U saopćenju za javnost Organizacija navodi da je kao jednu od prvih aktivnosti u okviru projekta pokrenula edukaciju 30 lokalnih partnera i trenera koji bi od septembra trebalo da vode radionice u više od 100 srednjih škola i više od 20 fakulteta u BiH. U okviru radionica predviđena je edukacija više od 11.000 mladih ljudi.

"Kroz radionice ćemo koristiti inovativne metode kojima želimo stimulirati mlade ljude da glasaju, te iskoriste svoje pravo da bi utjecali na promjene u društvu", navodi se.

Projekt se sastoji i od dodatna dva elementa koja će biti realizirani u augustu i septembru.

Radi se o tv spotu u koji će biti uključene mlade javne ličnosti iz oblasti sporta, koji će pojasniti bitnost izbora. Pozvane su i političke partije u BiH da delegiraju kandidate od 18 do 29 godina, koji će na skupovima predstaviti političke ciljeve u vezi s temama značajnim za mlade poput obrazovanja ili sporta.

Glavne aktivnosti iz projekta "Moja 2010." odvijat će se tokom septembra, a organizatori očekuju da će značajno utjecati na društvene tokove u BiH posebno na izlaznosti mladih na izbore. Projekt podržava i finansira Centar civilnih inicijativa u okviru CAPP II programa.

(Fena)

Rekonstrukcija zgrade Vlade u Sarajevu koštala nas je više nego novogradnja hotela sa pet zvjezdica iako je u početku bilo planirano da samo jedan sprat ima grijanje. Na telefonima i namještaju se ipak nije štedjelo pa je kupovan najskuplji dostupan na našem tržištu. Slično je i sa svjetlima u raznim bojama. Tako ovu zgradu krasi i nekoliko odlika bordela odnosno hot linea. Naravno, najskupljeg na svijetu. U drugom nastavku priče donosimo detalje nabavke namještaja, telefona i rasvjete

Kada je došlo vrijeme da se zgrada opremi i iznutra pokazalo se da su naše vlasti pravi stručnjaci za unutrašnji dizajn. Odvojili su dva i po miliona za ormare, stolove, tepihe i ostale stvari koje rad čine ugodnijim te naglasili da se cijela procedura požuri jer useljenje već kasni. Da bi to postigli zanemarivali su i zakone i propise.

PRIRODNO SKUP NAMJEŠTAJ

Sarajevska kompanija Forma 77 očito se nije trebala naći na spisku dobavljača pa je njihova ponuda automatski odbijena zbog “neprirodno niske cijene”. Oni su se ponudili da sav namještaj dostave za manje od dva miliona maraka.

- Ne znam kako su mogli reći da je neprirodna cijena kada ja imam uzorke tog namještaja – kaže Dubravko Huzbašić iz Forme 77 koji je nedavno dobio rješenje u kojem se nalaže da se cijeli postupak vrati na početak.

Kaže da mu ona sada ništa ne znači jer je već prošlo tri godine, zgrada je namještena, a namještaj plaćen drugoj firmi po cijeni pola miliona većoj od njegove. Ovaj slučaj istraživala je i SIPA ali ni od toga nema posebne koristi. Jedino što bi mogao uraditi jeste da traži izgubljenu dobit ali Huzbašić rezignirano kaže da to vjerovatno neće uraditi i da od tada gotovo nikako ne učestvuje na javnim pozivima.

Kasumović kaže da je najbolje ponuđače birala sedmočlana komisija iz nekoliko državnih tijela i da je pobjednička kompanija utjecala na njih.

- Izlobirali su moju komisiju. I na mene su vršili pritisak – kaže Kasumović i dodaje da je MOS Tradingu poništio dodijeljeni posao jer su lažno predstavljali domaće proizvode: Oni su rekli da će za 45 dana napraviti i montirati namještaj. Prvo, ovakav namještaj se ne proizvodi nigdje u BiH, a drugo oni su tada imali osam uposlenih pa nije nikako bilo moguće da to urade.

On kaže da je sačekao odluku Ureda za razmatranje žalbi i tek onda potpisao ugovor.

- Šta bih da sam čekao dvije godine? Još ne bismo uselili u zgradu – kaže Kasumović koji zgradu danas opisuje kao “malo neekonomičnu” zbog prevelikog prostora potrošenog na liftove i hodnike.

ELITNO I UGODNO

Očito su uključeni stručnjaci u ovaj projekat, koji su usput rečeno za te usluge naplatili više od 200.000 maraka uz svoje redovne plate, željeli napraviti jednu skladnu zgradu pa nije bio red da uz polumilionsko vanjsko osvjetljenje unutra bude loše dizajnirani namještaj. Eh sad, kada je sve na evropskom nivou ne bi bio red da se administracija koristi neki bezimenim jeftinim telefonima iz Kine. Nabavljeni su vjerovatno najskuplji telefonu na tržištu od preko tri stotine maraka po komadu, a trebalo ih je ni više ni manje nego 900 komada.

Analizom karakteristika navaljenog modela telefona za isti se navodi kako je pogodan za tradicionalne call centre, te sukladno tome revizija smatra kako je trebalo razmotriti nabavu različitih vrsta telefonskih aparata, gdje bi značajan broj bili telefoni s manje opcija (tehničkih karakteristika), a sukladno stvarnim potrebama većine uposlenika koji su smješteni u Zgradi prijateljstva, piše u izvještaju revizora.

Kasumović objašnjava da je sve već ranije bilo predviđeno projektom i da se nije moglo mijenjati bez obzira na cijenu.

Oprostite na našoj nastranosti ali vanjsko svjetlo koje mijenja boju i telefoni za call centre više podsjećaju na bordel ili hot line nego na zgradu najozbiljnijeg državnog tijela.

(zurnal.info)

Pljačka Republike Srpske koju je u protekle četiri godine provela Dodikova mafijaška hobotnica postala je nepremostiv problem i za predsjednika Borisa Tadića ali i za ostale političke lidere u Srbiji, od Tomislava Nikolića do Čedomira Jovanovića

 Život običnog tempa

„Kosovo je Srbija, sve ostalo je Delta“. Ovaj genijalni grafit koji je svojevremeno osvanuo na jednoj beogradskoj fasadi ima i svoj logični nastavak koji glasi: „“Miškoviću kupi Kosovo da opet bude naše“. Al, „kovačevićevsku“ šalu na stranu! Ono što se u Srbiji bez straha od ozbiljnijih posljedica odavno glasno izgovara čak i u tamošnjem parlamentu, u Bosni i Hercegovini je još uvijek zabranjena tema. Bosna i Hercegovina je jedina evropska država koja nema vlastiti stav po pitanju statusa bivše srbijanske autonomne pokrajine. Podsjećanja radi, nezavisno Kosovo je do sada priznalo 69 država svijeta i taj se broj svakodnevno povećava. Među onim koji su podržali kosovsku nezavisnost su i 22. od 27 članica Evropske unije.

Osim svog historijskog saveznika Rusije, Srbija po pitanju „zadržavanja Kosova u nekadašnjim jugoslovenskim granicama“ nema ozbiljnijeg partnera u svijetu. Nakon posljednje presude Međunarodnog suda pravde u Hagu o „pravnoj utemeljenosti nezasvisnosti Kosova“ pitanje je do kada će i zvanični Kremlj podupirati pomalo suludu i ničim argumentiranu međunarodnu politiku koju posljednjih mjeseci vodi prvi diplomata Borisa Tadića Vuk Jeremić.

NA ŠTA DODIK MISLI

No, da Srbija, i onda kada nepovratno izgubi teritorij kojim je dugo vladala uz brutalno nasilje, još uvijek može uticati na događaje u susjednoj, međunarodno priznatoj državi uz to i članici UN-a ( čemu se država Kosovo još izvjesno vrijeme ne može nadati) dokazuje Bosna i Hercegovina, zemlja koja, kako rekosmo, za razliku od drugih evropskih država nema zvanični stav po pitanju nekadašnje južne srbijanske pokrajine. U posljednje dvije godine u bosanskohercegovačkim institucijama poput oba doma parlamenta ili Predsjedništva BiH bilo je pokušaja da se barem razgovara o „novoj realnosti na Balkanu“. Na svaki pomen Kosova, militantni članovi SNSD stranke Milorada Dodika bi uglas prizivali „nove oružane sukobe do konačnog otcjepljenja Republike Srpske i kompenzaciju Srbima za gubitak Kosova NATO agresijom“. Za razliku od vlasti u Beogradu koja zvanične brisele, washingtone, londone, parize, svoje državljane, pa nerijetko i samu sebe, predugo zavarava pričom „Srbija u EU ali sa Kosovom“, šef republičkosrpske vlasti iz Laktaša prekodrinske političare redovno savjetuje da se „odreknu južnog dijela Kosova i taj gubitak adekvatno kompenziraju na drugim teritorijama“. Ne treba dvaput pogađati na šta Dodik želi da mislimo kada govori o teritorijalnoj kompenzaciji, ali je iznimno važno konstatirati da je naivan svako ko računa da bi aktuelni premijer RS-a entitet u kojem vlada po bjeloruskom modelu olako priključio „državi matici“ kako u beogradskim medijima tepa Srbiji.

Osim što mu je veoma dobro poznato da od podjele Bosne i Hercegovine, realno, nema ništa, Dodik je duboko svjestan da čak i u Srbiji ima sve manje onih koji bi zbog fantomskih velikodržavnih, suštinski neostvarivih, ciljeva pristali sarađivati sa političkim liderom nepopravljivo ogrezlim u korupciju i kriminal. Brutalna pljačka Republike Srpske koju je u protekle četiri godine provela Dodikova mafijaška hobotnica postala je nepremostiv problem i za predsjednika Borisa Tadića ali i za ostale političke lidere u Srbiji, od ultranacionaliste Tomislava Nikolića do najglasnijeg zagovornika realne politike Srbije u EU bez Kosova Čedomira Jovanovića. Dodik je ovaj put ostao sam, okružen tek šačicom ucijenjenih stranačkih poslušnika sa kojim je podijelio opljačkani novac.

MRVICE SA STOLA

Zato njegovo očajničko medijsko dozivanje „matice Srbije“, karikaturalno navijanje sa podignuta tri prsta po beogradskim stadionima i dvoranama, te agresivno „srbovanje“ od kojeg se povraća čak i Vojislavu Šešelju u haškoj ćeliji, nije ništa drugo nego providni pokušaj jednog ozbiljno uplašenog čovjeka da posljednjom prevarom ovdašnjih birača u predizbornoj kampanji za sebe i svoju kriminaliziranu stranku osigura barem još četiri godine vlasti i nezaslužene slobode. U tom smislu možemo razumjeti i Dodikovu kandidaturu za predsjednika Republike Srpske, funkciju lišenu svake ozbiljnije ovlasti, ali i poziciju koju su uplašenom nacionalsocijalisti njegovi savjetnici preporučili kao zadnju branu od sve bližeg sudskog progona.

Zato kada govori o „srpskom Kosovu“, kada njegovi kompromitirani izaslanici u institucijama Bosne i Hercegovine pozivaju na „srpski ustanak u Republici Srpskoj“, pa čak i onda kada navijački nespojivo urla za Zvezdu u fudbalu a za Partizan u košarci, Dodika ne treba posmatrati drugačije nego kao uplašenu osobu koja je očigledno duboko svjesna da će odgovarati za počinjeni kriminal. Kosovo i kosovski Srbi Dodika u cijeloj priči zanimaju taman koliko i oni vrijedni srpski povratnici u dolini Neretve kod Mostara koji su se nakon višegodišnjeg potucanja po tuđim kućama konačno skrasili na svojim imanjima. Ni jedne ni druge, naime, kriminalizirani lažni velikosrbin iz Laktaša za sve ove godine koje je pojeo njegov brutalni kriminal niti je sistemski pomagao niti im je udijelio barem mrvice sa svoga, kriminalom zatrpanog, premijerskog stola.

