koristiti vjeru da vam eksplicitno kaže za koga ćete glasati, ali vi znate, pratite događaje, vidite javne i privatne interese. Oslanjajući se na Allaha, srce će vam reći”, poručuje i utvrđuje gradivo s onima koji još uvijek nisu shvatili da je sasvim svejedno da li će glasati za Stranku za BiH ili za SDA: sve će biti isto, važno je ne glasati za novog potencijalnog lidera u Bošnjaka – Fahrudina Radončića:

“Draga braćo, nakon trećeg oktobra čeka nas četvrti oktobar, i sve će biti isto, djeca kreću u školu, mladi na fakultet...”

DŽEMAT ILIJAŠ: STO POSTO EFENDIJA

Kao što je Žurnal već i objavio u jednoj od reportaža sa predizbornog skupa Stranke za BiH u Ilijašu, efendija iz Ilijaške džamije savjetovao je čak i djecu iz osnovne škole. Novinara magazina Žurnal vlastitim su se očima uvjerili u to na primjeru dvojice dječaka. Na listićima koji su dječaci u dobi od sedam i osam godina dobili od efendije bila su napisana i zaokružena imena članova Stranke za BiH iz Ilijaša. Majka dječaka nije vidjela naročit problem u tome.

DŽEMAT KALESIJA: BOSANSKA STVARNOST U ALLAHOVOJ KUĆI

Podršku jednog dijela Islamske zajednice SDA, sudeći prema posljednjih dešavanjima, ima i u džamiji Kalesiji. Tamo je nakon džume lokalni efendija vjernicima podijelio po primjerak novine Bosanska stvarnost, u javnosti prozvane i “Lažni Avaz” sa sugerišućim naslovom: Prijatelji mafije žele da se bore protiv mafije, u kojima se piše protiv Fahrudina Radončića a u korist vladajućih stranaka.

DŽEMAT TUZLA: BEZ POLITIKE

Tuzlanski efendija Muhamed Lugavić jedan je od rijetkih koji ovu džumu nisu posvetili izborima. Javnost će se prisjetiti i toga kako je efendija Lugavić nakon 27 godina službe na mjestu glavnog tuzlanskog imama razriješen dužnosti glavnog imama zbog sukoba s Islamskom zajednicom u vezi sa klanjanjem dženaze poginulima na tuzlanskoj Kapiji. Iako je dobio drugačije smjernice ipak je pristao klanjati dženazu ubijenim mladićima i djevojkama. Ovog prvog oktobra efendija Lugavić nije rekao ni riječi o izborima već je vjernicima govorio o onome o čemu u vjerskim objektima i priliči govoriti – vjeri.

(zurnal.info)

Imam Mehmed Butković osuđen je danas na pet mjeseci zatvora i godinu uslovno pred Opštinskim sudom u Živinicama zbog bludnih radnji nad E.H., inače suprugom njegovog kolege. Sud je odluku donio danas u dva sata a izricanju presude Butković nije prisustvovao. Optužnica protiv Butkovića je podignuta u novembru 2008. godine po prijavi tada dvadesetogodišnje E.H. koju je imam napastvovao u živiničkom Islamskom centru gdje je ona radila kao čistačica. U policijskoj presudi je pisalo da je Butković prišao E.H. sa leđa dok je ona čistila prostorije i silom je okrenuo prema sebi, milovao po gruima i ostalim dijelovima tijela.

Islamska zajednica je razmatrala ovaj slučaj ali nikada nije suspendovala imama na koga se još 2002. godine žalilo 14 imama i u pismu reisu naveli da Butković ne voli ustajati na sabah namaz.

