Predsjednik Demokratske partije (DP) i bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Dragan Čavić tvrdi da je aktuelna vlast RS iskoristila mišljenje Međunarodnog suda pravde u Hagu o proglašenju nezavisnosti Kosova da bi ponovo pokrenula priču o pravu na somoopredjeljenje tog entiteta.
On podsjeća da Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u svakom izbornom ciklusu od 2006. godine do danas poseže za teorijom secesije i pričom o navodnom otcjepljenju RS da bi dobio podršku biračkog tijela.
“Secesija će ponovo biti tema oko koje će se lomiti koplja, umjesto da se priča o ekonomskim i socijalnim temama i zloupotrebama koje vrši vlast u raspolaganju javnim sredstvima”, naglasio je Čavić u intervjuu za Žurnal.
On ne vjeruje da će se SNSD-ova vlast odlučiti na raspisivanje referenduma o nezavisnosti RS, ali dodaje da “ništa ne treba isključiti, jer je savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda u Hagu otvorilo prostor u kojem se više ne može govoriti o tome da je secesija privilegija onoga ko ima dobre i velike prijatelje”.
“Secesija postaje pravo, jer je savjetodavno mišljenje Suda upravo tako - da je secesija Kosova bila pravno utemeljena. Dakle, to više nije privilegija onih koji imaju Ameriku ili Rusiju iza svojih leđa, već postaje pravo. Čim nešto postane pravo, to pravo će iskoristiti mnogi”, smatra Čavić, upozoravajući da će kosovsko pitanje dugo vremena proizvoditi političke tenzije u BiH. Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina i posle mišljenja Međunarodnog suda pravde u Hagu ne treba da prizna Kosovo, najviše zbog sebe same.
Šta je objektivno ono što najviše prijeti BiH- da li je to moguća secesija RS ili su to kriminal i korupcija, koji izjedaju oba njena entiteta?
Čavić: Priča o secesiji je sastavni dio srpske konfliktne priče među etničkim grupama u BiH, kao što je priča o unitarizmu BiH sastavni dio konfliktne bošnjačke priče. Jednostavno, postoji nekoliko temeljnih političkih stvari oko kojih se stvara ogromna tenzija u međunacionalnim odnosima, a to, u stvari, služi da se svjesno sakriju socijalni problemi koji postoje. Među tim problemima su i izuzetno visok stepen korupcije i kriminala.
Problem ovog društva je loše ekonomsko stanje, koje prijeti da dovede BiH, a u okviru nje i RS, u očajnu ekonomsko-socijalnu situaciju u kojoj sa postojećim prihodima neće biti moguće servisirati sve ono što je nužno.
Ta granica mogućnosti se poprilično primakla i nestankom sredstava sa tzv. escro računa, odnosno kada se potroše sve pare od privatizacije “Telekoma” i ostane se na budžetu, RS će se suočiti sa činjenicom da je budžet u deficitu i da su potrebe daleko veće od realnih mogućnosti. U jednom trenutku više neće biti MMF-ovog krpljenja budžeta ili, ako ga i bude, biće sa vrlo rigoroznim zahtijevima za stezanjem kaiša potrošnje.
Umjesto mjera štednje i drastičnog smanjenja troškova administracije, kod nas je potpuno obrnuta situacija i plasira se tvrdnja da je stanje stabilno i da imamo dovoljno prihoda da pokrijemo sve troškove, što uopšte nije tačno. Prije svega, mi imamo 250 miliona KM kredita MMF-a kojim krpimo deficit, a Vlada RS gotovo svakog mjeseca poteže za nekim rezervnim sredstvima da pokrpi tekuće obaveze. U junu je povukla 30 miliona za servisiranje redovnih budžetskih obaveza, a istovremeno je povukla šest miliona maraka da bi pokrila deficit koji je imala u Penzionom fondu za isplatu penzija. Samo po sebi to demantuje tvrdnje da ovdje teku med i mlijeko i da je situacija idealna.
Daleko od toga, mi imamo nenormalnu potrošnju, a Vlada RS je u poslednje vrijeme, pod firmom javnih investicija, potrošila ogromne sume novca u kupovinu luksuznih prostora i kancelarija.
Tačno, Vlada RS je u novoj zgradi Slobodana Stankovića pokupovala namještene kancelarije, čija se cijena kretala od pet do sedam hiljada maraka po kvadratnom metru, ali niko iz opozicije nije otišao pred tu zgradu da protestvuje ili postavi transparente koji bi ukazali da se u tom slučaju radi o najobičnijoj pljački budžetskog novca!?
-Vi ste u pravu, tamo nije bilo nikakvog okupljanja opozicije, jer opozicija uopšte ne djeluje sinhronizovano. S druge strane, Vlada RS je na vrijeme donijela zakone kojima je zabranila okupljanje oko javnih institucija, što, naravno, ne bi trebalo da spriječi opoziciju da to uradi.
Činjenica je da je napravljen presedan, koji se rijetko gdje može vidjeti. Organizovanom akcijom gradskih vlasti u Banjoj Luci i Vlade RS na trideset metara od zgrade vlade dato je privatnoj firmi da gradi objekat od četrnaest spratova, koji se od prvog do poslednjeg kvadratnog metra prodaje institucijama RS. Kada je taj objekat počeo da se gradi, svima je bilo jasno da ga gradi privatna firma i prodaje državi, u najmanju ruku kao da se radi o prodaji toalet papira.
Još je smješnije da svaki sprat te zgrade ima drugačiju cijenu, a prije nekoliko dana sam čuo da u toj zgradi postoje garaže koje nisu prodate kupcima spratova, već da će se za svako garažno mjesto tim istim kupcima mjesečno fakturisati po 400 KM po vozilu. Takođe je predviđeno da na poslednjem spratu te zgrade bude server, koji informatički treba da opslužuje sve institucije koje se nalaze u toj zgradi. Taj server će biti u privatnom vlasništvu i njime će biti pokrivena kompletna softverska instalacija, svi programi, sadržaji, fajlovi institucija, među kojima su i Poreska uprava, Geodetska uprava, Inspektorat, čiji bi podaci trebalo da imaju najviši stepen zaštite. Nevjerovatno kakvi se apsurdi ovdje dešavaju. Na isti način, od privatnika iz kruga tajkuna okupljenih oko Vlade RS i rukovodstva SNSD-a, kupljena je zgrada za Regionalni inspektorat Banjaluka. To je neviđeno, umjesto da se Vlada pojavljuje kao investitor, koji raspisuje tender i imenuje nadzorne organe koji provode cijelu proceduru, došli smo u poziciju da je samo u ovoj godini Vlada RS od privatnih kompanija kupila tri zgrade što se, vjerovatno, nije desilo nigdje u regionu.
BiH MORA OPSTATI
Kako gledate na ulogu međunarodne zajednice u BiH i kolika je odgovornost međunarodnog faktora za ukupno stanje u BiH, s obzirom da je on aktivan akter na ovdašnjoj političkoj sceni?
-Međunarodna zajednica ovdje više nije faktor. Ona je samo faktor pomoći režimu i režimskim političkim strankama. Svi njihovi potezi, bez obzira na to da li rade svjesno ili nesvjesno, su u funkciji pomoći onima koji su na vlasti. Međunarodna zajednica je odavde davno trebalo da ode, jer se njena uloga pretvorila u opštu blamažu. Njihovo postojanje danas služi samo ismijavanju onih koji vladaju u BiH, služe samo za šprdnju. Odluke visokog predstavnika više nemaju izvršnu snagu, jer se više ne objavljuju u službenim glasnicima. Dakle, ne postoje. S obzirom da je to međunarodna zajednica prihvatila kao realnost, bolje im je da ne prave budale od sebe. Još malo će im biti ukinuti i web sajtovi na kojima objavljuju svoje odluke i moći će ih objavljivati samo unutar onih bijelih zidina OHR-a. Međunarodna zajednica je davno sazrela da napusti BiH i da ovu zemlju, sa svim njenim minusima, prednostima, nedostacima prepusti domaćim političkim snagama - pa šta bog da. Jedino tako građani mogu da shvate ko ih vodi na pravi, a ko na pogrešan put. Ovako, prisustvo međunarodne zajednice služi kao indirektna podrška strankama koje preko nje, na ovaj ili onaj način, grade svoju političku poziciju. Kod Srba je to, po pravilu, negacija i stvaranje utiska o međunarodnoj zajednici kao neprijatelju kojeg smo mi porazili, dok Bošnjaci kreiraju politiku nade da će međunarodni faktor pojačati svoje djelovanje i riješiti ono što oni sami ne mogu. BiH u postojećoj konstelaciji međunarodnih odnosa i s obzirom na način nastanka nema alternative osim da opstane. Pretpostavljam da će biti labava, decentralizovana država, koja će se morati naučiti da funkcioniše. To je i zadatak budućih generacija, ali ne vjerujem da bi BiH mogla da se raspadne unutrašnjim sukobima. Međunarodno prisustvo ovdje je potrebno samo da spriječi eventualne unutrašnje sukobe.
Da li je tu riječ o apsurdu ili o činjenici da je mala grupa ljudi temeljno i osmišljeno privatizuje jedan entitet? -Radi se o tome da se ogromna društvena sredstva slijevaju o džepove privilegovanih privatnika, putem odabranih poslova koji donose najveći profit. Samo u poslednje tri godine “Integral Inženjering” (firma Slobodana Stankovića pr.a.) je imao poslove u vrijednosti višoj od 700 miliona KM koje je izvodio za potrebe Vlade RS.
Istovremeno su ta i druga firma u vlasništvu Stankovića dobile dva kredita po pet miliona od Investiciono-razvojne banke RS. Ta ista firma je ove godine otpustila više od 200 radnika, a trenutno je u velikom problemima sa likvidnošću i ne isplaćuje plate preostalim radnicima.
Ključno pitanje je šta se događa i kako je moguće da jedna firma, koja od Vlade dobije poslove vrijedne 700 miliona maraka bude u takvim problemima.
To ne miriše na dobro - ili je izvlačila obrtni kapital iz redovnih tokova, koji je završavao ko zna gdje, ili se radi o nečem sasvim drugom.
Slično je i sa firmom “Kaldera company”, koja je, navodno, prošle godine imala 130 miliona maraka prihoda od instaliranja ulične rasvjete po gradovima u RS. U opštinama gdje je ta firma postavljala uličnu rasvjetu, posebno su to opštine u kojima je SNSD na vlasti, na svakih deset metara je posađena jedna bandera ulične rasvjete. Postavljanje ulične rasvjete je postala osnovno zanimanje većine gradskih uprava, a niko ne govori o tome da to mnogo košta- od održavanja, preko struje koja se troši. Naravno da treba ulična rasvjeta, ali ne u toj mjeri, kao u Las Vegasu.
U svemu tome, da li se radi o lošim privrednim procjenama Vlade RS ili organizovanom kriminalu?
-Ne može se neorganizovano prići ovakvim investicionim radovima, a da li to ima elemente kriminala ili ne, to je stvar koju treba da utvrde organi za provođenje zakona, koji očigledno ne rade.
Čim počnu da rade i čačkaju, odmah se tome pripiše politički karakter. Da tamo gdje ima dima ima i vatre nabolje govore dva slučaja koji nisu mogli biti završeni bez hapšenja - to su slučaj Mile Radišića i slučaj hapšenja generalnog sekretara predsjednika RS Mirka Stojića u vezi sa pronevjerama 11 miliona KM oko sanacije izgradnje zgrade palate predsednika.
To je nevjerovatno, sanacija palate predsjednika RS koštala je preko pet hiljada maraka po kvadratnom metru. Toliko ne bi koštala ni na Menhetnu, a kamoli u Banjoj Luci.
Da li zaista mislite da je Mile Radišić samo uz pomoć grupice koja je s njim osumnjičena uspio da izvede cijelu akciju oko preuzimanja većinskog paketa “Medicinske elektronike” za male pare i preuzimanja zemljišta u centru grada?
-To je nemoguće. Prvo, sam nikada nije mogao doći do tolikog zemljišta u centru grada. Drugo, on sam nikada nije mogao izmijeniti regulacioni plan, kao što nikada nije mogao sam napraviti predugovore sa “Telekomom”, “Delta holdingom” i još nekim kompanijama kojima je, kako se priča, na toj lokaciji i u zgradi koju bi izgradio namjeravao prodati poslovne prostore, a gradu tri etaže podzemnih garaža.
Njegov uticaj nije toliki. Radi se o tome da je on bio bočni igrač za najviše šefove SNSD-a. Bez njih to apsolutno nije moglo proći.
Rekli smo gdje je u ovom trenutku vlast, ali gdje je opozicija i šta ona nudi?
-Najveći problem opozicije nastao je onog trenutka kada su tri parlamentarne stranke, koje realno čine opoziciju - SDS, PDP i Srpska radikalna stranka RS, u martu napravile koalicioni sporazum.
Bilo bi puno korisnije da je odmah napravljen širi politički blok. Danas bi opozicija bila ujedinjena, djelovala bi jedinstveno i uspjela da pobijedi režim koji se jako ozbiljno priprema za izbore.
Međutim, od tog 28. marta, kada su te stranke potpisale koalicioni sporazum i pozvale sve ostale opozicione stranke, nevladine organizacije i pojedince da im se pridruže, do danas tom bloku nije pristupio baš niko. Ključno je pitanje- zašto? Bilo je logično da te tri opozicione stranke, ako iskreno žele pobjedu, dovedu društvo do potpune polarizacije, a birače pred jednostavnu dilemu- da li glasati za režim ili protiv režima. To je bio način da se režim pobjedi. Nažalost, do takve situacije nije došlo i to je u značajnoj mjeri umanjilo šanse za pobjedu, iako je režim zreo da bude poražen. Treba samo daleko organizovanijeg protivnika. Takvog protivnika pojedinačno u opoziciji nema, jer mi u opoziciji djelujemo kao rakova djeca, rasuti na sve strane, bez zajedničkog cilja, djelovanja, zajedničkih meta i antirežimskih postvaki.
Jasno je da ne možemo imati zajedničke politike, ali možemo imati neke zajedničke principe kada je u pitanju odnos prema režimu. Toga, međutim, nema.
Na drugoj strani, režim maksimalno koristi društvena sredstva za svoju predizbornu kampanju. Prije nekoliko dana Vlada je bombastično najavila da odobrava drugu tranšu sredstava pomoći nerazvijenim i izrazito nerazvijenim opštinama u RS koja ukupno iznosi 1,1 milion KM.
Samo dva dana ranije duplo više novca daje režimskim medijima- milion KM RT RS, 400 hiljada KM “Nezavisnim novinama”, 400 hiljada “Glasu Srpske”, 380 hiljada maraka “Fokusu”.
Radi se o novinama koje su apsolutno u njihovom vlasništvu ili vlasništvu tajkuna okupljenih oko SNSD-a. Duplo više sredstava Vlada daje režimskim medijima, koji su navodno u teškoj situaciji, nego nerazvijenim opštinama.
Opet apsurd. Vlada daje 400 hiljada KM samo jednom od svojih režimskih medija, a potom donosi uredbu kojom smanjuje dnevnice za putovanja u RS i BiH sa 30 na 20 maraka. Prosta računica – 40 hiljada dnevnica sa uštedom po deset maraka je koštalo tih 400 hiljada KM koje su u isto vrijeme date “Nezavisnim novinama”.
Postavlja se pitanje - po kojim kriterijima je nekoliko privatnih medija dobilo pomoć od Vlade RS. Jasno je da se radi o predizbornom potezu, trošenju novaca za medije kako bi se oni koji nisu disciplinovani disciplinovali, a da oni disciplinovani, i oni koji su njihovi, budu još jači u provođenju medijske kampanje za račun aktuelne vlasti.
POLITIČKI VRH SRBIJE OVDJE KONSTANTNO PODIŽE TENZIJE
Da li predsjednik Srbije Boris Tadić podržava Dodika smatrajući da će on jednog dana zaista otcijepiti RS i da će na taj način kompezovati gubitak Kosova?
