IGRAČKA KARIJERA: Sušić je imao briljantnu igračku karijeru. Počeo je 1971. godine u zavidovićkoj Krivaji. Samo sezonu poslije prelazi u Sarajevo gdje je ostavio najveći pečat. Tokom deset godina igranja za bordo tim, upisao je 350 nastupa i tom prilikom postigao 250 golova. Uz Sarajevo, na spomen njegovog imena klanjaju se i u Parizu. Za Paris Saint-Germain je igrao u periodu od 1982. do 1991.godine a karijeru je okončao godinu kasnije u Red Staru. (francuskom, ne beogradskom) Za reprezentaciju bivše Jugoslavije je odigrao 54 utakmice i postigao 21 gol.
Za razliku od Sušićeve briljantne, Blaževićeva igračka karijera je mnogo skromnija. Počeo je u travničkom Bratstvu, a zanimljivo je da je, kao i Sušić, i Blažević bio član bordo tima sa Koševa.
TRENERSKA KARIJERA: Vođenje reprezentacije BiH, za Safeta Sušića će biti prvi veliki izazov u trenerskoj karijeri. Iako se trenerskim poslom bavi već petnaest godina, do sada je vodio sedam klubova, uglavnom u Turskoj. Sušić nije od onih koji trče za angažmanom. Često je znao biti i bez kluba, tek znatiželjno pratiti nogometne susrete. Trenersku karijeru počeo je 1994. godine u francuskom Cannesu. Osim Cannesa, jednosezonsku avanturu imao je sa Al Hilalom u Saudijskoj Arabiji, a sve ostalo vezano je Tursku. Najviše se, dvije sezone, zadržao u Istanbulsporu. Trenirao je još Konyaspor, Ankaragucu, Ankaraspor i u dva navrata Rizespor.
Mnogo više trenerskog iskustva imao je njegov prethodnik na selektorskoj klupi. Ako se nečim može pohvaliti Blažević onda je to prebogata trenerska karijera koja traje preko 40 godina! Počeo je daleke 1968. godine u švicarskom Veveyu, u ovoj zemlji trenirao još Lausanne, Grasshoppers, Xamax i Sion, potom Muru, Nantes, Prištinu i PAOK, te pola hrvatske lige – Rijeku, Dinamo, Zagreb, Osijek,Varteks i Hajduk. Kruna su mu, priznat će, angažmani na pozicijama selektora reprezentacije. Do sada je vodio četiri nacionalna tima. Osim našeg, bio je još selektor Irana,Hrvatske i Švicarske.
MOTIV: Blažević i Sušić imaju potpuno drugačije motive. Kada je sa sjednice Izvršnog odbora iz Bihaća dobio ponudu da preuzme selektorsku poziciju, Blažević je na umu imao samo inat. Iako će on reći kako ga je Milan Bandić poslao u Bosnu da ujedini narode, prava je istina da je Ćiro u tom periodu bio izložen brojnim kritikama hrvatskih kolega koji su smatrali da je njegovo vrijeme već prošlo. Pritom, barem pola Bosne i Hercegovine nije bilo za njegov dolazak. U inat svima, preuzeo je našu nogometnu selekciju a da pojma nije imao ko ustvari igra za taj tim. Dugo,dugo nije čak znao ni izgovoriti kako treba prezimena svojih igrača ili saradnika („Hasanagić“ - Hasagić, „Mušanović“ - Ušanović, „Halilagić“ - Halilhodžić). U tom trenutku, Blaževiću niko nije ni pomislio pretpostaviti krajnji cilj. Safetu Sušiću se, po inerciji, letvica diže na više. Novi trener pozdrazumjeva i novi cilj a to je ovaj put plasman na Evropsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini. S obzirom na igrački kadar, postavljeni cilj se čini ambiciozan ali i objektivan.
-U prošlim kvalifikacijama smo dobijali utakmice sa slabijim protivnicima. Za korak dalje ćemo morati skupljati bodove i u duelima sa velikim reprezentacijama. – naznačio je Sušić.
Blažević nije ni sekunde čekao kako bi odgovorio svom nasljedniku :
-Poštujem Safeta Sušića ali moram ga naučiti da se na velika takmičenja ide pobjedama nad malim reprezentacijama. A kad smo kod velikih, ako Belgija nije takva onda ne znam ko jeste. A ja sam je pobjedio dva puta u četiri dana.
Blaževiću je valjda jasno da u ovoj klasifikaciji nema pravila. Jer, u zadnjim kvalifikacijama smo pobjedili te male reprezentacije pa opet nismo otišli u Južnu Afriku.
TAKTIKA I NOVI IGRAČI: Postavka igre naše reprezentacije neće se mnogo mijenjati dolaskom novog selektora. Sistem 4-4-2 će biti najviše zastupljen, kao i za vrijeme Miroslava Blaževića. Reprezentacija koja pretenduje da se plasira na Evropsko prvenstvo mora u većini utakmica igrati sa dva napadača, bez obzira gdje se igralo i koga za protivnika imali. Ono što je mnogo bitnije jeste osvježiti trenutni igrački kadar, posebno u zadnjoj liniji. Reprezentaciji nedostaje nekoliko kvalitetnih riješenja. Također, potrebno je nastaviti pružati šansu mladim kadrovima. Blažević je pružio šansu golmanu Begoviću, djelimično Pjaniću, a na kraju i Medunjaninu. Sušić mora nastaviti niz. Međutim, mora to raditi vrlo oprezno. Rezultat ne smije trpiti.
UTICAJ: Neosporno je da i dalje imamo selektora koji ima veliki uticaj, možda i veći u međunarodnim krugovima nego u Bosni i Hercegovini. Miroslav Blažević je otvorio mnoga vrata koja su godinama bila zaključana. Išao je na noge političarima. Razgovarao sa znanim i neznanim. Pokušavao pridobiti i one najmanje bitne. Međutim, nije uspio, iako je obećavao stvoriti preduslove da reprezentacija odigra utakmicu na Gradskom stadionu u Banjoj Luci ili pod Bijelim brijegom u Mostaru.
Safet Sušić će to drugačije raditi. Mnogo suptilnije.
-Želim razgovarati sa Sašom Papcom i Hasanom Salihamidžićem, probati ih uvjeriti da se vrate u reprezentaciju. Sa njima bi to bila drugačija selekcija – rekao je Sušić odmah nakon imenovanja. Želimo mu svu sreću u tim pokušajima, no sumnjamo da će imati bolji učinak od Miroslava Blaževića. Bolje bi bilo da se iskoristi uticaj i počne razgovarati sa mladim nadama koje širom Evrope trenutno igraju za neke druge reprezentacije a voljne su obući dres naše „A“ selekcije.
SPREMNOST NA KOMPROMIS: Miroslav Blažević nije osoba koja je spremna na prevelik kompromis. Pogotovo ako se radi o osobama do kojih mu nije stalo. Čak i u situacijama u kojima su bili u pitanju njegovi najbolji igrači, dozvoljavao je sebi luksuz da ih omalovažava. Da o ljudima u Savezu ne govorimo. Jedini igrač za kojeg je bio spreman načiniti kompromis je Saša Papac. Mjesecima ga je zvao, uzalud. Nije spreman na kompromis ni kada je novac u pitanju. Iako će se često pohvaliti kako je radio za sitniš, svi oni koji su uz reprezentaciju znaju da je Blažević itekako podebljao svoj finansijski konto, prije svega brojnim sponzorskim ugovorima.
Safet Sušić je stabilnija ličnost. Prizemljenija. No, oni koji ga poznaju kažu da novi selektor ima svoje limite ispod ili preko kojih neće ići.
-Nema šanse da njemu neko nešto nametne. On hoće konsultovati saradnike ali će njegova biti zadnja. Safet je takav čovjek. Pokušat će ujediniti, napraviti novi iskorak. Motiva ima. Ali, mora imati podršku od sviju vas. Kao ni ja, mislim da nije do kraja upoznat sa onim šta ga čeka dole. Zna za igrače ali nisam siguran da do kraja poznaje okolnosti – kaže njegov nekadašnji reprezentativni saigrač i prijatelj, danas trener francuskog prvoligaša Grenoblea, Mehmed Baždarević.
ODNOSI S MEDIJIMA: Jedan je Miroslav Blažević. Ovu izjavu potpisat će velika većina novinara koja sarađuje sa igračima ili sportskim radnicima. Taj čovjek je i u trenucima kada ne govori, interesantan medijima. Pravi manipulant! Nikada neću zaboraviti kada je ovom novinaru, nakon press konfrencije uoči utakmice sa Turskom u Zenici rekao: Sine, nemoj ti meni vjerovati ovo što ja govorim ovdje. Ja svašta kažem. I tako je, zaista. Miroslavu Blaževiću ste malo toga mogli vjerovati ali je, medijski, bio vrlo zahvalan. Novinarima je uvijek ponudio deset naslova. Safet Sušić je potpuno drugačiji. Već na prvom našem kontaktu, nakon imenovanja, zapelo je. Zamolio sam ga za jednu vrstu novogodišnje čestitike svim građanima Bosne i Hercegovine na šta je uzvratio: Može li to ikako bez mene?! Nisam ti ja od tog posla. Ako treba neki intervju koji će se ticati fudbala, tu sam uvijek. Poštujemo. Iako se do kraja ne slažemo. Funkcija selektora nogometne reprezentacije je javna pa, zbog toga, nekada treba obaviti i neke stvari koje se ne tiču samo nogometa. Sušića, dakle, nećete gledati kako reklamira čokolade, voza sponzorske automobile, pogotovo da odgovara na pitanja koja nemaju veze s nogometom.
AFERE: Novi selektor, za razliku od posljednjeg, ima mnogo manje afera koje se vežu za njegovo ime. Ustvari, tek jednu. U trenutku kada je ispunio zakonsku normu od 28 godina da ide u inostranstvo, za Sušića su bili zainteresovani mnogi klubovi. Pravi mali rat vodio se između Intera i Torina. Kada je već transfer u milanski klub gotovo bio završen, umiješao se Torino sa boljom ponudom. Zahvaljujući dušebrižnicima iz Sarajeva, Sušić je potpisao papir za oba kluba pa je rezultat svega bila Sušićeva jednogodišnja suspenzija na dolazak u Italiju. Mnogo veća mrlja bačena je na karijeru Miroslava Blaževića. Prije 14 godina, Ćiro je čak završio u zatvoru, pod optužbom da je bio upleten u aferu dogovaranja rezultata u korist Olympique Marseillea, u vrijeme dok je gazda ovog kluba bio Bernard Tapie. U zatvoru je proveo sedamnaest dana. Pušten je uz kauciju od 100.000 francuskih franaka.