(zurnal.info)

Od jutros od sedam sati mediji “ne mogu objavljivati bilo kakve aktivnosti nevladinih ili drugih organizacija koji se odnose, odnosno imaju veze sa glasanjem i izborima“, izjavio je Vedran Hadžović iz Centralne izborne komisije BiH

 CIK se za ovu odluku sasvim neutemeljeno poziva na Izborni zakon BiH iako on precizira zabranu objavljivanja rezultata javnog mnijenja ili izvještavanje o aktivnostima u vezi sa kampanjom:

U periodu od 48 sati prije otvaranja biračkih mjesta pa do zatvaranja biračkih mjesta neće se objavljivati rezultati istraživanja javnog mijenja u vezi sa glasanjem i izborima. (Član 16.10)

U toku 24 sata prije otvaranja biračkih mjesta na teritoriji Bosne i Hercegovine neće biti nikakvog medijskog izvještavanja o bilo kakvoj aktivnosti koja se odnosi na političku i izbornu kampanju (Član 16.11).

U zakonu se, dakle, precizira zabrana objavljivanja rezultata ispitivanja javnog mnijenja, što veliki broj istraživanja NVO-a nije. Primjera radi, istraživanja CCI-a u velikom broju odnose se na rad poslanika u prethodne četiri godine. Iako nije riječ o ispitivanju javnog mnijenja ti rezultati neće se moći prezentovati u javnosti u ova dva dana.

Na pres konferenciji CIK-a predsjednica Irena Hadžibajrić na pitanje zašto se, osim zabrane izvještavanja o rezultatima javnog mnijenja, zabranjuje i objavljivanje rezultata koji to nisu, rekla je kako ne može “ulaziti detaljno sada u smisao tih odredbi”. Pitanje da li je to podrška političkim partijama na vlasti jer se onemogućava objavljivanje podataka o njihovom neradu nije posebno komentarisala.

(zurnal.info)

Plačipičkasto apstinentsko lamentiranje nad opštim beznađem i čekanje ponude, koja će zadovoljiti sve naše intimne snove, na tacni, je samo drugo lice anticivilizacijske tamnovilajetske mrakače

„Ovako više ne može dalje“, navodno je konsenzualni stav javnosti, domaćih političkih subjekata i međunarodne zajednice, o stanju u BiH.

Kada toj premisi dodate onu drugu, da izlaz iz tunela ne smije biti očajnički skok u rupčagu kojoj ne vidimo dno i ne znamo kuda zapravo vodi (ali znamo da se onom što nas u nju gura ne smije vjerovati), onda je odgovor na aktuelno pitanje svih pitanja – „Za koga glasati“ - prilično jasan: Za sve koji nisu dio jedne od prethodne dvije opcije – ni dosadašnjeg ludila, ni potencijalnog kolektivnog suicida, kao načina bijega od njega. Treba i da crtam?

RAZBITI OGLEDALO!

Glavni problem u čitavoj priči o navodnom opštem nezadovoljstvu postojećim stanjem, kao generatoru očekivanih promjena, je što je ona više projekcija želja, dijela domaće javnosti, predvođene nevladinim organizacijama i „međunarodne zajednice“, nego precizno utvrđena činjenica. Samoobmana ili možda, čak i svjesna laž iz najboljih pobuda (u savremenom političkom marketingu već se odomaćio termin „spinovanje“ za vrćenje priče ili informacije, koja javnost treba da usmjeri prema interesima onog ko ju je plasirao).

Prije svega, naprosto, nije tačno da postoji društveni konsenzus oko toga. Živimo u duboko korumpiranom društvu, u kojem vlast već dva desetljeća razgrađuje sve moralne vrijednosti i od svojih podanika nastoji, po svojoj mjeri, stvoriti kriminogenu, amoralnu, sebičnu i bešćutnu svjetinu. Procesom obrnutom svemu normalnom, vlast, umjesto da bude odraz stanja u društvu, ako već ne projekcija bolje budućnosti koja bi usmjeravala masu, zapravo, čitavo vrijeme, stvara sliku, kojoj bi ona mogla biti odraz u ogledalu. (Pri čemu je koncept: što odvratnija slika, to vjerniji odraz).

