(60minuta/zurnal.info)

Već sam rekao da ću tokom ove predizborne kampanje pokušati da primjenim jednu novu tehniku praćenja iste. Pokušaću da se uopšte ne osvrćem na poruke koje kravataši svakodnevno šalju kroz podobne i nepodobne medije. Naravno da je nemoguće ostati imun i ne primjetiti ko ga kome kako medijski spušća, ali bar mogu sve to zajedno ne širiti dalje, ne prepričavati te vrhunske gluposti na dnevnoj bazi u formi „Vjerovali ili ne„. Nekako me to sve podsjeća na onu dosadnu varijantu : dođem na posao u kancelariju, upalim računar, čekiram fejzbuk i prvo što mi privuče pažnju je neki ju tjub klip anonimne narodnjakuše koja se strašno odranja i to je kao provala koju pun entuzijazma sidam dalje raji, kao, da im web šalom uljepšam dan.

Kako kampanja odmiče sve je teže oduprijeti se izazovima koji se svaki dan pojavljuju na naslovnicama, u emisijama i slično. Niski udarci, papanski vicevi koji imaju za cilj da provale suparnika, razni nadrealni pozivi na ovo i ono. Kako kampanja odmiče, nastupi i istupi postaju sve sočniji i sve me više pozivaju da se pustim i posustanem, ali ne dam se ja. Već sam stekao neku kondiciju koja mi je sa druge strane pomogla da primjetim još jednu bizarniju pojavu koja postoji od kada postoje parlamentarni izbori u dragoj nam domovini. Otkrio sam famozno 3 - SVI.

Vjerovatno ste i vi primjetili ovu pojavu koja se manifestuje otprilike dva do tri mjeseca prije izbora. Postoje i fizički i psihički simptomi.

Fizički simptomi se manifestuju kroz povećano nerviranje – ispred TV prijemnika, pojačano znojenje - ispred TV prijemnika i još čitav niz neugodnih osjećaja - ispred TV prijemnika.

Psihički simptomi su mnogo zanimljiviji i oni najbolje opisuju 3 SVI.

Prvi simptom je takozvani „Marković simptom“. Jeste li i vi primjetili da kada dođe vrijeme izbora svi kriju za koga će glasati. Nema šanse da ti se jaran povjeri i kaže ti, onako šapatom, koga će zaokružiti na magičnom listiću. Lakše ćeš izvući da ti jaro voli dečke ili da ima neku spolnu bolest koju je zaradio dok je bio na „poslovnom putu“. To nije zbog toga što se ljudi stide ili misle da će biti u opasnosti ili pogrešno shvaćeni. Tvoj jaro ne želi da ti kaže za koga će glasati, jer tako gubi mogućnost da i poslije ovih izbora opet može reći : „Jebem im mater seljačku, ja sam i 90-et glasao za Markovića ali ne možeš ti protiv stoke“!

Ma SVI smo glasali za Markovića te 90- te!

Drugi je „SVI su isti“ simptom. O tom simptomu ne bih puno palamudio jer o njemu već sve znate i u stvari najlakše ga je objasniti kroz treći simptom koji se zove „SVI smo mi to već čuli“.

(zurnal.info)

U iščekivanju prvog „velikog“ duela u ovoj predizbornoj kampanji između Harisa Silajdžića i Bakira Izetbegovića, magazin Žurnal je za svoje čitatelje napravio jedan mali ali važan podsjetnik

Predizborni duel kao i svaki drugi, od kojeg ne očekujemo ništa. Pretpostavljamo da će proći tako što će se akteri međusobno optuživati, jedan drugom upadat u riječ, govoriti o svom zalaganju za BiH, isticati svoje vrline... I ništa ne bi bilo sporno, da se radi o nekoj drugoj televiziji i nekom drugom novinaru. Sjećate li se vremena kada se Centralni dnevnik Senada Hadžifejzovića emitovao na sarajevskoj televiziji Hayat? A sjećate li se kada su Senad Hadžifejzović i Kenan Ćerimagić, onako - mahalski s namjerom diskreditiranja, blago rečeno podvalili Silajdžiću, tako što su ga tajno snimali, a Silajdžić se izražavao u stilu kafanske lole ( „boli me ona stvar“). Ok sjećate se. Tada gazda Hayata nije bio Silajdžić, i moglo se s njim radit šta se htjelo. Danas je on vlasnik TV1, a perjanica njegove televizije je baš Centralni dnevnik i Senad Hadžifejzović.

Podsjetimo se kako je to nekada bilo. Kucamo na vrata zaboravljenih asova.

(zurnal.info)

Naš reporter putovao je u autobusu SDP-a na izborne skupove u Maglaju i Jelahu

Na izbornom skupu SDP-a u Jelahu Željko Komšić, kandidat ove stranke za ponovni izbor u Predsjedništvo, i sam je bio naizgled iznenađen kada mu je na krcatoj bini prišao dečko u crveno-bijelom dresu hrvatske reprezentacije, zagrlio ga, nasmijao se za fotografiju i onda ga iznenada i poljubio. Za izborni štab SDP-a bilo je vrijeme da se ukrcaju u crveni autobus i završe još jedan predizborni dan i vrate se odakle su krenuli toga dana oko tri sata.

Na okupljanje pred polazak sdpeovci sa visokih državnih funkcija dolaze u luksuznim službenim automobilima. Oni koji su vlasništvo stranke na sebi imaju crvenu naljepnicu sa natpisom BiH. Od tog trenutka, iznajmljeni autobus postaje kancelarija i sjedište izbornog štaba ove stranke. Odatle se šalju demanti, pišu saopštenja a u zadnjem dijelu autobusa sjednica štaba traje koliko i sama vožnja. Prvo je odredište Maglaj a nakon toga Jelah. Za većinu je ovo već treća sedmica u autobusu. Pauzirali su samo prvi dan Bajrama i jedan od članova izbornog tima se žali da počinje sanjati kako se vozi.

Spavanje otvorenih očiju

U sali koja sa svakom jačom kišom prokisne, je zagušljivo. Kino u ovom gradu radi samo petkom i subotom a Maglajlije za tri do pet maraka gledaju hitove nakon Sarajlija i Tuzlaka. Domaćini kažu da je sala posljednji put bila puna prije nekoliko sedmica na humorističnoj predstavi Osmana Džihe.
- Gdje god odemo ovako je. U Čapljini je isto bila puna sala – komentira jedan od članova izbornog štaba dok znatiželjnici koji su došli vidjeti i čuti SDP-ove kandidate komentarišu vanrednu sjednicu Predsjedništva na kojoj se nije pojavio Nebojša Radmanović.

Protokol skupa je, čini se, već stvar rutine: čitaju se kandidati za sve nivoe vlasti iz Zeničko-dobojskog kantona, nosioci lista drže govor poredani od najnižeg do najvišeg nivoa vlasti. Govornici se redaju pored logoa gradskog odbora stranke na kojem je i grb sa maglajskom tvrđavom i postaje sve jasnije koga je većina ljudi došla vidjeti: svaka rečenica u kojoj se spominje Željko Komšić prekida se aplauzom.

Govor kandidata o standardu života u ovom kantonu na trenutak smanjuje euforiju. Zeničko-dobojski kanton je jedan od najsiromašnijih u BiH; zbog rada na crno gubi se oko 60 miliona maraka jer se u budžet ne uplaćuju porezi; lokalno šumarsko društvo je za šest godina postojanja napravilo dug od 21 milion a zbog finansijske krize samo u ovom kantonu je, prema riječima kandidata iz Maglaja, 710 firmi otišlo u stečaj.

Osamnaestogodišni Mahdi Halilović i godinu dana stariji Hasan Bašić iz obližnjih Klopica odlučili su preskočiti izlaganje o crnoj statistici i nadaju se da će od Komšića čuti priču o optimističnoj budućnosti. Kažu da će na izbore prvi put. Halilović za nekoliko dana uzima svoju prvu ličnu kartu. Članovi su stranke i kažu da su nešto “ušićarili” lijepljenjem plakata SDP-a i da ih je na skup najviše privukao slogan “posao za čovjeka” koga tumače na svoj način i nadaju se da će im stranka pomoći da se zaposle.
- Trebali bi pomoći – kaže Halilović i objašnjava da je sada, dok su mladi, lako: Sad se sredimo, izađemo, muzika kafići... Ali treba se ženit još malo. Kad te dijete povuče za nogu i nemaš para da mu kupiš šta treba ti spavaj otvorenih očiju.

Odlučili su se vratiti u salu kada je spomenut Damir Hadžić, šef izbornog štaba. Neko iz zdanjih redova je na to dobacio: to care.

Govori članova lokalnih odbora SDP-a čine se nevještim ali za prisutne u isto vrijeme, čini se, i nadahnutim. Njihovo iznošenje problema stanovnika ovog industrijskog grada prisutni odobravaju klimanjem glava. Neko iz zadnjeg reda ljutito reaguje na opasku govornika da nam je sve teže otići do Hrvatske: još nas pretresaju.

Reakcija mase na izlazak Komšića pokazala je da se radi o omiljenom kandidatu. Svi su ustali kada je počeo svoj govor i zašutili...
- Iza nas su teške, ponižavajuće i čemerne godine. Narod to nije zaslužio. Ničim to niste zaslužili – rekao je Komšić objašnjavajući da on vlast doživljava kao odgovornost a ne privilegiju.