PRIZNANJA: Aktuelni selektor je nagrađivaniji od bivšeg. Već sa 25 godina je izabran za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine i najboljeg nogometaša bivše Jugoslavije. Dvije godine kasnije, 1981.godine, dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Ni Francuzi ga nisu poštedili nagrada. 1983.godine je zvanično proglašen za najboljeg stranog igrača u Francuskoj, a mnogi navijači PSG-a će vam i danas reći da je Sušić najbolji strani igrač ovog kluba svih vremena. Potvrda tome je titula najvećeg umjetnika s loptom u istoriji kluba iz Pariza. Posljednju nagradu, vjerovatno i najvrijedniju, dobio je 2000.godine. U povodu proslave 50 godina UEFA-e, zvanično je proglašen za najboljeg nogometaša Bosne i Hercegovine u drugoj polovini prošlog vijeka.
Iako iza sebe ima mnoštvo velikih pobjeda, u biografiji Miroslava Blaževića dva detalja se izdvajaju od ostalih. Prvi je titula prvaka bivše Jugoslavije sa zagrebačkim Dinamom, u sezoni 1981/82. Drugi je bronzana medalja na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998.godine sa reprezentacijom Hrvatske.
Zahvaljujući velikom entuzijazmu i trenerskom umijeću, Cesare Prandelli je jedan od omiljenijih trenera u Italiji. Kao igrač Prandelli je sa Juventusom osvojio skoro sve što se može osvojiti, a kao trener je dvije godine zaredom proglašavan za najboljeg trenera na Apeninskom poluostrvu. Saradnik Žurnala je pred posljednju ovogodišnju prvenstvenu utakmicu protiv Milana, koja je zbog loših vremenskih uslova odgođena, razgovarao sa ovim vrsnim talijanskim nogometnim stručnjakom Gospodine Prandelli, na početku ovogodišnjeg takmičenja u Ligi prvaka mnogi su unaprijed otpisali Fiorentinu. Završili ste kao prvi u grupi. Kako Vi ocjenjujete igre Fiorentine u 2009. godini?
Prandelli: Osvajanjem četvrtog mjesta u prošloj sezoni, uspjeli smo ispuniti zadati cilj. Tokom ljetnog prelaznog perioda mnogi su nas kritizirali, jer su smatrali da sa postojećim fudbalerima ne možemo mnogo napraviti ni u prvesntvu, a pogotovo u Ligi prvaka. Međutim, osvajanjem prvog mjesta u grupi, te plasmanom u drugi krug dokazali smo kakav kvalitet ova ekipa ima.
Odlučujuća utakmica u grupnoj fazi je bila protiv Liverpula na Anfildu. Koliko ste vjerovali da Firoentina može sa prve pozicije krenuti u eliminatornu fazu ovog takmičenja?
Prandelli: Iskreno, nisam vjerovao da možemo trijumfovati na Anfildu. Mi smo još prije te utakmice osigurali plasman u naredni krug, tako da smo igrali bez pritiska. Opet se pokazalo da Fiorentina najbolje igra kada nema taj imperativ. Imali smo mirnoću u igri. Odigrali smo sjajno prvo poluvrijeme u kojem smo pritiskali Liverpul, a posebno sam zadovoljan kako smo punim gasom igrali sve do samog kraja utakmice. Taj gol Alberta Gilardina u drugoj minuti sudijske nadoknade je najsretniji trenutak u 2009. godini. Svi smo bili sretni zbog te pobjede. Pobijediti Liverpul dva puta u jednom takmičenju, u istoj sezoni, rijetko se dešava.
U drugom krugu Vas očekuje okršaj sa slavnim Bayernom?
Prandelli: Kada samo saznali protivnika u šali smo govorili da bi možda bolje bilo da smo u naredni krug krenuli sa druge pozicije. Međutim, Fiorentina je ekipa koja ne zna kalkulisati. Sigurno je da za protivnika imamo ekipu sa velikim iskustvom i odličnom ekipom. Ipak, vjerujem u ove igrače i njihovu želju za dokazivanjem. U ovom periodu ne razmišljamo mnogo o te dvije utakmice. Sada smo više okrenuti planovima za nastavak prvenstvene sezone i Kupu Italije.
Ipak, zar ne mislite da su se dobre igre odrazile na dosadašnji plasman u prvenstvu?
Prandelli: Sigurno je da su utakmice u Ligi prvaka ostavile traga na neke utakmice u prvenstvu, zbog čega smo u određenom bodovnom zaostatku. Tokom dosadašnjeg dijela sezone imali smo određenih poteškoća. U važnim utakmicama nije nastupilo nekoliko standardnih prvotimaca. Mi imamo dovoljan broj fudbalera u konkurenciji, ali ako nedostaje šest ili sedam za jednu utakmicu, onda to predstavlja problem. S druge strane, iz godine u godinu u Seriji A imate sve više ekipa sa kojima nije lako igrati. Uvijek morate uložiti posebne napore da ostvarite željeni rezultat. Zajedno sa svojim saradnicima uspjeli smo od mladih i iskusnih fudbalera stvoriti ekipu spremnu da u svaku utakmicu ulaze sa maksimalnim angažamnom. Marljivo smo radili kako bi stvorili takav menatlitet što se vidi i po rezultatima.
Da, ali borba za četvrto mjesto, što je i cilj Fiorentine, ove godine će biti mnogo teža i neizvjesnija?
Prandelli: Ako analiziramo dosadašnji dio prvenstva, čak deset ekipa se trenutno bore za četvrto mjesto. Naravno, nemaju svi takve ambicije, niti mogu izdržati ovakav tempo. Među tim ekipama, samo Fiorentina i Roma nastavljaju takmičenje u Evropi, tako da će ostalim biti lakše, jer se mogu fokusirati samo na prvenstvo. Mi smo ovog ljeta odigrali 26 zvaničnih utakmica, jer smo nastupili u preliminarnoj fazi Lige prvaka. I prije je bilo mnogo utakmica, ali su svi počinjali sa iste pozicije. Međutim, ne odustajemo od cilja da osvajanjem četvrtog mjesta pokušamo ponoviti prošlogodišnji uspijeh. Od povreda se oporavljaju Mutu, Gamberini, Zanetti i Jovetić uz koje smo na početku sezone ostvarili dobre rezultate. Već sada imamo prepoznatljivu fizionomiju ekipe, a uz njih ćemo imati još više samopuzdanja.
Rekli ste da će borba za četvrtu poziciju biti neizvjesna, a borba za scudetto?
Prandelli: Po meni je Inter i dalje glavni favorit da odbrani naslov. Tu su još Milan i Juventus koji pretunduju da osvoje prvenstvo. Milan polako ulazi u formu, a u nastavak sezone ulaze sa Davidom Beckhamom koji je prošle sezone igrao fenomenalno. Međutim, Inter je ekipa koja u prvenstvu ima kontinuitet dobrih rezultata, te koja nema mnogo oscilacija. Uz dobre fudbalere imaju i velikog stručnjaka Mourinha, koji usprkos svom temeperamentu dokazuje kvalitet u vođenju velikih timova. Oni su sada u poziciji da samo mogu izgubiti prvenstvo, a ne ponovo osvojiti.
Poznato je da Mourinho nerijetko daje pozitivne izjave o drugim trenerima. No, nedavno je pohvalio Vaš rad i Fiorentinu kao najveće iznenađenje 2009. godine?
Prandelli: Da, pročitao sam tu njegovu izjavu. Nikada nisam polemisao o radu drugih ternera, ali je činjenica da je već u prvoj sezoni, nakon dolaska iz Engleske napravio ogroman uspjeh sa Interom. Nisam imao trenerskog iskustva u drugim zemljama, ali poznavajući fudbal koji se igra u Engleskoj i Italiji, nije mu bilo lako već prve sezone osvojiti scudetto.
Za razliku od njega, pa i mnogih drugih trenera u Italiji, Vi i ne volite mnogo polemisati o sudijama i suđenju?
Prandelli: Ne, jer smatram da česte polemike oko suđenja samo štete talijanskom fudbalu. Tako se gubi draž igre, suđenje postaje važnije od rezultata. Zašto na polemiku odgovarati polemikom? Sada u Italiji imamo mlade sudije koje se iz sezone u sezonu dokazuju. Da se ja pitam, uveo bih striktnu zabranu davanja izjava o sudijama.
Polemike u talijanskim medijima ne nedostaje i kada se piše o reprezentaciji Italije i narednom SP u Južnoj Africi 2010. godine? Pojedini mediji favoriziraju određene fudbalere, smatrajući da zaslužuju reprezentaivni dres. Tu prije svega mislim na Frncesca Tottija i Antonia Cassana.
Prandelli: Da, polemike su prisutne već sada i po pitanju reprezentacije. Koliko ja znam Totti nije problem za selektora Lippija. Sve zavisi od njegove volje i forme na kraju sezone. On je fudbaler koji još može karizmom i igrama pomoći reprezentaciji. Lippi je svo vrijeme decidan po pitanju Cassana koji ove sezone igra u odličnoj formi. Međutim, kroz kvalifikacione susrete smo se mogli uvjeriti da Lippi već sada ima ideju od kojih fudbalera stvoriti reprezentaciju za ovako veliko takmičenje. Naravno, uvijek ima prostora za još neke fudbalere, ali treba pustiti selektora koji kao rezultat ima osvojenu titulu prvaka svijeta.
Ipak, već sada se pominju njegovi nasljednici, među kojima je i Vaše ime?
Prandelli: Oduvijek sam govorio da je ovaj posao takav da se ne može unaprijed mnogo planirati. Naravno da bih volio jednog dana trenirati reprezentaciju Italije, ali ponovaljam treba sada pustiti Lippija da stvori reprezentaciju koja bi mogla odbraniti naslov prvaka svijeta i tako oboriti mnoge rekorde.
Jedan ste od rijetkih trenera u Italiji koji je godinama vjeran istom klubu i koji se ne odlučuje lako promijeniti klub. U čemu je tajna Vašeg uspijeha?
Prandelli: Kada sam prije četiri godine došao u Fiorentinu, predstavio sam ambiciozan projekat u koji su svi vjerovali. Imali smo određenih poteškoća, pa i nepravdi, ali smo strpljivo radili i polako pripremali ekipu za velike rezultate. Mi još nemamo ekipu za osvajanje trofeja, ali ako nastavimo sa dosadašnjim programom, Fiorentina će za dvije ili maksimalno tri godine postati ekipa koja će biti ravnopravan protivnik sadašnjim velikim talijanskim, ali i drugim evropskim ekipama. Volja postoji, podršku imamo, tako da postoje sve predispozicije za ostvarenje velikih rezultata.