(zurnal.info)

Manifestaciju je prigodnim govorom i pozivom na učenje Fatihe poginulim šehidima i borcima otvorio premijer Kantona Sarajevo Besim Mehmedić.

''Igman je predstavljao vrata slobode, život i borbu za život, jedinu preostalu komunikaciju Sarajeva s ostatkom svijeta, ali, nažalost, i posljednje prebivalište mnogih naših boraca i šehida. Bila je to terenska, sudbonosna bitka u ratu u kojem smo imali zabranu da se branimo. Pobijedila je borba za slobodu, civilizaciju i pravdu, ali ožiljci su danas još vidljivi i duboko urezani u svima nama'' poručio je Mehmedić.

Pozvao je građane da prisustvuju ovakvim manifestacijama, jer je "važno ne zaboravljati ono što nam se dogodilo kako bi nam bilo bolje u budućnosti i kako bi sačuvali sjećanje na borce koji su branili Igman, Sarajevo i BiH".

Predstavnici Organizacionog odbora manifestacije su najavili niz programskih sadržaja manifestacije koji uključuju obilazak šehitluka i spomen-obilježja, historijski sat, kao i vjerski i kulturno-umjetnički program.

Otvaranju manifestacije prisustvovao je i predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić.

''Igmanska bitka je jedna od velikih bitaka koje su obilježile borbu građana BiH protiv agresije. Emocije su dvojake jer je odbrana Sarajeva i BiH herojsko djelo u koje je malo ko vjerovao, tako da mi danas moramo osjećati ponos, ali i tugu za izgubljenim životima boraca'', kazao je Silajdžić.

''Ova zemlja je bila napadnuta i bila je branjena mada su nam u to vrijeme ruke bile vezane od međunarodne zajednice. Ona je i danas napadnuta drugim sredstvima i mi je još branimo, a siguran sam u pobjedu i na tom planu'', dodao je on.

Manifestacija je nastavljena polaganjem cvijeća na spomen- obilježja Ferhadija, Markale, Most "Suada Dilberović i Olga Sučić", dok će centralni dio manifestacije bit održan sutra u 12 sati na Igmanu, gdje će u musali Igmanske džamije biti proučeni džuma-namaz i dova šehidima BiH.

Povodom početka manifestacije "Odbrana Bosne i Hercegovine-Igman 2010." danas su se ispred Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. okupile delegacije Predsjedništva BiH, Kantona i Grada Sarajevo i organizatora Manifestacije te položile cvijeće.

Bahrija Kituša je uime Udruženja  porodica šehida i poginulih boraca zahvalila svim prisutnima na dolasku te istakla da ne treba puno govoriti, da je dovoljan pogled na brojna dječija imena.

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić nakon polaganja cvijeća u izjavi za medije  istakao je značaj odbrane Igmana, navodeći da je Igman pao da bi Sarajevo bilo odsječeno.

Komšić je rekao  da ne treba zaboraviti one koji su tad stradali,  te da su  djeca najnevinija bića  koja su izgubila živote. 

(Fena)

U okviru projekta Opšti izbori u Bosni i Hercegovini – Vlast je u rukama birača, koji organizuje Forum građana Tuzle do sada su održane jednodnevne ulične kampanje u tri grada – Modriči, Odžaku i Gradačcu. Naredna akcija bit će održana 7. avgusta u Kladnju, slijede Gračanica i Srebrenica, a u septembru i Zvornik, Brčko, Bijeljina i Tuzla. Cilj projekta je povećati izlaznost mladih regije sjeveroistočne BiH na opšte izbore 2010, ali i apelovati na građansku dužnost birača da se odazovu glasanju (fokus na mlade od 18-30 godina), animirati bh. građane sjeveroistočne BiH da izađu na izbore, te pelovati na odgovornost novoizabranih zvaničnika prema biračima da se što prije i efikasnije konstituišu organi izvršne i zakonodavne vlasti.

- Zadovoljni smo kako su protekle dosadašnje kampanje koje smo organizovali – odziv mladih je bio dobar a prijedlozi koje su davali za poboljšanje odnosili su se uglavnom na zapošljavanje i poboljšanje socijalne politike, kaže Emina Babović-Gojačić iz Foruma građana Tuzla.

Mladi su pozivani i da pismenim putem daju svoje prijedloge šta očekuju od nove vlasti. Ovi prijedlozi će kasnije biti sistematizovani i korišteni u TV emisijama, a kao analiza će biti upućeni novoizabranim vlastima u oktobru, objašnjava: - Bit će to svojevrstan vodič za novoizabranu vlast za njihov rad u kreiranju omladinske politike. Tražit ćemo da se u donošenju programa u vezi sa mladima uzmu u obzir i ti prijedlozi. Na kraju projekta javnost će biti upoznata sa analizom, kao i sa zahtjevima i očekivanjima mladih od nove vlasti, opet putem press konferencije. Press konferencija će biti iskorištena i u svrhu upućivanja apela novizabranim zvaničnicima da u što kraćem roku izvrše konstituisanje organa vlasti i tako pokažu odgovornost prema biračima. Nakon održanih izbora, bit će urađena studijska analiza izlaznosti mladih na izbore, a na osnovu rezultata izbora. Cilj je da se utvrdi da li su aktivnosti projekta imale planirani efekat na odluku građana da li će izaći na izbore.

(zurnal.info)

 Na pitanja: treba li nam nikab, treba li nam još crkvenih tornjeva, treba li nam jači razglas na džamijama, let the bells ring, treba li nam vjeronauk u školama... odgovor je jedan. Da, treba nam “totalitarni” prosvjetiteljski projekat

Nedavno sam na nekom od sarajevskih portala pročitao tekst u kojem kolumnista sam sebi postavlja pitanje: treba li Bosni i Hercegovini nikab, treba li burka? Shodno načelu ponekad se slažem sam sa sobom, kolumnista odgovara: kratko i jasno – DA. Slijedi elaboracija, u kojoj odzvanjaju riječi građani i sloboda.

Bio je to lijepi primjer onoga o čemu je Boris Buden govorio na sjajnom predavanju o fundamentalizmima 21. stoljeća, koje je u utorak održao u Kotoru.

Ovako je govorio Buden.

ŠTA JEDE VAŠE DIJETE

Bit sekularizacije je u oduzimanju imovine od religijskih zajednica i njenom pretvaranju u javno dobro. Koji je bio “zločin” komunista: to što su religiju iz sfere javnog protjerali u privatno, sa ulica je protjerali u Božije kuće? Ono čemu danas odveć pasivno svjedočimo, ne samo na prostoru bivše Jugoslavije, nego i Evrope i Amerike, proces je desekularizacije, u kojem religijske zajednice pod formom povrata traže više nego što im je oduzeto: one zahtijevaju punu kontrolu nad javnim životom, sve dok ne dođe do situacije u kojoj će se nereligiozan moći biti samo - privatno.

Proces prati specifična retorika, prilagođena pravilima racionalne javne rasprave. Dakle, umjesto očito iracionalnog i lako odbacivog argumenta “Bog zahtijeva nikab”, ili “Bog brani abortus”, fundamentalista svoj zahtjev izražava utemeljujući ga u vrijednosti savremenih zapadnih društava: “nikab je pitanje građanske slobode”, ili “abortus je kršenje prava na život”.

U tom procesu, ključni saveznik fundamentalistima su – liberali.

Time od 15. marta 2010. godine donosi članak “Postcard: Paris” od Vivienne Walt. Autorica gunđa zbog toga što njeno dijete, kao i sva ostala djeca u francuskim javnim školama, ima obavezan ručak koji podrazumijeva izvrsno spremljena predjela, glavna jela, salate, selekciju sireva i dezerte. Mašine za gazirane napitke i čokoladice protjerani su iz francuskih škola. Sedmični meni okačen je na zidu škole i mijenja se svakog ponedjeljka. Autoricu iritira činjenica da država toliko pažnje posvećuje ishrani njenog djeteta. “Je li pravilnu ishranu najbolje prepustiti državi”, pita se već u podnaslovu teksta. Kao primjer nečuvene intervencije države u njenu sferu privatnog, navodi sljedeće: država se usudila roditeljima, pa tako i njoj, dostaviti brošuru sa sugestijama “šta djeci spremiti za večeru”. Piše: “Ako je vaše dijete u školi jelo ćuretinu, ratatui i voćne palačinke za ručak, za večeru se sugeriše pašta, grašak i voće”. Povrh svega, te škole, koje kao da ne brinu ni o čemu drugom osim o ručku, “pretrpane su, rigidne i hijerarhične”.

E, to se zove ispiranje mozga ideologijom. Junačka principijelnost u opiranju svakom obliku državnog intervencionizma (osim ako taj intervencionizam ne spašava banke i berzu, ili ne vodi okupaciji drugih država, što će nama omogućiti jeftinije gorivo) ide dotle da ću protiv države biti čak i ako ona carski hrani moje dijete. Sjećate se one komunističke: radije bih rusko govno nego američki hamburger? Timeov članak je varijacija te lucidne misli: radije ću korporacijski hamburger nego državnu patku u sosu od pomorandže i metvice, salatu od rukole, bri, kamamber, edamer i tortu od crne čokolade i ruma.

VOJNICI KORPORACIJSKIH ARMIJA

Šta je, dakle, zajedničko fundamentalistima i liberalima? – njihovo opiranje pokušajima države da uredi odnose u društvu. Odlučnost liberala da po svaku cijenu brane partikularno i privatno, udružena sa odlučnošću fundamentalista da svoju političku agendu predstave kao tek još jedan u nizu lifestyleova, dovodi do toga da se sekularna država sve dublje i dublje povlači, prestravljena mogućnošću da bude optužena za totalitarizam. Sekularna država je, naravno, kolateralna šteta: prava meta napada liberala jeste socijalna država. Ako je cijena uništenja socijalne države uništenje i društva i države - mravlji vojnici korporacijskih armija koje ratuju pod zastavom slobode podnijeće tu žrtvu.

No vratimo se famoznoj riječi “totalitarizam”. Svaki prosvjetiteljski projekt, zbog pune prevlasti instrumentalizovane racionalnosti, u sebi sadrži nešto totalitarno, kao što u Dijalektici prosvjetiteljstva objašnjavaju Horkheimer i Adorno.

Na pitanja: treba li nam nikab, treba li nam još crkvenih tornjeva, treba li nam jači razglas na džamijama, let the bells ring, treba li nam vjeronauk u školama... odgovor je jedan. Da, treba nam “totalitarni” prosvjetiteljski projekat.

(zurnal.info)

Tužiteljstvo Srbije za ratne zločine i pravni zastupnici Srbije iz Londona zaključili su danas da ne bi bilo svrhovito ulagati žalbu na odluku ekstradicijskog suda u Londonu da ne odobri izručenje Srbiji bivšeg člana ratnog predsjedništva BiH Ejupa Ganića.

Ulaganje žalbe, uz velike troškove, bilo bi neprikladno u situaciji kada se Ganić već nalazi u Bosni i Hercegovini, jer bi čak i u slučaju uspjeha žalbe takva odluka bila faktički neprovediva, saopćilo je Tužiteljstvo nakon konsultacije s predstavnicima engleske Kraljevske tužiteljske službe i pravnim zastupnicima Srbije iz Londona oko opravdanosti ulaganja žalbe.