-Previše su ozbiljni da bi tako razmišljali, ali u političkom vrhu Srbije postoji potreba da se ovdje konstantno diže tenzija. Podizanje tenzija u RS u etničkom smislu ide u prilog politici Beograda, jer oni na taj način djeluju prema međunarodnoj zajednici i ovdje se najčešće pojavljuju kao vatrogasci. Nema nijednog međunarodnog političkog skupa na kojem neko iz ljudi iz vrha DS-a, bilo Tadić, Cvetković ili Jeremić nije ponovio da Srbija podržava teritorijalni integritet BiH. Oni, dakle, brane BiH od Milorada Dodika koji najviše podiže tenzije svojim izjavama o secesionizmu, o referendumu, samostalnoj RS. Ne mogu da vjerujem da to nije dogovorena politika po principu – ja ću da palim, vi ćete da gasite. Sve to zajedno ostavlja utisak brige Srbije za BiH, a po meni je to dogovorna politika u kojoj se drže konstantne tenzije u BiH, dok se Srbija u regionalnim okvirima pozicionira kao značajan faktor, upravo na rečenici - mi podržavamo teritorijalni integritet i suverenitet BiH. Stvorena je tenzija, koja traje i trajaće sve dok to bude politički interes struktura i u Srbiji i u RS. Uglavnom, gotovo cijeli politički vrh Srbije danas je u funkciji promocije SNSD-a ili predsjednika te stranke lično. To je nekorektno. Svi se uprežu da stvore utisak da u RS ne postoji politička alternativa. Jadno je društvo koje nema alternative, jer društvo koje nema alternative jednog dana će završiti tragično.
S obzirom na sve što ste rekli, da li uopšte opozicija može pobijediti režim? -Ja govorim o ukupnom zbiru. Opozicija može pobijediti režim u svakom slučaju, ali je mogla da ga brutalno porazi, sa ozbiljnom razlikom u biračkom tijelu da se ujedinila. Recimo, kada bi svi predstavnici opozicije održavali zajedničke konferencije za novinare ne bi mogli da ih ignorišu ni režimski mediji. Objedinjena opozicija bi mogla da vrši pritisak na sve, a onda bi se uočila volja i želja ujedinjene opozicije da pobijedi režim. Ta volja je morala da bude uobličena na ozbiljan način, a ne samo kroz objedinjavanje stranaka, već je trebalo tačno da se zna koje su to ličnosti koje će iznijeti taj veliki posao pobjede režima. To znači da je trebalo da se zna, ne samo ko će biti kandidati opozicije za člana Predsedništva BiH i predsjednika RS, već i ko će biti kandidat opozicione koalicije za predsjednika Vlade RS, predsjednika Narodne skupštine, odnosno da se zna personalni profil ljudi koji ostaju zajedno bez obzira na ishod izbora. Ti ljudi su trebalo javno da objave svoj cilj. Taj cilj je pobjeda režima i oni ostaju zajedno bez obzira šta će se dogoditi na izborima.
Da li ste to pokušali dogovoriti sa ostalim opozicionim predstavnicima, prije svih sa liderom SDS-a Mladenom Bosićem?
-Pokušavao sam to sve vrijeme sa cijelom opozicionom koalicijom. Dokument koji smo im mi ponudili za dopunu koalicionog sporazuma je sadržavao upravo te odrednice. Međutim, volje za proširenje koalicije na sporazumnoj osnovi nije bilo. Nama je na kraju jedino preostalo da ne otežavamo posao koaliciji “Zajedno za Srpsku”. DP je u poslednjem trenutku odustala od kandidature za predsjednika RS i tako indirektno pomogli tu koaliciju, jer nećemo da svojim učešćem na izborima za predsjednika RS na bilo koji način pomažemo kandidatu SNSD-a Miloradu Dodiku. Jednostavno, nismo željeli da naš kandidat odvuče ijedan jedini glas koaliciji koja se bori protiv režima.
S druge strane, tri političke stranke koje čine tu koaliciju (SDS, PDP i SRS RS) nametnule su stav da su one ključ opozicije, do te mjere bitan da svi ostali mogu biti u opoziciji samo ako im oni daju sertifikat. Oni su se pretvorili u komisiju za sertifikaciju, ali ja tu njihovu vrstu sertifikata ne priznajem. Činjenica je da smo mi u opoziciji kao i oni, ali nam je žao što nismo u koaliciji, a mogli smo da budemo.
SNSD optužuje opoziciju da je plaćenička, da je plaća međunarodna zajednica i da bi pobjeda opozicije značila kraj RS, odnosno da je glas za SNSD glas za opstanak RS!?
-Apsolutni sam protivnik stvaranja nekog utiska ekskluzivnosti u nacionalnom smislu i takve vrste identifikacije - SNSD jednako RS, SNSD jednako Milorad Dodik i na kraju RS jednako Milorad Dodik. Iz toga proizilazi izborni slogan SNSD-a – “Zauvijek Dejton, zauvijek RS”, koji se može zamijeniti samo jednom jedinom riječju- zauvijek Mile. To je, u stvari, suština njihovog izbornog slogana. SNSD ne samo da privatizuje navodnu brigu za interese RS, već privatuzuju sve - i državnu imovinu i naše privatne živote i sudbine, prisluškivanjem, praćenjem…
Ja ne želim da živim u društvu u kojem se kreira režim. U takvoj vrsti političke zamke se nalazio SDS od 1996. do 1998. godine i onda se rasuo kao mjehur od sapunice. Smatram da će i politika SNSD-a u jednom trenutku da se raspe kao mjehur od sapunice, jer jednostavno takva politika privatizacije države, institucija, naroda, u jednom trenutku mora da pukne. Imati eksluzivna prava znače i ekskluzivnu odgovornost. Svako ko ima apsolutnu vlast mora da ima i apsolutnu odgovornost. Onog trenutka kada na dnevni red dođe odgovornost govoriće se o apsolutnoj, a ne djelimičnoj odgovornosti.
NE ŽELIM DA VRAČAM
Kakav izborni rezultat očekujete za DP na oktobarskim izborima?
Očekujemo da postanemo parlamentarna stranka. Ne želim da vračam, gledam u kuglu ili bacam grah i pogađam koliko će to biti mandata. Želimo što više mandata i u Narodnoj skupštini RS i parlamentu BiH.
DRAŽA MIHAILOVIĆ SE BORIO PROTIV FAŠIZMA
Nedavno stena Ozrenu položili cvijeće na spomenik četničkom generalu Draži Mihailoviću, što je propraćeno ne baš povoljnim reakcijama!?
-Položio sam vijenac na spomenik na mjestu gdje je Draža Mihailović na početku 1941. godine odbio saradnju sa fašizmom i objavio rat fašističkoj Njemačkoj. To mjesto i taj čin zaslužuju da se prema njemu tako odnosi.
Ljudi koji ne znaju i ne razumiju, ipak će morati malo da uče.
Četnici su u Drugom svjetskom ratu počinili strašne zločine nad nesrpskim stanovništvom!?
-I nad Srbima.
Osim toga, četnici su bili i kolaboracionisti sa fašističkom Njemačkom!?
-Nije to baš tako. Sve ima svoj istorijski okvir. Draža Mihailović se evidentno borio protiv fašizma i za to dobio najviši orden od američkog predsjednika. Bio je čovjek o kojem je američka kinematografija snimala film posle Drugog svjetskog rata. Na kraju krajeva, on je pogubljen. Ne može se iz cijelog spektra njegovog djelovanja izvući samo ono što je negativno i staviti ga u kontekst fašističkog kolaboracioniste. Ne može se on izjednačavati sa Pavelićem i njegovim ustašama niti postoji jednakost između četničkog pokreta i Handžar divizije, koja je bila organizovana jedinica u okviru fašističkih jedinica. Na kraju krajeva, ja sam položio vijenac na mjestu gdje je Draža Mihailović objavio rat fašizmu, što zaslužuje da bude primjećeno od svakoga ko normalno razmišlja o prošlosti. Taj antifašistički spetktar politike Draže Mihailovića za mene je nešto što vrijedi poštovati, kao što treba osuditi sve ono što je bilo anticivilizacijsko, kao zločine koji su učinili dijelovi četničkog pokreta.
(zurnal.info)
Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica Oslobođenja, posljednjih nekoliko mjeseci stalna je meta Avazovih novinara, koji ne biraju sredstva i metode, a pogotovo riječi kada žele nekoga diskvalificirati. Za Žurnal Vildana Selimbegović objašnjava šta se krije iza tih napada
Kako komentarišete posljednji, prilično neugodan i vulgaran, napad Dnevnog avaza na vas?
Ja ne mogu ni izbrojati koliko je puta Dnevni avaz napao na moju malenkost. Ali to traje još od jeseni 2008. godine kada sam došla da uređujem Oslobođenje. I od tada traje kontinuirani napad na mene i Oslobođenje.
Čini se da su napadi učestali u posljednje vrijeme?
Mogu pretpostaviti da je vlasnik Dnevnog avaza, a odnedavno i vlasnik političke partije, naprosto nezadovoljan što je njegova novina postala irelevantna. Mustafa Spahić je tu novinu nazvao topovnjačom, što zapravo i jeste, i samo služi privatnim interesima Fahrudina Radončića. A povod za atak na mene je vjerovatno tekst koji sam objavila u Oslobođenju o finansijskom izvještaju i gradnji tornja. Ja razumijem da se kredit u svrhu odlaska na more ili negdje na odmor može odobriti u roku od 24 sata, ali isto tako smatram da nijedan građanin u Bosni i Hercegovini ne može dobiti 22 miliona maraka u roku od 24 sata.
Da li ćete tužiti Avaz?
Dnevni avaz je protiv mene podigao više od 40 tužbi. Ja nikada u životu nisam nikoga tužila za neki tekst objavljen u novinama, i smatram da se ti sporovi ne trebaju rješavati na sudovima. Dakle, nema potrebe da se ja s nekim raspravljam na sudu oko nekog teksta. U Oslobođenju imamo rubriku “Poligon” i tu se svako može obratiti ukoliko ima primjedbi na neki tekst. A Dnevni avaz nikada u svojoj historiji nije imao sličnu rubriku, i izgleda nemaju namjeru napraviti takvo nešto.
Prije nekoliko dana Sead Numanović, glavni i odgovorni urednik Dnevnog avaza je napisao da ste “vjerna kopija potrčka Slobodana Miloševića- prvog čovjeka Politike Živorada Minovića. To su prilično teške optužbe...
Sead Numanović može pisati šta god hoće, samo neka piše argumentovano, jer to do sada nije činio.
Očekujete li da će u vašu odbranu stati kolumnistica Dnevnog avaza Sanja Vlaisavljević, koja se svesrdno zalaže za kulturu dijaloga?
Gospođa kultura dijaloga?! Ne, od nje ne očekujem ništa, a najmanje da me brani od novine za koju piše. Ona se uglavnom bavi time da napada mene, još više recimo kolegu Senada Avdića iz Slobodne Bosne...
Autori bilo kakve kritike Islamske zajednice i reisa Cerića odmah od strane Dnevnog avaza bivaju optuženi da su islamofobi, alkoholičari, sjecikese... Kako to komentarišete?
Alkoholičar nisam, i šta bih sad trebala da imam neki papir, karton koji to potvrđuje, jesam li ili nisam. A islamofob sam postala onda kada sam uradila intervju sa Mustafom Spahićem u Oslobođenju, u kojem je on naglasio da nikako ne može biti moralno da se u godini recesije gradi zgrada Rijaseta od 10 miliona maraka, a narod s druge strane jedva preživljava.
Da li se napadi vas mogu povezati sa predstojećim izborima u oktobru?
Vjerovatno mogu. Pretpostavljam da ovakvi napadi trebaju da posluže kao primjer ljudima šta bi im se moglo desiti i šta očekivati ako ne budu glasali za stranku Fahrudina Radončića.
Spočitavaju vam “lažno moralisanje i mržnju prema uspješnim Bošnjacima”. Na koje uspješne Bošnjake se misli?
Gospodin Radončić sebe smatra uspješnim Bošnjakom. On uglavnom pravi velike intervjue sam sa sobom, voli se uspoređivati sa Donaldom Trumphom i Gazi Husrev-begom. Ali kada bolje pogledate, Gazi Husrev-beg nije imao svog Ramiza Džaferovića i nije završio Likovnu akademiju u Nikšiću. Zaista mislim da se on smatra uspješnim Bošnjakom zbog tornjeva i plate od 1300 maraka. Moja plata nije tolika, malo je veća pa se opet ne smatram uspješnom, i nemam tornjeve. Uostalom, možda misli na uspješne Bošnjake, njegove prijatelje, ljude uglavnom sa crnih lista.
(zurnal.info)
Iako v.d. direktora JU Djeca Sarajeva Arzija Mahmutović tvrdi da sarajevski vrtići imaju odličnu hranu, zanimalo nas je šta zaista podrazumijeva taj jelovnik. Saznali smo da mališani ne dobijaju dovoljno mlijeka i mliječnih proizvoda, voća i integralnih žitarica
Zeleni čaj s limunom, narodni ili planinski crni čaj, te pašteta, sardine ili parizer – nije riječ o doručku prosječnog bauštelca već prosječnog trogodišnjaka u nekom od sarajevskih vrtića koji pripadaju JU Djeca Sarajeva. S izuzetkom ručka, nutricionistički najčešće prilagođenog malenim korisnicima, preostala dva dnevna obroka – doručak i užina – najčešće su salama, eurokrem ili pašteta, s obiljem šećera, umjetnih boja i konzervansa. Djeca u ovim vrtićima ne dobijaju dovoljno mlijeka i mliječnih proizvoda, voća i integralnih žitarica.
- Jelovnici se pripremaju u skladu sa vremenskim uslovima, starosnoj dobi djece, a posebno se brine o kalorijskim, energetskim potrebama i materijama zaštitnog karaktera za organizam djece. Hrana je prema standardu i normativu. Normativ ishrane diktira i određuje šta djeca treba da jedu, u kojim količinama i naravno, šta je to što utiče na njihov pravilan rast i razvoj. Znači jelovnici se pripremaju u skladu sa Hasap programom – rekla je svojevremeno v.d. direktora Arzija Mahmutović. S obzirom na, tvrde, ograničena finansijska sredstva prilikom odabira proizvoda Ustanova se često oslanja na donirane proizvode ili najjeftinije na tržištu. Primjera radi, kada se u jelovniku spominje pileći parizer misli se na tačno određenu marku salame, jednu od nekvalitetnijih na tržištu. Proizvođača i ime ne navodimo iz razumljivih razloga, ali sastav s vanjske etikete da: mehanički otkošteno meso peradi, biljna masnoća, voda, pileća kožica, kukuruzni škrob, proteini soje, konzervans E 250, emulgator E 450, antioksidans E 300, E 325, pojačivač ukusa E 621, zgušnjivači E 407, E 412, E 415, aroma E 631, boja E 124, začini. Osim ove salame, djeci se za doručak ili užinu serviraju i pašteta, džem, eurokrem, margarin, te sardel pasta, koju u kuhinji ustanove pripremaju od konzervisane ribe.
Podsjetiti ćemo da je oko šest i po miliona KM prihoda u prošloj godini JU Djeca Sarajevo (naplata od roditelja: 3.169.054 KM) raspoređeno na sljedeći način:
Bruto plate: 3.720.000 KM
Naknade troškova zaposlenih (topli obrok, prevoz, otpreminine u penziju, pomoć u slučaju smrti ili bolesti): 1.186.700 KM
Režijski troškovi 593.410 KM
Materijalni troškovi (hrana za djecu, didaktički materijal, materijal za čišćenje, kancelarijski materijal, materijal za održavanje zgrada i opreme, ugovorene usluge, osiguranje) 639.295 KM
Kapitalni izdaci: 303.743 KM
Ukupno rashodi: 6.443.148 KM
VOĆE KAO IZNIMKA
Za razliku od margarina (potpuno nepreporučljivog u ishrani djeteta), paštete i salame, te eurokrem namaza, voće se djeci služi dva puta mjesečno, za užinu s keksom. Za doručak se mnogo češće od mlijeka ili mliječnih napitaka djeci daju planinski ili narodni čaj s limunom a jogurta i sličnih proizvoda na jelovniku uopšte nema.