Za razliku od drugih govornika Komšić se nije bavio radom i sloganima političkih protivnika. U fokusu je držao pet SDP-ovih izbornih politika koje se odnose na obrazovanje, posao, sigurnost, zdravlje i jačanje države ali je nekoliko puta posebno naglasio da uz glas njemu treba dati glas i stranci.

Dvorana kao stadion

Tokom našeg razgovora u autubusu Hadžić nam je objasnio da je to strategija stranke: izjednačiti popularnost Komšića i SDP-a.
- Prošle godine taj odnos je bio jedan naprema dva i željeli smo iskoristiti Željkovu popularnost. Prema našim posljednjim istraživanjima taj se odnos smanjio i mi se nadamo da ćemo do izbora izjednačiti pozitivan stav prema Komšiću i stranci – objasnio je Hadžić.
- Nikad neću prihvatiti da Banja Luka nije moj grad i da to nisu svi ostali gradovi u BiH. Svi ste vi moji – rekao je Komšić i tako ponovo na noge podigao sve prisutne. Kada se aplauz smirio samo je kratko dodao prije nego što je sišao sa bine: Onda sam i ja valjda vaš.

Posljednji govor večeri Zlatka Lagumdžije bio je prilično drugačiji i energičniji od Komšićevog. Kako je odustao od napisanog govora u početku je Lagumdžija na simpatičan način podsjećao na čitanje poezije starijeg pjesnika. Objašnjavao je zašto je pričao o poslu za njega najvažnija.
- Veliki narodi i carstva nisu propadali zbog ratova nego zbog ekonomske nemoći. Ideje o kojima vam pričamo su veće od SDP-a. Naš protivnik je stanje u zemlji a ne druge stranke – govorio je Lagumdžija sa sve većim zanosom što se prisutnima, očito svidjelo, pa je završnim riječima u sali napravio atmosferu sličnu onoj kada se na stadionu postigne gol.

Moramo priznati da je i sam Lagumdžija nakon skupa izgledao kao nogometaš poslije utakmice. Međutim, vremena do polaska za Jelah je ostalo taman toliko da se napravi nekoliko fotografija za album simpatizera.

Pogled iznutra

Kada je autobus sa policijskom pratnjom došao u Jelah, svi iz autobusa su prešli na jednu stranu i sa neskrivenim oduševljenjem gledali masu. Na jednom od transparenata je pisalo: dobrodošli u crveni Jelah.

Program skupa je bio sličan onome u Maglaju. Kandidat za Parlament Federacije, Sead Rožajac, govorio je o mogućim koalicijama SDP-a.
- Mi nikada nećemo biti u partnerstvu sa onima koji razvaljuju državu BiH. Prethodna vlast nas je uvela u mrak i bijedu. Ljudi više ne vjeruju u državu i vlast, moral i pravdu – rekao je Rožajac.

Članovi SDP-a i kandidati iz ove izborne jedinice iznosili su poražavajuće podatke o stanju u ovoj opštini. Jedna od onih koje nas je posebno iznenadila jeste da u Jelahu ne postoji multietničko groblje. Grupa ljudi srednjih godina naglas je komentarisala nedavni slučaj jedne pravoslavke čija je sahrana zbog toga morala biti u Tešnju.

Dobar dio vremena za predstavljanje ideja SDP-a je, slično kao i u Maglaju, potrošen na komentare izbornih slogana drugih stranaka. Mladić koji je stajao do nas je nakon jednog od takvih komentara samo kratko rekao prijatelju: hajmo se kladiti.

Ne znamo da li ih je najava da na binu izlazi “aktuelni i budući član predsjedništva” zadržala ali su na skupu ostali do kraja. Komšić je ponovo dobio najglasniji aplauz i govor nije mogao početi sve dok masa nije prestala skandirati njegovo ime. Kladionica se u međuvremenu zatvorila.
- Godi ovo. Niko nije kamen – rekao je Komšić i dodao da narod treba zamoliti a ne tražiti od njih glas.

Njegov ali i govor Lagumdžije bili su slični onima iz Maglaja ali se predsjednik SDP-a posebno zahvalio stanovnicima Jelaha.
- Kada smo prije deset godina bili ovdje na transparentu je pisalo: dobrodošli u Jelah i sretno do pobjede. Danas piše: dobrodošli u crveni Jelah – rekao je Lagumdžija i objasnio da je uvjeren u pobjedu kao i prije deset godina.

Nešto kasnije na povratku u Sarajevu, dok je pregledao slike sa netom završenog skupa, objasnio nam je razloge svog ogromnog optimizma.
- Ljudi su u potrazi za promjenom. Osjećam da mnogo više ljudi ode sa skupa sa odlukom da glasaju za SDP. Došlo je do kraja. Ljudi hoće novi početak. Državu više ne vide kao apstraktnu kategoriju nego kao okvir za rješavanje najvažnijih pitanja.

Damir Hadžić nam iznosi optimistične ciljeve stranke. Na prošlim izborima osvojili su 193.000 glasova, ove godine smatraju da će dobiti 250.000 glasova i pobijediti. Smatra da SDP-u na ruku ide disperzija glasova bošnjačkih stranaka iako ima stav da ljudi trebaju glasati za velike stranke. Hadžić će sa svojom ekipom obići još desetak gradova i kampanju završiti skupom u Sarajevu prije nego što sazna koliko i za koga će glasati više od tri miliona registrovanih birača.

{slimbox images/Galerije/sdp/1.jpg,images/Galerije/sdp/1.jpg;images/Galerije/sdp/2.jpg,images/Galerije/sdp/2.jpg;images/Galerije/sdp/3.jpg,images/Galerije/sdp/3.jpg;images/Galerije/sdp/4.jpg,images/Galerije/sdp/4.jpg;images/Galerije/sdp/5.jpg,images/Galerije/sdp/5.jpg;images/Galerije/sdp/6.jpg,images/Galerije/sdp/6.jpg;images/Galerije/sdp/7.jpg,images/Galerije/sdp/7.jpg;images/Galerije/sdp/8.jpg,images/Galerije/sdp/8.jpg;images/Galerije/sdp/9.jpg,images/Galerije/sdp/9.jpg;images/Galerije/sdp/10.jpg,images/Galerije/sdp/10.jpg;images/Galerije/sdp/11.jpg,images/Galerije/sdp/11.jpg}

(zurnal.info)

Smatram da su tri događaja odredila Zenicu i sva tri su povezana sa Željezarom.

Prvi se dogodio 1892. godine kada su Leon Bondy, vlasnik veletrgovine željeznom robom iz Praga, fabrikanti čelika iz Wilchelmsburga braća Moritz i Adolf Schmidt i štajerski fabrikant Hans Pengg von Anheim osnovali željezaru koju su nazvali Eisen und Stahlgewerkschaft Zenica.

Drugi se dogodio 1948. godine, kada je nova socijalistička vlast napravila prvi petogodišnji plan industrijalizacije Jugoslavije i u njemu predvidjela modernizaciju zeničke željezare.

Treći ključni događaj jeste onaj trenutak kada se u glavu doktora Harisa Silajdžića uselila ideja o spašavanju željezare. Ne mogu precizirati datum, jer nikada nisam bio intiman sa političarima pa da znam šta su u kojem momentu mislili.

...

Pokušaću ukratko objasniti kako sam izgradio ovaj istorijski dunđeraj.

Prvi događaj opravdavam činjenicom da je Zenica sve do izgradnje Željezare bila kasaba, sa mahalama, čaršijom u kojoj je bio mali zanatsko – poslovni sokak, a uz njega džamija, medresa, mekteb i groblje. Nakon izgradnje željezare Zenica je dobila vodovod, kanalizaciju, električnu rasvjetu, osnovne škole, biblioteke, pjevačke zborove, dnevne novine... Postala je gradić.

Drugi datum opravdavam tako što se broj stanovnika Zenice do kraja petogodišnjeg plana utrostručio, broj škola bio je deset puta veći (150), izgrađeni su institut, banke, hoteli, bolnica, kina, stadion, mostovi... Zenica se komotno mogla nazvati gradom.

A nakon trećeg datuma, ko god poželi može da se zajebava sa Zenicom. Nakon što je izdržala čitav rat, fabrika je konačno poklekla pred dolaskom doktora Silajdžića. Predstavljen kao spasilac, fabriku je za marku prodao Kuvajćanima, a ovi su je opet preprodali Indijcima. Indijci su pozatvarali sve pogone kojim im ne donose višestruk profit, radnike sveli na minimum i kao ostatke socijalističkog sistema, otpisali ekološku zaštitu i zaštitu na radu. Grad koji se više od vijeka oslanjao na svoju fabriku izgubio je svaki oslonac i počeo da se urušava u sebe.

...

Doktor Silajdžić je prije par dana, na javnoj tribini Žena u politici održanoj u Općini Stari Grad, hladno izjavio da je njegova stranka uspjela donijeti investicije koje su spasile Željezaru Zenica. Također je dodao da više niko ne može zaustaviti energetske projekte koji su stopirani prije dvije i po godine samo zbog straha od Stranke za BiH.

Ne znam na kakav strah od Stranke za BiH je mislio Silajdžić, ali Zeničani imaju jake razloge za paranoju. Ko je željezaru izgubio, plaši se i za energetski sistem.

...

Teško je razumjeti kako Silajdžić nakon svega može mutnu rasprodaju zeničkog metalurškog kombinata nazvati spasavanjem. Jedino opravdanje koje mi može pasti na pamet jeste činjenica da je Silajdžić takvu stvar izrekao pred salom punom žena. Možda je poželio da bude naročito šarmantan pred prisutnim damama i u nedostatku inspiracije odlučio da pravi budalu od sebe. Čest je to slučaj kod muškaraca, naročito u adolescentskoj dobi.