Tužiteljstvo smatra, prenosi Tanjug, da su u odluci o ekstradiciji zanemarene neke činjenice i dokazi o učešću Ganića u ratnom zločinu u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu maja 1992. te da su određeni politički razlozi odnijeli prevagu nad pravom i činjenicama.

U saopćenju se navodi da Tužiteljstvo i dalje ostaje čvrsto pri stavu da istraga o događajima u Dobrovoljačkoj ulici i o ulozi Ganića u tim zločinima mora biti završena i nastavit će istragu do potpunog rasvjetljavanja svih činjenica i okolnosti toga kaznenog djela.

Sud u Londonu je 27. jula odbio zahtjev srpskih vlasti za ekstradiciju Ganića, jer je ocijenio da je proces pokrenut iz političkih razloga i Ganića pustio na slobodu nakon višemjesečnog kućnog pritvora.

(Fena)

Trgovački sud u Dubrovniku je u petak 30. jula 2010. godine odbio prijedlog firme Deltagrip Trading iz Londona za pokretanje stečaja nad NTF-om, koji se nalazi u vlasništvu Vlade FBiH. Sud je povukao stečajnog upravnika, te ukinuo NTF-u zabranu raspolaganja imovinom.

Po nalogu Suda ovlašteni finansijski vještak Ivanka Rrif iz Dubrovnika je obavila vještačenje platežne sposobnosti NTF-a i utvrdila da je ova firmau stanju da izmiruje svoje obaveze. Isti odgovor Sud je dobio i iz OTP Banke u kojoj NTF ima otvorene račune.

Deltagrip je 19. maja ove godine podnio zahtjev za pokretanje stečajnog postupka nad NTF-om o čemu je Centar za istraživačko novinarstvo u Sarajevu već izvještavao.

Deltagrip je tada naveo da NTF zbog prezaduženosti nije u stanju da im izmiri dug od oko 2,4 miliona KM. Naime, NTF je od Deltagripa 2006. godine uzeo zajam u visini od 3,5 miliona KM, ali ga nije redovno otplaćivao.

Vlada FBiH je nakon pokretanja stečajnog postupka na račun NFT-a uplatila 3,3 miliona KM što je iskorišteno za vraćanje dijela duga Deltagripu.

Deltagrip je od 2005. do proljeća ove godine skladištio naftu u NTF-u. Ovom je preduzeću pozajmio novac za rekonstrukciju dva od četiri unajmljena skladišta. Prema ocjeni Državnog odvjetništva Hrvatske u Metkoviću i Finansijske policije FBiH, ugovori o najmu skladišta sa Deltagripom sklopljeni su na štetu NTF-a.

U proljeće ove godine novo vodstvo NTF-a je prekinulo ugovor o najmu sa Deltagripom, a Ibrahim Bećirbegović, generalni direktor Terminala Federacije, preduzeća u čijoj nadležnosti je NTF, rekao da je objavljen javni poziv za iznajmljivanje tih skladišta .

"Očekujemo za nekih sedam-osam dana zaključivanje ugovora sa najpovoljnijim ponuđačem. Imamo već pet ponuda. Nadamo se i dobroj cijeni i korektnom partneru", kaže Bećirbegović.

Deltagrip ima pravo da se žali na odluku suda u Dubrovniku, a kako nam je kazao Vedran Perše, pravnik u Deltagripu, ova britanska kompanija je prije mjesec dana pred sudom u Zurichu pokrenula arbitražni postupak za naknadu štete u iznosu od 116 miliona dolara. Također, Deltagrip je pokrenuo tužbu i pred sudom u Zagrebu.

(CIN)

Vladajuće političke stranke u BiH realizirale su malo od onog što su obećale građanima pred Opće izbore 2006. godine. Umjesto socijalno ugroženim kategorijama primanja su povećavali sebi, a svojim kadrovima davali su prednost pri zapošljavanju

Tokom predizborne kampanje za Opće izbore 2006. godine stranke su građanima obećavale kvalitetniji život, smanjenje siromaštva, veća izdvajanja za socijalno ugrožene, ali i završetak privatizacije, te stvaranje uslova za lakše i jednostavnije poslovanje preduzeća.

Povećanje životnog standarda obećavale su Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

Na prvi pogled čini se da su ova obećanja urodila plodom - prosječna neto plaća u BiH u maju tekuće godine iznosila je 795 KM, što je za 196 KM više u odnosu na oktobar 2006. godine, kada su izbori i održani.

Prosječna mirovina u Republici Srpskoj (RS) u junu 2010. godine bila je 320 KM, a u Federaciji BiH 341 KM, što je tek za oko 100 KM više nego u oktobru 2006. godine.

Međutim, Gordana Bulić, predstavnica Vijeća za zaštitu potrošača BiH, kaže da standard građana nije ništa bolji u odnosu na 2006. godinu jer, iako statistika bilježi rast plaća i mirovina, istovremeno se povećavaju i troškovi života.

Agencija za statistiku BiH je 2007. godine provela istraživanje potrošnje bh. građana. Utvrdili su da je za zadovoljavanje mjesečnih potreba prosječne obitelji trebalo 1.541 KM. Uz pretpostavku da su građani nastavili kupovati iste proizvode i u istim količinama, u junu ove godine bilo im je potrebno 1.681 KM.

U oba slučaja bile su potrebne najmanje dvije prosječne plaće.

Prosječne cijene u junu tekuće godine porasle su za 10,1 posto u odnosu na oktobar 2006. Prosječne cijene hrane povećane su za 15,5 posto, komunikacija za 15,2 posto, prijevoza za 9,5 posto, obrazovanja za 7,6 posto, a stanovanja i režija za 7,1 posto.

Ipak, postoje mnoge obitelji u kojima niko nije zaposlen ili u kojima prihodi dolaze jedino od rada na crno.

Među takvima je i Redžib Tokalić (37) iz Sarajeva koji suprugu i troje maloljetne djece prehranjuje prodajući željezo, ugljen i drva.

Kaže da je razočaran jer nema ni dana radnog staža, nema primanja, te sumnja da će uopće izaći na predstojeće izbore.

"Izgubio sam sve nade", kaže Redžib.

Obrok za 2,5 KM

Prema istraživanju Svjetske banke u 2007. godini više od 500.000 bh. građana bilo je siromašno - njihova mjesečna primanja bila su niža od 205 KM. Svjetska banka od tada nije mjerila siromaštvo, ali je u decembru 2009. godine objavila procjenu po kojoj bi broj siromašnih građana mogao biti veći za više od 70.000.

Među siromašnima je velikih broj starih osoba i umirovljenika. Podaci fondova za mirovinsko osiguranje FBiH i RS pokazuju da su minimalnu mirovinu u iznosu od 160 do 296 KM u oba entiteta u junu 2010. godine primila 196.950 od ukupno 564.856 umirovljenika.

Umirovljenica Ljerka Baksa (77) iz Sarajeva kaže da teško živi i sa mirovinom od 400 KM. Ovu sumu dijeli sa svojom nezaposlenom kćeri. Volontira u javnoj kuhinji Crvenog križa i tu se hrani.

"Prije sam bila veliki optimista a danas sam veliki pesimista", kaže Baksa.

Refik Kravić, upravitelj Centralne javne kuhinje Crvenog križa FBiH, kaže da je mnogo veći broj ljudi kojima je korištenje javnih kuhinja neophodno, ali ne ispunjavaju stroge kriterije koje određuju centri za socijalni rad. Jedan od kriterija u RS je da su mjesečna primanja osobe manja od 41 KM, a u FBiH od 70 KM.

U javnim kuhinjama Crvenog križa u oba entiteta hrani se ukupno 2.849 ljudi.

"Za određenu kategoriju stanovništva danas je teže nego je bilo u toku rata. Ko god kaže da je sada lakše nego je bilo prije 10 godina griješi", kaže Kravić.

On dodaje da mnogi koji nemaju uvjete za besplatne obroke dolaze pred punktove gdje se dijeli hrana i čekaju na višak od ručka koji se najčešće sastoji od variva ili konzerve sa kruhom u vrijednosti od 2,5 KM po obroku.

Prema podacima do kojih su došli novinari CIN-a, na području FBiH su u 2009. godini djelovale 23 javne kuhinje u kojima se hranilo oko 13.500 ljudi, što je za oko 4.000 više nego godinu ranije.

Stranka demokratske akcije (SDA) obećavala je pred izbore 2006. da će zaposlenost povećati za 15 posto.

Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH u maju ove godine bilo je 7.047 manje nezaposlenih u odnosu na oktobar 2006, što je smanjenje zaposlenosti za oko 1,4 posto.

"U oktobru su izbori i sada mnogi bajni politički stručnjaci idu po skupovima i obećavaju ljudima zaposlenje… Ništa od te priče nema", kaže Huso Sarić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH.

Umjesto na povećanju zaposlenosti svih građana, SNSD je radio na zapošljavanju svojih članova - iz Opštinskog odbora SNSD Trebinje početkom juna 2010. godine poslali su dopis direktorima poduzeća u Trebinju da zapošljavaju njihove kadrove na osnovu "socijalne ugroženosti i angažovanja unutar partije" iz kako navode "obaveze prema stranci".

Život sa 41 KM mjesečno

Boreći se za glasove, Stranka za BiH (SBiH) i SNSD su biračima obećavale veću socijalnu sigurnost, a SDA i HDZ BiH veća izdvajanja za socijalno ugrožene.

Socijalna pomoć u kantonima u FBiH iznosi između 46,70 i 176 KM i nije se značajnije mijenjala u odnosu na 2006. godinu – u nekim kantonima je čak i smanjivala.

Prema riječima Ljube Lepira, pomoćnika ministra zdravlja i socijalne zaštite RS, u ovom entitetu oko 6.000 ljudi prima socijalnu pomoć od 41 KM mjesečno. Maksimalna pomoć iznosi 82 KM, ukoliko obitelj ima pet i više članova. Ova primanja nisu povećavana od 2003. godine.

Sa druge strane, prema podacima Centara civilnih inicijativa (CCI), ministrima u Vladi RS-a plaće su udvostručene - sa 1.800 KM iz prve godine mandata na 3.600 KM u 2009. godini. Primanja profesionalnih poslanika u Narodnoj skupštini RS su također udvostručena, pa njihova mjesečna plaća sada iznosi 3.150 KM. U ove cifre nisu uračunate i druge naknade koje primaju.

Računica pokazuje da samo jedna ministarska plaća vrijedi kao 88, a poslanička 77 mjesečnih uplata socijalne pomoći.

Među onima koji pomoć dobijaju je Savo Đukanović (66), izbjeglica iz Ključa, koji u Banjaluci stanuje posljednjih 16 godina, a prehranjuje se zahvaljujući javnoj kuhinji Caritasa.

"Tu 41 marku dajem za lijekove", kaže Đukanović.

Teško i za privredu

Dvije stranke - SBiH i HDZ BiH – biračima su obećavale izjednačavanje stope poreza i doprinosa u dva entiteta, ali one su još različite.

HDZ BiH je najavljivala i bolje uvjete za poslovanje. Međutim, u izvještaju Svjetske banke 'Doing Business' za 2010. godinu na ljestvici od 183 zemlje BiH je rangirana na 116. mjesto po lakoći obavljanja poslovanja. U 2006. godini bila je 87. od 155 zemalja.

Kada je riječ o lakoći pokretanja biznisa BiH se nalazi tek na 160. mjestu. U odnosu na izvještaj iz 2006. kada su za pokretanje poduzeća u našoj zemlji trebala 54 dana, sada je za to potrebno 60 dana. Da bi poduzeće počelo sa radom u Crnoj Gori je potrebno 13, koliko i u Srbiji, a u Hrvatskoj 22 dana.