Tokom jula za doručak je 12 puta poslužen čaj, dvaput karamel mlijeko, triput kakao i jednom mlijeko. Evo nekoliko primjera dnevnih jelovnika u julu:
doručak – čaj i pašteta, ručak – špagete sa sirom i pavlakom, užina – eurokrem;
doručak – čaj, zdenka sir, ručak – sataraš i sok, užina – pašteta;
doručak: narodni čaj s limunom, prženice, ručak – šareno varivo, sok, užina – margarin
doručak – čaj i pašteta, ručak – grašak s krompirom, sok, užina – eurokrem.
U mlađoj grupi, u vrtićima ih nazivaju bebama, nije rijetkost da se djeci za dva ili sva tri obroka ponude šećerne “injekcije”. Tako će za doručak biti poslužen puding (sastav: kukuruzni škrob, aroma, so, boja – karmin i ekstrakt paprike), za ručak supa i povrće a za užinu čokolino. Primjera radi, 23. jula djeci je i za doručak i za užinu poslužen sutlijaš, a nekoliko dana ranije za doručak su imali čokolino, za užinu frutolino.
Samo četiri puta tokom jula bebama je za obrok posluženo voće. Starijoj grupi skoro svakodnevno se
služe sokovi sa visokim udjelom šećera i niskim udjelom voća.
MARGARIN UMJESTO JOGURTA
U predočenim jelovnicima za juli doktorica Amra Junuzović, specijalista pedijatrije, kao problem navodi manjak voća i mliječnih proizvoda ali pozdravlja raznolikost namirnica kada je u pitanju glavni obrok – ručak:
- Ručak je izbalansiran - supa, meso, povrće. Zastupljene su važne i zdrave namirnice. Pozdravljam i upotrebu džema kao zdrave slastice, te upotrebu ribe, koju vidim u sardel pasti. U jelovniku za bebe vidim dosta žitarica, mlijeka i povrća. S druge strane, vidim pretjeranu upotrebu čaja za doručak, nedostatak voća, manjak mlijeka i mliječnih proizvoda. Primjera radi, jogurt je idelna namirnica za dijete a ne vidim ga uopće u ovim jelovnicima. Također, margarin baš i nije uobičajena namirnica u dječijoj ishrani.
Doktorica Junuzović ističe da je jednako važna i kvaliteta i porijeklo namirnice. Smisao doručka bi, kaže, bio dati djetetu brzu injekciju energije ali i “materijal” potreban za kasnije aktivnosti. Ako se za taj obrok posluži čaj i pašteta pitanje je koliko je djetetova potreba ispoštovana. Upozorava također kako u djetetovoj ishrani ne bi tebalo biti zastupljeno previše jednostavnih šećera. U vrtićima ih djeca dobijaju svakodnevno, dva ili više puta, kroz sokove sa šećerom, zašećerene čajeve, eurokrem, džemove i ostale slatke namaze.
U susjednoj Hrvatskoj je 2007 napravljena prava revizija jelovnika u vrtićima i školama a osnovni principi su:
Djeca od jedne do šest godina svakodnevno moraju dobivati mlijeko i mliječne proizvode, meso, perad, jaja, mahunarke, orašaste plodove i sjemenke u mljevenom obliku
jedan do dva puta sedmično ribu, žitarice, proizvode od žitarica i krompir, te voće i povrće.
Proizvodi s visokim udjelom masti, šećera i soli daju se rijetko u razmjerno malim količinama
Preporučuje se sezonsko, svježe i termički pripremljeno povrće, no u slučaju nedovoljne opskrbe sezonskim povrćem mogu se koristiti gotove industrijski pripremljene dojenačke povrtne kašice ili iznimno zamrznuto povrće.
Za pripremu obroka preporučuju se biljna ulja (maslinovo, suncokretovo i od kukuruznih klica) te maslac, a ne preporučuje se upotreba margarina
Ne preporučuje se dodavanje začina niti dosoljavanje hrane, kao ni primjena vitaminskih napitaka u prahu.
Suhomesnati proizvodi ne preporučuju se djeci do 3 godine, no starijoj djeci mogu se dati naresci kod kojih je vidljiva struktura mesa, poput nareska od purećih ili pilećih prsa, šunke, te samo povremeno pileće ili pureće hrenovke
Autori programa dozvoljavaju i upotrebu industrijskih kompota (u slučaju loše opskrbe svježim voćem), no oni se moraju razrijediti vodom.
Ni ove izmjene nisu bile dovoljne, pa su u septembru prošle godine, prije početka nove školske godine, poduzete još rigoroznije mjere. S dječijih jelovnika izbačene su sve kupovne paštete (koriste se domaće proizvedene od mesa ili ribe), hrenovke, salame i zašećereni napici.
Jedu se integralni hljeb i peciva, miješani i polubijeli hljeb te žitarice kao prilog ili kao dodaci juhama i umacima. Djeca piju domaću limunadu, a vodi se briga o stvaranju navike pijenja vode.
Sve izmjene poduzete su jer, navodi se u brojnim programima: promicanje pravilne prehrane u dječjoj dobi znači smanjivanje kasnijeg rizika od bolesti poput kardiovaskularnih, dijabetesa tipa II, karcinoma, gojaznosti i osteoporoze. Reforma prehrane u hrvatskim vrtićima dinamičan je proces koji bi se trebao odvijati u skladu s novim znanstvenim spoznajama i razvojem modernih prehrambenih proizvoda prilagođenih djeci.
Preporuke Ministarstva zdravstva KS
Odavno ljekari upozoravaju na porast broja gojazne djece i oboljenja direktno povezanih sa pretilošću. Upravo s ciljem prevencije gojaznosti kod djece i adolescenata Ministarstvo zdravstva KS izradilo je jelovnike zdrave ishrane. Idealan jelovnik za starije predškolsko dijete tako bi, prema smjernicama Ministarstva, izgledao ovako:
Doručak (jedna od navedenih namirnica iz svake grupe proizvoda):
mlijeko (2,8% ili 0,9%, bijela kafa ili kakao, jogurt, AB kultura, stepko, biojogurt)
crni hljeb – kukuruzni, raženi bez sjemenki, kornfakes, griz, pura
mliječni namaz, pileća prsa, mladi sir, jaje, 1 pileća hrenovka.
Užina (jedna od navedenih namirnica)
Jabuka, kruška, naranča, dinja: 100 grama
banana: 60 grama
jagode-lubenice: 190 grama, 4 kajsije, breskva 140 grama, 20 trešanja, 5 šljiva, 2 dcl malina ili kupina.
Ručak
supa od povrća i jedna od navedenih iz svake grupe namirnica
kuhana tjestenina, riža ili pura, krompir ili grašak, ječmena kaša
bijelo meso peradi, riba, divljač
hrenovke, 4 bjelanjka jajeta ili 2 cijela jajeta
buranija, paprika, prasa...
jabuka kruška, naranča, dinja....
Druga užina:
Razne vrste voća
Večera:
supa od povrća i jedna od navedenih iz svake grupe namirnica
kuhana tjestenina, riža ili pura, krompir ili grašak, ječmena kaša
bijelo meso peradi, riba, divljač
hrenovke, 4 bjelanjka jajeta ili 2 cijela jajeta
buranija, paprika, prasa...
jabuka kruška, naranča, dinja....
Jelovnik za juli 2010 – starija grupa vrtićke djece
Č 1.7.2010. | DORUČAK Planinski čaj i pašteta | RUČAK Sataraš, sok | UŽINA Džem |
| P 2.7.2010. | Karamel mlijeko, pavlaka | Bosanski lonac s mesom | Margo namaz |
|
|
|
|
|
| P 5.7.2010. | Palenta s pavlakom | Grah s povrćem, šarena salata | Pašteta |
| U 6.7.2010. | Čaj, pileći parizer | Legirani špinat s rižom | Keks, voće |
| S 7.7.2010. | Kakao, pavlaka | Pire krompir, ćuftete | Džem |
| Č 8.7.2010. | Čaj, pašteta | Špagete sa sirom i pavlakom | Eurokrem |
| P 9.7.2010. | Čaj, uštipci | Kupus s mesom i krompirom | Namaz, sir, pavlaka i jaja |
|
|
|
|
|
| P 12.7.2010. | Griz s čokoladom | Pileća supa, makaronis jajima i sirom | Pileći parizer |
| U 13.7.2010. | Čaj voćni, pašteta | Rizi bizi, sok | Eurokrem |
| S 14.7.2010. | Kakao, sardel pasta | Musaka s mesom i karfiolom | Pavlaka |
| Č 15.7.2010. | Čaj, zdenka sir | Sataraš, sok | Pašteta |
| P 16.7.2010. | Mlijeko, med, margarin | Pileći paprikaš, šarena salata, paradajz, krastavac | Džem |
|
|
|
|
|
| P 19.7.2010. | Palenta s pavlakom | Grah s povrćem, salata, kupus i paradajz | Pašteta |
| U 20.7.2010. | Čaj, namaz od sira i jaja | Špagete s faširanim mesom | Keks, voće |
| S 21.7.2010. | Karamel mlijeko, pileći parizer | Boranija s krompirom | Eurokrem |
| Č 22.7.2010. | Čaj zeleni, pavlaka | Dinstana riža i pileće meso u saftu | Džem |
| P 23.7.2010. | Čaj narodni limun, prženice s jajima | Šareno varivo, sok | Margo namaz |
|
|
|
|
|
| P 26.7.2010. | Griz s čokoladom | Čorba s povrćem, makaroni, sir, jaja | Pileći parizer |
| U 27.7.2010. | Kakao, margarin, jaja | Sataraš, puding | Pavlaka |
| S 28.7.2010. | Čaj zeleni s limunom, sardel pasta | Pire krompir, paprike s mesomi rižom | Džem |
| Č 29.7.2010. | Čaj narodni, namaz pašteta | Grašak s krompirom, sok | Eurokrem |
| P 30.7.2010. | Čaj voćni, zdenka | Mađarski gulaš s mesom, šarena salata | Sir, namaz |
Jelovnik za bebe
| Č 1.7.2010. | Keks s mlijekom | Supa, pasirano povrće s rižom i piletinom | Čokolino |
| P 2.7.2010. | Sutlijaš | Supa, pasirani pire i krompir | Frutolino
|
|
|
|
|
|
| P 5.7.2010. | Griz na mlijeku s čokoladom | Supa, pasirane tikvice | Rižolino |
| U 6.7.2010. | Čokolino | Supa, pasirano miješano povrće | Pasirano voće, keks |
| S 7.7.2010. | Sutlijaš | Supa, pasirani kupus s mesom | Medolino |
| Č 8.7.2010. | Puding | Supa, pasirana riža s mrkvom i piletinom | Čokolino |
| P 9.7.2010. | Zobene pahuljice | Pasirano šareno varivo s mesom | Keks s mlijekom |
|
|
|
|
|
| P 12.7.2010. | Griz na mlijeku s čokoladom | Supa, pasirani karfiol | Frutolino |
| U 13.7.2010. | Zobene pahuljice | Supa, pasirani krompir s mesom | Pasirano voće, keks |
| S 14.7.2010. | Keks s mlijekom | Supa, pasirani grašak | Puding |
| Č 15.7.2010. | Medolino | Legirani špinat | Čokolino |
| P 16.7.2010. | Sutlijaš | Supa, pasirano šareno varivo s mesom | Rižolino |
|
|
|
|
|
| P 19.7.2010. | Griz na mlijeku s čokoladom | Supa, pasirana riža s povrćem i piletinom | Frutolino |
| U 20.7.2010. | Čokolino | Supa, pasirane tikvice | Pasirano voće I keks |
| S 21.7.2010. | Keks s mlijekom | Supa, pasirani karfiol s mesom | Zobene pahuljice |
| Č 22.7.2010. | Puding | Supa, pasirana buranija |
|
| P 23.7.2010. | Sutlijaš | Supa, pasirano povrće s piletinom | Sutlijaš |
|
|
|
|
|
| P 26.7.2010. | Griz na mlijeku s čokoladom | Supa, pasirano povrće s pire krompirom | Medolino |
| U 27.7.2010. | Zobene pahuljice | Supa, pasirani karfiol s mlijekom | Pasirano voće, keks |
| S 28.7.2010. | Keks s mlijekom | Pasirani mladi grašak sa sirom | Puding |
| Č 29.7.2010. | Čokolino | Supa, pasirana riža s povrćem i piletinom | Frutolino |
| P 30.7.2010. | Sutlijaš | Pasirano šareno varivo s mesom | Rižolino |
(zurnal.info)
Semir Demirović, sin preživjelog logoraša Sadika Demirovića, pre par dana, tačnije u noći između subote i nedelje, doživeo je teško maltretiranje od strane crnogorskih carinskih službenika na graničnom prelazu Dračinovac između Srbije i Crne Gore.
Semir je putovao iz Novog Pazara ka Crnoj Gori i kako nam je kazao, nije ni sanjao šta ga očekuje.
-Srbijanska kontrola je prošla bez problema. Uredno su mi pregledali dokumenta i ja sam nastavio dalje. Na crnogorskom prelazu su mi takođe uredno pregledali dokumenta nastavio sam put-kazao je Demirović.
Semir govori kako je bio iznenađen kada je samo par trenutaka kasnije bio ponovo zaustavljen i čuo kako carinski službenik govori:”Eno onog balije”.
-Uplašio sam se strašno. Sjetio sam se '92. kada su na isti način mog oca oteli i odveli ga u nepoznatom pravcu. Nisam znao šta me očekuje-kazao je Semir.
Carinski službenik je, prema Semirovim rečima, govorio da ga on može zadržati punih šest sati bez ikakvog razloga.
-Uzeo mi je pasoš i izašao napolje. Pokušavao sam da saznam o čemu se radi, ali bezuspešno. Sedeo sam sa lisicama na rukama i čekao šta će dalje biti.
Nakon više od sat vremena, Semir se obratio policijskom službeniku, koji takođe nije hteo da mu kaže zašto ga zadržavaju. Nešto kasnije, pojavio se i carinski službenik i vratio Semiru pasoš.
-Na posletku sam pitao tog carinskog službenika, koji je bio razlog mog zadržavanja. Odgovorio je da on to može da uradi kad god hoće i da će to uvek raditi kada ja budem prolazio ovde-kazao je Semir.
Semir govori da je upamtio broj carinskog službenika i najavio pokretanje tužbe. On ne želi ništa drugo, sem da sazna, zašto su ga zadržali i da li ima razlog da strahuje kada ponovo bude bio na ovom graničnom prelazu.
(zurnal.info)
Danas je 15 godina otkad je Tribunal u Haagu (ICTY) podigao optužnice protiv bivšeg predsjednika Republike srpske Radovana Karadžića i bivšeg zapovjednika Vojske RS-a generala Ratka Mladića
Prvu optužnicu protiv njih ICTY je podigao 25. jula 1995. za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Četiri mjeseca kasnije taj sud podigao je drugu optužnicu za zločine u Srebrenici, koja Karadžića i Mladića tereti za genocid i zločine protiv čovječnosti, počinjene nakon što je Vojska RS-a zauzela taj grad.
Glavni srbijanski tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević izjavio je kako se potraga za bivšim zapovjednikom vojske bosanskih Srba Ratkom Mladićem nastavlja bez obzira na zahtjeve obitelji toga haškog optuženika da ga se proglasi mrtvim.
"Mi radimo i dalje i ne bavimo se onime što radi obitelj Mladić koja drži Srbiju kao taoca", izjavio je Vukčević.
Srbijanski tužitelj je istaknuo kako se provjera svaka tvrdnja i navod o tome gdje bi se Mladić mogao skrivati te je podsjetio kako je i glavni haški tužitelj Serge Brammertz u svom posljednjem izvješću o suradnji Srbije s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju jasno konstatirao kako je Mladić živ.