(zurnal.info)

Sa aktivistima “Pritiska” komunicirali smo putem elektronske pošte. Svoj identitet nam nisu otkrili, ali su poručili da iza njih ne stoji niti će stajati bilo koja politička partija, s ozbirom da se u javnosti spekulisalo da su ilegalno krilo “Naše stranke”

Neformalna i anonimna grupa “Pritisak”, koja je poslednjih mjeseci osmislila više kampanja protiv vladajućeg režima u Republici Srpskoj, nastavlja da nervira stranački vrh Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Početkom sedmice u Banjaluci su se pojavili novi plakati i naljepnice “Pritiska”, kojima se građani pozivaju da učestvuju u nagradnoj igri - “Pritisni i sa malo vode, Mile ode”. Poruka je ilustrovana slikom toaletne šolje i vodokotlića, a na veb sajtu “Pritiska” navedeno je da je glavno izvlačenje 3. oktobra. Svi učestvuju, svi dobijaju,a “mega nagrada za sve nas – ode Mile”. Date su i jasne instrukcije za učešće u nagradnoj igri - uzmi naljepnicu “ode Mile” od bilo kog aktiviste ili simpatizera “Pritiska”; uđi u klozet, WC, ćenifu…; olakšaj se, olakšaj sebi; zalijepi naljepnicu, ako je nužda manja, zalijepi jednu; ako je nužda veća, lijepiš dvije; pustiš vodu; i na kraju- Mile kaži osam.

Plakati i naljepnice “Pritiska” osvanuli su na ulaznim vratima Akademije nauka i umjetnosti RS, u studentskom domu, na ulazima u banjalučke fakultete, u toaletima banjalučkih kafića i pojedinim parking mjestima u gradu. Aktivisti “Pritiska” uspjeli su da svojim naljepnicima prelijepe izborne plakate SNSD-a u banjalučkom naselju Lazarevo (Budžak), netom prije nego što se na stranačkom skupu pod šatrom u tom dijelu grada pojavio cijeli stranački vrh, predvođen Miloradom Dodikom. “Pritisak” već dobrano nervira režim i SNSD, pa se glasnogovornik ove stranke Rajko Vasić odlučio obračunati sa visokim pritiskom, otkrivajući kako je ishodište te napasti u stranim ambasadama i ovdašnjoj opoziciji.

- BiH je usrana zemlja. To je najčistije što mogu da kažem o BiH. Diljem Republike Srpske već mjesecima traje prljava predizborna kampanja u kojoj su na sceni bili Kontejneri, opoziciona lažijada o svakovrsnom kriminalu, nužničke šolje i slogani tipa: S malo vode Mile ode. To mi ne govori ništa o poštenju, korektnosti, istini, snazi opozicije.
To mi govori o nužničkom ropstvu u koje je zapala jedna plejada srpskih krajputaša, bunjištaraca, otpadaka, kojih ima u svakom društvu, da se razumijemo. Nužničko ropstvo znači da su oni u Velikim Govnima. Sa tom plejadom Robova u Govnima pakt slapaju opozicionari. Ivanić, Tadić, Krsmanović, Bajić, Mihajlica. Neki su i sami dio Ropstva….Sve te i druge fekalne aktivnosti u BiH, od Bakira pa do naljepnica, finansiraju inostrani tajni izvori. Prljavim novcem. Novcem iz ruke u ruku. Za te naljepnice neko je morao dobiti pare u Banjaluci, pored troška štampe, da bi ih lijepio na svaki plakat, što je trud koji se graniči sa vjerskom devijacijom, napisao je, između ostalog, Rajko Vasić na svom blogu.

Vasićevo pisanije samo potvrđuje da će svako ko nije pravovjerni SNSD-ovac, ko se usudi da pomisli drugačije, a kamoli svoje slobodarske misli pretoči u djelo, postati meta Rajkove pljuvačine. Iskusila je to i politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić, koja se usudila da javno podrži aktivnosti “Pritiska”.

- Aktivnosti ove neformalne grupe su potpuno legitimne i poželjne. Oni izražavaju svoj politički stav iz jedne druge perspektive na koju javnost u RS nije navikla i mogu se upoređivati sa ‘Otporom’. Ključno pitanje je da li će ova grupa djelovati i svoj rad koncentrisati samo na predizbornu kampanju ili nastaviti da djeluje i posle oktobarskih izbora, kazala je Topić.

Dan poslije njene izjave, Vasić je objavio tekst pod naslovom “Otkrivaju se pristiskaši”, vrijeđajući Tanju Topić, krajnje vulgarno i primitivno i dovodeći je u vezu sa međunarodnom ujdurmom protiv Republike Srpske.

Grupa “Pritisak” pojavila se nedavno i sve njene akcije usmerene su ka kritici aktuelne vlasti u RS. Reklamne agencije, koje daju usluge oglašavanja na bilbordima, odbile su njihove plakate nakon što se u Doboju pojavio prvi njihov bilbord sa porukom “Dođi Mile u naš kraj, pa da vidiš šta je raj”. Bila je to prva akcija “Pritiska” nazvana “Čestitka za premijera”. Sa aktivistima “Pritiska” komunicirali smo putem elektronske pošte. Svoj identitet nam nisu otkrili, ali su poručili da iza njih ne stoji niti će stajati bilo koja politička partija, s ozbirom da se u javnosti spekulisalo da su ilegalno krilo “Naše stranke”.

- Osnovni i jedini cilj grupe je osvajanje slobode, poručili su iz “Pritiska”.

(zurnal.info)

U Sarajevu je danas održana jedna od 11 javnih debata u isto toliko gradova Zašto glasati za ženu koje su dio kampanje 101 razlog zašto glasati za ženu: Domaćice više zbori i za svoje mjesto se izbori.

Aktivistice iz organizacija Infohouse, fondacije CURE i Foruma žena Bratunca objasnile su da žele promijeniti stav da domaćice trebaju manje zboriti jer će im ručak izgorjeti i nagovoriti ih da glasaju i učestvuju u vlasti.

Branka Inić, pravnica Helsinškog komiteta za ljudska prava Bosne i Hercegovine smatra da dosadašnje kampanje nisu bile uspješne pa su ovaj put odlučile raditi drugačije.
- Mi se obraćamo domaćicama koje ne rade i slabo su obrazovane. Zbog toga im govorimo da više zbore i da se više bore za svoja prava. Žene su većina u BiH ali su manjina u politici – rekla je Inić i dodala da je 35 posto žena u našoj zemlji nepismeno.

U vlasti u BiH danas je oko 18 posto žena što je na izvjesan način uspjeh, objasnila je Stojanka Cana Tešić, aktiviskinja Foruma žena Bratunca.
- Mi smo počeli 1998. godine kada je u gradskom odboru od 31 odbornika bila samo jedna žena. Tada smo se sve rasporedile u tri partije koje su tada postojale tamo. Stajali smo jako nisko jer nismo bile prosrpski orijentirane – objasnila je Tešić i dodala da nisu birale u koju stranku ulaze.

Cilj je bio dobiti odborničko mjesto i postati nezavisan odbornik, kazala je Tešić. Zbog toga su na lokalnim izborima 2004. godine imale problem jer nisu mogle dobiti mjesto na izbornim listama.
- Jedna od naših aktivistkinja je bila posljednja na listi a opet je dobila odborničko mjesto i to je snaga žena – kazala je Tešić za koju su najveće nagrade desetogodišnjeg rada mjesta koja su osvojile u vlasti.

Za Dubravku Kovačević, aktivistkinju za borbu za prava žena, jedan od posebno značajnih uspjeha jeste zakon o 30 posto žena na izbornim listama kojega su uspjele izlobirati.
- Ako žena nema novca i nije obrazovana onda je žena žrtva – rekla je Kovačević i dodala da treba isticati pozitivne primjere: Dajte da govorimo o pozitivnim primjerima. Da primjerima pokažemo da žene to mogu.

Tokom debate sa prisutnim najviše se govorilo o odnosu žena prema ženama, posebno u politici.
- Bila sam svjedok da žena neće da glasa za ženu jer joj se ne sviđa kako izgleda ili nema dobar parfem. To je pogrešno razmišljanje – smatra Inić koja je navodila primjere u kojima su muškarci potiskivali žene “za koje su osjetili da su snažne” iz svoje stranke.

Širom BiH je tokom ove kampanje održano već više od 100 radionica u ruralnim sredinama. Aktiviskinje su posebno naglasile važnost da se kampanja nastavi na lokalnom nivou do izbora 2012. godine.
- Žena je osjetljiva, emotivna I ona će pomoći u ostvarivanju naših prava – rekla je Inić.

Učesnicu debate iz Srbije posebno je interesovalo kako se žene mogu je boriti protiv nacionalizma o čemu se raspravljalo tokom većeg dijela debate. Aktivistkinja Tešić zaključila je da žene moraju odlučnije raditi za svoja prava.
- Ako ti se ne sviđa nijedna od deset žena sa liste, ako nijedna ne valja onda ne valjaš ti. Moramo biti drske jer je to jedini način da pomognemo sebi.