Cesara Prandelli je igračku karijeru zapoćeo 1974. godine u Cremoneseu, tadašnjem članu treće talijanske lige (C-1). Nakon četverogodišnje karijere u ovom klubu 1978.godine prelazi u Atalantu i debituje u Seriji A. Vrhunac igračke karijere doživljava u Juventusu gdje je nastupao od 1979. do 1985. godine. U tom periodu sa najtrofejnijim talijanskim klubom osvojio je tri titule prvaka Italije, jedan Kup Italije, jedan Kup Šampiona, jedan Kup Kupova i jedan Superkup. Nakon Juventusa ponovo se vraća u Atalantu, gdje 1990. godine završava igračku karijeru.
Neposredno nakon igračke, zapoćeo je trenersku karijeru. U dosadšnjem trenerskom angažmanu trenirao je Lecce, Veneziju, Veronu, Parmu, kratko Romu, a od 2005. godine je trener Fiorentine. Od sezone 2007/2008 sa Fiorentinom osvaja tri puta četvrto mjesto i učešće u preliminarnim, te grupnim fazama Lige prvaka.
Zahvaljujući trenerskom umijeću dvije godine zaredom (2005. i 2006. godine) je proglašen za najboljeg trenera na Apeninskom poluostrvu.
Poreski obveznici u Federaciji BiH svake godine daju preko dva miliona konvertibilnih maraka za stranačke kadrove koje vlast iz budžeta plaća pod formom “savjetnik ministra”. O kakvim savjetnicima se radi najbolje govore rezultati rada samih ministara. Žurnal će se u narednom periodu baviti njihovim biografijama, životnim (ne)uspjesima, sumnjivim poslovima i ilegalnim aktivnostima. U prvom nastavku bavimo se savjetnicima premijera Federacije
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine potroši skoro dva i po miliona konvertibilnih maraka na plaćanje savjetnika ministara. U 16 federalnih ministarstava, plus kabinet premijera Mustafe Mujezinovića, uposlena su 62 savjetnika. Svakom od njih ponaosob godišnje se isplati između 25 i 60 hiljada KM, neto. Za njihove “genijalne savjete”, čije efekte svakodnevno osjetimo na vlastitoj koži, oni pored ovih stalnih primanja zarađuju i značajne honorare kroz angažmane u kojekakvim komisijama i savjetima...
Važno je napomenuti da za specifične oblasti u svakom ministarstvu već postoje uposleni stručnjaci, dakle stalno zaposleni kadrovi koji za svoj (ne)rad dobijaju solidne plate. Čemu onda služe savjetnici, ako ne daju savjete? Uglavnom, da bi se uhljebili kadrovi kojima vladajuće stranke nisu pronašle bolju i unosniju funkciju, a sve to na račun poreskih obveznika.
Kada je Žurnal prije nekoliko mjeseci krenuo sa istraživanjem: “Ko su savjetnici u Vladi FBiH?”, iznenadio nas je podatak da niko u federalnoj Vladi, pa čak ni sam premijer, ne zna ko su oni i koliko ih ima. A da i ne govorimo o rezultatima njihovog rada.
Za razliku od premijera, Žurnal je prikupio podatke o savjetnicima njegovih ministara i otkrili smo da se tu krije zaista šaroliko društvo. Ima tu svega, od istinskih stručnjaka, preko izbacivača i vlasnika kafića, pa do vječitih apartčika s kojima se već skoro dvije decenije sudaramo po javnom prostoru, a još nikada nismo otkrili čime se oni zaista bave.
Nakon objavljivanja biografija savjetnika premijera Mujezinovića, na red su došli savjetnici ministrice obrazovanja i nauke Melihe Alić. Zajednička karakteristika za Mujezinovićeve kadrove mogla bi biti lovci u mutnom. Alićkini savjetnici su anemični kao i njeno ministarstvo, jednostavno neuvjerljivi i nekompetentni. Uostalom, zaključite sami.
KABINET FEDERALNE MINISTRICE OBRAZOVANJA I NAUKE MELIHE ALIĆ
NADIJA BANDIĆ: Medijski egzekutor
Opis posla: Savjetnica ministrice za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje
Karijera: U opisu posla savjetnice Bandić, vjerovatno je greškom izostavljen zadatak da vrši medijsku egzekuciju svih onih koji se ne slažu na koji način ministarstvo Melihe Alić nabavlja udžbenike. Do sada je to savjetnica Bandić odlično radila i tako uzela direktno učešće u neviđenim skandalima kao što je izbor udžbenika iz kojih djeca uče da vuk živi na grani, djeci se nude zbirke zadataka koji nemaju rješenja a kao odmor od tereta brojki i slova djeci je ponuđena razonoda času muzičkog vaspitanja uz popularnu pjesmu meksičkih ustanika La Kukaraču:
Bubašvaba, bubašvaba
s nogu se srušila,
na život gleda sa strane,
jer nema joj marihuane,
koju je pušila.
(ref. pjesme La kukarača uvrštene u udžbenik muzičkog vaspitanja za peti razred osnovne škole autora Refika Hodžića)
Istraživanje Centra civilnih inicijativa vezano za srednje obrazovanje otkrilo je šokantne činjenice: trećina djece u Bosni Hercegovini ne završava srednju školu.
- „Analize koje smo proveli proteklih mjeseci i ispitivanja javnog mijenja pokazale su da upravo diskriminacija u srednjem obrazovanja, odnosno nemogućnost svih da jednako pristupe srednjem obrazovanju, proizvodi probleme kao što su nezaposlenost, socijalna isključenost i siromaštvo“, izjavio je Adis Arapović iz CCI-a prilikom prezentiranja istraživanja.
Nepoznato je zašto je ova savjetnica vrtoglavo napredovala od profesorice bosanskog jezika i književnosti do savjetnice za obrazovanje. Stalni štrajkovi prosvjetnih radnika, mnoštvo zamjerki na korupciju u procesima nabavke i odabira udžbenika, po nekoliko škola pod istim krovom, neusaglašenost školskih programa..., samo su dio neuspjeha u radu ministrice, direktno i njene savjetnice Nadije Bandić.
ADMIR POZDEROVIĆ: Organizator kulturno-zabavnih manifestacija
Opis posla: Savjetnik ministrice za visoko obrazovanje i nauku
Karijera: Admir Pozderović mladi je profesor sigurnosti bez ikakvog ranijeg iskustva sa neprilikama u visokom obrazovanju. Sudbina je htjela da savjetnik Pozderović munjevitom brzinom, ničim izazvan, uzleti od šefa Omladinskog kulturnog centra „Goražde“ do savjetnika ministrice za resor koji donosi ogromne prihode ministarstvu (ako uračunamo dadžbine koje se nameću studentima), resor koji se najčešće spominje u tekstovima koji tematiziraju sex skandale, prostituciju i korupciju. Obzirom da nadležno ministarstvo malo toga poduzima da riješi probleme u visokom obrazovanju i skine ljagu i najveću sramotu u univerzitetskoj povijesti Bosne i Hercegovine sa ovdašnjih fakulteta, najveći dio krivnje komotno se može prebaciti na ministricu i njenog savjetnika za visoko obrazovanje.
Obzirom da ne postoji logično objašnjenje zbog čega bi neko poput Pozderovića bilo kome bio savjetnik, onda se mora kalkulisati i sa činjenicomvda ga je u orbitu delegirala knjiga Muhamedova a.s. predskazanja: Sukob civilizacija XXI stoljeća i trijumf Islama. Autor je, pogađate, uvaženi Pozderović.
Naredni citati najbolje opisuju Pozderovićev književni talent:
- Kršćanstvo i Taoizam zamijenit će timove u nacionalnim dresovima, i sa puno neizvjesnosti ući u drugo poluvrijeme finala. Međutim, Islam će svirati kraj utakmice.
- Iako Muhammed a.s. nije precizirao koja će to od skupina potomaka Ishaka osvojiti Konstantinopolis, najvjerovatnije je da će to biti vojska koja će krenuti iz Bosne put Istanbula."
Ako ova knjiga nije Pozderovića izbacila u orbitu, onda tajnu uspjeha mladog savjetnika moramo potražiti u njegovoj iscrpnoj biografiji u kojoj ponosno navodi: Posjedujem golemo iskustvo sa multimedijama. U sklopu Omladinskog kulturnog centra “Goražde”, organizirao niz kulturno-zabavnih manifestacija, tribina, promocija knjiga itd. Autor dvije knjige. Osvajač 3 zlatne i 1 bromzane medalje na međunarodnim izložbama inovacija u Ženevi, Parizu i Strazburu”.
Napomena: Eventualne greške u citiranom dijelu biografije savjetnika Pozderovića su namjerne. Zbog autentičnosti nismo ništa korigovali.
DŽEMKO RUŽDIĆ: Demobilisani savjetnik
Opis posla: Savjetnik ministrice za implementaciju projekata, resornu i međuresornu saradnju i inspekciju
Karijera: Vlastitim riječima: Demobilisan sam 20. 09. 1994. godine, na zahtjev Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta R BiH. U proteklom periodu napredovao sam od stručnog suradnika do stručnog savjetnika. U međuvremenu položio sam ispit za “organe upravljanja”. Od 2007. godine sam savjetnik ministrice obrazovanja i nauke.