U izvještaju se navodi da su doprinosi koji opterećavaju privredu daleko veći od prosjeka u regiji ili u drugim zemljama Europe.

Predstavnici SNSD-a i SDA najavljivali su i dovršetak procesa privatizacije do kraja ovog mandata. Prema podacima institucija koje prate procese privatizacije u BiH, zaključno sa februarom 2010. godine, ostalo je neprivatizirano 745 poduzeća.

U izvještaju Agencije za privatizaciju u FBiH iz novembra 2009. godine stoji da su rezultati privatizacije "izrazito loši u proteklih nekoliko godina, a posebno u prvoj polovini 2009. godine, tako da se može konstatirati da je proces praktično u zastoju".

Predstavnici SNSD-a, HDZ-a, SBiH i SDA sa kojima su novinari CIN-a razgovarali objašnjavali su da predizborna obećanja nisu mogli ispuniti jer su morali praviti kompromise sa partnerima u vlasti, što podrazumijeva i odricanje od dijela vlastitih obećanja.

Ivo Miro Jović, član HDZ-a i delegat u Domu naroda Parlamenta BiH, priznaje da su uradili vrlo malo od planiranog: "Ne može se reći da nismo, ali prema onom što smo htjeli za ukupnu BiH, ne samo za hrvatski narod, vrlo skromno."

Osim što nisu ispunili obećano, političari nisu ni realizirali planirano nakon dolaska na vlast. Podaci CCI-a za prve tri godine mandata pokazuju da je Vijeće ministara BiH realiziralo manje od polovine planiranih aktivnosti, dok je Parlament BiH usvojio tek trećinu planiranih zakona.

(CIN)

Mostarsko preduzeće "Ceste", neodoljivo podsjeća na protočni bojler. Novac koji ova kompanija dobija od Direkcije za ceste FBiH, kao naknadu za održavanje regionalnih puteva, samo prolazi preko računa, da bi završio kod privatnih kompanija koje su angažovane kao podizvođači radova, često bez tendera i precizne cijene njihovih usluga pokazuje izvještaj Ureda za reviziju institucija u FBiH.

U prošloj godini od 12,2 miliona maraka, koliko je iznosio ukupan prihod kompanije, 2,18 miliona maraka plaćeno je privatnim kompanijama koje su bile angažovane za izvođenje radova na održavanju magistralnih cesta.

Ovdje ne bi bilo ništa čudno da se radilo o usko specijalizovanim i visokosofisticiranim poslovima , ali u praksi kooperanti su angažovani za najjednostavnije poslove, poput uklanjanja snijega tokom zime i posipanja soli, ili postavljanja zaštitnih mreža pored puteva.

Za šta onda 246 zaposlenih u ovoj kompaniji prima platu, pitanje je koje su postavili i revizori u svom izvještaju o poslovanju mostarskog preduzeća "Ceste" u 2009. godini.

"Nameće se pitanje potrebe angažiranja kooperanata u održavanju magistralnih i regionalnih cesta. U Društvu je 246 uposlenih, tehnički je opremljeno i ima dugogodišnje iskustvo u održavanju javnih cesta", navodi se u u revizorskom izbještaju.

Cestari sa viškom škole

Biti zaposlen u preduzeću "Ceste" izgleda je jako dobra stvar, naravno, ukoliko ste u dobrim odnosima sa čelnim ljudima ovog preduzeća.

Kako su utvrdili revizori , u ovom preduzeću se, kada je riječ o zapošljavanju , ne zamaraju formalnostima, pa manjak škole nije prepreka kao što ni višak obrazovanja ne garantuje manje naporan i bolje plaćen posao.

"Određeni broj uposlenika nema adekvatnu stručnu spremu koja se predviđa Pravilnikom. 75 uposlenih obavlja poslove za koje je predviđena stručna sprema veća za stepen, a ponekad i dva stepena obrazovanja (npr. PK uposlenik, radi na poslovima administrator blagajnik), a za to radno mjesto je predviđena SSS. Na drugoj strani 57 uposlenika radi na poslovima stručne spreme koja je za stepen niža od stepena obrazovanja koji uposlenici posjeduju (npr. SSS radi na poslovima Cestar 2, za što je predviđeno PK radnik) , navodi se u revizorskom izvještaju.

Pri tome, platu ne određuje stručna sprema, jer kako su utvrdili revizori, "uposlenicima se plaća obračunava po koeficijentu radnog mjesta na koje su raspoređeni".

Suvišni tenderi i ugovori

Posebno je zanimljiv način na koji su angažovani vanjski kooperanti. Kako su utvrdili revizori, u 2003. i 2004. godini Ceste Mostar su objavile javni poziv za izbor dobavljača za isporuku materijala i obavljanje usluga nakon čega su izabrane najpovoljnije ponude.

Nakon toga, u narednim godinama, na osnovu saglasnosti Direkcije za ceste FBiH produžavani su ugovori sa ranije izabranim kooperantima bez objavljivanja novog poziva. Na kraju su u preduzeću "Ceste" izgleda zaključili kako je raspisivanje javnih poziva za izbor najpovoljnijih dobavljača i izvođača radova samo nepotreban gubitak vremena, pa su nastavili sa angažovanjem "provjerenih" kooperanata.

"Poslovi sa određenim brojem dobavljača obavljani bez zaključenih ugovora uopće. Neki od takvih dobavljača su : Zotex Široki Brijeg, Graming d.o.o. Kiseljak, Separacija Prţine B.Grahovo, Tegrad d.o.o Grude, Barić d.o.o Kiseljak, Bakovići d.o.o.Fojnica;,BM Commerce d.o.o. Kiseljak, Buba commerc d.o.o.Vitez", utvrdili su revizori u svom izvještaju.

Novost u poslovnoj praksi je i način na koji su pravljeni postojeći ugovori sa kooperantima preduzeća "Ceste".

"Određeni broj ugovora zaključen je okvirno bez detaljno utvrđenih temeljnih elemenata ugovora: cijene. količine, uvjeta plaćanja i slično", utvrdili su revizori.

Izgleda da jesvrha ovakvih ugovora bila samo da upravu preduzeća "Ceste" podsjeti da svojim kooperantima prebaci onoliko novca koliko oni zatraže i kada zatraže.

Država nemoćna pred malim dioničarima

Ako je za angažovanje kooperanata u ranijim godinama kao opravdanje i moglo poslužiti da "Ceste" nemaju dovoljno vlastite opreme, taj problem je uglavnom riješen još 2007. godine kada je Vlada FBiH donaciju od Japana u vidu opreme za održavanje cesta, vrijednu 10,1 milion maraka dodijelila mostarskom preduzeću "Ceste".

Umjesto rješenja jednog problema, dodjelom ove opreme nastao je drugi problem. Vlada FBiH koja je većinski vlasnik u ovom preduzeću, sa 51 posto kapitala, logično je zaključila da bi ova nova oprema trebala biti uknjižena kao dodatni državni kapital, o čemu je još u decembru 2007. godine donešen zaključak Vlade FBiH.

Postojećim malim dioničarima u preduzeću "Ceste", koji trenutno imaju 49 posto vlasništva, ova ideja nikako se nije dopala, pa je skupština dioničara u decembru prošle godine glatko odbacila ovaj prijedlog Vlade FBiH.

Razlog je sasvim jednostavan, trenutno dionički kapital preduzeća je skromnih 1,6 miliona maraka tako da je 49 posto kapitala u rukama malih dioničara nominalno vrijedno 788 hiljada maraka.

Ukoliko bi u kapital bila uračunata i japanska oprema koju je obezbjedila Vlada FBiH u tom slučaju kapital preduzeća bi narastao na 11,7 miliona maraka od čega bi gotovo 11 miliona maraka bio državni kapital pa bi se procentualni udio u vlasništvu malih dioničara sveo sa sadašnjih 49 posto na manje od sedam posto, čime bi država preuzela potpunu kontrolu nad preduzećem.

Kako bi očuvali postojeći uticaj na poslovanje preduzeća, postojeći mali dioničari iskoristili su prednost koju im pružaju postojeći zakoni o dioničkim društvima po kojima je za sve ključne odluke, poput povećanja kapitala , neophodna apsolutna većina, odnosno glasovi dioničara koji imaju minimalno 67 posto vlasništva.

Postojećih 51 posto državnog vlasništva očigledno nije dovoljno da Vlada FBiH provede svoju odluku o knjiženju japanske opreme kao dodatnog kapitala u kompaniji.

Vlada FBiH sada samo može pokušati da "odobrovolji" dio malih dioničara, prije svega investicijske fondove koji drže 25,7 posto vlasništva , da podrže prijedlog Vlade FBiH, jer nema drugog načina da opremu koju je obezbjedila i zvanično uknjiži kao svoj kapital.

(zurnal.info)

Rekonstrukcija nekadašnje zgrade Izvršnog vijeća u Sarajevu koštala je više od planiranog, probijen je rok za završetak radova i opremljena je po najvišim mogućim cijenama, a kajmak su na kraju pokupili Grci. Danas se velika zgrada Vlade zove Zgrada prijateljstva između Grčke i Bosne i Hercegovine. To je prijateljstvo plaćeno najmanje četiri miliona maraka jer se upravo za toliku sumu mogla jeftinije renovirati. U nedavno objavljenom izvještaju o rekonstrukciji ove zgrade Ured za reviziju institucija BiH gotovo da nijedna od 40 stranica nije bez kritike načina izgradnje i namjernih ili slučajnih grešaka mjerenih od milion pa naviše.

Kako piše u grčkom planu, novac je naša vlast mogla potrošiti na modernizaciju infrastrukture, unaprijeđenje proizvodnih ulaganja, modernizaciju javne uprave i samouprave, usmjeravanje na ekonomske nejednakosti i razvoj jedinstvenog ekonomskog prostora, podrška obrazovanju i stručnom usavršavanju te administrativnom znanstvenom potencijalu...

Nigdje nije rečeno da se sav ili većina novca mora potrošiti odjednom i za jednu stvar ali su naši političari nekako shvatili da bi obnavljanje zgrade u kojoj se danas nezadovoljni dodijeljenim prostorom “guraju” brojna ministarstva moglo objediniti sve navedene namjene. Onako, “od oka”, je procijenjeno da bi rekonstrukcija mogla koštati 12 i po miliona eura – oko devet grčkih i više od tri naša. Do početka radova ukupna cifra je bez nekog posebnog razloga a i objašnjenja narasla za još četiri miliona eura, doduše samo grčkih. Cijena renoviranja po kvadratu dostigla je skoro tri hiljade maraka za svaki od 12.500 kvadrata. što je za po hiljadu maraka po kvadratu skuplje od novogradnje preko puta u kojoj će biti hotel sa pet zvjezdica! Od tada su stvari u ovom projektu bez velikih problema nastajale i nestajale. Tako i Zajednički upravni odbor koji je trebao nadgledati radove nikada nije formiran.

Tijekom revizije nismo uspjeli u cjelosti saznati prave razloge o tome zašto Zajednički upravni odbor nije nikad formiran (dobili smo određena pojašnjenja kako je donator procijenio kako bi to iziskivalo značajna finansijska sredstva), piše u izještaju revizije.

 DOMAĆI – GOSTI 2:3

Već je tada bilo jasno da će sve odluke donositi isključivo Grci bez puno mogućnosti da upravljamo barem sa svojih šest miliona maraka. Sve komisije za izbor ponuđača imale su po tri predstavnika Grčke i po dva iz BiH. Većina odluka donošena je sa dva glasa za domaće i tri za strane firme.