(zurnal.info)

Ovaj senzacionallistički naslov ne odnosi se na neki masovni prosvjed ili štrajk razočaranog, u pojam ubijenog i u mozak izjebanog naroda. Naime, u petak popodne, negdje od 17 pa sve do 23 sata, trg Musala i Titov most bili su blokirani zbog predizbornog skupa Stranke za BiH. Ništa čudno, reći ćete. Pa i nije. Što se čudim i čemu? U Mostaru i BiH sve prolazi, naročito takva vrsta bahatosti i nepoštivanja onog istog naroda kojem se kao obraćate. Obzirom da su u starom, mahalskom, dijelu grada skoro sve ulice jednosmjerne, Titov most i Musala su jedino ishodište tih jednosmjernih ulica. Blokirati promet na nekoliko sati petkom popodne znači da ste napravili totalni prometni kaos u gradu te izjebali ionako nervozne mostarske vozače natjeravši ih da, faktički, kruže oko cijelog grada. Ni pješaku se ne mili provlačiti kroz gužvu. Musala je poprilično velik prostor i da se tu napraviti jednaka gungula, a da ne postavite binu na sred ceste. Postoji tu jedan cijeli pješački plato na kojem možeš do mile volje tamburati i lupetati pizdarije, a da ne paraliziraš grad. No, na ovaj način se privlači puno veća pažnja. Nema veze što ti vozači jebu majku kroz majku, bitno je da te pominju.

Negdje oko 19 i 30 sati na rečenom skupu zapjevao je Mostar Sevdah Reunion te raspametio, ionako raspamećene i razgaćene, Mostarce i Mostarke. Evo igara, a bez kruha se i može. Nekad respektabilan world music sastav pretvorio se u kafansku atrakciju te sviraju, ako želite, na školskim priredbama, sletovima za druga Harisa, svadbama, sahranama, vjerskim manifestacijama, bikijadama, ama gdje god ih zovnu. Ta nemaju valjda neki kriterij, njima je svejedno, napravili su puni krug od kafane, preko velikih svjetskih pozornica i natrag u kafanu.

A onda se na binu popeo on. Koji on, nemam pojma. Nisam bio i nisam se previše raspitivao. Znam zasigurno, jer mi je nekoliko svjedoka reklo istu stvar, da kad se On pojavio na bini prvo što je rekao bilo je: „Ovo je za naše Šehide!“ Zbun!? Mnogima je iznad glave iskočio upitnik. A meni je kad sam to čuo, kao i mnogo puta do sada, pao mrak na oči.

Čije Šehide, pizda vam materina!? Ovo pitam ja. A ljut sam zbog vrlo konkretnog razloga. Naime, svake godine u 6. mjesecu odajemo počast bliskom članu obitelji koji je poginuo 1992. godine. Majka, sestra i ja, baka već neko vrijeme ne može na noge, kupimo cvijeće i odemo pred negdašnji Razvitak gdje se skupi raja sa Carine i prisjeti se svojih drugova i suboraca. Među tom rajom nikad nema niti jednog predstavnika bilo koje političke partije. Neka nema i ne treba da ih bude, daleko im lijepa kuća. Ali silno se raspizdim kad po predizbornim skupovima ti isti političari, koji nikad ne dođu odati počast poginulim borcima, krenu koristiti mog rahmetli daidžu kao nekakvu valutu za potkupljivanje naroda. Šehida i branitelja, političari se sjete samo kad treba jadnom i izjebanom narodu udariti na sentiment. Tu naravno prednjače oni koji su zemlju i uvukli u prljavi rat. Ljudi poput Harisa Silajdžića, Dragana Čovića isl. kenjaju li kenjaju. Traje dijareja već dvadeset godina. Neka kenjaju, ko ih jebe, nek' se nose u tri krasna kurca, ali neka ne prljaju uspomene na ljude od časti, koji su branili svoju kuću, mahalu i grad, pominjući ih svojim poganim jezicima. U najmanju ruku, to je uvredljivo svima koji su u ratu izgubili nekog bliskog.

Uf, eto, ispuhao sam se malčice.

Uglavnom, Mostar je odblokiran. Do naredne parade laži. A njih je, ovih dana, koliko god hoćete i koliko god vam želudac može podnijeti.

(zurnal.info)

Predsjednik SDA ispravno računa da se ukoliko u Titovoj 16 ni nakon ovih izbora ne bude kandidata najveće bošnjačke stranke Izetbegović već 3. oktobra za sva vremena može poselamiti sa ozbiljnom političkom karijerom

Nedavno je predsjednik SDA Sulejman Tihić izjavio kako je Predsjedništvo Bosne i Hercegovini u kojem je djelovao u društvu SDS-ovca Borislava Paravca i HDZ-ovca Ive Mire Jovića predstavljalo „najfunkcionalnije državno Predsjedništvo BiH od Dejtona do današnjih dana“. Na stranu sad što su, za razliku od Tihića, bivši srpski i hrvatski član u najvišu izvršnu instituciju BiH dospjeli bez ikakvog izbornog legitimiteta (političkim dogovorom tadašnje vladajuće koalicije i njihovim lansiranjem iz državnog parlamenta nakon smjena/hapšenja Dragana Čovića i Mirka Šarovića). Nećemo ni o razlozima koji su „rukovodili“ šefa SDA da dvojicu karikaturalnih antibosankohercegovačkih političara promovira u vizionare i predvodinike „neke bolje Bosne“. Ništa od toga nije bitno kao što je ovoga puta važno raspetljati motive zbog kojih predsjednik vječito vladajuće i jedne duboko kriminalizirane firme poput SDA u jeku predizborne kampanje za oktobarske izbore umjesto na podršku izbornim kandidatima vlastite stranke vrijeme i energiju radije troši na isticanje zaboravljenih i samo njemu poznatih zasluga u navodnoj izgradnji ove nesretne države.

ČOVIĆEV RECEPT

Komičnom promocijom „svoga“ Predsjedništva skupa sa Paravcem i Jovićem u „lokomotivu reformi“, Tihić nam opet dokazuje da ga ni gotovo četverogodišnji delegatski staž u državnom Domu naroda nije uspio izliječiti od teškog izbornog poraza koji su mu svojevremeno priredili Dnevni avaz, reis Mustafa Cerić i njegov tadašnji politički suparnik Haris Silajdžić. Mora se priznati da razočarenje šefa SDA zbog činjenice da su bh. glasači prije četiri godine naivno povjerovali u Silajdžićeve ublehe o „100 posto BiH“ ima ozbiljnog i utemeljnog osnova, ali, ako je već tako (a jeste), postavlja se pitanje zbog čega je onda predsjednik SDA odmah nakon prošlih izbora sa istim onim koji su ga u predizbornoj kampanji 2006. medijski masakrirali i optuživali za izdaju Bosne i prodaju Hercegovine za tili čas sastavio koaliciju, podijelio ministarske fotelje i zauzeo rukovodeća mjesta u preostalim državnim preduzećima? Na to pitanje postoji samo jedan precizan i tačan odgovor. SDA se, kao uostalom i njen predsjednik, očajnički plaše gubitka vlasti i svih kraljevskih privilegija koje svaka vlast donosi. Međutim, izbori koji dolaze dokazuju nam da panika zbog mogućeg opozicionog staža nije jedina teška briga koja mori čelnika najveće bošnjačke stranke. Ima, naime, nečeg i u Tihićevom neskrivenom strahu od novog ličnog poraza i još jednog javnog političkog poniženja nakon kojeg po svemu sudeći više ne bi mogao računati ni na sinekuru u „domu izbornih propalica“ kako se u hodnicima državnog parlamenta na Marijin dvoru odavno tituliraju delegati iz Doma naroda BiH. Kao dokaz ovoj tvrdnji, odnosno Tihićevom mudrom bijegu od mogućeg novog javnog debakla, prilažem izborne liste Stranke demokratske akcije na kojim „ni za lijeka“ nema prvog čovjeka najveće bošnjačke stranke. „Kakva je to stranka čiji predsjednik ne smije u izbornu utakmicu ?“ pitao se vrli pitac neki. Znamo iz proteklih „godina koje su pojeli skakavci“ da je Tihić rijetko donosio riskantne i uz to originalne, nove, svježe političke odluke. Tako je i ovoga puta, navodno u ime „pružanja šanse mladim i novim licima SDA“, samog sebe sačuvao od neugodnog izbornog poraza. Kako rekosmo, Tihić već dugo nema originalnih autorskih ideja pa je i ovu posljednju po copy-paste principu preuzeo od svog vječitog koalicionog partnera i prudskog kolege Dragana Čovića koji je još prije četiri godine vlastiti bijeg sa izbornih listi objašnjavao „potrebom da se stara lica sklone u hladovinu i ustupe mjesto mlađim i sposobnijim.“ Taj potez Čović je povukao u vrijeme teških raskola unutar HDZ-a BiH. Nakon što je uspio značajno konsolidirati vlastitu stranku te ovogodišnje izborne šanse odmetnika iz HDZ-a 1990 četiri godine kasnije sveo na teorijsku mogućnost prebacivanja izbornog praga, privatizacijski pljačkaš hercegovačkih firmi na velika se vrata vratio u politički život BiH i to kao nosilac liste HDZ-a BiH u Izbornoj jedinici 2 za državni parlament. Iskustvo Čovićevih metoda obračuna sa unutarstranačkim neprijateljima Tihiću je bilo od krucijalne važnosti prilikom donošenja odluke da u krajnje neizvjesnu ( ne usuđujem se napisati unaprijed izgubljenu) utrku za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH pošalje svog najozbiljnijeg suparnika u „rukovođenju i komandovanju“ SDA-om Bakira Izetbegovića. Siguran sam, mada je to danas teško dokazati, da bi Čović prije četiri godine sa obje ruke potpisao da „na crtu“ SDP-ovcu Željku Komšiću u utrci za Predsjedništvo BiH pošalje Božu Ljubića. To se nije dogodilo samo iz razloga što je u međuvremenu osnovan HDZ 1990 koji je Ljubiću, istina, osigurao izborni poraz od Komšića, ali ne i političku kapitulaciju pred Čovićem.