Život običnog tempa
Počela je 2010. Kraj prošle godine u medijima je uobičajeno bio rezerviran za sumiranje političkih događaja i ličnosti koje se u Bosni i Hercegovini već tradicionalno ocjenjuju nultim decimalama. Što se kulture i sporta tiče ( opet ubojita i zlatna reprezentacija u sjedećoj odbojci!) tu smo nekako i prolazili, ali jedino po čemu ćemo zaista pamtiti 2009. je ekonomska kriza zbog koje je, prema zvaničnim statističkim podacima, u ovoj zemlji bez posla ostalo više od sedamdeset hiljada radnika. To su, kako rekosmo, statistički a ne realni podaci. Realni podaci svjedoče o postignutom posdejtonskom državnom godišnjem rekordu od stotinu i pedeset hiljada „novonezaposlenih“. I o tome vrijedi pisati. Ne samo danas i ne samo u prvim danima Nove godine. Ali nešto razmišljam, nama nažalost ne gine da o općem kokuzluku, kriminalnoj vlasti, pljački, korupciji zbog koje nesretni radnici i njihove porodice završavaju na ulici pišemo tokom cijele „desete“ pa sam, po uzoru na uposlenike medijskih biltena mafijaške vlasti u Republici Srpskoj, donio nepopularnu odluku da odustanem od takozvanih životnih tema i bacim se na dvije važne godišnjice/ obljetnice koje padaju baš u 2010. (Usput, ovo 2010 baš onako dobro izgleda na monitoru laptopa pa mi se samo tom činjenicom izazvana probudi nada da će u ovoj izbornoj godini građani BiH birati bolje, pametnije, mudrije nego prije četiri godine)
Politička oluja u Hrvatskoj
Dakle, na samom početku 21. stoljeća, u njegovim, fudbalskim rječnikom kazano, prvim minutama u Hrvatskoj je pobijedila takozvana „trećesijećanjska koalicija“ na čelu sa pokojnim Ivicom Račanom i političkim pokojnikom Draženom Budišom. Ta je koalicija, nakon deset godina diktatorske vladavine, uklonila Tuđmanov HDZ sa vlasti. Kolege iz Hrvatske ovih dana nadugo i naširoko komentiraju kako je zapravo tek tada, 3.januara 2000. Godine dakle, u Hrvatsku stigla demokratija. I to je, vjerujem, apsolutno tačno. Nedugo nakon januarskih parlamentarnih izbora na čelo hrvatske države će doći Stjepan Mesić, predsjednik-građanin kako se samoprozvao u vlastitoj kampanji. Nije se Mesić ni upoznao sa salama i hodnicima Pantovčaka a na ulicama hrvatskih gradova su osvanuli grafiti slijedećeg sadržaja: „Sveti Ante ako si u stanju, uzmi Stipu a vrati nam Franju“. Normalno, ovo desničarsko prizivanje Sveti Ante je mudro ignorirao- Franju je zadržao pod mirogojskim mermerom, a Stipu u predsjedničkom uredu. Danas se može pouzdano konstatirati da se to višestruko isplatilo. Mesić je, kao rijetko koji hrvatski političar, dosljedno nosio feral i rastjerivao mrak u zemlji naših zapadnih susjeda, a nije da mu je bilo mrsko i da s vremena na vrijeme očita moralne lekcije i ovdašnjim, bosanskohercegovačkim, desničarima. No, bilo je kako je biti moralo, Mesić nakon deset godina i dva predsjednička mandata pakuje kofere s Pantovčaka i kao što je to lucidno primjetio Boro Dežulović, postaje prvi hrvatski predsjednik-umirovljenik. Na Mesićevo mjesto morao bi doći kandidat SDP-a dr. Ivo Josipović bez obzira na to što sam ja, uskraćen da odlučujem o bilo čemu u političkom životu RH, intimno i nerealno na tom mjestu priželjkivao Mesićevu stranačku koleginicu dr. Vesnu Pusić. Ali ko smo mi u Bosni Hercegovini da građanima Republike Hrvatske držimo lekcije iz demokratije i s njima rasparvljamo o političkoj odgovornosti i ukusima. Siguran sam, naime, da gospođa Pusić ili barem neko sličan njoj- neko ko se politikom ne bavi zbog ličnog već bogatstva čitavog društva, neko koga u politici vode savjest i moral a ne tender i nekretnina- na bh. izborima garantirano ne bi bio u stanju osvojiti niti trećinu od onih ohrabrujućih osam posto glasova koliko je kandidatkinja HNS-a dobila u prvom krugu hrvatskih predsjedničkih izbora.
Uglavnom, dok mediji u susjednoj Hrvatskoj objavljuju završna sučeljavanja dr. Josipovića i Milana Bandića, u hercegovačkoj izbornoj bazi gruđanskog buldožera sa zagrebačkom adresom stanovanja odvija se živa sms aktivnost tokom koje se ponovo priziva i Sveti Ante i gruda i narod i domovina i domovinski rat i Mesić i komunizam i ustaška emigracija... Sms kampanjom Bandiću se pokušava osigurati što više glasova ali, kao i u slučaju „antimesićevskih grafita“ od prije deset godina, od toga niko neće imati koristi osim telekom operatera. Uostalom, građani Republike Hrvatske, oni koji u toj zemlji žive, plaćaju poreze (uključujući i ovaj najnoviji koji se čak i na Markovom trgu naziva državnim haračem) nisu zaslužili da deceniju nakon što su se riješili Franje Tuđmana na Pantovčak dovedu još jednog potencijalnog diktatora koji, kako su to ispravno primjetili tamošnji psiholozi, čak ni tokom tv nastupa u predsjedničkoj kampanji svoje sagovornike ne gleda u oči. Na kraju krajeva, da Hrvati o budućem predsjedniku razmišljaju kao desničarski šaman MP Thompson sigurno bi se još davno i masovno uključili u kampanju jedinog pravog, čistokrvog, prirodnog nasljednika bivšeg predsjednika-Tuđmana mlađeg Miroslava. Dakle da zaključimo-Sveti Ante zašto bi riskir'o, nakon Stipe neka dođe Ivo.
Ploča koja je morala promijeniti svijet
1980. godine izašao je najvažniji album otkad postoji električna gitara. Bio je to treći studijski uradak kultnog The Clash-a „London Calling“! Šta reći o ploči koja je promijenila živote miliona mladih ljudi širom planete a da je to pritom novo, svježe, nepoznato? Nema mi druge nego sve „uglaviti“ u lični okvir jedne, tačnije dvije ploče. Kada se obilježavala deseta godišnjica njenog pojavljivanja u bivšoj Jugoslaviji je sve mirisalo na rat, pa čak i nama koji smo u to vrijeme tinejdžersko-akademski pronalazili načine da izbjegnemo služenje JNA. Petnaest godina nakon što su Strummer, Simonon, Jones, Headon planeti poklonili „London Calling“ rat je već bio uništio sve naše snove o socijalnoj jednakosti, pravdi, revoluciji. Na dvadesetu obljetnicu albuma „London calling“ nadali smo se da će 21. stoljeće biti barem malo bolje, poštenije, mirnije. Da tako biti neće dokazao je 11. septembar i godinu kasnije prerani odlazak Joe Strummera sa ovog svijeta. Danas, trideset godina nakon što se iskrcala sa britanskog ostrva, ploča London Calling (koju još uvijek čuvam u „kraljevskom dijelu sobe“) predstavlja mi rijetko preostalo svjedočanstvo da je svijet, ipak, mogao biti bolji i pravedniji. I pametniji.
(zurnal.info)
Najveće interesovanje za Džeku iskazao je Milan, koji je u svoje redove htio da ga dovede i tokom ljetnjeg prijelaznog roka.
Ipak, pretpostavlja se da je glavni razlog Džekinig ostanka u klubu visoko obeštećenje koje traži aktuelni šampion Njemačke, od 40 miliona eura, koliko Milan nije spreman da izdvoji sada.
(FENA)
Posao zeničkog načelnika izgradnje elektrane na gas sa kompanijom KTG počeo je loše: skrivanjem informacija od javnosti i optužbama da je svako ko sumnja u uspjeh ovog projekta neprijatelj Zenice. Posljednja odluka Općinskog vijeća Zenice o poklanjanju zemljišta zajedničkoj kompaniji mogla bi na koncu koštati građane ovog grada nekoliko miliona maraka. Donosimo hronologiju sumnjivih odluka i propusta u “zeničkom poslu stoljeća”
Lokalna vlast u Zenici do sada je dala sve što je mogla u poslu izgradnje elektrane na gas u ovom gradu, a da zauzvrat, od svojih partnera - kompanije KTG AG iz Švicarske, nije dobila gotovo ništa. Za ovaj posao još uvijek ne postoje nikakve bankovne garancije, a od svih obećanja KTG je ispunio samo uplatu od 45.000 maraka na račun zajedničke firme KTG Zenica. Svaki segment ovog projekta imao je barem po jednu nejasnu, skrivenu ili pogrešnu odluku zeničkog načelnika Husejina Smajlovića, jednoglasno podržanu od Općinskog vijeća. Idemo redom.
1.STRATEŠKI PARTNERI: Prije nego su bacili oko na Zenicu, Branko Montenegro i Behgjet Pacolli trebali su biti strateški partneri Federacije BiH u izgradnji elektrana. Sa njima je posao, bez saglasnosti Vlade i premijera, sklopio Vahid Hećo, federalni ministar energije, rudarstva i industrije. Već tada je otkriveno da su Pacolli i Montenegro ranije bili umiješani u razne afere. Švicarska je protiv Pacollija vodila istragu zbog namještanja posla renoviranja moskovskog Kremlja od milijardu dolara što je platio milionima na računima kćerki bivšeg ruskog predsjednika Borisa Jelcina. Poslove u BiH trebala je srediti Stranka za BiH kao zahvalnost za poslove koje je kompanija Unioninvest, pod kapom SBiH-a dobijala na Kosovu, Kazahstanu i Rusiji.
2.UPOZNAVANJE: Uprkos tome što ih je federalna Vlada proglasila nepoželjnim partnerima, zenički načelnik Husejin Smajlović dočekao ih je raširenih ruku. Tada je izjavio kako ranije nije poznavao ni Pacollija ni Montenegra ali da su ga sa njim upoznali njegovi prijatelji, zenički biznismeni. Sam je tada priznao da posao izgleda previše dobro da bi bio istinit.
3.MEMORANDUM: Javnost je za posao stoljeća, kako su ga optimistično nazvali iz načelnikovog ureda, saznala tek kada je potpisan Memorandum o razumijevanju u martu 2009. godine. Ovaj sporni memorandum javnosti i novinarima nikada nije bio javno dostupan. Njegova prva nejasnoća je: s kojom kompanijom je Memorandum uopšte postpisan. Negdje je pisalo da je to KazTransGas a negdje KTG. Tada je zvanično objašnjeno da se radi o skraćenici ali se ispostavilo da su to dvije sasvim različite kompanije sa jednom zajedničkom osobinom: objema upravlja Branko Montenegro. Nije bilo jasno ni zbog čega za njega vrijede švicarski zakoni što je Smajlović tada prokomentarisao riječima da su mu savjetnici objasnili da je to bolje!? U slučaju spora to bi značilo odlazak na teren Montenegra i plaćanje pravnih zastupnika iako općina već izdvaja sredstva za domaće pravnike. U memorandumu se spominjala saradnja sa Elektroprivredom i BH Gasom mada ove dvije kompanije o tome nisu bile zvanično obaviještene niti su bile spremne na takvu saradnju. Rok za izgradnu od dvije godine bio je teorijski moguć ali je u domaćoj praksi izdavanja dozvola i gradnje praktično od početka bio nerealan. Sam Smajlović je tada rekao da sumnja da će se elektrana zaista napraviti ali je i dalje nastavio sa bezrezervnom saradnjom sa Montenegrom.