Stoga nije ni bilo čudno kada je za pobjednika konkursa izabrana grčka građevinska firma Domotechiki, iako je domaći Unioninvest imao dva miliona jeftiniju ponudu! Tender je tri puta poništavan sve dok nije izabrana grčka firma. Čak je i nadležnost komisije bila sporna jer su njeni članovi počeli ocjenjivati ponude iako u tom trenutku još uvijek nisu bili zvanično imenovani od Vijeća ministara.

Unioninvest se tada nije žalio niti se javno govorilo o ovome jer je po pravilima Evropske Komisije i programa PHARE zabranjeno komentarisati javne natječaje.

Šutnja Unioninvesta se ubrzo isplatila. Grci su baš njih izabrali za podizvođača radova iako je u javnom pozivu izričito pisalo da se takva vrsta ugovora zabranjuje!

Vijeće ministara ponovo je pogazilo vlastitu riječ i odobrilo pravljenje zajedničke kompanije Unioninvesta i Domotechikija. U stvarnosti su se Grci samo u papirima vodili kao izvođači. Cijeli je posao uradio domaći Unioninvest a razliku u cijenama od oko dva miliona eura grčka kompanija je uzela bez da su zakucali ekser u renoviranu zgradu.

VIŠAK OD DVA MILIONA

Dva “čista” miliona očito nisu bila dovoljna, pa blagonaklono Vijeće ministara krajem decembra 2006. godine dodaje još dva miliona maraka za “višak radova” i produžava rok za završetak radova za još tri mjeseca. “Neko” je greškom u projektu grijanje stavio na samo jedan sprat umjesto na sve! Očitu grešku projektantske firme Vlada je nagradila dodatnim novcem i vremenom. Uz sve ustupke i 66 nepredviđenih stavki radova, izvođač je opet uspio probiti rok za kraj radova. Umjesto u februaru 2007. godine zgrada je dobila certifikat o konačnom prijemu u augustu 2008. godine.
- Zgrada se nije smjela otvoriti prije one u Banjoj Luci i zbog toga smo imali probleme sa Špirićem – kaže Fuad Kasumović, zamjenik ministra finansija i treći po redu nacionalni koordinator HIPERB projekta.

Premijer Nikola Špirić tada je prvo rekao da zgrada tone a zatim i da puca kako bi navodno dobio na vremenu. Na kraju se završetak radova morao požuriti jer je sve moralo biti završeno prije posjete tadašnjeg grčkog premijera Kostasa Karamanlisa. Zanimljivo je da Domotechiki u vrijeme Vlade Karamalisa redovno dobija javne projekte a grčki mediji su ga nezvanično povezivali sa vlasnicima ove kompanije.

Kako samo useljenje u objekt nije nastupilo od početka računanja garantnog roka to se može zaključiti kako objekt nije korišten u punom kapacitetu u garantom roku kako bi se testirala njegova funkcionalnost i kvalitetu izvršenih radova, piše u izvještaju.

Čini se da ni osnovne matematičke funkcije ne idu baš najbolje našem premijeru i ministrima pa su najjednostavniju tabelu od osam stavki sabrali pogrešno! Neko se u računici zanio pa u neutrošena sredstva dodao oko 120.000 nepostojećih maraka. Grešku je ispravio Ured za reviziju ali ni oni nisu uspjeli da isprave sve računovodstvene greške. Kažu da je saradnja sa uposlenim na projektu bila solidna.
- Problem međutim predstavlja činjenica da se radi o višegodišnjem projektu i da je vidljiva značajna fluktuacija uposlenih u projektu, te česte izmjene nacionalnih koordinatora (tri nacionalna koordinatora) o čemu je pisano i u Izvješću. Također želimo ukazati i na problem računovodstvenog praćenja od samog početka pa sve do završetka projekta koje se nije vršilo na jednom mjestu o čemu smo također pisali u našem izvješću – kažu iz državnog Ureda za reviziju.

U narednom nastavku priče donosimo detalje nabavke namještaja, telefona i rasvjete. Najskuplje, obavezno.

(zurnal.info)

Građani trebaju napraviti razliku između kandidata i stranačkih lidera koji se, s jedne strane, fokusiraju na pritužbe i, s druge strane, onih koji se fokusiraju na realistična rješenja, napisao je visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini i specijalni predstavnik Evropske unije Valentin Inzko u kolumni koja je juče objavljena u bh. medijima.

Naglasio je da će izbori koji će biti održani 3. oktobra u zemlji odlučiti između ovih dviju opcija i da će "samo građani koji glasaju, a ne oni koji ostanu kod kuće, odlučiti ko će voditi zemlju u naredne četiri godine, saopćeno je danas iz OHR-a.

Visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU je konstatirao da do sada prioriteti građana nisu bili u centru izborne debate.

-Građanima je stalo do desetina hiljada radnih mjesta izgubljenih u protekloj godini. Građanima je stalo do rješavanja političke i administrativne korupcije, do socijalnih usluga koje su na katastrofalno lošem nivou te do rješavanja pitanja prekomjernog trošenja na administraciju i problema kriminala koji je u porastu, napisao je Inzko.

On smatra da bi za političke stranke, prioritet trebalo biti pronalaženje konstruktivnih rješenja upravo za ove izazove.

-Glasači ne žele prozivanja i uvrede. Oni žele realan plan djelovanja, naglasio je visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU.

(Fena)

Zašto gledati: Christopher Nolan odlučio se poigrati sa umovima gledalaca. Gotovo dvoiposatno trajanje ovog filma se ne osjeti jer se vrijeme, baš kao i u filmu, potpuno izvitoperi pa vam se na kraju čini da je sve prošlo u trenu. Preporučujemo gledanje u kinu sa ugašenim mobitelom, kako vas ništa ne bi ometalo. Pažnja: Nakon gledanja filma mogući su blagi osjećaji dezorjentisanosti u vremenu i stvarnosti.

O čemu se radi: Dom Cobb je neobičan stručnjak sposoban da ulazi u ljudske snove i “izvlači” informacije iz podsvijesti. Za to je dobro plaćen ali tim novcem ne može platiti greške iz prošlosti. U svom posljednjem zadatku prihvatit će naizgled nemoguć zadatak kako bi napokon mogao vidjeti svoju djecu ali će ga duhovi prošlosti i mućna podsvijest odvesti na drugu stranu stvarnosti. Na kraju će dobiti ono što želi ali tada već ništa nije kao što se čini.

Obrati pažnju: Uz “mahniti” scenarij, gluma je najbolji dio filma. Čini se da je ekipa u kojoj je većina bila nominirana ili su dobili Oscara na svojim vrhuncima. Uz to se može uživati i u poslasticama skrivenim u filmski labirint poput davanja imena Mal (zlo na francuskom i španskom) glavnom negativcu te Jusuf za hemičara (priča poslanika Jusufa u Kur'anu počinje u snu i završava tumačenjem sna)...

Premotati: Slično kao i filmovi Memento, Matrix i Vječni sjaj nepobjedivog uma, Inception je filmska slagalica u kojoj je i najsitniji dio potreban da bi se vidjela cijela slika.

Ponoviti: Konačni režiserov rez stao je na 148. minuti ali je cijelu ideju filma morao objašnjavati “u hodu” što se nekada čini prebrzim. Takvi dijelovi se po pojedinačnim željama i potrebama u kućnom gledanju daju ponoviti. Film inače nema posebno upečatljivih scena koje se izdvajaju ali će ljubitelji akcije imati nekoliko prilika da iznova uživaju u inovativnim rješenjima filmske akcije.

Ekipa: Leonardo DiCaprio, Ken Watanabe, Joseph Gordon-Levitt, Marion Cotillard, Ellen Page, Tom Hardy, Cillian Murphy, Dileep Rao, Tom Berenger, Michael Caine

Režiser: Christopher Nolan

Scenarij: Christopher Nolan

Producenti: Christopher Nolan, Emma Thomas

Studio: Legendary Pictures, Syncopy Films

Trajanje: 148 minuta

(zurnal.info)

Svijetsku sedmice dojenja, udruženje “DjeCa” obilježilo je predstavljanjem jednog od svojih projekata, “Dojenje je In”.

Cilj je bio upoznati javnost sa problemom veoma niske stope dojena djece i ranog prestanka dojenja što ima značajne negativne zdravstvene i društvene posljedice za žene, djecu i okoliš, te u krajnjoj liniji rezultira većim troškovima za zdravstvenu njegu i povećava nejednakosti u zdravlju. Na žalost, u Bosni i Hercegovini je isključivo dojeno u prva tri mjeseca života svega 5% djece.

Lejla Kapidžić, jedna od savjetnica za dojenje iz udruženja “Djeca”, kazala je da se uskoro planira otvaranje SOS telefona za dojenje i da bi bilo dobro da u društvu postoji sluh za ovako nešto.

-Mi radimo čisto volonterski i bukvalno naše brojeve telefona ostavljamo dojiljama da nas mogu kontaktirati. Mi rješavamo samo neke manje probleme, a najviše se trudimo da pružimo podršku majkama, a one tu podršku u našoj sredini ne mogu naći-kazala je Lejla.

Govori se da postoji negativni trend dojenja i to ne samo kod nas, već svuda u svijetu. A u prilog tome ide činjenica da smo i sami svjedoci da često viđamo kako majke svoj “prirodni izvor mlijeka”, zamjenjuju flašicom.

-Kod nas malo sa zakašnjenjem dolazi taj prodojeći pravac. Porodilišta i pedijatri su usvojili taj neki “Baby friendly” način promovisanja dojenja i to je onda kada se promoviše. Kada dođe do konkretnog problema, znamo sto posto da ljudi u medicinskim ustanovama kažu ma nemaš ti mlijeka, nemoj patiti sebe i dijete. To je najgore reći jednoj majci-dodala je Lejla.

Kada govorimo o promovisanju dojenja, ne možemo se odati utisku da se gotovo na svakom mjestu promovišu zamjenska mlijeka. Uostalom pogledajte i sami. U medicinskim ustanovama takvih reklama ima najviše.

-Uskoro trebamo raditi sa Agencijom za hranu na koncipiranju kodeksa o marketingu nadomjestaka za majčino mlijeko. Da napomenem, postoji Internacionalni kodeks koji ne dozvoljava reklame ovih proizvoda u blizini mjesta gde se mogu naći trudnice i majke sa malom djecom. Cilj nam je da se na nivou države usvoji ovaj kodeks-kazala je Lejla.

Ono što je sigurno interesantno, jeste da postoje “mitovi” koji su povezani sa dojenjem. Ti mitovi su danas “razbijeni”.

-Morate piti puno mlijeka da biste vi imali mlijeka, nemojte jesti grah, beba će imati grčeve, da se niste usudile da uzimate limun, mlijeko će vam se prokiseliti i još mnogo toga. Sve su ovo gluposti, majka jednostavno treba da se ravna prema bebi i da jede šta god želi-kazala je Lejla.

Ovo su “mitovi”, a ono što je činjenica kada govorimo o dojenju je da pored toga što je majčino mlijeko najbolja hrana za bebe, doprinosi i lakšem oporavku nakon poroda. Dojenje obezbjeđuje prijeko potrebne trenutke opuštanja i odmora. Još jedna činjenica koja uvijek ide u prilog dojenju, a danas ima posebnu težinu, jeste finansijska isplativost. Dojenje ne košta ništa i praktično je.

(zurnal.info)

Šta je starije: koka ili jaje? – pitanje je koje se nameće nakon analize političkih kretanja u Bosni i Hercegovini u zadnjih 2 desetljeća. Ko, zapravo, određuje pravila igre, ko je odgovoran za ludačku političku scenu u zemlji, ko je armatura u betonskom bloku kojim su nam noge vezane za noćnu moru u kojoj živimo?