Poput uvlačenja mase u sitnu pljačku i zločine tokom rata, kojem je cilj bio amnestiranje same sebe od odgovornosti za krupne pljačkaške zahvate i dosljedno destruiranje države i njene imovine, vlast je, u poratnom periodu, potkupljujući vlastito stanovništvo, zarad održanja u poziciji sa koje mogu nastaviti pljačku, od čitavih slojeva društva napravila prostitutke i sebične bijednike, čije je filozofija „Daj ti meni, a za ostale me boli kurac!“, koji stoje kao nepremostiva prepreka (bedem između „nas“ i „njih“) obračunu sa (su)krivcima za našu kolektivnu tragediju.

No, ne samo to...

I POSLIJE RADOVANA - RADOVAN

Upravo takvo okruženje, u kombinaciji sa posljedicama neprovedene denacifikacije, armatura je u betonskom bloku koji je kleronacionalistička politička mafija izlila oko naših nogu i koji nam ne dozvoljava da se pomjerimo.

To je onaj dio društva koji je, zahvaljujući njegovoj nikad preciznoj definisanosti (usljed paranoičnog straha NVO-a, nezavisnih novinara i intelektualaca, da ih se ne shvati kao propagandiste određenih političkih partija), obesmislio i sam pojam promjene. (Zlo)upotrebljavajući ga kao argumentaciju da zaustavi svaki napredak koji se ostvari i da društvo vrati unazad (jer nije svaka promjena promjena nabolje, što dobronamjerni zagovornici mijenjenja postojećeg stanja ili bržeg kretanja naprijed, redovno zaboravljaju naglasiti, a što ih, uz uporno odbijanje da precizno imenuju ko šta jeste a ko šta nije na političkoj sceni čini, u neku ruku, suodgovornim za stanja u kome se nalazimo).

U tom kontekstu, nezaobilazan je, naravno, primjer promjene koja je počistila reformatora zločinačke organizacije SDS, Dragana Čavića, da bi na njegovo i mjesto te organizacije dovela kloniranog Radovana Karadžića i SNSD (kao „veće katolike od Pape“).

No, sličnog je karaktera i svojevremeni obračun sa SDP-om, nakon kratkotrajne vlasti Alijanse, i dosljedno demoniziranje te partije, u kome se, na razočarenje onih koji su od SDP-a očekivali puno više, nakalemio klasični kleronacionalizam, iskoristivši povlačenje SDP-ovih razočaranih simpatizera za restauraciju trojnog nacionalističkog, po državu i društvo krajnje destruktivnog, obrasca vladanja (druga je priča što SDP, iz tog problema, nastoji izaći ne približavanjem svojim razočaranim simpatizerima i njima ideološki bliskim potencijalnim novim, nego makijavelističkim udvaranjem bolesnom kleronacionalističkom dijelu biračkog tijela i koketiranjem sa notornim društvenim štetočinama).

U SE, NA SE I PODA SE

Sa korupcijom srasli dio glasačke mase i nedenacifikovana gomila ovaca, koje čobani i psi čuvari im povremeno drogiraju bjesnilom (uzgred, pripadnici prve skupine su, najčešće i pripadnici druge ili se bar tako deklarišu), za promjenu su zainteresovani samo u situacijama kad su im ugroženi lični interesi. Kad vlasti ponestane para, pa se traži novi gazda, koji će pristajati da ih redovno isplaćuje ili kad se vlastodržci, pod pritiskom međunarodne zajednice, počnu odricati vlastitog klerofašističkog svjetonazora i zločinačke prakse.

Pritom, po (poremećenoj) logici stvari, promjena koja se zagovara u takvim situacijama je, zapravo – povratak na prethodno stanje i garancija status quo-a. (Eklatantan primjer je cinično predizborno pozivanje na promjene Reisa Cerića, iza koga se krije nastojanje za povratkom vlastitog političkog uticaja i stanja isprepletenosti religije i „nacionalne“ politike, čiju su pogubnost, u međuvremenu, shvatili Reisovi dujučerašnji partneri, pa sad on pokušava kreirati novog, spremnog za zajednički „povratak u budućnost“).