4. UGOVOR: Tri mjeseca od početka saradnje sa Švicarcima, odnosno Kazahstancima, odnosno Montenegrom, potpisan je i Ugovor o zajedničkom ulaganju i formiranju preduzeća KTG Zenica. Problem je bio u tome što je ugovor potpisan sa drugom firmorm a ne istom iz Memoranduma. Haris Mašić, direktor novoformiranog preduzeća, isprva je govorio da nikakvih aneksa na memorandum nije bilo. Kasnije je za Žurnal izjavio da je promjena firme regulisana, pogađate, aneksom. Treba li napominjati da niti ugovor niti aneksi nikada nisu bili dostupni javnosti zvaničnim putem. Pravdano je to poslovnom tajnom i interesom projekta.
5. LIKVIDACIJA: Gašenje firme sa kojom su isprva potpisali saradnju svakom ozbiljnom političaru trebalo bi biti dovoljno da tu saradnju i prekine. Međutim, Smajlović i općinski vijećnici nastavili su “gurati” ovaj projekat kao da se ništa nije ni desilo usput izjavljujući da firma sa kojom su potpisali ugovor nije u likvidaciji. To jeste bilo tačno ali oni nikada javno nisu objasnili da su memorandum i ugovor potpisani sa dvije različite kompanije.
6. NOVI ANEKS: Sve do posljednje odluke zeničke lokalne vlasti da u zajedničku kompaniju ulože zemljište vrijedno skoro 12 miliona maraka iz posla se moglo barem donekle izaći bezbolno. Ovako, Zeničani se mogu samo nadati i moliti da će i druga strana ispoštovati makar djelić svojih obaveza i uložiti više od dosadašnjih 45.000 maraka. Istina, zenički načelnik je na sjednici Općinskog vijeća pročitao pismo garancije u kojem se navodi da izvjesni BSI pismeno garantuje za posao u Zenici. Kao i svaki put do sada, ovaj dokument nije javan i nejasno je da li se radi o švicarskoj banci BCI ili BSI-ju, još jednoj kompaniji u vlasništvu Montenegra i Pacollija.
Optužbe da smo protivnici poslovanja sa kontroverznim “biznismenima” prihvatamo sa punom odgovornoću i radošću. Iskreno priznajemo da nam cilj interes javnosti, građana Zenice i BiH, a ne bahata gramzivost lokalnih političara ili zaštita neke stranke. Jednostavno, posao koji je počeo loše, skrivanjem informacija od javnosti i nedopuštanje bilo kakve sumnjičavosti, teško da može završiti dobro i korisno. Previše je dvoznačnosti i nejasnoća u cijelom poslu, i kako reče Smajlović, sve izgleda previše obećavajuće da bi bilo istina.
(zurnal.info)
Proteklu smo godinu više nego uspješno protraćili i propustili sve lijepe stvari koje su nam se mogle desiti: ustavne promjene su propale, otišle su strane sudije i tužioci, i dalje imamo vize, nismo se približili NATO-u, a smanjenje javne potrošnje ostalo je samo lijepa ideja. Osam javnih ličnosti iz BiH za Žurnal komentariše pet ključnih događaja i procesa iz protekle godine
Bosni i Hercegovini se u 2009. godini, osim nekoliko dobrih utakmica fudbalske reprezentacije, nije desilo ništa lijepo: nismo dobili novi ustav, otišle su strane sudije i tužioci, bez viza i dalje ne možemo dalje od Hrvatske a ulazak u NATO i smanjenje javne potrošnje dobijaju zajedničke osobine: sve su dalje i sve manje ljudi vjeruje u njih.
Svoje komentare za Žurnal daju: Duška Jurišić, urednica informativnog programa FTV-a; Gojko Berić, kolumnista Oslobođenja; Asim Mujkić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu; Blažo Stevović, predsjednik "Alternativnog kluba Trebinje' i član "Savjeta za borbu protiv korupcije i kriminala"; Slobodan Vasković, novinar magazina 60 minuta; Enes Škrgo, kustos Muzeja ''Rodna kuća Ive Andrića'' u Travniku; Emir Habul, urednik BH radija 1; Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik projekta BUKA.
Magazin Žurnal protekla je četiri dana objavljivao komentare o najvažnijim političkim događajima u 2009. godini. Posljednjeg dana ove godine objavljujemo peti i posljednjio dio priče, komentare o smanjenju javne potrošnje.
Jučerašnje komentare o našem ovogodišnjem putu ka NATO-u možete čitati na ovom linku.
5. Smanjenje javne potrošnje: Osim privremenog smanjenja plaća za deset posto svim zaposlenicima državnih i entitetskih institucija, gotovo da nije bilo nikakvog smanjenja javne potrošnje u 2009. godini. Umjesto toga, vlasti su se uglavnom odlučivale za smanjenje investicija i izdvajanja za bivše borce i njihove porodice. Beskonačnim prekrajanjem budžeta Vlada FBiH je tek nekoliko dana prije Nove godine uspjela da ispuni uslove MMF-a za novu novčanu pomoć i tako spasila ovaj entitet od finansijskog kraha, barem u prvih nekoliko mjeseci naredne godine.
Slobodan Vasković: MMF održava oba entiteta u životu. Priča se o RS-u i Federaciji a niko ne priča o državi. Imamo priliku vidjeti planove budžeta za 2010. godinu i milione već uračunate od MMF-a. Pitanje je da li ćemo dobiti taj novac ili otići do vraga jer su zakoni samo ušminkani, tu nije bilo nikakve stvarne štednje. Intervencija MMF-a je besmislena jer se do prije dva-tri mjeseca govorilo da nema krize a sad je odjednom ima. Mislim da političari koriste krizu za međusobna prepucavanja.
Ja nikome ne mogu poželjeti Novu godinu. Mogu poželjeti svima samo da je prežive kad vidim kako će nam biti. Slijedi nam crna rupa u koju ćemo pasti i ne vidim užeta koji će nas izvuči iz nje.
Enes Škrgo: Treba napraviti preraspodjelu budžeta. Troškovi reprezentacije su simbolični ali bi se za taj novac moglo stipendirati nekoliko studenata, naprimjer.
Duška Jurišić: Najteže nas tek očekuje. Budžetski korisnici će trpjeti, ali ne kao oni, koje u narednoj godini čeka gubitak posla. Naime, vlasnici malih i srednjih preduzeća bili su u ovoj godini strpljivi, omogućavali su svom osoblju zadržavanje radnih mjesta. Međutim, pitanje je da li će naredne godine biti sposobni da zadrže sadašnji broj uposlenika. Budžetski korisnici imaju razloga za nezadovoljstvo, naročito socijalne kategorije, međutim, oni će u u odnosu na one, koji rade u privatnom sektoru biti pravi sretnici. Samo u posljednjih 10-tak dana Federalna televizija je u nekoliko navrata informisala javnost o primanjima poslanika i ministara. Izostala je reakcija javnosti. To znači da smo spremni još dugo da šutimo i trpimo. To je odraz našeg podaničkog odnosa, pa ostaje tako kako je, a izgleda, da i više možemo izdržati.
Gojko Berić: Smanjenje javne potrošnje bilo je neizbježno. Time je zapaljen fitilj koji je priključen na bombu socijalnih frustracija. Eksplozija tek predstoji. S obzirom na sve što sam prethodno rekao, nijedan od pomenutih događaja nije bio važan, naprosto zato što nije doveo ni do kakvih promjena.
Asim Mujkić: Dakako treba srezati dodatno kulturu, umjetnost, nauku, obrazovanje, zdravstvo i sve ono u društvu što se ne da lako etnicizirati prije konačnog zaokruženja etnonacionalističkih dominiona unutar BiH. Ne vidim tu nikakve nedosljednosti. Osnovna karakteristika etnopolitičke ekonomije je držati što je moguće više ljudi na kapaljki socijale i davanja i tako ih stalnom neizvjesnošću njihovog položaja disciplinirati i usmjeravati ih ka uniformnom glasačkom obrascu. Onda se etnički lider, u osudnom trenutku, pojavi kao spasitelj i udijeli milostinju. Omogućiti ljudima dostojanstvo, zapošljenje, značilo bi omogućiti im da misle svojom glavom, a to je u vremenima stalne egzistencijalne opasnosti našeg naroda nepotreban luksuz.
Blažo Stevović: Smanjenje javne potrošnje je medijska žvaka za neupućene u prirodan ekonomski slijed, a on otprilike glasi ovako: nakrali smo se, nema se više odakle. E sada ćemo izigravati dobrotvore sa pričama o smanjenjima javne potrošnje. Podaci, kojima ja raspolažem, ne pokazuju na djelu to smanjenje. Naprotiv, eto inflacije koja se vješto kamuflira, a upitna je i konvertibilnost marke. Naredna godina je godina sveopšteg siromaštva, nedostatka osnovnih namirnica, lijekova i slično. Ko bude imao 100 maraka u džepu biće bogat. Ali, moralo je do toga doći. Zato će u 2011. uploviti samo najinventivniji i ljudi koji znaju i praktično šta je to tržišna ekonomija i socijalni sektor. Naravno, tada će BiH biti pravno uređena država.
Emir Habul: Sve poteze koje rade vlasti BiH, pogotovo federalne, predstavljaju iznudicu. Na sceni nemamo promišljenu politiku, već reagiranje na slučaj i problem. Potrošnja je kreirana bez računa i kao kupovina socijalnog mira, što ima vremenski ograničen rok. Da bi vlast zarezala potrošnju mora imati legitimitet, ali i neke moralne predpostavke. A imali smo muljanje. Vlast je sebi u dva navrata podizala naknade, a onda kao štedila što je mnogo više nego u decembru 2008. godine. Da bi bili uvjerljivi i ministri i poslanici moraju pokazati da dijele sudbinu naroda i imaju program izlaska iz krize. Problem je što ni jedan problem nije riješen.
Aleksandar Trifunović: Dok god javnost ove države, mehanizmima civilnog društva i uz pomoć medija, ne bude u stanju da kontroliše svaku utrošenu marku i smijeni svakog rastrošnog političara, smanjenje javne potrošnje će biti mrtvo slovo na papiru.
(zurnal.info)
Uz dozvolu Izdavačke kuće Vrijeme prenosimo odlomak iz romansirane biografije Safeta Sušića Pape, autora Zlatka Topčića. Topčić se prisjeća davnog susreta Ivice Osima i Safeta Sušića u Sarajevu tokom kojeg su njih dvojica otkrila tu rijetku esenciju koja čini pravog fudbalera
...i u atomskom navalnom redu Sarajeva: Sušić, Simić, Savić, Šljivo i Repčić.