Komentirajući zahtjeve Brammertza da srbijanski Akcijski tim za za uhićenje ratnih zločinaca promijeni način na koji se do sada tragalo za Mladićem i Goranom Hadžićem, Vukčević je istaknuo kako je nakon promjena u sastavu tog tima pokazana jasna volja da se preostali bjegunci uhite i izruče ICTY-u.
"To je prije svega interes Srbije ali i regije", kazao je Vukčević. "Dvadeset i četiri sata dnevno tragamo za Mladićem i Hadžićem", tvrdi srbijanski tužitelj.
Odgovarajući na pitanje što njegovo tužiteljstvo poduzima u svezi slučaja "Sisak", odnosno zločina počinjenih nad srpskim civilima u tome gradu, Vukčević je kazao kako je taj predmet otvoren na temelju prijave jedne osobe koja je u tom gradu izgubila svoje najbliže.
"To je jedan od rijetkih slučajeva u kojemu još nismo izravno surađivali s kolegama u Zagrebu, što nikako ne znači da se neće ukazati potreba da nam dostave potrebne informacije jer smo do sada međusobno razmijenili 28 predmeta", kazao je Vukčević pojašnjavajući kako je suradnja Tužiteljstva za ratne zločine Srbije i Državnog odvjetništva Hrvatske prethodila sporazumu o ekstradiciji što su ga dvije države nedavno potpisale.
(Fena)
Nakon vrlo direktne i snažne Ničije zemlje i suptilnog, arthaus Pakla, Tanović je napravio film za publiku, koji tu istu publiku ne potcenjuje i ne podilazi joj
Kad je Danis Tanović 2002. godine dobio Oskara za najbolji film van engleskog govornog područja za Ničiju zemlju, to je za mnoge bilo veliko iznenađenje i reditelj je preko noći postao zvezda svetskog glasa. Usledio je nepravedno potcenjeni i zanemareni Pakao po scenariju Kšištofa Kišlovskog i Kšištofa Pješeviča, i veoma slab triler Trijaža sa Kolinom Farelom. Film Cirkus Columbia čijom je svetskom premijerom u petak uveče otvoren 16. Sarajevo Film Festival označava Tanovićev povratak domaćim (i ratnim) temama.
Nestanak amajlije
Radnja filma je smeštena u malo hercegovačko mesto blizu Čapljine u leto 1991. godine. Divko (Manojlović) se vraća posle 20 godina iz Nemačke, crvenim mercedesom i sa mnogo mlađom budućom suprugom Azrom (Stupljanin). Pun para, došao je naoštren da se svima osveti i da izbaci iz svoje kuće ženu Luciju (Furlan) a 19-godišnjeg sina Martina (Ler), kog je poslednji put video kad je bio beba, pokušaće da zadrži uz sebe. U pozadini priče su događaji koji će se pretopiti u krvavi balkanski sukob i odrediti sudbinu junaka.
Tanović je vrlo precizno i uverljivo postavio priču i likove. Divko je pobegao iz Jugoslavije jer mu je, zbog oca ustaše, pretila smrt. Vlast se promenila i sada gradićem vlada prohrvatski nastrojeni gradonačelnik Ivanda (Štrljić) a pukovnik kasarne JNA, Srbin Savo (Goncić) pokušava da mu se suprotstavi. Dakle, stvorila se prava klima za Divkov povratak, samo što je on došao potpuno nesvestan opasnosti koja stiže. Azri je obećao razvod sa Lucijom, ali o tome najmanje razmišlja. Potpuno je opsednut slatkim ukusom osvete, i sa toga će mu misli skrenuti samo nestanak njegovog crnog mačka i lične amajlije.
S druge strane, Lucija je tvrda žena, zauvek ranjena Divkovom izdajom, koja sve čini da njenom sinu bude što bolje. Martin je radio-amater i više od svega želi da uspostavi kontakt sa Amerikom ili Japanom, što je stvar prestiža kod ljudi koji se bave tim hobijem. Njegov najbolji prijatelj Pivac (pevač mostarskog benda Zoster Mario Knezović koji više nego uspešno debituje kao glumac) ima isti hobi, ali je zainteresovaniji za suštinske stvari. U tim godinama, najsuštinskija stvar je seks. Kasnije će se ispostaviti da ni Martin nije ništa manje zainteresovan, i daleko od toga da je manje sposoban, ali dečko je prosto povučen.
Donekle didaktički stav filma prema gledaocu, zbog kog se često dešava da nam junaci govore šta treba da mislimo, ili previše objašnjavaju sopstvene međusobne odnose, nikako nije za pohvalu, ali to u ovom slučaju nije preovlađujući pristup. Takođe, reditelj nam opisuje raspoloženje i atmosferu u Hercegovini u predvečerje rata, pokazujući ko je bio u pravu a ko nije, ko je bio oportunista a ko romantik, i govori nam kako nas je uništila zadojenost neobrazovane većine nacionalističkim dogmama, što iz perspektive od 20 godina kasnije i nije neko veliko majstorstvo. Ipak, ovaj film leži na glumcima od kojih su svi redom sjajno odradili svoje uloge, i time uspeli da malo zamaskiraju neke druge nedostatke. Miki Manojlović se konačno vraća u formu (ili je možda u pitanju kasting? Nije svaki glumac, koliko god dobar bio, za svaku ulogu, pa ćemo se ovde setiti Bese Srđana Karanovića) i liku daje sve što treba da ima: hercegovačku tvrdoglavost i inat, gastarbajtersku bahatost i gnev prognanog koji utiču na sve i svakog koga se dotakne. Mira Furlan je vrlo dobra iako je njen lik scenaristički najmanje razvijen. Ali otkrovenje su beogradska glumica Jelena Stupljanin (nakon uloga po TV serijama i kratkim filmovima pojavila se i u Hitnoj pomoći Gorana Radovanovića) i Sarajlija Boris Ler (pored nekoliko kratkih filmova igra i u bh. segmentu omnibusa Neke druge priče).
Žena trofej
Dok u prvoj polovini filma nema skoro nijednu repliku, Stupljaninova sjajno igra “ženu-trofej” koja je, ispostaviće se, mnogo više od glupe lepotice. I njen screen presence je mnogo više od toga, imamo utisak da gledamo jednu istovremeno snažnu i blagu ženu. Boris Ler posle Mikija Manojlovića ima najviše dijaloških i fizičkih zadataka i ispunjava ih sa velikim talentom, energijom i sposobnošću. Svedoci smo izuzetno iznijansiranog nastupa, posebno za debitanta, i, sasvim moguće, nastanka jedne nove balkanske glumačke zvezde.
Nakon vrlo direktne i snažne Ničije zemlje i suptilnog, arthaus Pakla, Tanović je napravio film za publiku, koji tu istu publiku ne potcenjuje i ne podilazi joj, što je možda i najteža disciplina za balkanske kinematografije. I pored nekih značajnih nedostataka, ovo je veoma uspeo film.
(preneseno s prijateljskog portala e novine)
Zašto sasvim ozbiljno prihvatamo činjenicu da nam je, recimo, Sven Alkalaj ministar vanjskih poslova, a užasno nam je smiješno što je Ekrem Jevrić zvijezda Kanade i Amerike
Sve ovo s Ekremom Jevrićem nije smiješno. Stvarno nije. Nikad nije ni bilo.
...
Dozvolite da se prisjetim poučne priče s davnog zimovanja. Tek smo izrasli u mladiće, bubuljičave, paukolike i kreštave, ali ti nedostaci nas nisu ometali u pokušajima da postanemo pravi muškarci. To smo činili tako što smo ponižavali sve koji su, na bilo koji način, bili slabiji od nas. Te zime žrtva nam je bio dječak kojeg smo ubijedili da je neodoljiv, jak i muževan i da su sve djevojke zaljubljene u njega. Svakodnevno smo pleli tu opsjenu oko njega, nagovarali djevojčice da mu šalju poljupce i pišu ljubavna pisamca, hvalili mu frizuru, trbušne mišiće i brčiće. Pred kraj zimovanja nagovorili smo ga da se na oproštajnom maskenbalu pojavi odjeven kao Tarzan. Takav se i ukazao, utegnut u speedo gaćice, na bini napravio par komičnih sklekova, uvukao stomak, napuhao sve mišiće i sišao u publiku s vidnom erekcijom. Muškarci su aplaudirali i zviždali, a djevojčice vrištale i bježale od njega. On je stajao u praznom krugu na parketu, modar od hladnoće. Bio je januar, ko ne bi... Zbunjeno se okretao oko sebe ne bi li našao oslonac, nečiju podršku... Bez uspjeha. Svi su se jako dobro zabavljali. Bio je maskenbal.
Da ne bih dodatno podgrijavao patetiku scene, izbjeći ću dalji razvoj događaja. Uglavnom, naš Tarzan je konačno vidio napuklinu u lažnom svijetu ili je napokon shvatio vic. Ne znam. Bilo kako bilo, više nije bilo smiješno. Nikad nije ni bilo.
...
Sada se plašim da u Ekremovom slučaju ja ne razumijem vic. Ne bih kvario provod, ali sve ovo što se dešava oko Jevrića nije smiješno, stvarno nije. Nikad nije ni bilo.
Nisu smiješni svi ti intervjui u kojima novinari, ufol jedva obuzdavajući smijeh, Ekremu postavljaju pitanja na koja on ne zna odgovor, nimalo nije smiješno ni kada mu, sve namigujući publici, ukazuju napadno poštovanje i raspituju se za precizne termine svjetske turneje, a stvarno nije smiješno ni kada zatraže da samo za njih, na uvce, a capella, odmuca svjetski hit. Nije zabavno, nimalo nije, gledati kako kikotava gomila oko njega pravi atmosferu lažne euforije, kako se smijulje dok traže autograme i blicaju aparatima.
Groteskno je što ozbiljni, odrasli ljudi učestvuju u kolektivnom kreiranju lažne realnosti, čija će žrtva, u konačnici biti samo Ekrem, a oni će se okrenuti nekoj drugoj zabavi – ukradenom porno snimku ili reality farmerima.
...
Zanimljivo je da mnogi od tih cinika sasvim ozbiljno razumijevaju Gospodu zbog kojih je i Ekrem Jevrić prebjegao u Ameriku. Ta Gospoda, Zvijezde Bosne, Hercegovine, Republike Srpske, oslobođenih zemlja, vjekovnih ognjišta i entitetskih paradržava bez poznavanja ijednog stranog jezika glume diplomaciju po bijelom svijetu, u bossovim odijelima, sa markiranim naočalima i bijelim džipovima izigravaju duhovne autoritete, umišljaju da su nacionalne vođe, predsjednici, premijeri, stranački lideri, menadžeri... sve pod milim bogom i sve sasvim nerealno i nezasluženo.
Njima već godinama stvaramo ugodno okruženje, dajemo im platu, glasamo za njih i ozbiljno raspravljamo o svakoj gluposti koju izreknu... Zašto sasvim ozbiljno prihvatamo činjenicu da nam je, recimo, Sven Alkalaj ministar vanjskih poslova, a užasno nam je smiješno što je Ekrem Jevrić zvijezda Kanade i Amerike? Zašto s podlom arogancijom gradimo lažnu realnost jednom amaterskom pjevaču, a kukavički dozvoljavamo da nam amaterski mafijaši decenijama razbijaju kolektivnu?
...
Šta da znam, ništa ne znam. A nije smiješno. Ni jedno ni drugo. Naprotiv.
(zurnal.info)
Na lokalitetu "Tomića njiva", u samom središtu Ljubuškog, do danas, nakon šest dana iskapanja, otkriveni su posmrtni ostaci 21 osobe, među kojima su zacijelo dvojica franjevaca, žrtava komunističke represije.
Kako je saopćeno, uz tijelo br. 10. i tijelo br. 18 pronađene su franjevačke krunice i ostaci tkanine koja neodoljivo podsjeća na habit. Jedan od franjevaca, po nekim drugim pronađenim predmetima i svjedočanstvima svjedoka, trebao bi biti fra Slobodan Lončar, a drugi bi mogao biti fra Paško Martinac ili fra Martin Sopta.
Na lokalitetu “Tomića njiva”, prema svjedočanstvima, ubijeno je i više od 20 osoba, žrtava komunističkog režima. Većina ih je bila ispitivana i određena za ubojstvo u obližnjoj zloglasnoj "Ozninoj kući", čiji podrum-tamnica i danas jezivo izgleda.
Žrtve su ubijane puškama i strojnicama, nakon toga još im je jedanput pucano iz pištolja u glavu te su gurane niz strminu jame dok se nije napunila.
Osim žice kojom su bili vezani te ponekog metka, uz tijela su nađene i neke osobne stvari, primjerice nožić, puce, dijelovi naočala, osatci obuće i odjeće, ostaci krunica i drugo.
DNK analiza obavit će se na Patologiji u Splitu pod vodstvom prof. dr. sc. Marije Definis Gojanović i prof. dr. sc. Davorke Sutlović.
Otkopavanja još nisu gotova i bit će nastavljena sve dok ne budu pronađeni posmrtni ostatci svih osoba koje se nalaze na ovome mjestu. Nakon toga će biti napravljena DNK analiza, a oni koji misle da se među pronađenim kostima nalaze ostaci i nekoga od njihove rodbine moći će dati krv te će njihov DNK biti uspoređen s DNK uzorkom pobijenih.
- Tada će te kosti ponovno prestati biti broj, dobit će svoje ime i identitet, osobnu prošlost, na jedan način ponovno će biti dio povijesti, mogli bismo reći gotovo oživljeni. Položit će se dostojanstveno u grob kao osobe. Vjerujemo da toliko svatko zaslužuje, a pogotovo oni koji su ubijeni zato što nisu bili po volji određenom političkom sustavu, njegovim čelnicima ili agentima toga sustava, navodi se u saopćenju.
U gradu Ljubuškom nalazi se još nekoliko masovnih grobnica u kojima su zatrpani ljudi pobijeni krajem Drugog svjetskog rata ili u poraću. Istraživanja će biti nastavljena i na tim lokalitetima, kao i na drugim manjima, kaže se na kraju današnjeg saopćenja iz Vicepostulatura.
(Fena)
Nakon čitanke nastranih književnosti Sun Tzu na prozorčiću Predraga Lucića, zagrebačka izdavačka kuća Algoritam objavila je njegovu novu, dvotomnu čitanku Bezgaća povijesne zbiljnosti. Žurnal će u nekoliko nastavka ekskluzivno objaviti svježe Lucićeve lekcije za ponavljače povijesti u drugom razredu
ZBOR JUŽNIH KRETENA: HEJ, KRETENI!
Hej, Kreteni, jošte živi
Riječ naših predaka
Dok u nama mis'o zrije
Njihovih bedaka.
Živi, živi, duh kretenski,
Živjet ćeš vjekov'ma:
Zalud nas je pamet takla
Kad nam nisu doma.
Nek oko nas i u nama
Glupost sve raznese;
Mozak puca, um se valja
Pod nogama blese.
Mi stojimo postojano
Kano budaline;
Proklet bio izdajica
Svoje Kretenine.
Feral Tribune 472, 3. listopada 1994.
PITANJA POVIJESNOG RASPAMEĆENJA
1. A gdje su ovoj pjesmi Hrvati i Srbi?
2. Zbog čega ih autor ne naziva njihovim povijesnim narodnim imenima nego njihovim povijesnim sudbinama?
3. Što znate o etnogenezi Južnih Kretena?
4. Je li povijesni proces kretenizacije bio uvod u proces povijesne revizije?
5. Jamči li proces povijesne revizije, kakav se u historiografiji Južnih Kretena odvija posljednjih dvadesetak godina, uspjeh procesa daljnje kretenizacije?
OUTPUT BRATSTVA I JEDINSTVA
Veličinom i nepomućenom ljepotom svoje socijalističke revolucije, njenim historijskim pobjedama u borbi za slobodu i novim dostignućima u borbi za društveni napredak, za socijalističku demokraciju i humanizam, narodi Jugoslavije vinuli su se – kako to s pravom bilježi Program Saveza komunista Jugoslavije – do vrhunskih moralno-političkih ostvarenja savremenog čovječanstva.