Nacifikovanu i korumpiranu (na privilegije naviklu) masu ne interesuje suštinska promjena društva i države, koja će omogućiti njihovu funkcionalnost i pravednost, ravnopravnost jedinki i kolektiviteta, bolji život za sve unutar složene zajednice, nego očuvanje vlastitih privilegija (na uštrb interesa drugih grupacija i zajednice u cjelini – sve do otvorene prijetnje, koja čitavu stvar razotkriva kao klasični reket, u kome žrtva nije vlast, kako se to pokušava predstaviti, nego neprivilegirani dio društva) i očuvanje trojne kleronacionalističke podjele države, uz politiku „a sad svi zajedno, pa ko koga zajebe“, koja garantuje trajnu nestabilnost države ali, s druge strane, stabilnost fašisoidnih torova u njoj.

Kako se iz ovih krugova, zapravo, regrutuju najvjerniji glasači (odnosno, najdosljedniji „poštovaoci“ demokratskih tekovina i građanskih obaveza), a kako su (potencijalni ili zagarantovani) apstinenti, po svemu sudeći, dobrim dijelom, fluidna, nestabilna, razočarenjima sklona, zahtjevna „masa pojedinaca“ (kojoj je teško udovoljiti „šupljom pričom“ a nije sklona ni prostituisanju – čime se završava ponuda većine ovdašnjih stranaka), to se gotovo kompletan stranački spektar počeo kretati oko ovih prvih (koji se ponašaju kao muhe iz jedne epizode EPP-a, koje, oblijećući oko govana komentarišu: „Nacionalističko ili tobože demokratsko – ja uvijek glasam za najveće“). I udovoljavati njihovim primitivnim, anticivilizacijskim i antiljudskim zahtjevima.

IMA NEKO KOME KAO NIJE JASNO?

Tako da se, od izvjesnog vremena, i pored sve većeg broja stranaka na sceni, politička ponuda građanima BiH sve više sužavala. Okrećući se onom dijelu glasača čiju su zahtjevi krajnje prosti i transparentni (redovna isplata reketa i crkavanje komšijine krave), a ponašanje im predvidivo. I svodeći pojam promjene na suštinski besmislenu zamjenu glumaca u istim ulogama odvratne „sapunice“ kojoj se ne nazire kraj.

Juče Tihić, danas Silajdžić, sutra Radončić? Ili dilema „Tadić ili Dodik“ (SDS i SRS ili SNSD)??? Lažne dileme i fiktivne promjene. Izmišljene samo zato da bi sve ostalo isto.

Potreba za istinskom promjenom, svo ovo vrijeme, ostaje nezadovoljena. Jer ne uspijeva sakupiti dovoljno glasova.

E, upravo se tu krije odgovornost apatičnog, apstinenciji sklonog dijela biračkog tijela. Koje ne shvata da ga je u beznađe, zapravo, dovelo vlastito pristajanje na red stvari koji mu se servira.

Da, zapravo, u pomenutoj(!) podjeli, zaista i nema šta izabrati, ali da je stvar u tome da se na takvu ponudu (i takvo sužavanje izbora) ne pristane (a bijeg u apstinenciju je samo varijanta pristanka, mada apstinenti, vjeruju da rade upravo suprotno), da se po svaku cijenu istraje na pronalasku alternative i da se (privremeno, bar – do boljih vremena) odjebe od cjepidlačenja i svojim glasom kreira nova realnost, ne nužno kao pobjednička opcija na izborima, nego kao signal političkim partijama i domaćoj i svjetskoj javnosti, da postoji društveni potencijal koji podrazumijeva potrebu širenja političke ponude, a ne njenog koncentrisanja duboko na desnici.