DA LI JE SUPERMEN ODGOVOR NA SUPERGLUPOST?

Izuzmemo li priglupe teorije zavjera, koje njihove zagovornike demaskiraju kao svojevrsne prestarjele bubuljičave adolescente (koji neprestano kalimerovski ponavljaju „Pa to je nepravda“,) i koje odgovornost izmiještaju van granica ove zemlje ili čak i one bivše, optužujući za sve „međunarodnu zajednicu“ (koja, eto, neće da nam na tacni da savršeni sistem i poput Supermena, uništi sve naše neprijatelje) uobičajena percepcija, pohranjivana od medija, kao odgovorne, u pravilu, obilježava ovdašnji politički establišment.

No, ne sporeći činjenicu da se u globalu („sa časnim izuzecima“, naravno) radi o egzemplarnim uzorcima ljudskog otpada, politička elita koja vlada ovim prostorom, prije je tek posljedica, nego uzrok problema.

A ozbiljnija psiho-sociološka ispitivanja bi, vjerujem, pokazala da je ovdašnja politička elita samo ogledalo naroda. I da je svaka kampanja protiv vlasti bazirna na optužbama za nacionalizam, kriminal, nedemokratičnost i netolerantnost,..., unaprijed izgubljena, upravo zbog toga što pojedinci na vlasti, nasuprot iluziji, koju stvaraju medijski natpisi i stidljivi nvo protesti zbog njihove pohlepe, socijalne neosjetljivosti i odrođenosti od naroda, samo žive snove svojih glasača. Koji im i ne zamjeraju previše na njihovom nemoralu, bahatosti, pohlepi, rasipništvu, korumpiranosti i pljački i uporno ih biraju, i pored svega, ne zbog njihovog nacionalizma i govora mržnje, kako se to uobičajeno objašnjava, nego zato što su identičnog mentalnog sklopa i što bi i oni sami to isto radili da su na njihovom mjestu.

Ono nešto drugačijih, za koje riječi Moral, Istina i Poštenje nisu tranzicijskim survavanjem obesmišljene, ismijane i svedene na čistu formu, iza koje stoje nakupine licemjerja, laži i kolektivne amnezije, očito su manjina i žrtva raspada vrijednosnog sistema.

SVE SE MIJENJA SEM... GLASAČA U BIH

Odgovornost političkih elita koje bi trebalo da usmjeravaju masu a ne samo da slijede njene primitivne instikte je nezanemariva, no isto tako ne treba smetnuti s uma da živimo u sistemu slobodnog tržišta i da je politička ponuda koju imamo u uskoj vezi sa potražnjom na tržištu.

Neće biti slučajno, naime, da je naklonost birača permanentno vezana za desnicu, da stranke koje ublaže ili potpuno napuste ukopane položaje desnog radikalizma bivaju po kratkom postupku smijenjene novim snagama spremnim da uskoče u netom napuštene rovove. Čime je svaka promjena, dakle, onemogućena u startu. Jer za svaki napravljeni korak naprijed slijede dva unazad.

Niti je slučajna ovogodišnja predizborna gužva na desnici. U kojoj, u RS, s izuzetkom dvije male probosanske stranke, bez ozbiljnih izgleda na uspjeh, postoji konsenzus o očuvanju ratnog plijena i nastavku zločinačke politike, mirnim sredstvima (vlast i opozicija se takmiče u negiranju genocida, nacionalšovinizmu, mržnji prema vlastitoj i kvislinškoj odanosti prema susjednoj državi,...) pa je izbor praktično sveden na pitanje kome će nikad denacifikovana gomila povjerovati da će bolje sprovoditi konsesualno usaglašeni nacionalistički program, sa uvijek aktuelnim separatističkim aspiracijama u njemu. A Federalni priželjkivači promjena u dva'est deka „manjem entitetu“, pretvoreni u idiote koji, bez ikakvog dokaza, vjeruju da je „neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj“ i zanemaruju mudrost koju nas uči vlastita istorija da - uvijek može biti gore.

KING KONGU IMA KO DA BUDE DESNO 

A može. Što nam potvrđuje i bošnjačka nacionalno-politička scena, koja možda po prvi put, dovršavanjem procesa transformacije SDA iz populističkog pokreta u modernu stranku, i uguravanjem u tako nastali vakoom smeća željnog vlasti po svaku cijenu (pogotovo ako račun neće platiti oni, nego građani ove zemlje), umjesto bipolarnog odnosa, odnosno, svijeta podijeljenog između nacionalističke desnice i građanske ljevice, dobija čitav spektar na desnici, od „desnog centra“ (na kome se sad guraju SDA i Stranka za BiH), preko opasnog retrogradnog oživljavanja filozofije nacionalnog pokreta i miksanja vjere i politike (Savez za bolju budućnost), do ekstremne, antisekularističke, desnice (čiji je eksponent Džemaludin Latić, za koga se nadati da je u igru ušao samo zato, da bi postojao i neko desnije od Onog Koji Visi Na Tornju i komunicira sa javnošću Dnevnim urlicima. I da bi politički spektar vještački bio dodatno pomjeren udesno, pa da vlasnik Bolje budućnosti izgleda malo bliže centru, umjesto krajnjoj desnici, kojoj objektivno, po svojim stavovima pripada.).

A da bi tragedija bila kompletna i dosadašnja antinacionalistička, građanska ljevica se, valjda shvativši tržišne mehanizme, makijavelistički odlučuje da svoju ponudu prilagodi potražnji, pa sve češće poseže za populističkim političkim potezima i epp patriotizmom (kao posljednjem utočištu hulja i očajnika). Karakterističnim sredstvima desnice, dakle.

Čime smo došli u perverznu situaciju da je politički centar, koji se dobije iz uvida u stanje na našoj stranačkoj sceni, odnosno, analize ovdašnje političke ponude, po uobičajenim (da ne kažem normalnim) mjerilima – duboko na desnici. A da ljevica (pogotovo u klasičnom smislu) gotovo i ne postoji (umjesto da se bavi problemima nezaposlenosti i radničkim pravima, organizuje zemljotresne proteste u situacijama kad zbog nebrige vlasti hiljade ljudi ostaje bez posla i grčevito brani ljudska prava ugroženih manjina – čak i kad to znači suprotstavljanje većinskoj zatucanosti i fobičnosti - najveća stranka koja se predstavlja ljevicom, bavi se patriotskim preseravanjem, istorijom i nacionalnim temama. Odnosno - podilaženjem masi.).

JEBEŠ IZBORE ZA KOJE NAM TREBAJU GATARE

Elem, prevelika očekivanja od nastupajućih izbora, mogla bi završiti kao i sva dosadašnja – u teškom razočarenju. Zapravo je potpuno nejasno na čemu se bazira optimizam onih koji vjeruju u promjene nabolje. I, uopšte, zahtjev za promjenom, bez ozbiljne analize ponuđene alternative (jer nije sporno da je npr. stanje u Weimarskoj republici bilo katastrofalno, ali, valjda, nije sporno ni da mu Hitler nije bio ta potrebna alternativa i priželjkivana promjena).

Naime: Jebeš izbor između Dodika i Tadića i/ili između Silajdžića, Izetbegovića, Radončića i Latića. To, naime, nije izbor, nego kocka. U kojoj vam ni paranormalne sposobnosti ne mogu pomoći da shvatite šta je, u perspektivi, manje zlo. I da li uopšte postoji išta što je manje, ili je i to samo tragična iluzija.

Dovoljno se, uostalom, sjetiti prošlih izbora i „promjene“ koju smo dobili izborom Dodika umjesto Čavića. Ili one koju je donio povratak Silajdžića u politiku.

Izbor je, naime (ne u ponudi, jer ima tu i drugačijih igrača, nego u očekivanom opredjeljenju birača), sveden ne na izbor između različitih politika, nego na izbor između različitih egzekutora iste (ili gotovo identične) politike. Želja da komšiji crkne krava, jača je od bilo kakvog programa ekonomskog oporavka države, njenih integracija u zajednicu razvijenih zemalja, obećanja boljeg života. Kontrolisana mržnja (ah, ta „kultura dijaloga“) postala je, izgleda, naša sudbina. A mi taoci vlastite gluposti i prljavih strasti.

Pritom vladajuća društvena kasta (čije su političke partije samo dio) i široki slojevi stanovništva žive u stanju permanentnog međusobnog korumpiranja i rektalnog alpinizma.

Radi se o savršenom krugu, u koji su njegovi kreatori zatvorili sami sebe i koji se vremenom, pretvorio u Goli otok, sa koga nema bijega. Zbog čega je, zapravo, tako teško (ako ne i nemoguće) doći do istinske promjene. Promjene koja će značiti nešto više od smjene na mjestu upravnika logora. I bosa lokalne mafije.

(zurnal.info)

Od svega što je nekad bilo ostali su samo navijači. Ali i oni su već umorni od dugogodišnjeg truckanja po vukojebinama i pokušavanja da spase voljeni klub

 Pokušat ću biti kratak, precizan, konkretan, unatoč tome što problema ima za jednu ozbiljnu studiju koja bi uključivala sociološke, ekonomske, psihološke i kakve sve ne analize. Proteklih par tjedana u Mostaru se iskristalizirao još jedan problem koji oslikava propadanje čitavog BH društva. Riječ je o propadanju kultnog i jednog od najvoljenijih nogometnih klubova bivše države. Govorimo o Veležu, naravno.

UMORNI NAVIJAČI

Ono što se s Veležom događa u poslijeratnom periodu istinski oslikava kako nezrela i glupava politika i divlji „biznis“ uništavaju čak i simboličke potencijale ove države. Egida „jami koliko možeš“ došla je glave nekada slavnom i ponosnom klubu. U pripreme se ulazi bez trenera, bez definiranog igračkog kadra, sportski direktor daje ostavku dan prije početka priprema, igrači nisu dobili plaće mjesecima itd. Sve u svemu potpuni kaos i rasulo. Baš kao i u cijeloj državi. Ono što je znakovito za cijelu situaciju jeste upravo činjenica da je Velež, kao simbol Mostara i BiH, ne bačen na konopce nego već odavno izvan ringa. Velež je istinska metafora rasapa društva u kojem živimo. I to već godinama, ali na to nitko ne obraća pažnju.

Od svega što je nekad bilo ostali su samo navijači. Ali i oni su već umorni od dugogodišnjeg truckanja po vukojebinama i pokušavanja da spase voljeni klub. Legende Veleža su daleko od kluba zbog upravljačkih struktura i menadžerčića koji već godinama od njega rade privatnu prćiju iz koje sustavno isisavaju po 100, 200, 1000 kerma.

U uvjetima BH nogometanja za konstantne uspjehe dovoljno je stvarno malo sredstava i ne treba nam nikakav Abramovič, dovoljni su Bajević, Halilhodžić, Marić. No, zašto bi oni bacali svoje novce u bunar sitnim proždrljivim piranama? Dođu, vide koliko je sati i razgule. Nema ozbiljnog čovjeka s kojim bi sjeli za stol i pokušali osmislitit dugoročan projekt i strategiju za razvoj kluba. Vjerujte, nije slučajno Ahmet Džubur suspendiran. Konačno smo imali lika koji je vukao pošteno i pametno. No, to je mnogima smetalo pa su preko mafijaški organiziranog nogometnofudbalskog saveza čovjeka udaljili od Veleža, a s njime i pamet i mogućnost da Velež ponovno izraste u uzoran sportski kolektiv. Očito je mnogima stalo da se Mostar i BiH unište prije svega na simboličkoj razini, a onda i na svakoj drugoj. A način na koji se to radi je stvarno gadljiv. Kokošarski, džeparoški, baš kao što političari već godinama kradu i varaju izmučene građane ove zemlje.