Franjo Tuđman u knjizi „Stvaranje socijalističke Jugoslavije“, 1960.
U vrijeme Jugoslavije Hrvat nije mogao ići u politiku ni u vojsku, osim ako se nije prodavao, ako nije bio spreman za izdaju!
Franjo Tuđman prigodom susreta s hrvatskim iseljenicima u južnoafričkom Johannesburgu, lipanj 1999.
Srpski narod je bio neravnopravan u svim Jugoslavijama.
Ivica Dačić, predsjednik beogradskog odbora Socijalističke partije Srbije, na RTS-u, studeni 2000.
Ako bi se razmišljalo pozitivno, jugoslavenstvo je bilo pokušaj korištenja Srbije za hrvatske nacionalne interese.
Ljubomir Antić na promociji knjige Hrvoja Matkovića "Povijest Jugoslavije", listopad 1998.
Historijski gledano, velikosrpski centralizam se pokazao boljim nego da je uspostavljena federacija 1918. godine.
Dušan Bilandžić u Hrvatskom obzoru, studeni 1999.
Kojemu bi istom cilju moglo služiti i nepravedno suđenje Hrvatima u Haagu i bombardiranje Srbije? Samo obnovi Jugoslavije.
Maja Freundlich u Vjesniku, travanj 1999.
POSLEDNJA IGRA LEKTIRA
Slobodan Milošević: Godine raspleta, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd, 1989.
Franjo Tuđman: Usudbene povjestice, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1995.
Stipe Mesić: Kako smo srušili Jugoslaviju, Globus International, Zagreb, 1992.
Stipe Mesić: Kako je srušena Jugoslavija, Mislavpress, Zagreb, 1994.
Borisav Jović: Poslednji dani SFRJ. Izvodi iz dnevnika, Politika, Beograd, 1995.
Vladimir Bovan: Antologija srpskohrvatskih epskih narodnih pesama, Jedinstvo, Priština, 1989.
Brankica Aćimović: Shizofrenija na razmeđu milenijuma, Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2004.
Knjigu Bezgaća povijesne zbiljnosti možete naručiti na linkovima:
http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=617&id=139568
http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=617&id=139569ž
Gitarski riffovi i buka donekle su zamijenjeni s elektronskim efektima, a vokali podsjećaju na Radiohead i Sonic Youth nakon albuma Sonic Nurs
Autolux je trio koji nam dolazi iz Los Anđelesa i koji je do sada snimio samo jedan album pod nazivom Future Perfect, tačno prije šest godina.
Band je oformljen 2000. godine i odmah nakom formiranja dva puta sviraju u klubu Silverlake Longe da bi u martu 2001. godine objavili svoj prvi EP pod nazivom Demonstration. Band su formirali Carla Azara (bubnjevi, vokal), Greg Edwards (gitara, vokal) i Eugen Goreshter (vodeći vokal, bas). Dvije godine nakon osnivanja, na koncertu sa Elvisom Costelom, Carla je pala s bine i povrijedila rame. Prvi ljekarski nalazi govorili su da bi to mogao da bude kraj karijere za Carlu. Po njenim tvrdnjama tada je bila sigurna da više neće nikada svirati bubnjeve, ali zahvaljujući eksperimentalnom medicinskom zahvatu i ugradnji osam šarafa od titanijuma u rame ona se sasvim oporavila.
Krajem iste godine ulaze u studio i kreću sa snimanjem svog prvog albuma ćija će se realizacija razvući na skoro dvije godine, pa album Future Perfect objavljuju tek u septembru 2004. godine. Finalni miks su radili sa Dave Sardyom, bivšim frontmenom banda Barkmarket. Album je izvanredno primljen kod publike i dobio je odlične ocjene od kritičara, a osnovni razlog je taj da je na albumu majstorski iskombinovano više muzičkih pravaca, noise-pop, post-punk i shoegaze ne ustručavajući se da na pojedinim numerama i jače potegnu, približavajući se čistom noise zvuku.
Nakon šest godina i dugog čekanja objavljuju album Transit Transit koji su snimili u svom vlastitom studiju (Studio 23) pokraj Los Angelesa.
Na prvo slušanje se može zaključiti da je Transit Transit znatno lošiji od njihovog prvijenca. Na svu sreću to je samo na prvo slušanje. Gitarski riffovi i buka su donekle zamijenjeni s elektronskim efektima, a vokali podsjećaju na Radiohead i Sonic Youth nakon albuma Sonic Nurs.
Album otvara naslovna numera sa svojim klavirskim uvodom i maznim vokalom. Druga numera pod nazivom Census nas najviše približava poznatom zvuku Sonic Youtha gdje gitarski riffovi kao ispod prstiju Thurstona Moorea plivaju kroz čitavu pjesmu. Sa Supertoys ponovo dižu čvrstinu nakon što se situacija znatno smirila sa prethodnom Highchair koja je otišla u eksperimentalni prikaz sa sporim skoro trip-hop ritmom. Album završavaju sa teškim, čvrstim i sumornim numerama, poput Audience No. 2, nastavljaju na Kissproof gdje dobijamo divlju, čvrstu i odličnu muzičku formu. Konstantno iritirajući ritam i zvuk gitare koji se ponavlja kroz čitavu pjesmu je glavna odrednica devete numere Headless Sky, gdje zvuk gitare zvuči kao verglanje automobilskog motora. Lagano i sumorno pjevanje Eugena Goreshtera koje je na granici da pređe u šaputanje odlično popunjava konačnu sliku albuma kako se približavamo samom kraju. Za kraj je ostavljena poslastica u trajanju od šest minuta gdje glavni vokal preuzima Carle Azara. Njena minutaža dozvoljava da se kroz pjesmu kombinuju spori i monotoni ritmovi koji se naizmjenično mijenjaju sa brzim, čvrstim i teškim.
(zurnal.info)
U Sarajevu je zabranjeno da vozite ukoliko niste vezali pojas, da imate uključena svjetla za maglu i da pričate na mobitel dok vozite. Sve ostalo je dozvoljeno. Ako su vam u po dana uključena svjetla za maglu, bilo magle ili ne, ili niste vezali pojas, vrlo je velika šansa da će vas policija zaustaviti i napisati kaznu. Ukoliko u tom istom gradu vozite brže od dozvoljenog ili parkirate na mjestu gdje je to zabranjeno, pa makar se sve dešavalo pred očima policije, ne brinite, neće vam niko ništa.
Fotografija koju je naš novinar napravio 23.07. u 13,00 sati nedaleko od zgrade OHR-a najbolje to dokazuje. Na fotografiji se vide dvojica policajaca koji budno prate da li su svi vezani ili neko možda priča na mobitel dok vozi. Istovremeno, na deset metara od njih, u blizini cafea Steleks, na trotoaru je bio parkiran golf . Naravno, to nije smetalo policajacima iako je smetalo svima ostalima. To što ponosni vlasnik nepropisno parkiranog vozila sjedi u obližnjoj kafani i pije pivo, i što će lagano pripit sjesti za volan, nije nikakav problem. Bitno je da kad već sjedi za volanom da ne priča na mobitel.
(zurnal.info)
Suad Kadrić, svjedok Tužilaštva BiH na suđenju za zločin na Korićanskim stijenama, ispričao je danas pred vijećem Suda BiH da je u logoru Trnopolje svakodnevno razgovarao s optuženim Brankom Topolom, kojeg je prepoznao i u sudnici, te kazao da je on bio zamjenik upravnika logora.
Kadrić je kazao da mu je četvrtooptuženi Branko Topola donio 200 maraka i četkicu za zube koju mu je poslala supruga te da ga je nekoliko dana pred odlazak konvoja 21. augusta 1992. godine upozorio da njime ne napušta Trnopolje, ali ga on nije poslušao.
-Noć prije tog konvoja su upali vojnici i tukli logoraše. Ja to više nisam mogao da izdržim i, kada sam ujutro čuo da će biti konvoj, pokazao sam potvrdu da dobrovoljno napuštam Republiku Srpsku i ušao sam u autobus s dva bratića, kazao je svjedok.
Tužilaštvo BiH smatra da su Saša Zečević, Radoslav Knežević, Petar Čivčić, Branko Topola i Marinko Ljepoja 21. augusta 1992. godine na Korićanskim stijenama sudjelovali u osiguranju konvoja civila koji se kretao od Prijedora prema Travniku i selekciji oko 200 muškaraca, koji su potom strijeljani.
Zečević, Knežević, Čivčić i Ljepoja su u to vrijeme, kako stoji u optužnici, bili pripadnici Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, a Topola stražar u logoru Trnopolje.
Svjedok je ispričao kako je u logor Trnopolje došao dobrovoljno nakon što se dva dana skrivao u kukuruzima, jer su srpski vojnici 20. jula upali u selo Rizvanoviće (općina Prijedor) i ubili članove njegove porodice.
Kadrić je u Trnopolju proveo mjesec dana. Tokom svjedočenja prisjetio se da su konvoj osiguravali "vojnici u plavim uniformama".
Svjedok je rekao da se konvoj iz Trnopolja, u kojem se on nalazio, zaustavio u Kozarcu, gdje su se spojili s autobusima i kamionima iz Prijedora.
-U Kozarcu je jedan vojnik u plavim pantalonama i s crnim naočalama rekao da svi koji stoje mogu izaći i preći u kamione iz Prijedora. U autobusu su ostali samo sposobni ljudi, a ja sam izašao jer sam stajao, kazao je Kadrić i pojasnio da je potom ušao u kamion.
Svjedok je rekao kako im je u kamionu vojnik po imenu Željko dao kesu i pod prijetnjom tražio da u nju sakupe 5.000 tadašnjih njemačkih maraka.
-Rekao je da će pred nama zaklati dijete i sve nas pobiti ako ne sakupimo taj novac, kazao je Kadrić.
Na posljednjem stajanju prije razmjene na Vlašiću, kako je ispričao Kadrić, izašao je iz kamiona da bi nasuo vode, ali ga je jedan vojnik vratio nazad.
Svjedok je rekao da je tada vidio "vojnike u plavim uniformama".
-Brzo smo krenuli. Vozili smo se makadamom i htio sam samo malo da udahnem zraka zbog prašine i otvorio sam malo ceradu. Pored puta su bili autobusi iz Trnopolja i pored njih ljudi s rukama na glavi. Kratko sam to vidio i više nisam smio otvarati, kazao je svjedok.
Suđenje se nastavlja 23. augusta, javio je BIRN-Justice Report.
(Fena)
Dženana Šehanović, rođena u Brčkom, diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dobitnica mnogobrojnih internacionalnih nagrada, a povrh svega, najmlađa profesorica klavira u Bosni i Hercegovini. I pored navedenih priznanja i obrazovanja koje ima, Dženana se ne može zaposliti u Osnovnoj muzičkoj školi u Brčkom. Zašto? U namjeri da ostvari svoje osnovno pravo, pravo na rad, ona je uputila otvoreno pismo članovima Predsjedništva BiH, Ambasadoru SAD-a, Visokom predstavniku za BiH, zamjeniku Visokog predstavnika za BiH, te sredstvima informisanja.
Redakcija Žurnala svojim čitateljima i čitateljkama prenosi sadržaj otvorenog pisma Dženane Šehanović.
Poštovani,
Obraćam Vam se pismom u namjeri da još jednom ukažem na nezakonitosti, nepravilnosti i nedopustivo ponašanje nadležnih u vlasti Brčko distrikta i pojedinaca u kancelariji OHR-a Brčko.
Naime, diplomirala sam na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i tako sa 19 godina postala najmlađi profesor klavira u Bosni i Hercegovini. Pored toga, na 17 međunarodnih i domaćih takmičenja osvojila sam 15 prvih i 2 druge nagrade, dobila sam Rektorovu nagradu, diplomirala sa najvišom ocjenom, nastupala sa velikim orkestrima: Sarajevskom filharmonijom, orkestrom Hrvatskog glazbenog zavoda, ansamblom Zagrebačkih solista. Najmlađi sam ikad upisani student na zagrebačkoj akademiji, dobila sam i hrvatsko državljanstvo na preporuku bivšeg hrvatskog predsjednika gosp. Stjepana Mesića.
U mom pokušaju da se zaposlim u Osnovnoj muzičkoj školi u Brčkom (koja nema nijednog profesora klavira) sve to ne znači ništa ili je možda znanje i iskustvo koje sam sticala od svjetski uglednih pedagoga i profesora glavna prepreka da u svojoj domovini i rodnom gradu ostvarim osnovno pravo – pravo na rad.
Konkretno, u Osnovnoj muzičkoj školi u Brčkom je raspisan konkurs za upražnjeno radno mjesto - nastavnik klavira. U uslovima konkursa navedeno je da se za tu poziciju traži VSS nastavnik muzičke kulture. To praktično znači da nastavu klavira može izvoditi teoretičar, muzikolog, kompozitor, dirigent, etnomuzikolog. Osnov za ovakav nezakonit konkurs nadležni su pronašli u nastavnim planovima koje su pripremali i usvajali nadležni u Odjeljenju za obrazovanje, tj. šef Odjeljenja Rizo Ćivić, a na preporuku Osnovne muzičke škole, tj. direktorice Suzane Petrić, a sve s ciljem prikrivanja stanja na odsjeku klavira na kojem nema nijednog profesora klavira.
Pokušavala sam na ovo ukazati pismenim obraćanjem nadležnim u Odjeljenju za obrazovanje i Gradonačelniku Brčko distrikta. Odgovori su nažalost bili tvrdnje da je sve u skladu sa zakonom. Naposlijetku sam se obratila kancelariji OHR-a u Brčkom, tamo gdje sam do sada uvijek nailazila na razumijevanje i podršku. Ovaj puta sam naišla na gospodina Erica Stonecither-a koji je u pismenim obraćanjima potpuno izbjegao odgovoriti na suštinu moga zahtjeva – a to je zaštita zakonitosti. Umjesto toga mi je ponudio utješna obećanja i ohrabrenje za neke buduće konkurse. No, ono što mi je lično saopštio prilikom susreta u kancelariji OHR-a 20. jula zaslužuje poseban osvrt. Rekao mi je kako mu je jasno da se radi o nezakonitostima, ali da on nema namjeru rasčišćavati kriminal koji ovdje već dugo egzistira. Pri tome je ispoljio nedopustivu dozu neljubaznosti i nervoze, a da ne pominjem nediplomatski vokabular i geste.
Stoga Vam se obraćam ovim pismom i apelom očekujući Vašu akciju i konkretne poteze. Ovim obraćanjem se iscrpljuju moji pokušaji i nastojanja da ostvarim i zaštitim svoja prava, a time ukažem na pojavu nezakonitosti koja je prepreka zapošljavanju mnogih mladih stručnjaka u koje se često zaklinjemo.
Moje iskustvo nažalost vodi ka suprotnom zaključku, a to je da je posjedovati znanje i biti spreman prenositi ga na mlade generacije manje važno od partijske lojalnosti, rodbinskih i drugih veza.
(zurnal.info)
Zašto gledati: Zbog intenzivne, uzbudljive i intrigantne priče koja će vas držati do kraja. Pored priče, vrhunska gluma i režija su glavne odlike ovog političkog trilera.
O čemu se radi: Priča prati uspješnog britanskog "pisca iz sjene" Ghosta (Ewan McGregor) koji dobija posao da dovrši memoare bivšeg britanskog premijara Adama Langa (Pierce Brosnan), koji i dalje želi biti aktivan u svjetskoj politici i svoja stajališta iznijeti u knjizi. Odlazi da posao dovrši na ostrvu, ali dan nakon njegovog dolaska, Lang biva optužen da je ilegalno držao osumnjičene teroriste i predao ih CIA. U međuvremenu, dok iščitava memoare svog prethodnika, Ghosta počinju intrigirati okolnosti pod kojima je njegov prethodnik umro: ubistvo, samoubistvo ili nesretan slučaj? On počinje istraživati i dolazi do saznanja da je njegov prethodnik otkrio tragove koji nagovještavaju skrivenu vezu između CIA-e i Langa.
Obrati pažnju: Na pametan scenarij kao i na Adama Langa koji neodoljivo podjeća na bivšeg britanskog premijera Tony Blaira.