AKO... ONDA...

Čovićeva iskustva, pa i ona u obračunima sa političkim protivnicima unutar HDZ-a BiH, kako rekosmo, posljednjih mjeseci koristi Sulejman Tihić, čovjek i (bivši) komunista poljuljanog političkog kredibiliteta. Predsjednik SDA ispravno računa da se ukoliko u Titovoj 16 ni nakon ovih izbora ne bude kandidata najveće bošnjačke stranke Izetbegović već 3. oktobra za sva vremena može poselamiti sa ozbiljnom političkom karijerom. U tom slučaju (ukoliko, dakle, Izetbegović izgubi izbore u što se nikako ne bih smio kladiti) Tihića već na narednim izborima možemo očekivati u sadašnjoj Čovićevoj ulozi. Dakle, osvježenog, razigranog, elanom ispunjenog nosioca liste za državni parlament. U suprotnom, ukoliko Izetbegović nekim izbornim čudom ipak useli u kabinet koji je desetak godina dijelio sa svojim ocem, e onda SDA očekuje vanredni Kongres... Ali to je već neka druga priča. Priča u koju valjda još jedino čvrsto vjeruje Izetbegović junior dok sa anonimnim stranačkim volonterima obilazi skromno posjećene predizborne skupove. Skupove na kojim na mapi nema ni Tihića, ni njegovih ljudi iz rukovodstva SDA...

(zurnal.info)

Centri civilnih inicijativa (CCI) su predstavili izvještaje o monitoringu rada Skupštine i Vlade Kantona Sarajevo za 2010. s komparativnim pregledom rada od konstituiranja vlasti nakon izbora 2006. godine.

U posljednjoj godini mandata Vlada i Skupština KS-a ostvarile su najlošije razultate, dok su oscilacije u funkcioniranju vlasti obilježile cjelokupni mandat.

Ostavka premijera Samira Silajdžića, višemjesečni pregovori o izboru novog mandatara, budžetska kriza, nesuglasice unutar koalicije SBiH-SDA, preglasavanja i nejedinstvo vlade, napuštanja sjednica ministra SDA, prepirke, nedostatak kvoruma za održavanje sjednica Vlade, istupanje pet poslanika iz SBiH itd., dovelo je vladajuću koaliciju na ivicu parlamentarne većine što je oborilo efikasnost rada, predstavljeno je u izvještaju CCI-a.

Konsultant za monitoring CCI-a Miloš Karišik je pojasnio da je u posljednje dvije godine mandata utrošeno mnogo više vremena na zasjedanja, a razmatrano manje mjera i postizanje dogovora.

''Neopravdano mnogo vremena je utrošeno na donošenje odluka o imenovanjima dorektora osnovnih i srednjih škola, te članova školskih odbora. To upućuje na visok nivo politizacije obrazovnog sistema'', kazao je Karišik.

Najlošiji pokazatelj rada kantonalne vlasti je konstantan pad realizacije zakona po godinama. U toku tri i po godine mandata usvojena su 44 zakona ili 37,93 posto, od 116 planiranih. Posmatrajući četverogodišnji period, najveći procent realizacije svojih programa imali su Ministarstvo zdravstva (92,6%), Ministarstvo kulture i sporta (92,5%) i Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice (90%), koja su imala i najveći broj planiranih mjera, dok je najmanju realizaciju imalo Ministarstvo saobraćaja (45,7%).

Projekt menadžer CCI-a Adis Arapović je kazao da je Vlada KS-a dozvolila prisustvo predstavnika CCI-a na svojim sjednicama i time omogućila direktan monitoring i veći transparentnost rada Vlade KS-a.

Skupština KS-a je u četiri godine mandata zasjedala 63 puta.

Jedina dva poslanika koja su prisustvovala svim sjednicama su Emir Baraković (SBiH) i Mirsad Pindžo (SBiH). Najviše su izostajali Ivo Komšić (SDU) s 18 izostanaka, Elvir Lojić (samostalni poslanik, istupio iz SBiH) sa 17 izostanaka, Edina Papo (SDP) sa 14 izostanaka, Muharem Serbezovski (samostalni poslanik, istupio iz SBiH) s 12 izostanaka, Sabahudin Delalić (SDA) s 12 izostanaka i Saša Magazinović (SDP) s 11 izostanaka.

Miloš Karišik je skrenuo pažnju da se mnogi od navedenih poslanika nalaze na listama kandidata za predstojeće izbore te da netoplaća za mandatni period profesionalnog poslanika iznosi više od 100.000 KM, odnosno u prosjeku 1.415 KM mjesečno, a da su neki od njih uspjeli skupiti godinu dana bez učešća na skupštinama.

Od 196 zasjedanja Vlade KS-a najveći broj izostanaka imao je ministar kulture i sporta Emir Hadžihafizbegović sa 103 izostanka. U posljednjoj godini mandata (do 1. septembra) bio je prisutan na samo 11 od 49 zasjedanja (22%).

Jednostavna dvostranačka koalicija, značajni prihodi i centralna pozicija Kantona Sarajevo, usmjerili su očekivanja da ova vlada i skupština budu dobri primjeri efikasnosti i uspjeha, međutim, međustranački obračuni, politizacija pitanja, bijeg od odgovornosti, preuranjene predizborne kalkulacije i drugi faktori, skrenuli su vladajuće stranke s puta zastupanja interesa građana, sumirano je izvještajem.

Adis Arapović je naglasio da građani mogu očekivati da će novi saziv Vlade i Skupštine izvući važne pouke iz loših razultata ovog saziva, ali da će morati svojim učešćem na izborima te ispravnim biranjem, doprinijeti uspostavljanju efikasnije i odgovornije vlasti.

(Fena)

Glavna odlika modernih demokratskih društava jeste da svaki čovek ima pravo da učestvuje u kreiranju politike države u kojoj živi. Putem glasanja na izborima, ili pak kroz aktivan politički angažman, ljudi inkorporiraju sopstvene i potrebe drugih ljudi. Reklo bi se prosto a savršeno

Paradoks, idiotizam, pragmatizam, sve je maksimalno upotrijebljeno u ovoj firmi. Vlastodršcima ne smeta što su firmu načeli SDS-ovci, dokusurili njihovi socijalisti, ali im smeta što se lani počela oporavljati i otplaćivati dugove državi

Posla za firmu ima, ali je preko osamsto njenih radnika na ulici! Ovakav apsurd moguć je samo u Bosni i Hercegovini, preciznije u trebinjskoj firmi “Novoteks”. Uz sve to, aktuelno rukovodstvo moli radnike da se vrate na posao, ali grupa njih “sindikalno organizovanih” to ne dozvoljava, zahtijevajući isplatu svih zaostalih plata. Epilog je već rečen, a pfeniga niko dobiti neće još godinama. I sve se to dešava u jeku predizborne kampanje, kada vlastodršci otvaraju puteve, hale, škole, temelje svega i svačega, a sve uz sasluženje korumpiranog klera (koji svetu vodicu naplaćuje po cijenama američkih državnih obveznica), i kada nikome, ama baš nikome, ne bi trebalo da odgovara zatvaranje firmi i slanje radnika kućama. Malo morgen.

KO JE UKRAO 13 MILIONA?

“Novoteks” je, izvan svake razumne sumnje, žrtva mafije koja ne dozvoljava da se firma pokrene, jer bi to značilo raskrinkavanje njihovih nedjela, odnosno pljačke od preko 44 miliona maraka. Uz sve to, mafija ima velike planove sa zemljištem na kojem se nalazi preduzeće, jer se radi o atraktivnoj lokaciji na kojoj je već odavno predviđena izgradnja stambeno-poslovnog objekta, čijom prodajom namjeravaju uzeti milionska sredstva. Krenimo redom.

Nakon rata se u austrijskim bankama gubi svaki trag sumi od cca 13 miliona maraka. Novac je nestao prije privatizacije preduzeća, čijih je 24 posto kupio Radovan Vučković, 2004. godine. Vučković do većinskog udjela dolazi krajem 2008., ali pomenutih 13 miliona nije pronašao ni tada, a ni do sada, premda je, nema dileme, “Novoteks” i kupio da bi se domogao tih para. Ništa sporno: Sam pao, sam se ubio, rekao bi običan svijet. Vučković, koji se “Žurnalu” nije javio uprkos brojnim pozivima, uspio je na kraju da pronađe partnere firmi i da pokrene poslove, ali ga je “sindikalna grupa” u tome onemogućila. Između ostalog, da se ne bi ušlo u trag onim milionima iz Austrije, premda je jasno da “sindikalci” o tome pojma nemaju, ali to itekako dobro znaju oni koji stoje iza njih. Pitanje je ko je pare pokupio? Na njega nema odgovora, sem špekulacija da se novca navodno dokopao Boro Vučurević, ratni i poratni direktor “Novoteksa”. Vučurević, osnivač SDS-a, firmom je gospodario do 1998. godine, kada ga je naslijedio Dragomir Benderać, socijalista i čedo trebinjskog grobara Slobodana Mrdića, koji je firmu dotukao. Neki špekulišu da je Benderać, a ne Vučurević pokupio milione, a na to pitanje nikakav odgovor nisu dali ni Tužilaštvo, a još manje policija, kojima je krivična prijava upućena početkom prošle godine. Previše je para da bi narečeni išta ozbiljno uradili, a sasvim je realno da su se i oni “ugradili”, kako bi slučaj, baš kao i “Novoteks” progutala crna zemlja. To što će progutati i osamsto porodica, koga briga. Tu je Crveni Vladika Grigorije da grešne razriješi svih grijeha, a bezazlenim obeća bolje radno mjesto u Raju.