Biser do bisera, dragulj do dragulja, a Sušić je kooh-i-noor!
Sead Hadžijahić, tv reporter
Sjedila, tako, jednom, u sarajevskoj Navi dva nesumnjiva fudbalera, dva znatna čovjeka: Safet i Ivica; Sušić i Osim; Pape i Švabo. Pili vino – pjesnicima svim, milo je to božansko piće, Hajamovo, Omerovo – učetvero-ušestero, sve im duplo i pretjerano. Švabo je čovjek otmjenog kova, pomalo stidljiv, filozof nemušte riječi, bohem, svaka je rečenica nezavršena, izrečena ležerno i preko volje, kao klještima iščupana, a misao naslućena, mutna, pa joj ne znaš izmjeriti dubinu... Svejedno, on duboko spoznaje stvari, zna suštinu. Gospodin čovjek, vole ga ljudi, i prost svijet. Široke ruke. Pije s taksistima, čašćava, pa se oni hvale kako su njegovi najbolji prijatelji i kako su s čašicom dočekivali zore. Tako se ovdje postaje raja, moraš svaki put iznova dokazivati da si ostao isti, iako se sve oko tebe promijenilo, a ni ti odavno ne ličiš na sebe. A i kako bi, živiš drukčiji život i juriš stotinu na sat. Trebaš se spustiti, duboko zagnjuriti, pa onda zavist neće prerasti u mržnju. Jedino tako, inače... Djeluje umorno, iskusno i mudro. Završava rečenicu na pola puta, odmahne, kao da se neke stvari podrazumijevaju ili su neizrecive, pa praveći po zraku polukrug rukom, samo kaže: Eh... ah... duga priča. On je legenda, a to je puno više od Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva. Ima nešto djetinje čisto u njemu, sačuvao je sposobnost da se bezrazložno postidi, iako nosi na leđima tolike godine. Rijedak je to dar, svjedoči o čestitosti. Ležeran je, povijen u leđima kao da po zemlji traži petobanku, usporen – djeluje nezainteresirano, ali vara takav dojam. Ima života u njemu, ima želje. Bio je odličan igrač, iako nije ostvario sve svoje mogućnosti – i po tome je ostao raja, velik, ali nekako nesretan, melanholik, ljudima nije predalek. Naizgled trapav, previsok za fudbalera, ali bio je u stanju da na maramici okrene dvojicu. Na ljude ostavlja dobar utisak. Više je volio namjestiti, nego dati gol. Niko više ne spominje polugodišnju zabranu igranja zbog namještanja rezultata. Ali, njega uhvatiše na djelu i njemu zvono o vrat, na njemu opraše grijehe. Uz malo sreće – eh, ah! – mogao 1990. postati prvak svijeta... i bi, da je pravde, kao što je nije! Bog zna! Kako je tanka ta linija između pobjede i poraza, iako... ništa na ovom svijetu se ne događa slučajno! Zna Švabo sudbinu. Vratio Safeta u reperenzetaciju, nakon sušnih godina i krivice, nikada dokazane, zbog neuspjeha u Španiji, grijeha kojeg metropolska štampa baci Sušiću na leđa jer čim nije bio najbolji – najgori mora biti. Bilo im nekako najlakše, bilo im zgodno, jer sve u životu puca tamo gdje je najtanje... Nekako je bilo glatko baš njega optužiti za debakl! Stara je to priča. Iako, Safetova jedina sportska nesreća je bila što nije imao nikada saigrače koji bi bili u stanju da ga budu dostojni. Pametan je čovjek, taj Osim! Ima štofa, zna cijeniti vrlinu. Uzvratio mu je Sušić dar, nikome on nije ostao dužan za dobrotu, oprostio je svaku pakost i jal.
– Onaj je mogao postati igrač – kaže Ivica – ali mu vidik kratak, želja mu bila, najveća, da časti, siromah, kafanu, pa kada je ostvario taj cilj, stao, kao da nema više ništa iznad tog... Častiti kafanu, kupiti auto, otvoriti kafić... i eto! To mu je bio san, i kada ga je ostvario – probudio se! Nije imao... kliker!
– A tek... Onaj! Sjećaš li se?! Sve je imao, i loptu, i pregled, i njuh, i dug korak, hoćeš lijevom, hoćeš desnom... Ali, džaba... velika mačku volovska glava – kaže Safet za nekog.
– A sjećaš li se tek...Onog! Gdje bi mu bio kraj da je imao zrno pameti!? Ne, prazna glava, zamutilo mu se, nije mogao ponijeti na leđima tu vreću slave i svjetlosti, pa... utrn’o! Više ga se niko ne sjeća. Eno ga pije, djeca dovikuju za njim... Bio bolji i od Ovog i od Onog, ali... falilo mu nešto! Nešto...
– Falio mu... kliker! Kliker mu falio!
Ostali prost svijet u kafani od znatnih ljudi očekuje duboke misli, kratke, jezgrovite, naizgled jednostavne, praktične upute, izgovorene na nekom drugom jeziku, ali jeziku koji znaju i kojim i sami govore, jer, bez tih misli koje su ih vodile životom, kako bi se inače popeli tako visoko iznad njih, pa su, ti ostali, čaršinlije, naćulili uši, sretni što su svjedoci, i ne dišu, nego upijaju svaku njihovu preglasnu i pretjeranu riječ, kao kvintesenciju života.
– Ali, ti... ti si imao... kliker! Ništa u životu ne možeš bez truni sreće i bez... klikera! Ništa, ni u čem, ni u pišanju udalj, ako nemaš kliker.
– Kliker, braco, kliker... nego šta?!
– Kliker, kliker – tu je tajna.
Oni za najbližim stolom prenesoše dalje tu riječ koju dvojica sagovornika izgovoriše kao da, u pijanstvu, neoprezno otkrivaju veliku tajnu. Raširiše se talasi mudrosti i višeg nivoa spoznaje, zapljusnuše i one nesretnike za najdaljim stolovima, koji su taj čuveni razgovor fudbalskih majstora svjedočili tek posredno, ali – ni to nije malo, pa će, što vrijeme bude više odmicalo od tog događaja, i njihovo svjedočenje biti pouzdanije i bliže. Talog vremena će im dati status apostola, živih svjedoka rađanja legende. Ja sam svojim ušima slušao, u sitne sate, one godine, u doba dok je još Bog po zemlji hod’o, u Titin vakat, kako Švabo i Pape – evo, k’o da ih sada gledam i čujem – izgovaraju onu čuvenu, legendarnu... duboku... jarane... istinu...
– Koju?!
– Kliker. Kako treba u životu imati – kliker, inače ništa od tebe. Možeš imati i znanje i pamet, i sve, ali ako nemaš kliker, baci u vodu. To kažu. Kliker!
– Kliker? – čudili su se jedni.
– Kliker!
– Paaa, kada dublje razgrneš misao... u pravu su... Ja sam uvijek govorio da onaj ko nema klikera, ništa nema. Evo, naprimjer, ja, da nisam imao klikera u životu, gdje bih danas bio? A vidi me sad!
– Kliker? – pitali su zbunjeni.
– Kliker!? – govorili su kolebljivi.
– Kliker!!! – potvrđivali su iskusni i jaki. – Kliker, braco!!!
Šta je to kliker, niko nije pitao, nije se usudio da pita, svako je znao jedno njegovo značenje, drukčije, slično ili čak suprotno, ali svi su bili sigurni da je u pitanju ključna riječ koja sadrži tajnu života. Ako oni koji su uspjeli kažu da je tu tajna, onda jeste, i ko bi postavljao suvišna pitanja. Uostalom, svi koji su, nekom srećom, tu noć bili svjedoci imali su kliker u životu, pa su također svjedočili svojim iskustvom kako je kliker presudna stvar.
Rasprava se rezimirala tek pred zoru, svjedoče pouzdani i uporni svjedoci, pa ako lažu oni, lažem i ja, koji nisam bio apostolske sreće da baš tu zoru dočekam u Navi.
– Sreća, rad, pamet i kliker – i to je onda to! – objašnjavao je Švabo, a ljudi pažljivo zapisivali na srebrni papir iz cigaret-kutija tek samo onu posljednju riječ u nizu. – Imao si kliker, a oni nisu – i zato si, Safete, bog!
– Ne, ti si, Švabo – bog!
– Ne, bog si ti!
– Ti!!!
– Jok, nego ti! Bog!!!
I tako se nadmetaše i svađaše do same zore! Ljudi prepričavali taj šturi dijalog od dvije riječi, kliker i bog, kao mudrost najvišeg reda, spuštenu s neba na zemlju, da ljudima otvore oči za istinu i objasne život. Bez klikera, dakle, ne možeš biti ni pisac, ni fudbaler, ni štogod drugo. Kliker, taj neprevodivi, metafizički, sarajevski, podrazumijevajući, fatalni – kliker, riječ s hiljadu različitih i suprotnih značenja, neobjašnjiva, a svakom jasna; kliker – bez kojeg ni najveći ne mogu uspjeti ako se pouzdaju samo u rad, znanje i pamet.
Ima neke istine u tom klikeru.
(zurnal.info)
Zenički vijećnici jučer su jednoglasno usvojili aneks ugovora o izgradnji elektrane na gas kojim su u vlasništvo zajedničke kompanije KTG Zenica upisali zemljište od 42.000 kvadratnih metara vrijedno više od 11 miliona maraka. Na ovaj način su vijećnici Općinskog vijeća Zenica faktički poklonili komad zemlje švicarskoj kompaniji KTG Branka Montenegra. Čak ni opozicija, koja mjesecima kritikuje nejasno postupanje općinskog načelnika Husejina Smajlovića, nije glasa protiv.
- Napravili smo veliku grešku, jebi ga – razočarano kaže Said Mujkanović, općinski vijećnik i predsjednik Općinskog odbora SDP Zenica.
Greška za greškom
On priznaje da su Smajlović i ostali vijećnici nasamarili SDP-ove predstavnike u ovoj općini. Saglasnost za potpisivanje memoranduma usvojena je jednoglasno iako se SDP, koji je u opoziciji u Zenici, već mjesecima protivi saradnji sa kompanijom KTG, čije je poslovanje u najmanju ruku sumnjivo, o čemu smo već ranije pisali.
- Imam osjećaj da je to jedan veliki kriminal. Nova firma će dobiti ovo zemljište. Ako sve padne u vodu oni mogu tražiti svoj dio – objašnjava Mujkanović, koji je svojim glasom i stvorio ovu mogućnost.