Plačipičkasto apstinentsko lamentiranje nad opštim beznađem i čekanje ponude, koja će zadovoljiti sve naše intimne snove, na tacni, je samo drugo lice anticivilizacijske tamnovilajetske mrakače (odnosno, naše nedemokratske tradicije). Koje u potpunosti dijeli odgovornost sa onima koji uporno glasaju a bolje bi bilo da to ne rade (jer nije bit u glasanju – to je samo sredstvo – bit je u pravilnom izboru). A, osim toga, je i izdaja svih onih koji se ne predaju i uporno pokušavaju glavom razvaliti zidove koje su izgradili oko nas.

Što bi rekao Johan: „Sloboda nije božje sjeme pa da ti ga neko daje“.

(zurnal.info)

UN-ova Alijansa civilizacija dala je 98 od ukupno stotinu bodova projektu banjalučke inicijative Buniqa i pomogla da izaberu i pomognu stvaranju 20 mladih lidera iz cijele Bosne i Hercegovine. Uvjereni su da će mladi kojima oni pomažu uskoro zamijeniti podobne i nesposobne koji vladaju

Projekat prepoznavanja i “odgajanja” mladih lidera u Bosni i Hercegovini banjalučkog pokreta Buniqa izabran je među 12 najboljih u svijetu među više od 600 projekata Ujedinjenih naroda. Njegovi pokretači kažu da žele pomoći mladim liderima da dođu na najvažnije pozicije i promijene smjer u kojem država ide. Za Nelu Sladojević, diplomiranu muzičku pedagogicu iz Banje Luke, ulog je još veći: od uspjeha ovog projekta zavisi da li će otići ili ostati u BiH.
- Buniqa je moj posljednji pokušaj da mijenjam stvari u BiH. Ne mogu da živim u državi u kojoj nema buniqe, takve inicijative. Ne bih mogla živjeti svaki dan isto - na posao, kući - a većina o tome sanja. Ja tako ne bih mogla biti ni sretna, ni ispunjena ni zadovoljna – kaže Sladojević i dodaje da više ne može gledati mlade, svoje roditelje, babu, dedu koji su “navikli da im je loše”.

 

Svi su mladi na margini

 Inicijativa Buniqa je već pronašla svojih 20 lidera iz svih krajeva BiH. Nedavno su na glavnom trgu u Banjoj Luci sa kosom za travu “liječili” mlade od njihovih najvećih problema.
- Buniklinika je projekat bunikaša. Željeli smo svojim primjerom pokazati kako se mladi mogu aktivirati, željeli smo ih motivirati, umrežiti. Figura smrti je hodala ulicom i kosila bolesnike koji su predstavljali probleme mladih: pasivnost, nezainteresovanost, neinformisanost. Njih je ta smrt kosila baš zato što su takvi. Ali mi smo imali i kliniku gdje smo ih liječili upučujući ih na buniqa.info – kaže Anja Šolak, jedna od izabranih mogućih lidera budućnosti: Idemo krupnim koracima naprijed.

Internet stranica buniqa.info je namijenjena mladim ljudima gdje mogu pisati o svojim problemima i čitati tekstove svojih kolega. To je samo jedan dio projekta kojeg su UN-ova Alijansa civilizacija i Youth Solidarity Fond smatrali među najboljim u svijetu. Sladojević kaže da je sve počelo još prije četiri godine kada je agencija Spektar održala obuku za 25 mladih ljudi.
- Poslije toga smo zajedno uradili jedan projekat i nas 25 je željelo dalje raditi zajedno – objašnjava Sladojević i dodaje da su iskoristili već postojeću organizaciju Cerebru: Siniša Markić, nvo pionir i jedan od osnivača Buke je predložio da iskoristimo Cerebru da ne bismo trošili novac na registraciju.

Youth Solidarity Fond uglavnom “pune” skandinavske zemlje i otvoren je za omladinske organizacije iz cijelog svijeta. Ono što je zanimljivo, objašnjava Sladojević, je da taj fond nema jasnih kriterija kakav projekat treba da bude.
- To je prvi put da sam vidjela da donator nije jasno odredio šta želi da vidi. Dao je priliku da mladi sami predlože, svako u svojoj zemlji, problem koji treba riješiti – kaže Sladojević kojoj se isprva činilo da je projekat prekomplikovan a konkurencija prejaka te da nema šanse da budu izabrani.