RED OPELA, RED VESELJA

Legenda u Trebinju kaže da su “Novoteskove” pare završile u naftnim platformama kod Norveške, a ko ubire oktanski kajmak, teško da ćemo saznati. Tek, ni Vučurovićevo ni Benderaćevo maslo nije za ramazana. Prvi je za samo godinu dana (2006.-2007.) zadužio firmu za cca 5 miliona, koje mu je otpisao Gojko Gepek Kličković, dok je drugi tokom decenijske vladavine “Novoteksom” preduzeće zadužio za, kako u ovoj firmi tvrde, ravno 30 miliona maraka. Benderać je na čelo “Novoteksa” došao marta 1998. godine, samo dva mjeseca nakon što je Milorad Dodik otpočeo svoj prvi premijerski mandat. Benderać je tada bio u dresu SP RS, a danas je u SNSD. I zaslužio je nakon tolike pljačke. Čak i u ovakvoj nakaradnoj i mafijaškoj državi toliku pljačku teško je prikriti, te je cilj svih ciljeva uništiti “Novoteks”, pozvati Grigorija na opijelo, izgraditi zgrade, pozvati Grigorija na veselje, a sve to nakon što SNSD još jednom dobije izbore, što i jeste kratkoročni cilj onih koja stoji iza “sindikalne grupe”.

Aktuelna vlast saučesnik je mafije koja poravnava “Novoteks”, jer ta firma slovi kao SDS-ova, pa se smatra da njeno spaljivanje u Trebinju donosi pobjedničke glasove, čiji su vlasnici poraženi radnici. Paradoks, idiotizam, pragmatizam, sve je maksimalno upotrijebljeno u ovoj firmi. Vlastodršcima ne smeta što su firmu načeli SDS-ovci, dokusurili njihovi socijalisti, ali im smeta što se lani počela oporavljati i otplaćivati dugove državi. Premijer Milorad Dodik obećava stečaj, što se slavi kao najveći poslovni uspjeh. Kojeg li nonsensa: ne trebaju im partneri sa zapada, ali stečaj i konačno uništenje firme je itekako dobro došlo. Nakon nje ostaće pusta ledina na koju su oko bacili čelnici trebinjske firme “Neimarstvo”, čiji je vlasnik Mato Uljarević, a duhovnik Grigorije, vladika odmetnut od pameti, koji se služi svim nezakonitim sredstvima kako bi se dočepao miliona i njima izlobirao mjesto patrijarha. Grešan je Grigorije, a Strašni sud će u njegovom slučaju, (kad za to dođe vrijeme), zasjedati mjesecima. “Nema grijeha koji mi nije pao na pamet...”, otpočeo je jednu svoju besjedu u Hramu odmetnuti vladika. I nema, kao što nema grijeha koji nije počinio i koji i sad ne čini i kao što nema grijeha koji neće počiniti da bi pokušao postati ono što nikada postati neće.

OPERACIJA USPJELA, PACIJENT UMRO

Grigorije i Mato Uljarević, te interesna grupa koju okupljaju, stoje iza “sindikalne grupe” koja je opstruisala sve poslove, što ih je rukovodstvo “Novoteksa” dogovorilo. Oni će firmu “potvrditi”. U to nema nikakve sumnje, jer je na čelu male, ali odabrane “grupe sindikalaca” Bosiljka Uljarević, rođena Matina sestra, što samo za sebe dovoljno govori.

Radnici su sada kućama, čekaju izbore; glasaće kako će glasati, nesvjesni da su žrtva mafije, koja svoje pipke ima u svim strankama. Ogromna većina njih nikada nikakav posao više neće dobiti. “Novoteks” je definitivno mrtav, kao i brojne druge firme u RS i BiH. Grigorije se tome raduje, jer će Mato graditi zgrade za žive. Koji će doletjeti avionima na trebinjski aerodrom, da bi kupili stanove izgrađene na zgarištu firme koja je imala sve šanse da uspije, ali nije bila jača od mafije.

 

GREŠNI GRIGORIJE I MATE NEIMAR

«Neimarstvo» je besplatno izgradilo Grigoriju kuću u naselju Todorići, dok je njegovoj majci sagradilo stan u naselju Bregovi. Uz sve to, džaba je renovirana i Grigorijeva «Gradska kafana». «Neimarstvo» je izgradilo i zgrade na Goričkom polju za Industriju alata. Dogovoreno je 520 KM po kvadratu, ali ih je koštalo 750. Radnicima je obećana cijena od 900 KM, ali su na kraju plaćali po 1100 KM po kvadratu.

Političke partije u BiH u dosadašnjem toku predizborne kampanje u dobroj mjeri ignoriraju interese građana i zahtjeve civilnog društva, te nude samo "prazne" parole bez konkretnih razgovora o životnim problemima građana.

Ovo je zaključak analize dosadašnjeg toka predizborne kampanje koju je uradilo 27 nevladinih organizacija u BiH, a čiji su rezultati prezentirani danas na pres-konferenciji u Sarajevu.

Cilj ove analize je da organizacije upute građanima poruku o tome šta da očekuju od političkih subjekata u nastavku kampanje i da 3. oktobra glasanju pristupe odgovorno.

Kako su kazali predstavnici nevladinih organizacija, osnovna karakteristika kampanje je manipuliranje građanima, te mnogobrojni pritisci i pokušaji kompromitacije predstavnika civilnog društva zbog nezavisnih analiza i zahtjeva.

Direktor omladinske informativne agencije Jan Zlatan Kulenović kazao je da stranke na vlasti nisu građanima objasnile razloge zašto nisu ispunile većinu datih obećanja na prethodnim izborima, odnosno zašto su ispunile samo devet posto njih.

Nevladine organizacije stoga pozivaju stranke da odgovore na pitanje da li imaju konkretne mjere i rješenja za najugroženije kategorije stanovništva, te da li nude stručne kadrove za funkcije izvršne vlasti.

Također, potrebno je da javnosti prezentiraju detaljne podatke na koji način i iz kojih izvora finansiraju svoje kampanje.

-Zahtijevamo od partija da prestanu manipulirati nacionalnim i drugim razlikama i da se do kraja izborne kampanje bave konkretnim pitanjima i pokažu brigu za građane, poruka je nevladinih organizacija.

S druge strane, organizacije pozivaju građane da iskoriste šansu i glasaju na izborima i na taj način pokažu "koliko im je dobro ili nije dobro".

 

(Fena) 

U zadnjih mijesec dana, putujući na različite koncerte doživio sam par malih zanimljivih događaja koje želim podijeliti sa širom zajednicom.

Početkom mjeseca smo svirali u Šapcu. Dođemo lagano do granice u Zvorniku i kada smo prošli BiH kontrole dolazimo do policije republike Srbije. Ljubazna policajka pregleda pasoše i obraća se mom burazeru koji vozi : „Dragane Bog te jebo, pa ti u ovom kombiju jedini Srbin!“, osmjehne se u znak odobravanja poželi nam ugodan put i klimne glavom kao : Sve ok, razgulite dalje.“Ostalo je neriješeno da li je ljubazna granična policajka htjela da pohvali tu skladnu multietničnost koja vlada u ovom rock sastavu ili nam je pak htijela skrenuti pažnju da s obzirom da smo bend koji je sastavljen od pučanstva iz tri kantona, a bavimo se muzikom koja govori o socijalnim i poltičkim pitanjima možda trebali razmisliti i o pravilnijem i pravednijem rasporedu kada je u pitanju etnička pripadnost.

Dan poslije Šapca putujemo na kocert negdje u Sloveniji. Na ulasku u Republiku Hrvatsku, granični policajac, u trenutku dok mu dodajem pasoše otpočinje razgovor :
Bog vas ne jebo, gdje ste vi krenuli?“. Ponovo ostaje neriješeno, da li je gospodin redarstvenik htio da započne javnu debatu koja ima za cilj da aktivno progovori o aktuelnom i neriješenom pitanju viza koje BiH građani još uvijek moraju da prose ili se gospodin redarstvenik ,tek onako razgovora radi, zanima za destinaciju na koju putujemo.

Na povratku kući dočekuju me dvije novotarije vezane za prosperitet naše domovine. Prva se oslikava u nevjerici da u trenutku kada ulazimo preko granice u Bosanskom brodu, dolazimo na dio puta koji je u internim krugovima nazvan „Tamni vilajet“, nema onih rupa koje naši bubrezi tako dobro poznaju. Na potpuno iznenađenje svih prisutnih u kombiju cesta je gajnc nova, asfalt ko staklo a, linije friško ocrtane. 250 kilometara kasnije stignem do pred kuću kad tamo novi šok- popravljaju korito usmrđenog potoka koji služi isključivo kao deponija. Nema druge ovo je sve zbog IZBORA 2010.

Kontam: ako je ovdašnjim vlastodršcima varijanta da četiri godine klepaju budžete, a onda mijesec dana prije izbora krenu u velike infrastrukturne projekte i popravke, dabogda onda IZBORI bili svaka tri mjeseca.