Glavinjanje se naročito vidi u mlađim uzrastima. Nekada slavna nogometna škola danas niti ne postoji. Ono što bi trebao biti temelj svakog ozbiljnog kluba, u Veležu je igralište za tatine sinove. Tate tih sinova mogu makar treneru gurnuti nešto keša pa da čovjek preživi. Čak ih se ne može ni kriviti (trenere mlađih uzrasta op.a.) kad iza njih ne stoji ozbiljan klub. A vjerujte, talenata u Mostaru ima. Samo, bolji se nogomet igra na školskim terenima i malonogometnim turnirima nego u prvoligaškoj konkurenciji. Ako te nema tko gurnuti sigurno nećeš igrati u Veležu pa da si novi Tuce. To vodi k tome da svaki kabadahija koji za sebe kaže da je menadžer dovodi igrače ž klase i iste prodaje dalje, a mostarska djeca ne mogu ni blizu. Stara je to i poznata priča i ne odnosi se samo na Velež.

TREBA DA SE ČISTI

Ono što se trenutno događa u Savezu ne treba ni komentirati. I jedino se možemo moliti da UEFA stvarno suspendira cijeli Savez i sve reprezentacije i klubove pa da se situacija počne čistiti. Jer toliku količinu samoljublja i bezobrazluka je istinski teško svariti. To govori o gluposti čelnika Saveza, govori o njihovoj neljudskosti i nebrizi za sport. A sport bi, pored obrazovanja, trebao biti osnov zdravog društva, igra kroz koju se djeca uče disciplini i tjelesno razvijaju. I nije bitno tko će postati profi. To postanu rijetki i uporni. Uglavnom, kao i u politici, kod nas sportom vladaju provincijski tikvani, seoske gazde bez trunke soli u glavi. A mi, mi za njih niti ne postojimo, ne postoje djeca, ne postoji budućnost, ne postoji ništa osim njih samih. Za povratiti i ništa drugo. I onda se ljudi čude kad se razbiješ ko kanta i upadneš u tešku duboku tugu koja te izjeda i muči do kraja svijeta. Naprosto, tko više može podnijeti bezgranični bezobrazluk? A taj je bezobrazluk poput živog blata u koje tonemo sve dublje i dublje i već nam odavno puni usta.

Jednostavno, sve treba rasformirati. Sport u BiH treba biti amaterski. Jedino tako možemo skloniti mešetare od sporta i vratiti mu njegovu bit. Ako Irska, Danska, Švedska i Norveška imaju poluamaterske lige, a bogatiji su i sređeniji od BiH u svakom smislu, ne vidim što se mi tu imamo kurčiti. Po kojem osnovu mi imamo profi lige? Po kojem osnovu udruge građana, što naša sportska društva jesu, mogu poslovati kao profesionalni sportski pogon? A? Naravno da je to potpuno ludilo, ali samo jedno od ludila koje živimo. Pod hitno treba mijenjati zakon o sportu i amaterizirati sve sportske pogone. Djeci i roditeljima razlog za bavljenje sportom ne smije biti novac. Sportu u BiH treba vratiti suštinu, a to jedino amaterizacija može učiniti. Fokus mora biti na radu s djecom. Od sporta se mora maknuti politika i kojekakvi „biznismeni“, a to se može jedino ako ne postoji financijski interes.

Kad poželim da Velež ispadne u kantonalnu ligu to je zbog toga što sam uvjeren da, kad ne bude ni ovo malo para što ih ima, sve će pirane otići na drugo mjesto tražiti hranu. Tad možemo krenuti iz početka. Vratiti klub i radost igre mostarskoj djeci, koja će istinski cijeniti proleterski crveni dres. A onda ću i ja ponovno ići na stadion, a i mnogi drugi koji se na pomen Veleža uzrujaju i rastuže, jer ne mogu podnijeti sve što se događa s klubom u koji se zaklinju cijeli život.

(zurnal.info)

Srbijanski predsjednik Boris Tadić, komentirajući odluku suda u Londonu da bivšeg člana ratnog predsjedništva Bosne i Hercegovine Ejupa Ganića ne izruči Srbiji, izjavio da je uvrijeđen objašnjenjem britanskog suda.

"Taj komentar da bi nekome ovdje bilo suđeno na osnovi politike, a ne prava, za mene je potpuno neshvatljiv, i to je za mene osobna uvreda i uvreda za Srbiju", rekao je Tadić u izjavi koju prenosi službeni internetski portal srbijanskog predsjednika.

Tadić je kazao kako bi volio kada bi veleposlanici zemalja iz kojih dolaze takve poruke barem objasnili predstavnicima svojih pravosudnih institucija da je Srbija zemlja koja poštuje pravni poredak Europske unije te da se u Srbiji ljude ne razlikuje po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti.

Srbijanski predsjednik je, dodaje se, podsjetio kako Srbija svojim građanima za izvršene ratne zločine izriče stroge zatvorske kazne te da ne radi nikakve podjele na temelju nacionalne i vjerske pripadnosti.

Britanski sud odbio je u utorak izručiti bivšeg člana ratnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine Ejupa Ganića Srbiji obrazloživši svoju odluku vjerojatnošću da je taj postupak "politički motiviran".

Ganić je u Londonu uhićen i priveden 1. ožujka temeljem zahtjeva Srbije zbog pogibije više od 40 vojnika bivše JNA koji su se povlačili iz Sarajevu 1992. Srbijanska je policija početkom 2009., po nalogu istražnog suca, raspisala tjeralice za 19 osoba iz BiH, među kojima su ratni članovi predsjedništva BiH Ejup Ganić i Stjepan Kljujić, zbog napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, u svibnju 1992.

(Fena)

Čelnici SNS-a dostavili su Centralnoj izbornoj komisiji BiH potpuno falsifikovan Izvještaj o poslovanju, u kojem su „zaboravili“ čak 34 opštinska odbora

 Pred svake izbore javnost se obasipa informacijama iz stranačkih redova kako će se u kampanju uložiti «sredstva u skladu sa zakonskim normama», «skromno i bez pretjerivanja»..., uz isticanje da «crnih» para nema. A kada se oglasi startni pištolj, počnu da se dime ražnjevi sa kojih muču, bleje, skiče... volovi i ostala stoka sitnog zuba, dok se ispod šatri (ali ne i sa ražnja) oglašavaju raznorazne turbofolk i turboopanak zvijezde i zvjezdice, glasajući se poput oderane marve i mameći birače na još jednu grupnu seansu, dobro zalivenu alkoholom i masnim pečenjem, nakon koje im se mamurluk i stomačne tegobe javljaju svakodnevno u naredne četiri godine.

NA ZENIČKOM LEBU

Koliko se para spiska u «približavanje» biračima, niko ne zna, ali je, bez sumnje, riječ o desetinama miliona. U kampanjama se asfaltira, postavlja rasvjeta, dijele marke (od 20-50), ogrijev, brašno, ulje, šećer, krompir, sapuni..., majice, olovke, blokčići, upaljači..., sve što padne na pamet «kreativnim» šefovima kampanja. Plaća se nakon izbora iz budžeta opština, entiteta, države..., namještaju se tenderi, naduvavaju fakture, obezbjeđuju unosni poslovi...Kada bi istražni organi samo malo zagrebali u ovoj ravni otkrili bi strašne prevare i milionske pronevjere, zbog kojih bi dobar dio zvaničnika, da je države, godinama bio na «lebu» iz Zenice, Tunjica, Foče... Niko i ne pomišlja da se pozabavi brojnim nelegalnim predizbornim poslovima, tako da će i u kampanji koja je već počela biti spiskani milioni, a svi će tvrditi da su utrošili novca koliko im je zakon dozvolio.

Vrzinom kolu nigdje kraja, jer novoformirane partije, koje proklamuju «borbu protiv kriminala», «iskorjenjivanje korupcije»..., «higijenu» svake vrste, mahom nastaju na «crnim» parama, održavaju se zahvaljujući njima i na taj način najbolje demantuju ne samo svoje stavove i isprane platforme, već i pokazuju svu besmislenost sopstvenog postojanja. Jedna od takvih je i Srpska napredna stranka, prije dvije godine osnovana u Republici Srpskoj, kćerka-firma mnogo veće i snažnije SNS iz Srbije na čijem kormilu su Toma Nikolić i Aleksandar Vučić, dojučerašnji vatreni šešeljevci, koji su preko noći navodno promijenili ćurak i postali mete netom zaboravljenog idola i ideologa mržnje i zločina. Vučić i Nikolić se posljednjih nedjelja svako malo kunu da nemaju ništa sa kriminalnim klanovima, da se bore za čast, čest i poštenje, da ne znaju ko je ubijen po Šešeljevom nalogu, ali da znaju da je naručivao ubistva (?), o čemu su oni, eto, zaboravili da obavijeste nadležne organe u državi u kojoj se bore za vlast?! «Pošteno», nema šta. Posebno ako se zna da i stranka-kćerka ima sve veze sa kriminalnim klanovima u Republici Srpskoj, da je potpuno u njihovim rukama i na zločinačkim jaslama i da to, naravno, Ocima iz Beograda ni najmanje ne smeta. Šta više, oni su tu bulumentu i izabrali polovinom maja ove godine.

Nakon što su zasjeli «na funkcije», politički klovnovi iz SNS-a su se već vidjeli u entitetskim i državnim foteljama i, kao što to i priliči «nebeskim vizionarima», krenuli sa koruptivnim i kriminalnim aktivnostima. Cifra, za ovdašnje prilike, nije velika, (nekih stotinjak hiljada konvertibilnih maraka), ali je šokantno da su se Adam Šukalo, predsjednik SNS, i njegov tim «Supermena» usudili da Centralnoj izbornoj komisiji BiH (CIK BiH) dostave potpuno falsifikovan Izvještaj o poslovanju ove političke partije u periodu februar-april 2010. godine. Tim više, jer je Služba za reviziju finansijskog poslovanja u svom Izvještaju za 2008.-u godinu, utvrdila da «Srpska napredna stranka nije ispoštovala odredbe člana 11. stav (1) Zakona o finansiranju političkih stranaka, jer ne vodi evidencije o svojim prihodima i rashodima». Umjesto da poprave propuste, u SNS-u su u prijavi za izbore CIK-u, iznijeli čitav set netačnih i falsifikovanih podataka, tako da je za očekivati da Komisija najozbiljnije preispita njihovo učešće na izborima u oktobru.

VIDIMO SE NA FACEBOOKU

Prema dokumentima koji su u posjedu «Žurnala», iz SNS-a su obavijestili CIK da oni uopšte nemaju «organizacione dijelove nižeg nivoa», odnosno Opštinske odbore, što je notorna laž. Istina je da imaju formirana 34 Opštinska odbora, od kojih većina ima kancelarije, telefone (čiji iznosi samo u Banjaluci dostižu visinu od 500 KM mjesečno), internet... i druge troškove . Tragikomično je da većina «nepostojećih» OO SNS ima svoje profile na Facebook, sve sa fotkama sa osnivačkih skupština i raznoraznih krkanluka, koji su plaćeni crnim parama. Istina je i da su Šukalo i njegovi mentori nakon preuzimanja stranke raspustili OO Banjaluka, Brčko i Dubica, te da im je 12 odbora otkazalo poslušnost, ali to ne znači da su nestali i da nisu bili dužni prijaviti i njih i novac koji obrću. Prema podacima do kojih je došao «Žurnal», SNS ima zakupljene kancelarije u Banjaluci, Doboju, Prijedoru, Derventi, Brčkom, Bijeljini, te još dvadesetak opština, ali nijedan od troškova za ove prostore nije prikazan u Izvještaju stranke. U Doboju je, (prema Ugovorima koji su u našem posjedu i koji su potpisano u ime tamošnjih OO SNS), zakup 160 KM (plus PDV), u Istočnom Sarajevu je 250 KM, u Brčkom 250 KM... Ovi troškovi se ne podmiruju preko računa stranke, te je jasno da SNS radi na crno i sa crnim parama, koje nisu u legalnim tokovima.