Način na koji su prepoznali probleme mladih u BiH i prijedlozi za njihovo rješavanje oduševili su uposlenike UN-a koji su im dali 98 od mogućih sto bodova.
- Napisali smo projekat i napisali smo kako da mijenjamo stvari u BiH. Shvatili smo da ovoj zemlji trebaju promjene koje ne mogu doći sa političkog vrha, moraju doći od mladih ljudi i trebali bi doći iz svih dijelova BiH zajedno. Da ti mladi ljudi koji pokreču promjene budu ujedinjeni. To je bio naš način – objašnjava Sladojević projekat napisan da traje šest mjeseci: Najvažnija stvar u projektu je da se mladi u BiH osjećaju totalno nemoćno da bilo šta mijenjaju. Malo je programa za mlade iz svih dijelova BiH da učestvuju zajedno.

Bunikaši smatraju da novac za ovaj projekat nikada ne bi dobili od domaćih vlasti pa tako skoro da i ne postoji ništa što povezuje mlade u ovoj zemlji. Kažu da su se upravo zbog toga opredijelili za manje sredine.
- Željeli smo da uključimo u projekat mlade koji nemaju organizacija u svojim sredinama i ruralne sredine. Imamo mlade iz Zavidovića koji nemaju nijednu organizaciju, Gračanicu... Mjesta koja zaslužuju pažnju ali se mladima ne daje prilika – objašnjavaju iz Buniqe.

Nela Sladojević se baš u ovom dijelu razgovora nasmijala i prisjetila jednog od pitanja ljudi iz UN-a.
- U projektu je pisalo kako ćete doprijeti do marginalizovanih mladih? Svakome ko nije živio u BiH je teško shvatiti da su svi mladi marginalizovana grupa.

 

Prekipilo je

Što smo više vremena provodili sa mladim ljudima iz Buniqe njihova ogorčenost je postajala sve vidljivija. Objasnili su nam da su upravo zbog ogorčenosti i bijesa došli do naziva Buniqa iako je prvi radni naziv projekta bio Youth Can Do.
- Kada je projekt odobren onda smo razmišljali o novom nazivu. Bunika je biljka koju kad' pojedeš krećeš da se ponašaš neuobičajno. Imalo je podlogu, pokret mladih koji čine nešto neuobičajno za ovu sredinu – objasnila nam je Sladojević koja u ovoj riječi vidi još dvije: pobuna i pamet, nešto kao pobuna inteligencije.

A ta pobuna neće biti samo uopšteno pričanje o problemima, objašnjava Anja Šolak.
- Prekipilo nam je. Nekoga neće biti, ili nas ili sistema ali ovako više nećemo raditi. Ovakav sistem ne može više, sad je dosta, sada će te biti kao što mi kažemo.

Kada ovo govori, Šolak misli na 20 mladih ljudi izabranih na osnovu njihovih liderskih sposobnosti. Oni su izabrani na osnovu poziva u kojem su morali, između ostalog, da komentarišu izjave poznatih ljudi. Priznaju da je tada napravljena greška jer nije dozvoljena prijava mlađima od 18 godina ali je ona ubrzo ispravljena pokazujući mladima da “treba kršiti pravila”.
- Lidera ne možemo napraviti, on se rađa – objašnjava Sladojević: To su mladi koji imaju potencijal lidera ali nemaju vještine, načine i znanja kako da pokrenu stvari. Mi ih to učimo. Izabrali smo potencijalne lidere, ljudi koji su lideri u svojim lokalnim sredinama i koji mogu, nakon što se projekat završi, biti podrška mladim ljudima u svojoj sredini. Oni dalje sami djeluju ali mi ćemo im pomoći u svemu.