(zurnal.info)

PUTOVANJE NA SVETU TRAVU WEMBLEYA

Završen je prvi krug ovogodišnje Lige prvaka. Nogometni urnebes svoj posljednji krug na putovanju imat će na mitskom mjestu engleskog i svjetskog nogometa, londonskom Wembleyu.

San je svakog klinca, koji je ikada šutao loptu, jednog dana zaigrati na svetom travnjaku engleskog ponosa. Tim legendarnim stadionom, prije i poslije njegove obnove, trčala su skoro sva važna nogomenta imena u povijesti. Wembley je sigurno dodatni motiv za svakog igrača čiji tim ove godine sudjeluje u Ligi prvaka.

GUŠTI SU GUŠTI

„Poštovani gledaoci na drugim stadionima padaju golovi. Pošto nakon ovog prenosa možete pogledati skraćene snimke svih utakmica Lige prvaka neću vam reći šta se događa da vam ne kvarim gušt....“

Tako nekako, uporno, pri svakom prijenosu Lige prvaka na BHT - u bulazni Igor Kristić. Vrijeme bi bilo da mu netko kaže da većina nesrećnika, koji su osuđeni da ga slušaju, saznaju rezultate i prije njega. Obzirom većina BH muškaraca ima tu nezgodnu navadu da se kladi na rezultate utakmica oni prijenose uglavnom slušaju, a bulje u, za Kristića očito, čudo tehnologije koje se zove Teletext. Kako prenosi utakmice, ne bi me čudilo da i Kristić zapravo gleda Teletext i svoj sretni listić, a o utakmici koja ide na TV – u govori onako ofrlje, preko oka pogledavajući u studijski monitor.

FAVORITI

Mišljenja sam da su najozbiljniji favoriti ovogodišnjeg izdanja Lige prvaka tek Barcelona i Chelsea. Imaju najmoćnije ekipe, koje su i najuigranije. U njihovoj igri nema lutanja, sve je precizno zacrtano, ne moraju se tražiti i prilagođavati što im daje prednost pred svim ostalim sudionicima Lige prvaka.

U krug favorita svakako ulaze i milanski Inter, Real Madrid, Milan, ManU i Bayern. Nema tu ništa posebno novo. Od istočnoeuropskih ekipa, možda je jedino Šahtjor iz Donjecka dovoljno svoj da prevali ovu dugačku i napornu rutu zvanu Liga prvaka. A londonskom Arsenalu odavno više nitko ne vjeruje, iako, ako ih ozlijede zaobiđu, mogli bi sigurno napraviti puno toga, jer imaju jasnu viziju igre i igrače koji su tu viziju sposobni preslikati na teren. Također, Wilkshire, Walcott i Ramsey obećavaju i više britanskog štiha, što im je, po meni, do sada nedostajalo za velike stvari. Tek odigrano, prvo kolo može služiti kao potvrda gorenavedenog.

DOBRO OBAVIJEŠTENI ZEKO

Počesto na našim ekranima nogometni stručnjaci znaju izvaliti kojekakve budalaštine. Jednu budalaštinu velikog kalibra ispalila je legenda zagrebačkog Dinama Velimir Zeko Zajec. Dobro obaviješteni Zajec, govoreći o nogometnom čudu u Donjecku, ustvrdio je da Donjeck ima velebnu Donbass Arenu kapaciteta 51.000 gledatelja, iako sam grad ima jedva malo više stanovnika. Obzirom koliko se pažnje, zbog Darija Srne, daje ukrajinskom klubu u hrvatskim medijima, Zeko je do sada morao znati da je Donjeck drugi po veličini ukrajinski grad u kojem živi milijun i sto tisuća stanovnika. To je, ipak, priznat ćete, puno više, nego Zekinih jedva malo više, od 51.000.

LIVERPOOL

Teško mi je gledati Ligu prvaka bez Liverpoola. Šmrc, šmrc.

PLATINI

Platinijeve reforme su uspjele. Ove godine imamo najveći broj debitanata u Ligi prvaka, a tu su i predstavnici manje bogatih liga poput Žiline i Partizana. Pomak je to koji moramo pozdraviti, jer konačno su i mali dobili priliku da zaigraju u svijetu velikih.

VALENCIA

Zapanjujuće je kako, unatoč rasprodaji najvećih zvijezda, iz godine u godinu, pametnom klupskom politikom opstaju u vrhu španjolskog i europskog nogometa. Prodali su Davida Silvu i Davida Villu, što je stavka od koje bi se bilo tko teško oporavio. Kupili su i doveli neke manje poznate igrače, otišli su na gostovanje u Bursu i razbili Bursaspor sa 4:0. I nije rezultat ono što zadivljuje, nego igra i činjenica da su uspjeli, u rekordnom roku, nove igrače uklopiti u svoj sustav igre. Ti ljudi su igrali kao da su oduvijek zajedno. Zasigurno je to zasluga trenera, ali na prvom mjestu i cijelog kluba koji kupuje upravo onakve igrače koji se ekspresno mogu uklopiti u klub i igru koju Valencia njeguje. Respect, ali totalni.

POTEZ KOLA

Drugi Messijev gol. Dva dupla pasa na jedva nešto više od 5 metara kvadratnih. Messi – Xavi – Messi – Pedro – Messi i Camp Nou je u transu. Briljantno.

NAKON PRVOG KOLA

Ostalo je mnogo nepoznanica, koje će se razriješiti već kroz par narednih kola. Ono što je sigurno jeste da nas očekuje još jedna urnebesno zabavna sezona sa Ligom prvaka. Definitivno, tome više nema spora, Liga prvaka postala je najatraktivnije nogometno natjecanje na svijetu. Čelnici FIFA-e morat će se dobro potruditi da Svjetskom prvenstvu, nakon podosta skandala i negledljivog nogometa u Južnoj Africi, vrate ugled koji je to natjecanje do sada imalo kod svih zaljubljenika u nabijanje kožnate mješine. UEFA je bacila rukavicu. Čekamo odgovor i reforme od strane svjetske nogometne asocijacije. A do tada, od Donbassa do Luza, od Burse do Glasgowa, održavat će se najveći nogometni cirkus na planetu.

(zurnal.info)

 

Projekt Izbori 2010: TV debate i forumi doživio je debakl i prije nego što je krenuo. RTV FBiH povukla se iz projekta jer smatraju da bi ovakvim debatama bio narušen princip ravnopravne i fer zastupljenosti političkih subjekata u programu

Projekat Nacionalnog demokratskog instituta (NDI) “Izbori 2010: TV debate i forumi” doživio je debakl i prije nego što je krenula njegova realizacija. Radio-televizija Federacije BiH u četvrtak, 16. septembra, saopštila je da se povlači iz projekta, odnosno da neće učestvovati u produkciji i emitovanju izbornih tv debata koje organizuje NDI u saradnji sa javnim emiterima.

Iz RTV Federacije BiH pojasnili su da se povlače iz projekta, jer postoji debalans u smislu predstavljanja političkih subjekata, s ozbirom na to da su Centralna izborna komisija (CIK) i Regulatorna agencija za komunikacije (RSK) jasno definisali da izborni program mora biti u skladu sa važećim pravilima. Još su upozorili, navodi se u saopštenju RTV Federacije BiH, da ne smije doći do debalansa u pogledu predstavljanja političkih subjekata u izbornom programu ove medijske kuće

- Emitovanjem ovih debata bio bi narušen princip ravnopravne i fer zastupljenosti političkih subjekata u programu RTV FBiH. Radio-televizija Federacije BiH ne prejudicira ocjenu da će ova debate narušiti balans u programima ostala dva emitera, s obzirom na to da je svaki emiter autonomno izradio svoj plan izbornog programa, naglašava se u saopštenju.

Osim toga, navedeno je, debate su organizovane po neprihvatljivim pravilima, kojima je ugrožena i narušena autonomnost uređivačke politike ovog javnog emitera i prema kojima voditelj (urednik) RTV Federacije BiH nema slobodu izbora.

Kako saznaje „Žurnal“, ovakva odluka RTV Federacije BiH donesena je zbog ignorisanja zahtjeva njihovog predstavnika u pripremama za prvu izbornu debatu, koja će se emitovati iz Banjaluke 16. septembra. Predstavnica Federalne televizije na pripremnom sastanku odbila je zahtjev NDI da se unaprijed napišu pitanja, koja bi se tokom debete postavila političarima, što su novinari BHT i Radio-televizija RS unaprijed prihvatili. Predstavnica FTV-a je upozorila da je to klasičan primjer cenzure i ograničavanja novinarskih sloboda, predlažući da se utvrde tek okvirne teme, a da tokom emisije svaki od novinara postavlja pitanja koja smatra relevantnim. Uz to, saznajemo, predstavnica FTV-a insistirala je da se u studiju zadrži prazna stolica, predviđena za predstavnike Saveza nezavisnih socijaldemokrata, koji su davno ranije otkazali učešće u svim izbornim debetama koje organizuje NDI. Predstavnici NDI, BHT i RT RS-a odlučili su da iz studija izbace SNSD-ovu stolicu i pored opaske novinarke FTV-a da „prazna stolica mnogo govori sama za sebe“.

Također, saznajemo da su predstavnici NDI u pripremi samog projekta bili obaviješteni da SNSD neće učestvovati u njihovim debatama, a da su ostale političke stranke, učesnike debate, o tome upoznali samo dan ranije. Političari iz RS, koji su prihvatili učešće u debati, nezadovoljni su činjenicom što se direktno neće moći sučeliti sa predstavnicima vladajuće stranke, koju smatraju najodgovornijom za loše stanje u ovom entitetu.