On tvrdi da su vijećnici SDP-a odluku donijeli pod pritiskom jer su tokom sjednice nazivani protivnicima razvoja Zenice, nevjernicima.
- Nas pet nije imalo šanse da postupi na drugi način – kaže Mujkanović, iako svi vijećnici imaju pravo da glasaju slobodno.
Svojim jučerašnjim glasom ZA vijećnici su dali saglasnost načelniku da ispuni jednu od posljednjih obaveza Zenice iz ugovora sa KTG-om dok sa druge strane nisu dobili nikakvu garanciju da će najvažnija obaveza druge strane strane, bankarska garancija i unos kapitala u firmu zaista biti ispoštovan. Smajlović je tokom jučerašnje sjednice rekao da je nekorektno tražiti od KTG-a Lugano bankarsku garanciju jer se radi o jako puno novca!?
Mujkanović tvrdi da ovo nije zvaničan stav stranke i da su sami odlučivali o glasanju. Damir Mašić, glasnogovornik SDP-a također kaže da ovo nije stav stranke i da se radi o lokalnom pitanju, iako je riječ o višemilionskom projektu i istim ljudima koji su trebali biti strateški partneri izgradnje termoelektrana u Federaciji, a čemu se SDP žestoko protivio.
- Izgradnja elektrane u Zenici nikada nije bila tema razgovora Glavnog odbora i Predsjedništva stranke. Nismo se očitovali o tome – objašnjava Mašić i dodaje kako vrh stranke čeka objašnjenje općinskih vijećnika o jučerašnjoj sjednici.
Čije interese brani Haris Mašić?
U do sada strogo čuvanom aneksu na ugovor, punom nejasnoća, navodi se da Haris Mašić, direktor zajedničke kompanije KTG Zenica “ne nastupa za sebe lično, nastupa u ime gospodina Branka Montenegra”. Ovo je u potpunoj suprotnosti sa potpisanim ugovorom po kojem bi Mašić trebao zastupati interese zajedničke kompanije u kojem četvrtinu udjela ima i općina, a od jučer taj omjer izgleda ovako: KTG Lugano-45.000 maraka i Općina Zenica-11.733.000 maraka. Smajlović je sa ponosom najavio da će omjer od 75 naprema 25 posto u korist KTG Lugano ostati isti i kada švicarska kompanija unese svoj dogovoreni udio od 250 miliona eura. U slučaju da se to ne desi i da dođe do raskidanja ugovora Montenegro bi mogao podjelom imovine na osnovu udjela dobiti svojih 75 posto sadašnjeg kapitala, tačnije 8.833.500 maraka. Bio bi to zaista posao stoljeća, kako ga naziva Smajlović, ali u ovom slučaju za Branka Montenegra.
Saradnja sa Brankom Montenegrom od samog početka bila je puna nejasnoća i netransparentnosti. Švicarski KTG pokazao je interes za gradnju elektrane na gas u Zenici nakon što ih je Vlada Federacije zvanično odbila kao strateške partnere, svojevoljno izabrane odlukom Vahida Heće, federalnog ministra energije, rudarstva i industrije. Memorandum potpisan 19. marta 2009. godine isprva nije bio dostupan javnosti a kada je zvanično objavljen u njemu je, između ostalog, pisalo da za njega vrijede švicarski zakoni, da se potpisuje sa kompanijom KazTransGas i da će se sve važnije odredbe regulisati aneksima. Tri mjeseca poslije potpisan je ugovor, također skriven od javnosti, kao i aneksi potpisani na memorandum i ugovor. Iz aneksa na memorandum jasno se vidi da su prava KazTransGasa prenesena na drugu kompaniju, KTG Lugano, čiji je šef također Montenegro. Zašto je potpisan ovaj memorandum postalo je jasno kada je Žurnal u novembru otkrio da je firma KazTransGas u likvidaciji!
Svi ovi sporni detalji i postupci kompanije koja bi trebala da gradi pola milijarde maraka vrijednu elektranu u Zenici odnedavno su poznati javnosti pa tako i vijećnicima. Ipak, oni su jučer jednoglasno podržali nastavak projekta i u ime građana Zenice ustupili 42.000 metara kvadratnih industrijskog zemljišta kompaniji u većinskom udjelu Branka Montenegra. Sa svojih 45.000 uloženih maraka on je za sada stekao zemljište, inače vrijedno 280 maraka po kvadratu, za nešto više od jedne marke po kvadratu! Nesumnjivo, dobar početak posla...
(zurnal.info)
Proteklu smo godinu više nego uspješno protraćili i propustili sve lijepe stvari koje su nam se mogle desiti: ustavne promjene su propale, otišle su strane sudije i tužioci, i dalje imamo vize, nismo se približili NATO-u, a smanjenje javne potrošnje ostalo je samo lijepa ideja. Osam javnih ličnosti iz BiH za Žurnal komentariše pet ključnih događaja i procesa iz protekle godine
Bosni i Hercegovini se u 2009. godini, osim nekoliko dobrih utakmica fudbalske reprezentacije, nije desilo ništa lijepo: nismo dobili novi ustav, otišle su strane sudije i tužioci, bez viza i dalje ne možemo dalje od Hrvatske a ulazak u NATO i smanjenje javne potrošnje dobijaju zajedničke osobine: sve su dalje i sve manje ljudi vjeruje u njih.
Svoje komentare za Žurnal daju: Duška Jurišić, urednica informativnog programa FTV-a; Gojko Berić, kolumnista Oslobođenja; Asim Mujkić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu; Blažo Stevović, predsjednik "Alternativnog kluba Trebinje' i član "Savjeta za borbu protiv korupcije i kriminala"; Slobodan Vasković, novinar magazina 60 minuta; Enes Škrgo, kustos Muzeja ''Rodna kuća Ive Andrića'' u Travniku; Emir Habul, urednik BH radija 1; Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik projekta BUKA.
Magazin Žurnal u narednih pet dana objavljuje komentare o pet ključnih političkih i životno važnih događaja i procesa iz 2009. godine.
Jučerašnje komentare o (ne)ukidanju viza možete čitati na ovom linku.
4. Pristupanje NATO-u: Krajem 2009. godine još jedna međunarodna institucija počastila nas je kurtoaznom odbijenicom. Čelnici NATO-a objasnili su nam da je još rano da krenemo u posljednju fazu priključenja ovoj alijansi.
"Danas je Crnoj Gori odobren zahtjev da pristupi Akcionom planu za članstvo (MAP) i jasna poruka upućena je BiH da će pristupiti MAP-u kada postigne neophodan napredak u sprovođenju reformi. Saveznici su jedinstveni u stavu da BiH mora i da će pronaći svoje mjesto u NATO-u. To nije pitanje ako i da li će, već kada", objasnio je Anders Fogh Rasmussen, generalni sekretar NATO—a.
Sutra čitajte komentare o smanjenju javne potrošnje.
(zurnal.info)
Bakir Hadžiomerović, urednik emisije 60 minuta, bio je gost na Žurnalovom chatu i dva sata odgovarao na pitanja posjetilaca chata. Donosimo vam nelekturisani transkript zanimljivog razgovora i izvinjavamo se zbog nedostatka prvih nekoliko redova chata (greška je, priznajemo, naša).
Gerila: Da li je tuziteljstvo BiH bas iskoristilo termin "hodajuce bombe" ? Nesto mi je to sumnjivo...
Bakir: nemojte nas gledati ako smo dosadni. Ima i drugih kanala..-.
no8: nemojte onda govoriti da ste najbolji
no8: cuj nemojte nas gledati....ccccc
guest: Ne bi ni napisao ovo gore, da upravo nije bila teza kako u 120 minuta ne moze sve da stane. Moglo bi, da nije 'redovnih' gostiju
Bakir: cccc jel to 4 c
no8: 5 ako izborjis
Gerila: Pa mi smo kriticni za razliku od vas...Niste valjda ocekivali hvalospjeve ?
no8: ocigledno jedte
Gerila: Nego, ne dobija ja odgovor: Jel dobro po NEZAVISNOST medija da ih Vlast nagradjuje ?
no8: jeste*
Bakir: a koji su to, molicu lijepo, gosti? Hajmo opet u arhiv, molim vas.
Bakir: pa ne bi vi bili gerila da niste opasni
Gerila:
balkañero: vec ranije sam napisao,Bakir se zeza s nama izgleda..
guest: IZ, kriminalni kutak, Dodik, ..., sadrzaj pola emisije je uvijek moguce unaprijed pogoditi
balkañero: i da,cekam na odgovor..
Bakir: super mi je ovo, naddam se da uzivate. Ozbiljni smo ljudi. A mozda sa ove strane i nije bakir...
no8: Usporit cemo mi ako treba sa odgovorima i pitanjima, cini se da neke preskaces
balkañero: fakat..
Bakir: imamo i mi pravo na nickove
guest: u isto vrijeme, o ublehi 'koja je trebala dovesti 7 milijardi investicija' ste dvije godine sutjeli, jer valjda nije bilo mjesta od intervjua sa Elezom
Gerila: Evo de ovo za Vlast plz. Zanima me bas ... Ovo svaki zurnalista treba da zna. Da li je dobro po nezavisnost medija da ih vlast nagradjuje ?
Bakir: hajmo redom...
Bakir: ne vidim sta je sporno u tome
no8: dobro dobro nisi se sam pozvao nego te Zurnal pozvao, neko ce pomisliti da stvarno nisi ti..
Gerila: Da vlast nagradjuje novinare ? Pa valjda onda novinari gube kredibilitet ?
Bakir: a otkad smo mi na ti?
Gerila: Znaci da vas Vlast voli ?
no8: pa ovdje su valjda svi na ti
Bakir: ne bih rekao. 60 minuta je u zadnjih osam godina dokazala da je jedna od rijetkih svijetlih tacaka u ovom mraku
no8:
Gerila: Eh to je parola... De malo konkretno.. nismo ovce ovdje
Bakir: znamo li se?
Bakir: gerila, ako ste vi novinar rado bih vam dao intervju
Gerila: Kada Dodik nagradi Nezavisne novine to znaci da ih voli. Kada Grad Sarajevo i Opstina Tuzla (SDP) nagrade "60 minuta", to znaci da... ?
Administrator: Ranije postavljena pitanja: Možeš li procijeniti stepen društvene odgovornosti štete od djelovanja osoba kao što su Sanja Vlaisavljević? I objasniti i sebi i nama kako je moguće postojanje takvih moralnih odrona?