Premotati: Nema potrebe.
Ponoviti: Ukoliko ste propustili neku scenu obavezno ponoviti. Svaka scena filma je bitna za razumijevanje priče koja se raspliće tek u zadnjim sekundama filma.
Ekipa: Evan McGregor, Pierce Brosnan, Kim Catrall, Olivia Williams, Tom Wilkinson
Režiser: Roman Polanski
Scenarij: Robert Harris, Roman Polanski
Producenti: Roman Polanski, Robert Benmussa, Alain Sarde, Patrick Wachsberger
Trajanje: 128 minuta
Bojan Škobo pronađen je danas, nakon četiri dana potrage, otkako je nestao na Treskavici.
Ovog dvadesetosmogodišnjaka pronašli su živog lovci koji su bili uključeni za potragu, javili su mediji u RS-u. Pripadnici Civilne zaštite sa Pala su tokom potrage za nestalim Bojanom Škobom na Treskavici pronašli su ranije dio potkošulje sa tragovima crvene boje koja asocira na krv.
Dio potkošulje pronađen je u rejonu prijevoja Rogoj, u općini Trnovo, desetak metara od magistralnog puta na Ćulinovića krivini, saopćeno je iz Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo.
Bojan Škobo nestao 18.jula, a u akciji traženja osim radnika policije bilo je uključeno oko 70 pripadnika Civilne zaštite, Planinarskog društva "Treskavica" iz Trnova, članovi Lovačkog društva "Trnovo" i pripadnici "Kluba spasilaca 2000" sa psima tragačima iz Sarajeva.
Škobo i Mladen Božić su 17.jula boravili u planinarskom domu “Sustavac” na planini Treskavici, da bi se oko 18 sati uputili prema naselju Trnovo, ali su skrenuli sa puta i zalutali u šumi, u kojoj su cijelu noć hodali.
Sutradan su se u jutarnjim satima razdvojili i od tada se Škobi gubio svaki trag.
(Fena)
Uistinu, golemo je srce Vasilija Kačavende. Nema većeg srca od Banjaluke do Nižnjeg Novgoroda Dok su svi u dnevnom boravku gledali Svjetsko nogometno prvenstvo, Vlada Republike Srpske u kuhinji je tiho, iza leđa, da nitko ne vidi i ne čuje, donijela odluku da se mitropolitu dabrobosanskom Nikolaju, te vladiki zvorničko-tuzlanskom Vasiliju i banjalučkom Jefremu, od 1. jula isplaćuju mjesečne penzije od 2.300 konvertibilnih maraka.
Sekretarijat za vjere Republike Srpske objasnio je kako je to "izraz dobre volje i političke zrelosti premijera Milorada Dodika, na inicijativu Međureligijskog vijeća BiH", a to što niste čuli kad je vladika Republike Srpske izrazio svoju dobru volju i političku zrelost, to je, jasno, zbog vuvuzela.
Sve u svemu, tri će popa svakog mjeseca dobijati ukupno gotovo 7.000 maraka, dakle, devet prosječnih plaća, 22 prosječne penzije, ili čak 173 socijalne naknade. U toj matematici, po kojoj jedan penzionirani vladika vrijedi kao tri radno sposobna građanina, sedam običnih neosveštanih penzionera, ili čak 57 bijednika bez igdje ikoga i ikad ičega, krije se naime&valjda odgovor na ključno pitanje. A ključno pitanje nije niti pitanje nečije dobre volje i političke zrelosti, niti pitanje vaše loše volje i političke nezrelosti, već je ključno pitanje: Što će penzioniranom vladiki 2.300 konvertibilnih maraka?
Zaista - sad bez zajebancije - što će nekom vladiki ili mitropolitu 2.300 konvertibilnih maraka?
Kad se zna da penzionirano svešteno lice ima osiguran a) krov nad glavom, b) tri obroka dnevno, c) besplatan prijevoz, i d) zdravstveno osiguranje, te da su njegove potrebe isključivo duhovne naravi, dakle e) dijalog s Bogom, odnosno f) molitva i g) kontemplacija, pa kad se odbiju troškovi od prihoda, ispada da će trojici penzioniranih visokih oficira SPC-a svakog mjeseca ostajati, samo malo da izračunam, hm, dakle, točno po - 2.300 maraka viška.
Ima u Bosni i Hercegovini barem 20.000 ljudi, onih što se hrane u pučkim kuhinjama i što bi se odmah odrekli tih dva soma maraka, samo kad bi imali ono što i bez tog novca imaju penzionirane vladike: krov nad glavom, tri obroka, prijevoz i zdravstveno osiguranje. Ima ih bogami i u Republici Srpskoj Pravoslavnoj cr..., pardon Republici Srpskoj, 5.500 ih ima što žive od 40 maraka socijalne pomoći i rade isto što i vladike i mitropoliti u penziji, ali potpuno besplatno. Ne rade, dakle, ništa i mole Boga. Točnije, ne rade ništa i mole Boga da rade išta.
Mole i vladika Vasilije, i kolega mu Jefrem i mitropolit Nikolaj, ne kažem, jednako ustrajno mole visoka sveštena lica da im stado nađe nekakav posao, a sad znamo i zašto: da mogu iz svoga džepa svakog prvog izdvojiti i sakupiti 6.900 maraka za svoje vladike i njihove penzije.
Raširena je, naime, i općeprihvaćena zabluda - naći ćete je i u ovom tekstu - da penzioniranim vladikama pare ne trebaju. Evo, recimo, samo školovanje na privatnom fakultetu u Rimu za glasovitog srpskog umjetnika Dejana Nestorovića - neupućeni bi ignoranti rekli turbofolk stripera - košta 50.000 eura, dakle, 100.000 maraka. Kakve to veze ima, pitat ćete vi, neupućeni ignoranti. E, pa školovanje talentiranog plesača na štangi, dragi neupućeni ignoranti, plaća vladika Vasilije Kačavenda iz svog džepa. Plus odijela i parfeme za svoga štićenika.
- Vladika mi je rekao: "Dejane, ja nisam Rockefeller, a to što sam ti obezbedio novac za tvoj projekat je od srca" - pričao je nedavno oduševljeni Dejan, otkrivajući tako odakle vladiki Vasiliju novac: od srca.
Uistinu, golemo je srce Vasilija Kačavende. Nema većeg srca od Banjaluke do Nižnjeg Novgoroda. Nije vladika zvorničko-tuzlanski Rockefeller, on je, sad i to znamo, od srca obezbijedio i novac za svoj projekt raskošnog vladičanskog dvora u Bijeljini, "srpskog Versaja". Pao je vladiki tako kamen sa srca, kamen-temeljac arhitektonskog čudovišta koje izgleda otprilike kao rezidencija ruskog kralja zemnog plina koju je dizajnirao Giorgio Armani nakon tri uzastopna moždana udara, opremivši je zalihama iz skladišta stilskog namještaja "Đorđević", te na aukcijama imovine bankrotiranog bahreinskog šeika Abdulaha al Khalife i odbjeglog crnogorskog narko-bosa Darka Šarića. I još je nakon svega ostalo na vladičinom srcu 50.000 eura za školovanje talentiranog stripera Dejana Nestorovića. A, onda je veliko srce vladike Vasilija jednostavno presušilo.
Kad je tako ove zime u Beogradu, večer prije sahrane patrijarha Pavla, posjetio butik "Huga Bossa" u Zmaj Jovinoj, vladika širokoga srca doživio je veliku neugodnost.
- Vaše preosveštenstvo, žao mi je - sva se zacrvenila sirota prodavačica. - Ovde mi javlja da je vaše srce odbijeno.
- Kako odbijeno - zabrundao je časni vladika.
- Tako, lepo. Evo, pogledajte: "Transakcija neuspešna, na vašem srcu nema dovoljno raspoloživih sredstava."
- Ne razumem, koliko juče prihvatili su mi srce u Rimu, 50.000 evra!
- Mnogo mi je žao, ali odbijeno je.
Ista stvar ponovila se i kod "Paul&Sharka", "Tommyja Hilfigera", "Calvina Kleina", "Armanija" i "Versacea": svugdje su se prodavačice s vidnom nelagodom na licu izvinjavale i vraćale posramljenom vladiki srce. A na šalteru Reiffeisen banke na Bulevaru umalo mu ga uzeli! Krenula gospođa lisičjeg lica škarama – "Gospodine, vaše srce je poništeno", tako je rekla - da mu izreže srce i da nije bilo mladog nabildanog umetnika Dejana, ostao bi vladika bez srca. Malo što mu je prazno.
- Prazno?!
- Prazno, ništa, nula - nemoćno će prodavačica u parfimeriji u "Delta Cityju" - Imate li neko drugo srce? Ameriken? Dajners?
- Nemam, šta će mi? Ovo je, bre, zlatno srce, ima neograničeni limit!
Zlatno srce vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija, nažalost, ipak nije imalo neograničeni limit. "Bossovo" odijelo za mladog gologuzog umjetnika ostalo je na vješalici, Dolce&Gabbana parfem u izlogu, a vladika Vasilije nije imao više ni za taksi. Veliko mu srce prazno kao budžet zemlje Srbije, da ga okrene kao čarapu i istrese na Zmaj Jovinu, ne bi iz njega ispalo deset dinara.
I čim se vratio u Bosnu, već na sljedećoj sjednici Skupštine Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine vladika Vasilije predložio je da Vijeće preporuči Vladi Republike Srpske da se penzioniranim glavarima izbroji nekakav sitniš za mjesečne troškove, da se ne sramote po "Versaceovim" i "Armanijevim" dućanima. Vijeće predložilo, Vlada prihvatila i vladika najzad kupio "Bossovo" odijelo.
- Joj, sveti oče, niste trebali - sav se raspekmezio mladi striper.
- Dejane, ja nisam Rockefeller, a to što sam ti obezbedio novac za odelo je od srca.
Zašto vladika kupuje skupa odijela mladiću kojemu nije posao da odijela nosi, nego da ih sa sebe skida, složeno je teološko pitanje koje vi, neupućeni ignoranti, ionako ne biste razumjeli. Zato je vladika tu da umjesto vas misli, moli i kontemplira, a na vama je samo da njemu i kolegama mu svakog prvog izbrojite po 2.300 maraka.
Otkrilo se tako na kraju da vladike i mitropoliti imaju srce, samo ga onako skromni - što bi rekao Gogolj - do penzije nisu pokazivali. I ne samo da imaju srce, već i da su im na srcu Srbija i Republika Srpska, cijeli srpski narod da im leži na srcu i svakog prvog u mjesecu uplaćuje tamo po 2.300 maraka.
Neupućene ignorante treba ipak upozoriti da ne dolaze sad pred vladičanske dvore tražiti novac za školovanje u Rimu, "Bossova" odijela, Dolce&Gabbana parfeme, "Mlijekoproduktov" jogurt, kruh, rižu, školske udžbenike i ostale neophodne životne potrepštine: niti je vladičansko zlatno penzionersko srce neograničenog limita, niti je svaki bosonogi goljo bez prebijene pare u džepu striper svjetskog glasa.
(preneseno iz Nezavisnih novina)
Jedna brvnara u zabiti Bosne, jedna unajmljena soba u Oslu, a između Hrvatska i Srbija, Brazil i Indija, mnogo snijega, usamljenosti i mamurluka
Bekim Sejranović nastavlja tamo gdje je stao na kraju izvrsne prošle knjige – piše još jednu takvu. Isti onaj izravni, duhoviti, samoironični, ponekad okrutan, ponekad naivan, ali uvijek iskren glas koji nas je vodio u Nigdje, niotkuda pokazat će nam i Ljepši kraj.
U međuvremenu, svijet se nije previše promijenio.
Jedna brvnara u zabiti Bosne, jedna unajmljena soba u Oslu, a između Hrvatska i Srbija, Brazil i Indija, te sve ono od čega se taj i takav svijet i život sastoje: mnogo snijega, mnogo žena, mnogo mamurluka, mnogo putovanja, mnogo usamljenosti, poneki vehabija i jedan mali pas mješanac.
U saradnji sa izdavačkom kućom Buybook, poklanjamo vam 30 strana novog romana Bekima Sejranovića. Ugodno čitanje.
{pdf=http://www.zurnal.info/home/images/pdf/bekim.pdf|580|700}
(zurnal.info)
polako se zahuktava nova nogometna sezona i Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi postaje dio povijesti. Ex – Yu klubovi već se naveliko blamiraju po europskim travnjacima, a mene nešto vuče da obnovim gradivo s proteklog svjetskog šampionata, jer, kako god uzmemo, to je najveći ovogodišnji sportski događaj. Prebirem po tekstovima koje sam pisao i slažem dnevnik s proteklog svjetskog prvenstva. Želim sačuvati trenutke kojih se vrijedi sjetiti, trenutke koji su meni tog dana bile najbitnije
09.06.2010.
BUNTOVNICI, VOĐE, KARIZMATICI
Da, meni je bez sumnje Maradona onaj najveći. Uvijek sam volio takve igrače, pomalo divlje karaktere, ali beskrajno talentirane ljude, nekakve paranoike, koji kao da cijeli život žive iz inata i usprkos, uglavnom, izmišljenim zavjerama. Zbog njih je nogomet toliko nalik životu, a zbog toga je ta magična igra toliko obožavana.
Cantona, Zidane, Maradona to su moji ljudi, buntovnici, karizmatici, prave istinske vođe, oficiri koji izlaze na crtu na čelu svoje bande.
11.06.2010.
MOKOENA, AARON
Kapetana domaćeg tima mama je kao klinca oblačila u žensku odjeću kako bi ga spasila od noža aparthejdovih reakcionara.
12.06.2010.
PITANJE DANA
Da li će Diego Maradona živ dočekati kraj prvenstva?
Čovjek je u okviru trenerskog prostora prehodao cijelu trasu Giro D'Italia. A još poskakivanje, mahanje, grimase. Činilo se da bi najradije obuo kopačke i utrčao u teren.
13.06.2010.
STRANAC
Da je na golu Alžira stajao jedan od najslavnijih spisatelja svih vremena možda šut Slovenca Korena ne bi odsjeo u mreži. Naime, Albert Camus je u mladosti stajao na golu slavnog alžirskog kluba Racing Universitaire Algerois. Kasnije je čuveni egzistencijalist tvrdio da je sve što zna o moralu i odgovornosti naučio od nogometa. Poslije je napisao: “Danas mi je umrla majka.”. Ostalo je povijest.
14.06.2010.
TKO LETI VRIJEDI, TKO NE LETI NE VRIJEDI
Miroslav Klose jučer je prestigao rekord Sandora Kocsisa po broju golova koje je postigao glavom na svjetskim prvenstvima.
VIC DANA
„Ako sam ja star sa svoje 32 godine ne znam što bih onda rekao za svog djeda?“
Izjavio je to legendarni, simpatični milaneški pit bull Genaro Gattuso kao reakciju na opasku novinara da je talijanska reprezentacija prestara.
15.06.2010.
ISTINA DANA
„Za sada se u grupi smrti može umrijeti jedino od dosade.“
Izjava je to HRT – ovog komentatora tijekom utakmice Obala Bjelokosti – Portugal.
16.06.2010.
NEKI ČUDNI NAVIJAČI
"Somos los hinchas, más anarquistas, los mas borrachos, los más anti-fascistas..." Mi smo navijači, najveći anarhisti, najveće pijanice, najveći antifašisti…” – kaže pjesma čileanskih navijača. Živjeli!
TUŽNA VIJEST
Nogoloptačko magnovenje u koje sam upao posljednjih dana prekinula je jedna tužna vijest. 15.06.2010. godine u Beogradu, veliki glumac i ljudska gromada, Bekim Fehmiu izvršio je samoubojstvo u 74 godini života. Mirno spavaj, Odiseju!
17.06.2010.
PLAY OF THE DAY: MESSI, AGUERO, HIGUAIN
Nađete snimku i reprizirate je nekoliko puta. Messi sa 16 metara podbacuje nogom loptu na lijevo krilo, Kun Aguero iz prve, vanjskom prebacuje odbrambene igrače Koreje i Higuain loptu posprema u gol. Bravo, Argentina!