Prema projektu NDI, predizborne debate čiji će učesnici biti predstavnici političkih partija na entitetskom nivou biće prikazane 16. septembra u Banjaluci odnosno 23. septembra u Mostaru, dok je na državnom nivou televizijska debata zakazana za 30. septembar.

(zurnal.info)

 

Bijeljinsko tužilaštvo konačno bi trebalo da razriješi dilemu da li je odbornik u Skupštini opštine Osmaci Lazo Vidaković kidnapovan po nalogu načelnika te opštine Branislava Boškovića ili je riječ o bizarnoj ujdurmi

Bijeljinsko Okružno tužilaštvo konačno bi trebalo da razriješi dilemu i objelodani - da li je odbornik “Naše stranke” u Skupštini opštine Osmaci Lazo Vidaković kidnapovan po nalogu načelnika te opštine Branislava Boškovića ili je riječ o bizarnoj ujdurmi, koja je njegovoj stranci trebalo da donese predizborne političke poene.
Glavni okružni tužilac Novak Kovačević rekao je da tužilaštvo provjerava sve informacije koje je o ovom slučaju dostavila policija.

- Mi nismo sasvim sigurni da li istragu uopšte treba pokretati. Nedostaje nam puno stvari da se slože kockice, zato što je čovjek, navodno, otet, a tri dana je hodao po Srbiji, po Novom Sadu, ne javljajući se ni policiji ni bilo kome drugom, rekao je tužilac Kovačević “Žurnalu”.

SPORNA TRI DANA

Vidaković tvrdi je sporna tri dana bio u Novom Sadu i Sremskoj Kamenici, jer slučaj svoje otmice nije želio da prijavi policiji u Srbiji, sumnjajući da bi ga oni predali policiji Republike Srpske u koju nema povjerenja. Uz to, kod sebe nije imao lične dokumente, pa nije mogao da pređje granicu. Pozvao je zeta i obavijestio ga da je uspio pobjeći otmičarima, a ovaj mu je potom u Srbiju donio ličnu kartu i pasoš.

- Smatrao sam da načelnik Bošković, koji me je kidnapovao, ima veze u vrhu policije RS, pa je cijala stvar mogla da bude predstavljena drugačije nego što zaista jeste. Zato sam odlučio da se predam lokalnoj policiji u Osmacima, jer mi je to bilo sigurnije. Sačekao sam zeta da mi donese dokumente, kako bi prešao granicu, a onda sam sve prijavio policiji u Osmacima, rekao je Vidaković “Žurnalu”.
On je ponovio da su ga 1. septembra, oko pola deset, načelnik Bošković i dvije nepoznate osobe odveli iz kafane u Kalesiji do Dri ne.

- Odmah su mi oduzeli telefon, saobraćajnu i vozačku, a lična i pasoš su mi ostali kod kuće. Prebačen sam čamcem u Srbiju gdje nas je čekalo drugo vozilo sa srbijanskim registracijama, ispričao je Vidaković. Tvrdi da je 12 dana bio zatočen u nekom mjestu u okolini Beograda, da fizički nije maltretiran, te da je, iskoristivši odsustvo dvojice otmičara, skočio sa terase i pobjegao.
- Bio sam u okolini Beograda. Uspeo sam da dođem do pruge. Vozom sam otišao za Novi Sad, pa dalje za Sremsku Kamenicu, Šabac ... Nisam imao telefon, kazao je Vidaković.

On je ubijeđen da njegova otmica ima političku pozadinu, jer nije pristao na ponudu Boškovića da dobije mjesto potpredsjednika lokalne skupštine, a da zauzvrat pristupi skupštinskoj većini koja podržava načelnika. Prema njegovim riječima, cilj je bio da se ne pojavi na sjednici Skupštine opštine Osmaci 13. septembra, kako opozicija ne bi imala većinu.

- Ovo je sve urađeno sa ciljem da se blokira skupština, da nemamo većinu i da on i dalje ostao načelnik, iako je na referendumu izglasan njegov opoziv, ističe Vidaković.

Odbornik Naše stranke uspio je da stigne na sjednicu lokalnog parlamenta, navodeći da je tako propao Boškovićev plan da opozicija nema većinu i ne izglasa izvještaj komisije nakon održnog referendum.

Građani Osmaka su na referendumu, održanom 8. avgusta, izglasali nepovjerenje SNSD-ovom načelniku Branislavu Boškoviću, ali će on na toj funkciji ostati sve dok Centralna izbora komisija (CIK) ne potvrdi rezultate referenduma.

- Odbornici su tražili da se izja snim i ispričao sam im šta se desilo. Nakon to ga smo donijeli odluku i pri hvatili izvještaj o sprovođenju referenduma i po slali ga CIK-u u Sarajevo, kazao je Vidaković.

IGRE I TUŽILAŠTVO

Nismo uspjeli stupiti u vezu sa načelnikom Boškovićem, a na telefon na centrali opštine niko se nije javljao. Bošković je ranije opovrgao da ima bilo kakve veze sa Vidakovićevom otmicom, tvrdeći da su to “gnusne laži, koje se koriste u političke svrhe”. Vidaković, međutim, za “Žurnal” kaže da je Boškovicć vozio auto kojim je dovezen do Drine, odakle je prebačen u Srbiju, dok ostalu dvojicu otmičara ne poznaje.
Glavni tužilac bijeljinskog Okružnog tužilaštva Novak Kovačević kaže da tužilaštvo neće dopustiti da bude uvučeno u političke igre, sa bilo koje strane.

- Neka političari rade šta hoće, ali ne mogu da uvlače tužilaštvo u svoje igre, kazao je Kovačević. Tužilac Ratko Kerović policiji je već izdao naloge da izvrše dodatne provjere, poslije čega bi trebalo da donese konačnu odluku- da li će istraga biti pokrenuta ili ne.
Odbornik Vidaković najavio je da će sutra o slučaju svoje otmice imati sastanak sa visokim predstavnikom Valentinom Inckom. “

- Dotle je došlo, jer tužilaštvo nije radilo. Poslije sastanka sa visokim predstavnikom vidjećemo šta će biti, zaključio je Vidaković.

Zapanjujuće je da nijedna politička stranka u RS nije reagovala na cijeli ovaj slučaj.

(zurnal.info)

Strip album EPP, autora Samira Šestana i Milenka Tunjića objavljen je 2001. godine u simboličnih 666 primjeraka. Bila je to do tada nezabilježena, a do sada neprevaziđena satirična diverzija, koja je izuzetno duhovito i isto toliko precizno pokazivala najpoganije strane bosanskohercegovačkog društva.

Tokom godina nadali smo se da će Milenko i Samir objaviti nastavak svojih etičko preventivnih pizdarija. Nismo bili te sreće, ali kada se danas prelistava EPP, shvatimo da za nastavak i nije bilo prave potrebe.

Jer, u BiH se ništa nije promijenilo za tih devet godina, isto je beznađe, isto zlo, iste su gadarije i prljavština. Svaki kvadrat albuma je i dalje aktuelan, možda je pokoji akter sramno napustio političku ili životnu scenu, ali upražnjena mjesta popunjena su identičnim karakterima.

Uvjerite se sami, u nekoliko nastavaka objavljujemo probrane table kultnog strip albuma.

(zurnal.info)

Vijeće Evrope kritiziralo je vlasti BiH zbog diskriminacije jer dvojici predstavnika Jevreja i Roma nije dozvoljeno biranje u Predsjedništvo BiH i Doma naroda.

Vijeće Evrope kritiziralo je vlasti BiH u izjavi objavljenoj nakon posjete predizborne promatračke misije toj zemlji, upozoravajući da se predstojeći izbori neće održati sukladno presudi Suda za ljudska prava koji je utvrdio diskriminaciju predstavnika manjinskih naroda te su zatražili izmjene spornih odredbi, objavili su iz ureda Vijeća Europe u BiH.

-Izaslanstvo je ozbiljno zabrinuto jer su, unatoč preporukama Parlamentarne skupštine VE jednako kao i kršenju pravomoćne presude Evropskog suda za ljudska prava, vlasti propustile promijeniti državni ustav, navodi se u izjavi promatračke delegacije Vijeća Evrope.

Dodaje se da će se zbog toga izbori za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH održati prema propisima koji nisu u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i dodatnim protokolima.

-Vijeće Evrope očekuje od vlasti da učine najveće napore nakon izbora kako bi se žurno riješio ovaj problem, navodi se u izjavi.

Sud za ljudska prava presudio je u korist dvojice predstavnika manjinskih naroda Jevreja i Roma da se njihovi predstavnici prema odredbama Ustava BiH ne mogu birati u Predsjedništvo BiH i Dom naroda nego samo predstavnici konstitutivnih naroda Hrvata, Srba i Bošnjaka. Sud u Strasbourgu takve je ustavne odredbe u decembru prošle godine ocijenio protivnim Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.

Delegacija Vijeća Evropa je tokom posjeta BiH zamjerilo vladajućim strankama zbog netransparentnog načina finansiranja, mogućih zloupotreba u procesu brojanja glasova.

Pozvali su političke stranke da se umjesto poruka o podjelama u izbornoj kampanji usmjere rješavanju korupcije i kriminala.

Iz Vijeća Evrope su najavili da će 30 njihovih promatrača nadzirati odvijanje izbora u BiH 3. oktobra ove godine, prenosi danas Hina.

(Fena)