Nakon što su za njih održali prvi trening na Jahorini, Buniqa je mlade lidere upoznavala sa donosiocima odluka.
- Mislili smo da je mladima bitno da upoznaju te famozne političare o kojima svi pričaju a niko ih nije upoznao. Mimo svih obećanja i floskula koje smo od njih dobili, nama je bilo bitno da mladi mogu razgovarati sa njima, da im mogu postaviti neugodna pitanja i čak im se suprotstaviti ako treba – kaže Sladojević, više nego zadovoljna odnosom mladih prema političarima: Imali smo sastanaka i sa komisijom za mlade i bili smo vrlo ponosni na njih zbog pitanja koja su postavljali. Iako su inicijativa koja je tek nastala pokazalo se da su spremni da se izbore sa mnogo iskusnijim ljudima koji odlučuju o njihovim sudbinama.

Da bi održali bunikaše na okupu, aktivisti su napravili internet portal buniqa.info, svojevrsnu platformu za rad mladij ljudi, kako sami kažu.
- Pravimo mrežu mladih aktivista sa imenom i prezimenom što do sada nismo imali u BiH. Svi bunikaši pišu za portal. Trudimo se da pored ličnih priča ponudimo i priče o aktivizmu u drugim zemljama. Na portalu mladi mogu da pišu sve što ih se tiče i portal neće biti komercijalan. Mi ćemo ga održavati unutar organizacije na volonterskom nivou – objašnjava Sladojević.

Na volonterskoj osnovi je i napravljen cijeli ovaj projekat. Niko od njegovih pokretača ne prima platu, nemaju kancelariju niti bilo što slično.
- Nemamo stalno zaposlenih niti kancelariju. Nas ima 30-ak, svi su studenti ili imaju svoje poslove. S vremena na vrijeme radimo stvari iz ljubavi jer od ovoga nemamo zarade – kaže Sladojević koja radi od svoje kuće, na svom računaru i ne želi nikakvu pomoć vlasti: Od grada nećemo da tražimo kancelariju. Ne možemo plaćati režije i ne želimo da budemo pod utjecajem. Mi nismo članovi nikakvih savjeta. Platimo šta nam treba.

Kažu da do sada nisu dobili nikakvu ponudu za pomoć od bilo koga sa vlasti u BiH ali da još uvijek nije bilo ni pritisaka niti prijetnji. Sladojević smatra da još uvijek vlastima ne predstavljaju problem ali su imali jedan zanimljiv poziv.
- Kada smo slali pozive za prijave bunikaša zvao nas je neki čovjek sa Pala, iz SNSD-a i pitao koja je stranka ovo pokrenula?

Bunikaši nisu imali problem da mu odgovore ko je pokrenuo inicijativu. Predstavili su se imenom i prezimenom i svojim radom. Sladojević, prva predsjednica savjeta učenika u svojoj školi i kasnije studentske organizacije Akademija umjetnosti, kaže da su je uvijek zanimale i druge stvari “koje nisu samo obrazovanje i škola”.
- Dok sam rasla uvijek sam tražila načine da mijenjam stvari.

Ona objašnjava da su za promjene potrebni ljudi koji će ih pokrenuti i da bi ovi mladi ljudi, uz podršku Buniqe, “hitne pomoći za mlade”, mogli pokrenuti promjene sa dna prema vrhu.
- Mislim da bi se neke stvarne promjene desile, čak i ulazu vaše zgrade, vi morate imati lidera. Da biste pokrenuli kritičku masu, morate imati lidera sa vizijom. Oni u svojim sredinama moraju biti nosioci promjena – kaže Sladojević i dodaje da će ubuduće pratiti rad tijela za mlade iako će projekat zvanično uskoro završiti ali će oni bez obzira na to nastaviti raditi: Ono što smo napisali u projektu davno smo prevazišli i idemo dalje.

Uz svu frustraciju već ranije pomenutu, mladi i budući lideri ne srljaju i kažu da će se rezultati onoga što danas rade vidjeti kasnije.
- Potencijal Buniqe nije sad. Za 20 god će možda izgraditi neku kritičnu masu – kaže Šolak.

(zurnal.info)