18.06.2010.
ZIMA
Nešto nedostaje ovom prvenstvu. To nešto je raskalašeni ljetni ugođaj. Pa tamo je zima. Zato svi izgledaju onako pokislo u onim jaknama, šalovima i rukavicama. A i cijela atmosfera je nekako oblačno sumorna. U tome možda treba tražiti i razlog što i mnoge ekipe izgledaju kao medvjedi u hibernaciji. Uspavano.
KAD SMO VEĆ KOD MEDVJEDA U HIBERNACIJI
Engleska. Što li je ono bilo? Utakmica Engleska – Alžir najviše podsjetila me na legendarni skeč Monthy Pythonovaca u kojem se odigrava utkamica između grčkih i njemačkih filozofa. Samo na ovoj utakmici nitko nije dreknuo „Eureka!“ i shvatio da za pobjedu treba dati gol.
19.06.2010.
DIEGOVA PRESS KONFERENCIJA
Novinar: "Vrlo ste bliski sa svojim igračima, puno zagrljaja i poljubaca. Može li ljubav pomoći u osvajanju SP-a? Jeste li po prirodi tako otvoreni ili ste to naučili tijekom igrače karijere?”
Maradona: "Ako me pitate jesam li homoseksualac, nisam. Volim žene, jako volim žene. Zabavljam se s Veronikom. Ima 31 godinu, plavuša je i jako je zgodna.”
20.06.2010.
PARAGVAJ
Oni su još jedan dokaz da na se na ovom prvenstvu najbolje snalaze južnoameričke ekipe. Sve su velike europske selekcije podbacile. Paragvaj ima sjajan napad i čini se prilično pametnog selektora, kojem je prva linija obrane upravo njegov napad kojim vrši pritisak i tjera protivničke braniče da budu, ponekad i previše oprezni. I dok se stoperi bave napadačima iz drugog plana u prazan prostor ulaze igrači sredine terena i pospremaju u mrežu što se ima pospremiti. Nekad davno je Ljupko Petrović sa Zvezdom na istu foru dobio Kolo Kolo. Dok su ovi pazili Pančeva i Savičevića iz drugog plana je ulijetao Vladimir Jugović. Kad su čileanci shvatili što se događa već je bilo kasno.
FABIANO
Drugi gol koji je postigao Slonovima je remek djelo. Ali nažalost čak je dva puta u toj akciji igrao rukom. Bez tog nezanemarivog detalja bio bi to jedan od najljepših golova ikad. Čak dva sombrera je prodao u par metara i zakucao loptu u gol. Ovako, Fabiano, srami se!
21.06.2010.
BRAZIL, ARGENTINA, NIZOZEMSKA, ŠPANJOLSKA
To je nakon prva dva kola raspored favorita po mom mišljenju. No, što se još sve može dogoditi ne znamo. Španjolci ako puknu od Čilea uopće neće proći, iako je to teško za vjerovati.
EL DIEGO
Uvijek se vratim Diegu. Danas je kritizirao Fabiana. Ljudi se smiju. Kako autor „Božje ruke“ može zamjerati Fabianu štopanje lopte rukom? Po meni Diego ima pravo reći što god hoće. Zašto? Zato što drugi ne dijele njegovu strast. Nemaju i nikad nisu imali toliku luđačku predanost nogometu. Jeste vidjeli kako zaljubljeno gleda loptu kad doskakuće do njega u aut? Ako niste, pratite taj pogled. Diega kamere vole i ne trebate to dugo čekati. Čak i danas on je najveća zvijezda Mundijala. Ako je Stevie G. istinski vođa, pravi kapetan, što je onda autor slijedeće izjave: „Igranje za reprezentaciju bi trebala biti najvažnija stvar na svijetu. Ako trebamo putovati tisuće i tisuće kilometara, to ćemo uraditi. Ako trebamo igrati četiri utakmice tjedno, uradit ćemo to. Ako trebamo živjeti u malim hotelima koji se raspadaju, prihvatit ćemo to... Dat ćemo sve, sve za dobrobit reprezentacije, za plavu i bijelu boju...“. To je Santa Maradona. Najveći zbog svoje luđačke strasti.
22.06.2010.
NEĆE U GOL
Priča se o ukletom argentinskom dresu s brojem 10. Poslije Maradone samo je Ortega bio strijelac na Mundijalu noseći taj dres. Messija ne ide pa ne ide. Posljednjih deset minuta protiv Grčke svi su radili za njega, najviše što je napravio bila je stativa. Nadam se da malog genijalca to neće frustrirati u idućim utakmicama. Ima u toj ekipi puno njih koji mogu zabijati.
23.06.2010.
BRAĆA
Udario brat na brata. Braća Boateng na različitim stranama. Povijesni trenutak. Blic blic.
JUGOSLAVENI
Natrag u zmajevo i orlovsko gnijezdo. Slovenija i Srbija.
Slovenci su pružili više na ovom prvenstvu. Djelovali su samopuzdanije i sigurnije u ono što mogu napraviti za razliku od Srbije koja je još jednom demonstrirala svijetu što znači imati luzerski balkanski mentalitet. Na koncu ni jedni ni drugi nisu zaslužili da prođu. Imali su svoje šanse i nisu ih iskoristili. Slovenci su prolaz zijanili u utakmici protiv Amera, koju su ionako trebali izgubiti. Ipak, šokantno je ispasti tek nakon što je utakmica završila. Sve ste vidjeli. No, Zmajčeki mogu biti ponosni na svoja ostvarenja na Mundijalu.
Srbija je u čak dvije utakmice pobjedila sama sebe. Protiv Ghane i protiv Australije. Ali to je stara balkanska priča u kojoj čak i vrhunski igrači poput Vidića u nacionalnom kontekstu djeluju potpuno izgubljeno. To je Balkan. Kad treba preuzeti odgovornost ti se izgubiš.
24.06.2010.
MOTORI
Honda i ekipa su istinski prijatno iznenađenje. Prvi put u njih ama baš nitko nije vjerovao, ali oni su radili, radili i pokazali da tu ima materijala za dobar nogomet. Honda je jedan od najizrazitijih lidera na ovom prvenstvu. Miura i Nakata, legende japanskog nogometa, nisu mu ni do koljena. On i južnokoreanac Ji Sung Park su dokazali da su veliki igrači, lideri, a njihove ekipe pokazuju što znači imati pravi sportski duh.
ARRIVEDERCI
Nemaju Azzrui potrebnu veličinu. Vidjelo se to od prve utakmice. Ali toliko puta do sada pokazali su da se na njih uvijek mora računati. OK, ne baš uvijek. Na primjer od tekme protiv Slovačke više ih nema u našim računicama. Finalisti prošlog Mundijala odoše na godišnji. Odoše i Danci za koje sam vjerovao da su puno ozbiljnija ekipa. Neka. Neka ludilo traje.
25.06.2010.
0
Sramota. Sramota kako su odigrali. Kao da su se prepali jedni drugih. Brazil i Portugal. Ništa. Ništica. Ali apsolutno. Malo udaranja i to je to. Dosada u slijedovima. Netko će im to naplatiti.
OSMINA
Evo ih:
Urugvaj – Koreja. SAD – Gana. Nizozemska – Slovačka. Brazil – Čile. Španjolska – Portugal. Pargvaj – Japan. Argentina – Meksiko. I klasik kao Sinatrine pjesme. Njemačka – Engleska.
27.06.2010.
PLAY OF THE DAY: LUIS SUAREZ
Oba urugvajska zgoditka su bomboni. Forlanov pas za 1:0 je jedan od onih koje nitko osim njega i Suareza nije vidio kao mogućnost. Ali drugi gol Luisa Suareza je rijekti master piece ovog prvenstva. Taj udarac me podsjetio na onaj Edina Džeke za 1:0 protiv Belgije. Opet nešto što nitko osim Suareza u tom trenutku nije mogao predvidjeti. To je jedna od odluka koja spašava život, odluka koja se donosi u sekundi kad se čini da više nema izlaza. Time je Suarez istaknuo kandidaturu za najboljeg strijelca prvenstva. Ima moć, a ima i s kim igrati.
URUGVAJ
Sjajna ekipa. Upozoravao sam na njih. Prvi gol na prvenstvu su primili tek u osmini finala. A o njihovom napadu ne treba trošiti riječi. Uvijek će dati gol. Cavani, Forlan, Suarez. Na klupi „ludi konj“ Abreu. Nezahvalno je predviđati gdje su im granice, ali raspored im ide na ruku, a oni izgledaju uvjerljivo.
28.06.2010.
ENGLESKA
Gledao sam utakmicu s mojim drugom iz Škotske. Three Dead Lions! To je bio zaključak kako igra Engleska. Čak ni on nije likovao kao što Škoti čine kad Engleska gubi. Naprosto ne želi likovati zbog tuđeg jada. A Engleska je stvarno izgledala jadno. Dobro, sudac im nije priznao čist gol i to je moglo utjecati na konačni rezultat. Rekao bih da bi bilo OK da se bune da je do kraja ostalo 2:1. Ali primili su još dva komada i neka budu sretni što su to bila samo dva komada. Ništa nije štimalo. Opet je jedino kapetan dao sve od sebe. Lampard je na ovom prvenstvu odigrao četiri najgor eutakmice svog života. Upson je vrlo čudan izbor za drugog stopera naročito kad se zna da je Capello kući polao Michaela Dawsona, no, što je tu je. Nije se dogodilo ništa na što svi navijači Engleske nisu navikli u prošlosti. Ali je sramotan način na koji se ispadanje dogodilo. Bez žara, bez muda. Sa scene odlazi jedna generacija velikih igrača, a ne vidim tko će ih naslijediti.
NJEMAČKA
Moćno. Precizno. Konkretno. Bila je milina gledati Njemačke kontre. Izgledalo je tako jednostavno. Uostalom, svaki njihov napad je bio potencijalna opasnost. Mislim da s Ballackom ne bi izgledali ovako dobro. Igra bi se prečesto zaustavljala na njemu. Opet su najspremnija ekipa prvenstva. Ozil je čudo. Kakva smirenost i autoritet. Mueller je pokazao da ga se bespotrebno podcjenjuje. Dečko je stvarno novi Stevie G. Kedhira igra što je potrebno za ekipu. Ljudi su naprosto uvijek dobri sviđalo se to meni ili ne. Smatram da su oni prva ozbiljna prepreka za Argentinu. Ako njih prođu, Diego & Sons će biti prvaci.
29.06.2010.
Rođendan moje sestre Marjane.
NA KLUPI
Čekamo vijest da je El Loco Bielsa, izbornik Čilea, nakon utakmice sa Brazilom, demolirao svlačionicu, odgrizao uho Humbertu Suazou i slomio nos dvojici zaštitara. El Loco je stvarno bio lud.
30.06.2010.
LJUDI ODLAZE I ODLAZE
Ciao Erikkson, ciao Lagerback. Vjerojatno i ciao Don Fabio iako će oko toga biti još priče. Polako se odvijaju i druge priče uz utakmice. Mijenjaju se treneri. Igrači potpisuju nove ugovore. Di Maria je u Realu. Matta ide u Barcu. Hernandez u ManU. Tijekom ovih dana bit će ispričana još masa nogometnih priča.
THE BEST
Brazil se vratio na mjesto najvećeg favorita. Svi još uvijek sumnjičavo gledamo na Argentinu, ali oni će svoju istinu reći već protiv Njemačke. Španjolci i Nizozemci su teški, ali pobjeđuju, tko zna koliko stvarno mogu. Nizozemci će to pokazati u četvrtini finala. Španjolce ćemo bojim se čekati do polufinala da pokažu koliko objektivno vrijede. Od ostalih, Urugvaj se čini najozbiljnijom prijetnjom favoritima. Ako dobiju Ghanu, ostalo je stvar motivacije, a toga im ne manjka.
03.07.2010.
ROLLING STONE
Ako Mick Jagger dođe na utakmicu i navija za vaš tim sigurno ispadate. To je, do sada, bio slučaj na južnoafričkom Mundijalu.
PLAY OF THE DAY: SEBASTIAN ABREU
U utakmici između Ghane i Urugvaja pala su dva prekrasna gola tijekom 90 minuta. Muntari i Forlan su sjajnim udarcima izvana matirali protivničke vratare. Gol Brazila Nizozemskoj je bio perfekcija.
Ali ima jedan drugačiji čovjek. Tipična južnoamerička prznica i veselko. Ime mu je Sebastian Abreu, a nadimak Ludi konj. I stvarno moraš biti konj i još dobro lud da bi onako izveo odlučujući jedanaesterac. Kakva jebena drskost! Svaka čast! Ipak, da sam mu ja trener, za kaznu bih mu poslao sve vlastite bolničke račune na naplatu.
DUNGA I DUMPKOPF
Dunga je nadimak dobio po patuljku Glupku iz Snjeguljice. Ali u utakmici protiv Nizozemske jedan drugi tip je bio, kako bi to Njemci rekli, Dumpkopf. A to je Felipe Melo. Mislim, Dunga izvuče Bastosa iz igre jer je ovaj bio zreo za crveni kad se odnekud pojavi Felipe Melo i krvnički, nimalo brazilski sruši i nagazi Robbena. A dobitnik ovogodišnje Zlatne kante u Italiji za najgoreg igrača kojeg se smatralo pojačanjem je u desetoj minuti utakmice odigrao genijalan pas ka Robinhu. Taj pas je pretvoren u gol. Bilo je to jedno od onih dodavanja koje iz igre izbacuju cijelu protivničku odbranu. I tad se činilo da je Brazil stvarno premoćan za bilo koga na prvenstvu. Ali gos'n Melo je imao drugačiji plan. Prvo je skinuo loptu svom vrataru s ruke i postigao autogol, a nakon toga još fasov'o i crveni da zacementira sudbinu svoje ekipe. Dečko je stvarno biser prvenstva.
04.07.2010.
PLAY OF THE DAY: NJEMAČKA
Play of the day ide cijeloj ekipi za apsolutno savršenstvo kojim su razbili Argentinu. Fascinira njihov automatizam i tjelesna sprema. Izgledaju kao da mogu precizno dodavati jedni drugima i zatvorenih očiju, u svakom trenutku znaju gdje se tko nalazi. A kontre!? Sve po PS-u, po knjizi. O želji ne treba ni pričati. Rezultat je rastao u njihovu korist, a oni su svo vrijeme igrali jednako kao da je 0:0. Nijemci su uvijek Nijemci. Zvuči otrcano, ali i ja se držim toga. Prije svega, ljudi ne rade nikakav cirkus, ne provociraju, ne pobuđuju pažnju javnosti ničim drugim do svojim nogometnim izvedbama. Ljudi naprosto igraju, rade svoj posao onako kako najbolje znaju, a znaju jako dobro. I još bili su prvi na prvenstvu koji nisu udarali Messija, a svejedno su ga učinili bespomoćnim. Za njih ništa nije nemoguće. Treba im se nakloniti, jer prije prvenstva nitko na njih nije ozbiljno računao, osim poslovičnog opreza i respekta koji standardno izazivaju.
DIEGO
Diego je prdnuo u šišu. Bilo je samo pitanje tko će kazniti slabe strane njegove ekipe. Od Nijemaca se i očekivalo da to urade. Osvetilo se Diegu nepozivanje Zanettija. Sva četiri gola Nijemci su dali preko lijevog krila, odnosnog desnog argentinskog boka, koji im je najranjivija točka od početka prvenstva. A nesreća je rano krenula. Izgubljeni Otamendi prvo radi prekršaj i onda kasni zatvoriti Muellera. I sve to u 3. minuti. Odmah se vidjelo u kojem pravcu će otići utakmica. Diego je gledao debakl bez prave reakcije. Primiti četiri gola po istom boku i ne mijenjati ništa na toj poziciji može još jedino Slaven Bilić, kojeg je Capello razbio preko Pranjića. Genij je mislio da je dovoljno izaći na teren i da će njegovi čudesni igrači već nekako rješiti utakmicu. To protiv Njemaček ne prolazi. Argentini se u ovoj utakmici može jedino čestitati na korektnoj igri, jer oni nisu poput Brazilaca krenuli u tučnjavu zbog vlastite nemoći. Može im se čestitati i što imaju Carlita Teveza, koji je svojom trkom i trudom pokazao zašto ga obožavaju navijači gdje god igrao. No, nitko ga nije pratio. A Messi nije Maradona. Messi nije ni Zidan. Ta su dvojica mogla sami pobjeđivati, poput Diega u Meksiku ili Zidanea u Njemačkoj. A evo i Ville u Južnoj Africi.