U izvještaju koji je predan CIK-u nisu iskazani ni prihodi od priloga fizičkih lica i članarine ostvarene u opštinskim odborima. Iz blagajničkih naloga vidljivo je da je jedno lice i to u dva navrata uplatilo značajne donacije SNS-u, koje uveliko premašuju zakonski limit. Tako je «poštovalac» SNS-a iz Novog Sada u februaru i aprilu ove godine platio 5 hiljada eura u kešu stranci, ali taj novac nije prikazan u predizbornom finansijskom Izvještaju.

Moglo bi se nabrajati unedogled, ali je bitno naglasiti da nisu prikazane ni isplate aktivistima stranke, koje su sve odreda bile u kešu i na koje nisu plaćeni pripadajući porezi, a radi se o nemalim svotama ( od 400-1000 KM mjesečno i to u više navrata). Oni koji su novac primili uredno su potpisali Izjave o tome, ali traga u knjigama nema. Kao što nema traga ni novcu plaćenom za usluge štampanja pristupnica, letaka, iznajmljivanja prostora za održavanje skupova (samo za jedan skup u Banjaluci, prostor je plaćen 2.500 KM u kešu), računa za hranu i piće, kupljenu opremu, struju, vodu...

Ukupan promet za pomenuta tri mjeseca, prema Šukalu i njegovim trabantima je svega 5.235 KM, a ukupni rashodi u tom perodu su 4.646 KM. Radi se o nevjerovatnoj drskosti, jer je samo za kirije u ovom periodu isplaćeno oko 18 hiljada KM. To je ujedno i najjači dokaz da SNS radi na crno, finansirajući se u najvećoj mjeri novcem iz nelegalnih poslova.

Takvu praksu ustanovio je bivši predsjednik Luka Kecman, sadašnji član predsjedništva SNS-a, a nastavio je Šukalo, koji ga je naslijedio. Kecman je od nekolicine članova užeg vrha SNS-a opominjan da djeluje nezakonito (o čemu postoje tonski zapisi sa sjednica), ali je lažni knez sve primjedbe odbijao, tetralno ističući svoju «istorijsku» dimenziju, koja je završila tako što ga je Šukalo sa nekoliko banjalučkih i beogradskih hohštaplera na Skupštini stranke isprašio bez milosti. «Kneza» je zamijenio fićfirić koji je nastavio sa nelegalnim poslovanjem i falsifikovanjem dokumentacije.

Kompletna dokumentacija o kriminalnim radnjama u SNS-u dostavljena je nadležnim tužilaštvima i CIK-u.

Portparol Centralne Izborne komisije (CIK) BiH Maksida Pirić izjavila je za "Žurnal" da će ova institucija otvoriti istragu o finansijskom izvještaju SNS dostavljenom CIK-u.
- Ukoliko postoji osnovana sumnja u neko veće kršenje o tome će CIK zauzeti stav. Nije isključeno da preduzemo određene mjere, ukoliko se to utvrdi, kazala je ona.

ADAM ŠUKALO: TOLIKO JE ŠKAKLJIVO DA NE BIH DIRAO

Prema informacijama, koje su mi potvrđene iz više izvora, a i prema dokumentima koje posjedujemo, vi ste predali netačan finansijski izvještaj CIK-u za februar, mart i april ove godine?
- Ja stvarno ne znam o čemu vi govorite, to je onako potpuno tema o kojoj, prije svega, nisam mislio da ćemo da razgovaramo. Naravno, ona je aktuelna u smislu finansiranja političkih stranaka, ali stvarno ne znam o čemu govorite. Morao bih da se sastanem sa vama, pa da vidim o čemu je riječ.
Mogu vam pojasniti...
- Bilo kakvu komunikaciju na temu  koja je vrlo, vrlo škakljiva ne bih uopšte otvarao... Ne znam otkud vam uopšte takva informacija, ali mogu vam reći da to nije istina, a sa vama bih volio u četiri oka da se sastanem. Naravno, vi kao profesionalac, a ja kao neko ko predstavlja SNS, da razgovaramo o tome... U suštini, ne mogu da vjerujem uopšte da takva tema može da bude. Prema tome, ako me pitate za komentar, apsolutno to demantujem, ali volio bih stvarno da vidim o čemu je riječ.
U vašoj finansijskoj prijavi za mjesece koje sam pomenuo navodite da nemate niže oblike organizovanja, odnosno opštinske odbore, a imate 34 odbora. Dovoljno je ući na facebook i vidjeti da imate odbore širom RS...
- Dobro. O kom izvještajnom periodu je riječ?
Februar, mart, april 2010. godine...
- Tačno je, tada su se završavali samo mjesni odbori. Poslije smo zaokruživali opštinske odbore i 15. maja smo imali Izbornu skupštinu. Tada je bilo tako, je li. Znači, nismo zaokružili proces, taj proces je trajao.
Zar niste trebali, na primjer, navesti kroz finansijske knjige da su plaćane, po ugovorima, kancelarije stranke u, recimo, Doboju, Brčkom, Banjaluci... To u vašim finansijskim izvještajima ne postoji!?
- Ja stvarno ne znam kakvom vi to dokumentacijom raspolažate. Pogotovo je neozbiljno da to radite telefonom. Ja sam vrlo ozbiljan čovjek i nema problema da sve ono što mi date na uvid komentarišem, ali ne mogu komentarisati nešto što ne vidim.
Na kraju krajeva, možemo da zakažemo termin da se vidimo, da napravimo intevju, da kako god želite obradimo tu temu potpuno, ali na ovaj način to stvarno nije prihvatljivo.
Pitate me o nečemu što ja apsolutno ne znam.
Vi ste predsjednik stranke koji je potpisao taj izvještaj, ne znam koga bih drugog mogao pozvati?

Možete mene da pozovete, možete da pozovete generalnog sekretara SNS-a, ali nije stvar u tome da neko izbjegava da priča o toj temi, već nije moguće o tome razgovarati telefonom. Vrlo je ozbiljno pitanje i ja se iskreno nadam da vi shvatate odgovornost u tom smislu da pokrećete takvo pitanje, da o tome moramo pričati argumentima, a ne ovako telefonom.

 

ŠUKALO (drugi put): MOŽDA JE NEKO ZLOUPOTRIJEBIO PEČAT

Razgovor sa Šukalom završen je dogovorom da se tog dana (30.07., op.aut.) “nađemo u četiri oka” i da on odgovori na naša pitanja. Dva časa nakon što je Šukalo čvrsto obećao da će nam se javiti, pozvali su iz SNS-a.

- Ovdje Ljubiša Aladžić, generalni sekretar SNS-a. Predsjednik mi je rekao da vam se javim.

Ne znam što biste se meni javljali?!

- Pa vi ste nešto razgovarali sa predsjednikom, pa mi je on rekao da vam se javim.

Uopšte ne vidim razloga da meni iznosite vašu komunkaciju sa vašim predsjednikom. To je nešto što me se ne tiče. Kada je, pak, razgovor sa g. Šukalom u pitanju, on je obećao da će se javiti do 18. časova.

- Znači vi želite da se predsjednik javi?

Da, po dogovoru.

Adam Šukalo, predsjednik SNS-a, javio se dvadesetak minuta prije isteka dogovorenog vremena i demantovao da je falsifikovan izvještaj poslao CIK-u. “SNS se finansira u skladu sa zakonom i finansijski izvještaj je poptuno tačan i validan u svakom smislu”, rekao je on. Govoreći o poslovnim prostorima stranke u kojima se nalaze njeni opštinski odbori, Šukalo je rekao da on nije potpisao te ugovore, navodeći da od 15 maja, otkako je on na čelu stranke, ne postoje takvi ugovori. On je još istakao da za tu “dokumentaciju uopšte ne zna”.

“Vi meni govorite nešto što ja ne znam i što ne postoji u arhivi SNS-a. Finansijski izvještaj za taj period sastavljao je bivši generalni sekretar Aleksandar Popović, koji ga je i potpisao”, rekao je Šukalo.

Očito je da Šukalo i ne zna šta je potpisao, premda je za samo nekoliko časova uspio saznati da ima odbore, ali da, kako tvrdi, nema ugovore za kancelarije.

“Niko te ugovore nije potpisao u ime SNS-a. Možda je neko zloupotrijebio pečat”, rekao je on.

Taj “vrlo ozbiljan čovjek” je u vrlo ozbiljnim problemima, jer će morati CIK-u BiH da objasni otkud stotinjak hiljada maraka za finansiranje SNS-a, te kako je moguće da ni dio tog novca nije prikazan u finansijkom izvještaju, već je riječ o potpunom falsifikatu.

 

ALEKSANDAR POPOVIĆ, bivši generalni sekretar SNS-a: UKAZIVAO SAM NA NEZAKONITOSTI

Da li ste u vrijeme kada ste bili generalni sekretar ukazivali na nezakonite finansijske transakcije bivšem predsjedniku Luki Kecmanu?
- Da, o tome postoje zapisnici sa sjednica Predsjedništva stranke, postoje i fono zapisi. Još od prošle godine, od sjednice Predsjedništva koja je održana u Zvorniku sam ukazivao da nije moguće da se na ovaj način vrše finansijske transakcije i da je potrebno da se za sve finansijske transakcije donose odluke na Predsjedništvu stranke, koje je po Statutu jedino ovlašten organ za donošenje odluka o trošenju stranačkih sredstava.
Šta je g. Kecman na to rekao?
- Tvrdio je da organi stranke nemaju o tome šta da odlučuju, da su to njegove odluke. Članovi organa stranke su upoznati sa tim, a nas par se nije slagalo sa takvim pristupom. G. Kecman je tvrdio da su to njegove odluke, iako nema pravo da donosi takve, i da on stoji iza njih.
Da li ste upoznali novo rukovodstvo sa svim tim?
- Naravno, novo rukovodstvo je od prvog trenutka bilo upoznato sa svim ovim problemima. Međutim, do današnjeg dana nije napravljena nikakva primopredaja niti sam ja kao bivši generalni sekretar dobio bilo kakakv akt o razrješenju. Poslednja dva mjeseca ja insistiram da se primopredaja izvrši, jer ne želim da nosim hipoteku iz prethodnog mandata.
Prema dokumentima koji su u posjedu Žurnala jasno je da je g. Šukalo potpisao falsifikovan izvještaj koji je predao CIK-u!?
- Oni su o tome trebali da vode računa od onog momenta kada su preuzeli dužnost. Trebalo je da sa bivšim predsjednikom stranke sjednu i izvrše zakonitu primopredaju i na osnovu toga sačine izvještaj. Iz kojih razloga je sadašnje rukovodstvo prihvatilo takav finansijski izvještaj, oni će morati da odgore.
Ni vama nisu vratili opremu koju ste platili sopstvenim novcem!?
- Nisu, ja sam nekoliko puta odlazio i razgovarao s njima o tome, postoje dokumenti koji potvrđuju da sam tu opremu kupio svojim novcem i posudio stranci, ali oni nemaju namjeru da mi je vrate. Ako je ne vrate, pokrenuću sudski spor.

(zurnal.info)