NIŠTA
Ništa nije ostalo od južnoameričke dominacije. U polufinalu su čak tri europske ekipe i jedino Urugvaj brani čast ostatka svijeta.
Koliko će Forlan biti u stanju potegnuti? Hoće li maleni Ajaxov Lodeiro pokazati potencijal protiv „svojih“ Nizozemaca, sad kad nema Suareza? Hoćemo li gledati reprizu finala iz 1974. godine? Nizozemska Vs. Njemačka.
Sve što smo vidjeli do sada govori da hoćemo, ali ima tu još prostora za drugačiji rasplet. Veliki šok bi bio vidjeti Urugvaj na tronu. Bio bi im to treći put. Ali teško da ćemo gledati taj film. Osobno, volio bih svjetskog prvaka iz polufinalnog para Urugvaj – Nizozemska. No, to što bih ja volio najmanje je bitno. Bitno je da do kraja vidimo još četiri sjajne utakmice. Ali prije toga, dva dana odmora.
06.07.2010.
NA MARGINI
Listam dnevne novine. Već se lagano sastavljaju najbolji i najgori timovi prvenstva. Sabire se statistika, broje novci, nagrade i pogrde. Napoli zove Maradonu na klupu. Hobotnica Paul prognozira konačni ishod prvenstva. Uhapšen je vrač koji je izglandjivao pitona. Turisti lagano napuštaju jug Afrike.Sve je to znak da se još jeda nogometni praznik bliži kraju.
FORLAN ISPADA IZ IGRE
Još jednom je pokazao da je veliki igrač. Tabarez je pokazao da je veliki trener. Urugvaj je igrao strpljivo i kad je gubio. A onda je Blek Stena raspalio potkraj prvog poluvremena i vratio Urugvaj u igru. No, budući je njegov tim na koncu izgubio, Forlan je ispao s prvenstva i vjerovatno ga više nećemo gledati na velikim međunarodnim nogometnim smotrama. Vrijeme je, nakon tekme za treće mjesto, da se pozdravimo sa još jednim velikim Diegom.
URUGVAJ
Mjesto šarenih ptica. Računao sam na njih. Ali ipak su me iznenadili. Prije svega defenzivnim potencijalom. Tu ima ozbiljnog materijala. Arevalo, Fucile, Lugano je dobro poznata kuka, Godino, Victorino, Perez, Perreira. Sjajni momci. Da su Lodeiro i Gargano malo zreliji Urugvaj bi igrao finale i bio svjetski prvak. To odgovorno tvrdim. I ovako su odigrali odličan turnir, imali su i sreće kad im je trebala. Ostali su zadnja južnoamerička ekipa na prvenstvu i do kraja odigrali hrabro i pošteno. Nisu tukli i provocirali. Igrali su i puštali druge da igraju. I da im Nizozemci nisu utrpali i treći gol odmah nakon drugog u svega par minuta, moglo je svašta biti. Posljednje tri minute su svakako bile dramatične, ali tada je već bilo kasno, unatoč golu za 3:2. Urugvaj može i mora biti ponosan na sve što su napravili.
08.07.2010.
PAUL THE OCTOPUS
Sigurno će se neki šaljivi Dalmatinac sjetiti da u svom restoranu na meni uvrsti jelo pod nazivom Paul the Octopus. Prijat će i španjolskim i njemačkim turistima.
BEZ ISPALJENOG METKA
Svašta sam, na ovom prvenstvu, vidio po prvi put u životu. Ali da ću vidjeti Njemačku kako gubi bez ispaljenog metka to nisam ni sanjao.
ADIO ELF
Elf je igrao najbolji nogomet na prvenstvu. Ali izgubili su trenersku partiju šaha. Trochovski nije bio dostojna zamjena za Muellera. Po meni su Kroos ili Marin trebali biti opcije od početka, ali izgleda je Lowa uhvatila frka pa je izašao s jednim prilično bezličnim igračem na poziciji koja mu je do sada donosila prevagu. Low je očekivao bezglave napade Španjolaca iz kojih su trebale rasti njihove savršene kontre. Međutim Španjolci nisu niti jednog trena igrali previše okomito te samim tim nisu pružili Njemcima šansu da igraju ono što su igrali protiv Engleske i Argentine. Budući je rezultat bio OK, Low nije reagirao na vrijeme i korigirao napadačku formaciju. To mu se obilo o glavu, jer Španjolci su svoju šansu dočekali, a Elf nije. Svejedno, svaka im čast na onom što su do sada pokazali. Izgubili su, kako rekoh, partiju šaha. A mi nogomet ipak volimo zbog onoga što su Njemci igrali u osmini i četvrtini finala.
POVIJEST
Ovo prvenstvo je istinski povijesno. Dobit ćemo 8. naciju svjetskog prvaka. Nakon dugih 12 godina netko će se po prvi put u povijesti uspeti na tron. I po prvi put u povijesti europska ekipa će biti prvak izvan matičnog kontinenta. Netko će naplatiti silne godine frustracija i propalih nadanja. Let it be!
11.07.2010.
PLAY OF THE DAY: FORLAN
Diego, Deigo!!!
Nije baš najsretnije uhvatio onaj volej nakon Arevalovog centaršuta, ali Jabulani je ušao u mrežu. Forlan je još jednom pokazao da je grande. Bio je tu, na svakoj utakmici, sto posto unutra sa svime što zna i ima.
LJEPOTA
Njemačka i Urugvaj odigrali su jednu potpuno otvorenu utakmicu. Tu nema smisla pričati o formacijama i taktičkim postavkama. Ljudi su naprosto izašli na teren i igrali. Jako lijepo. Bez bitke. Za gol više.
URUGVAJ
Pravde nema. Nema. Da je ima Forlan bi danas dizao pehar prvaka svijeta. Teško da će biti proglašen najboljim igračem prvenstva, ali sigurno je da ćemo ga zauvijek pamtiti po igrama na ovom prvenstvu. Izgledao je i igrao kao vitez. Podsjećao je svijet na neka bolja vremena, drugačije i bolje ljude. Vrijeme kad su čuda bila moguća, a u stisnutim zubima ležala je ljubav prema igri.
Na koncu, nedostajalo im je snage. Dok su je imali mogli su parirati svakome. Utakmicu za treće mjesto izgubio je Suarez promašivši dvije mrtve šanse. No, Urugvaj se vratio među velike. A ovi igrači imaju još godina za dokazivanje. Čekamo Gargana i Lodeira, a i Suarez nam je dužan još poneku stvar. Svaka čast, Urugvaj!
DANAS
Danas i nije baš neki dan. 11.07. Neke mračne i teške priče vise nam iznad glave. Sjećamo se dana kad je svijet izgubio iluziju da može računati na ljudskost. Kad je svo licemjerje svjetske politike izašlo na površinu. Ali danas ćemo gledati i finale Mundijala. Svašta možemo misliti. Svašta možemo ispričati. Pravde nema. Već sam rekao. To je to i to je tako. Neka se zlo više ne ponovi! Jedino je što mogu poželjeti. Neka naša tuga i strahovi počivaju u miru.
12.07.2010.
HOLANDEZI
Kakav ukleti brod. Treće finale i još jedan ćorak. A imali su ga. Robben je zapucao dvije mrtve šanse. Kao da se prepao trenutka u kojem se našao. Ono što je grozno u svemu jeste tučnjava koju su forsirali od samog početka finalne utakmice. Dobro su prošli sa samo jednim crvenim kartonom. Napadačka igra im je išla skoro isključivo preko desnog boka. Na koncu nisu imali ni sreće. Moraju čekati neku mirniju luku od Rta Dobre Nade da se usidre na pobjednički dok.
ESPANA
Bili su najveći favoriti i na koncu osvojili prvenstvo. Igrali su koliko je trebalo. Dali golove kad je bilo najvažnije. Nisu odigrali ni jednu baš veliku utakmicu. Njihove igre s ovog prvenstva nećemo prepričavati unucima. Ali su odigrali pobjednički. Sve što prati velike ekipe bilo je tu. Malo sreće, malo sudačkih odluka, mentalna čvrstina, golman koji je ih je držao iznad vode kad su mogli potonuti. Svejedno, najjača su ekipa i zasluženo su digli pehar. Aura gubitnika je prošlost. Španjolska je aktualni europski i svjetski prvak.
NIJE GEORGE, ALI JE BEST: DIEGO FORLAN
Oh, kako sam bio u krivu da će ga zaboraviti, jer se nije popeo na sam vrh. Izgleda su i drugi vidjeli ono što sam vidio i ja. Diego Forlan je najbolji igrač turnira. To mi je najdraža vijest pristigla iz Južne Afrike. Sve sam već rekao i napisao o njemu. Diego je zasluženo među velikima. Bio je najveća personifikacija strasti spram igre na ovom turniru. Čovjek vitez, romantik.
CASILLAS
Tu nema spora. Iker je najbolji golman turnira. Izvadio je ekipu kad god je to bilo potrebno. Niti jednom nije kiksao. Da biste bili prvaci na vratima mora stajati takav lik.
TRENER TURNIRA
Ja bih tu istaknuo Milovana Rajevca. Svi smo se pitali tko je taj tip? Neki miran, nepoznat čova, od Gane je napravio najozbiljniju reprezentaicju Afrike. Za više od onoga što su napravili nisu imali sreće.
STRIJELCI
Forlan, Villa, Muller, Sneijder. Svi po pet komada. Nema Ronalda, Messija, Rooneya. Već smo ih odavno zaboravili i ispratili s turnira. Forlan je najbolji igrač turnira. Muller najbolji mladi igrač. A igrali su utakmicu za treće mjesto. Znači, ima još prostora za objektivno prosuđivanje.
21.07.2010.
I BI AFRIČKI MUNDIJAL
Najviše sam pominjao dva Diega. Forlana i Maradonu. I kad pogledam BH nogometnu stvarnost istinski ću žaliti što se više ne bavim njima. Čeka nas neizvjesnost. Hoće li stvarno bezobraznici iz BH nogofuti saveza do kraja uništiti i ono malo nogometnog ponosa koji nam je ostao??? Velež se raspada. Savez se inati s međunarodnim nogometnim institucijama koje su, pokazalo se to i tijekom ovogodišnjeg Mundijala, jače od državnih političkih struktura velike Francuske. BH prvak bez ispaljenog metka gubi od izraelskog šampiona. I zbog toga su iluzije lijepe. Zbog jada u kojem se budimo svako jutro. Lijepo je živjeti u iluzijama. Lijepo je biti opsjednut igrom. Lijepo je sjećati se Mundijala. Od svakog nam ostane poneka uzvišena herojska priča, epska priča, a takvih je sve manje u svijetu pretrpanom informacijama, u svijetu u kojem se i smrt i genocid zaboravljaju preko noći.
(zurnal.info)
Na prvenstvenoj utakmici čileanske druge lige između Rangersa i Deportes Concepciona, sudac Miranda je dopustio jednom fudbaleru Concepciona da četiri puta izvodi jedanaesterac, naravno tek četvri put je bio uspješan.
U nastavku je to razljutilo igrače Rangersa, pa su napravili nekoliko grubljih prekršaja. Za jedan takav start, sudac Miranda je dao drugi žuti karton igraču čileanskog drugoligaša Rangersa Joseu Pedrosu i poslao ga u svlačionicu. Umjesto da napusti teren Pedroso je nasrnuo na suca, te ga s leđa počeo daviti nekoliko sekundi.
Pobješnjelog igrača su redari jedva odvojili od Mirande, a on nije odustajao sve dok ga nisu oborili na teren.
Iako mu je zbog ovog poteza upitna fudbalska karijera, Pedrosu nimalo nije žao.
''Nije mi uopće žao zbogo onoga što sam učinio'', izjavio je odbrambeni igrač čileanskog Rangersa.
Pedrosu čeka rigorozna kazna o kojoj će se naknadno odlučivati.
(zurnal.info/sportsport.ba)
Predsjednik Vlade Republike Srbije Mirko Cvetković, koji predvodi srbijansku delegaciju u jednodnevnoj zvaničnoj posjeti BiH, izjavio je kako strateški gledano ne postoji nijedan ključni problem između Srbije i BiH, zbog čega je pozvao na intenziviranje saradnje između dvije zemlje.
Nakon susreta sa predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Nikolom Špirićem, Cvetković je ocijenio kako je u posljednjih dva mjeseca došlo do intenziviranja kontakata na najvišem političkom nivou.
-Moj dolazak predstavlja neku vrtsu nastavka naše želje da se ostvaruju odnosi na političkom nivou koji bi stvorili osnovu za daljnje jačanje i produbljivanje bilateralne saradnje i demonstrirali potrebu i želju Srbije da dođe do pomirenja u regionu, ustvrdio je Cvetković.
On je još jednom potvrdio da Srbija, kao garant Dejtonskog sporazuma, u punoj mjeri podržava teritorijalni integritet BiH, dok će po pitanju njenog unutrašnjeg uređenja podržati bilo koji dogovor koji budu postigla dva entiteta i tri konstitutivna naroda.
S druge strane, Cvetković navodi kako BiH priznaje teritorijalni integritet Srbije, te ističe da u vezi s tim "pojedinični stavovi ne predstavljavaju stavove BiH".
Predsjednik srbijanske vlade izrazio je podršku i evropskom putu BiH, navodeći kako će Srbija biti zadovoljna progresom bilo koje zemlje regiona na tom putu. Također, naglasio je, kako njegova zemlja želi da BiH što prije dobije liberalizaciju viznog režima.
-Gledajući sva osnovna sadašnja i buduća značajna pitanja za obje zemlje, imamo identične stavove i nema razloga da proces pomirenja u bilo čemu kasni, smatra Cvetković.
Komentirajući održavanje Poslovnog foruma BiH i Srbije u Sarajevu, on je kazao kako je cilj da se poslovnim ljudima poruči da su politički odnosi između dvije zemlje dobri i da takvi trebaju biti i ekonomski, te da su privrednici iz jedne zemlje dobrodošli da investiraju u drugu zemlju.
Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić je ocijenio kako je Srbija značajan partner BiH sa stanovišta investiranja i trgovinske razmjene.
Srbija je drugi investitor u BiH, a među pet zemalja je sa kojima BiH ima najjaču trgovinsku razmjenu i najveći stepen pokrivenosti izvoza uvozom.
-Za prvi kvartal ove godine ta pokrivenost je oko 70 posto, rekao je Špirić, dodajući kako je nužno ukloniti sve administrativne barijere za ostvarivanje dinamičnije ekonomske saradnje.
Špirić i Cvetković su razgovorali i o otvorenim pitanjima, kao što su pitanja granice, stare devizne štednje, imovinskim pravima građana i sukcesiji. Zaključeno da je potrebno održavanje zajedničkih sjednica vlada dviju država radi rješavanja svih otvorenih pitanja.
Ukazano je na potrebu zaključivanja novih sporazuma, kao što su u oblastima zdravstva, plovnih puteva, pružanja usluga u vazdušnom saobraćaju.
Predsjedavajući Špirić je ocijenio kako je intenziviranje saradnje Beograda i Zagreba od interesa i za BiH, navodeći kako i "BiH želi biti dio te priče i da je osnovno da se poštuje suverenitet i teritorijalni integritet zemalja".
Komentirao je i nedavnu izjavu člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, kazavši kako BiH nije priznala "unilaterno proglašenje samostalnosti Kosova", te da se "pojedinim političkim tonovima koji se mogu čuti iz BiH ne treba posvećivati velika pažnja".
(Fena)