Bakir: dobio sam ja prije nekoliko godina nagradu i od NN-novinar godine
Gerila: ali oni nisu vlast...
Gerila: to je ok, svaka cast
Gerila: ali kad od vlasti dobijes, onda je problem
Gerila: onda si medij u rukama (odredjenih) vlasti
shaban: Ej Bakire,gdje je puklo izmedju tebe i Vlaisavljevica
Bakir: svojevremeno sam na pitanje da prokomentiram neke tekstove F. Alispahica rekao da takve likove niko ozbiljan ne komentira. Isto se odnosi i na S.V
balkañero: nezgodno Vam izgleda (nisi s nama na ti) odgovoriti na pitanja ili..??Jedno lakse-kada ce Te promijeniti sliku koja stoji pored kolumni??..Izgleda nekako neozbiljno..
Gerila: Eh to je najlakse...Kad nemas odgovora - bjezi od njega
Bakir: no comment-ja guram deridu a ona neke druge
Bakir: slike nisu do mene vec do kolega iz zurnala. Btw, meni su slike ok
Bakir: imam ja odgovor, ali ne zelim da glumim, sto bi Sula rekao, da znam sva pitanja i sve odgovore
no8: znas ti dobro odgovoriti kao i sto mi znamo dobro pitati
Gerila: Pa dobro, ali imas valjda neki stav.. Nego, jesil citao zadnji tekst od Nikolaidisa na Zurnal.info?
Bakir: nisam, danas cu to da uradim. Maloprije m i je Sefke o tome govorio...
no8: samo sad odgovaras kao djeci, jer mislis da su ti neupuceni ovdje iza
Administrator: Ranije postavljena pitanja: Ubija li te, polako, i bez metka i noža, spoznaja da se, bar u dijelu javnosti, iz sve tvoje borbe za demokratsku, pravnu, sekularnu državu, protiv kleronacionalista, rasista, mafije na vlasti, unesrećitelja ove zemlje i njenih građana, izvodi optužnica ne protiv n
Bez brige, nema prevare, izbor koji je pred vama predstavlja presjek vaših prijedloga i ako dobronamjerno razmislite o njemu uočićete da je on prilično realan
Da, iznevjerili smo vas. Kao što vidite, nismo izabrali najbolji poslijeratni album u Bosni i Hercegovini, nego smo sačinili listu od deset najboljih. Ne bismo li umanjili razmjere vašeg opravdanog bijesa, dozvolite da objasnimo zašto smo se kukavički povukli iz borbenog zadatka.
Prvo, kao što je red, moramo se zahvaliti na velikom odzivu na naš poziv za pomoć. Bili ste humani i mudri i na tome vam hvala. Ali, nakon sabiranja i analiziranja rezultata uočili smo niz nepravilnosti tokom glasanja.
Naime, neki glasači doživjeli su ovaj izbor lično i strasno, pa su nas zasipali svojim glasovima. Nisu birali sredstva, potplaćivali su glasače, prijetili biračkom odboru, falsificirali, budili mrtve, agitirali po bogomoljama, organizirano privodili na glasanje i koristili još niz sličnih metoda kojim se uspješno mulja na izborima. Da smo poslušali isključivo takve glasove rezultat bi bio apsolutno ekstreman i neuporediv sa realnim stanjem stvari. Shvatili smo da, kao što je to čest slučaj, demokratski izbori ne moraju uvijek donijeti i prave rezultate (vidjeti pod Bosna i Hercegovina). Nismo mogli niti smjeli na sebe preuzeti teško breme tako nepravednog rezultata pa smo pribjegli zdravom razumu i izabrali deset najboljih poslijeratnih albuma u BiH.
Bez brige, nema prevare, izbor koji je pred vama predstavlja presjek vaših prijedloga i ako dobronamjerno razmislite o njemu uočićete da je prilično realan. Izabrani albumi su kvalitetni, svaki od njih je nakon svog objavljivanja izazvao veliku pažnju, imali su uticaj na razvoj scene, a neki su uspjeli usmjeravati pa i stvarati čitave nove škole. Što je najvažnije, oni su i danas svježi i predstavljaju ukras svakog CD playera.
Naravno, kao što je to obično slučaj kod izbora, i među vama će se sigurno pronaći nezadovoljnici. Neka ovo bude nauk, drugi put poranite na birališta. Slijedi deset najboljih poslijeratnih albuma u BiH. Redoslijed je abecedni.
Adi Lukovac & Ornamenti, Fluid
Adi Lukovac bio je pionir elektronske muzike u Bosni i Hercegovini. Pažljivi slušaoci sigurno pamte njegov emotivni nastup na sada već kultnoj kompilaciji Rock Under The Siege.
Objavio je tri albuma: Pomjeranja, Fluid i soundtrack za film Remake. Vlastiti muzički pravac nazivao je post war sound i opisao ga kao orgazam inspiracije i mašina. Neprestano je radio na proširenju izraza i među prvima počeo inteligentno koristiti elemente tradicionalnog zvuka što je svoj vrhunac imalo u saradnji sa Eminom Zečaj na soundtracku Remake.
Njegov najbolji album bio je Fluid čiji je sadržaj u jednom intervjuu opisao riječima: Sve što osjećaš, sve što zamisliš, sve što ne vidiš... fluid...
Poginuo je u saobraćajnoj nesreći na izlazu iz Sarajeva.
Damir Avdić, Mrtvi su mrtvi
Tuzlak Damir Avdić autentična je autorska pojava kakvu, koliko nas sjećanje služi, Bosna i Hercegovina nije imala u svojoj istoriji popularne muzike. U svim intervjuima ističe da vjeruje samo u moć pojedinca, ali desilo mu se ono što je najmanje želio: nehotično je izgradio pravi mali kult, regrutiran od obožavalaca sa područja čitave nekadašnje Jugoslavije. Najlakše bi ga bilo opisati kao kantautora sa električnom gitarom koji pjeva angažirane pjesme, ali on prezire takav opis. Svi koji su imali priliku da ga gledaju na koncertu, svjedoče o jedinnstvenom iskustvu koje je jedan od njih ovako opisao: Damirove riječi su istina ogoljena do srži - govori ih psihotično, ispraća vampirskim pogledom, urezuje tvrdim, moćnim gitarskim rifom koji više pripada hard core školi nego klubu kantautora.
Ako želite da saznate više o Diplomtzu, Bosanskom Psihu ili Grahi na Žurnalu možete poslušati radio emisiju Koraljke Kurcenberger Riff & Riječ. Na našoj listi Damir Avdić je zastupljen sa drugim albumom Mrtvi su mrtvi, ali ne bismo nimalo pogriješili da smo uvrstili prvenac Od trnja i žaoka. Trenutno priprema novi album, a mi ćemo uskoro ekskluzivno objaviti nekoliko tekstova s njega.
Damir Imamović Trio, Svira standarde/Plays Standards
- Sevdah se uvijek i samo tiče tvoje ljubavi. To nema veze s drugom osobom. Nema sevdaha ako se ne radi o tvojoj ljubavi – u jednom tekstu opisao je Damir Imamović najbitniji sastojak sevdaha.
Album Damir Imamović Trio snima standarde snimljen je u mostarskom Pavarotti studiju, osam dana potrošeno je na snimanje a dva dana na miksanje pjesama.
Ovako je nakon izlaska CD-a, Imamović opisao rezultat truda:
- Snimili smo minimalistički album, bar što se tiče broja instrumenata na njemu. Želio sam da sevdalinke izmjestim iz njihovog dosadašnjeg konteksta, iz bogatih orkestracija sa dvadesetak muzičara. Na snimku je vokal u prvom planu – što je u prirodi sevdaha, a aranžmani su potpuno drugačiji od svih dosadašnjih snimaka. Izvrsni muzičar Anouar Brahem na svojim albumima pronalazi ekstrakt u tradicionalnim melodijama magreba. Volio bih da smo mi to uspjeli učiniti sa našim sevdalinkama.
Ovaj lijepi CD sa logom Sevdah Republike već predstavlja pravu kolekcionarsku dragocjenost. Ipak, ne može se kupiti jer ga njegovi vlasnici doživljavaju kao intiman predmet. Porodičnu dragocjenost, tako reći.
Dubioza Kolektiv već odavno predstavljaju evropsku koncertnu atrakciju, ali ih je tek album Firma Ilegal proslavio u Bosni i Hercegovini i na prostoru nekadašnje Jugoslavije koji je sada popularno zvati region. Ugostio ih je čak i Tarik Heljić u svojoj emisiji Svako dobro Bosno i Hercegovino, gdje su demonstrirali pripremanje uzbudljivog rastafarijanskog bureka. Svojevremeno je na You Tube ovaj nastup bio prava atrakcija. Kamo sreće da im je Firma Ilegal donijela samo ovakve ugodne momente, bilo je tu i zabrana, uvreda, progona, a sve zbog njihovog beskompromisnog društvenog angažmana. Na albumu se nalazi devet pjesama Svi u štrajk, Šuti i trpi, Dosta, Blam, Stav, Firma Ilegal, Oni dolaze, Vlast i policija i Zrak koje predstavljaju obavezan soundtrack za sve ovdašnje proteste
Dubioza Kolektiv, Firma Ilegal
Edo Maajka, Slušaj mater
Moglo se neopreznim učiniti da je Edo Maajka preko noći, sa svojim albumom Slušaj mater, od ratne izbjeglice postao regionalna zvijezda. Ali, lako je tuđim CD-om karijeru snatriti. Iz njegovog ugla to je ovako izgledalo, kako je objasnio u jednom intervjuu:
- Živjeli smo u Privlaci kod Zadra, kod svoje familije. Ali, bilo je odvratno ići u školu, bilo je odvratno živjeti u toj sredini. To je jedno ruralno mjesto u kojem nisu znali za muslimane do rata. Došao sam u Zagreb, počeo pisati, raditi, i raditi, raditi, raditi... Došao u Tuzlu, onda napravio dva benda u Tuzli, i opet radio, radio, radio. I, kad nisam mogao više raditi u Tuzli, onda sam ponovo otišao u Zagreb, pa su oni prepoznali taj talenat u meni i izdali mi CD.
Hitove sa albuma Slušaj mater pjevala su i djeca po vrtićima. Edo više nikada nije uspio ponoviti uspjeh debitantskog albuma, ali ne zato što nije mogao, nego zato što nije htio. Nije želio ispunjavati tuđa očekivanja, više mu se sviđalo da pravi albume za pravovjerne fanove. Ipak, njegova slava pomogla nam je da upoznamo izvrsnu tuzlansku hip hop scenu, okupljenu oko radija FM Jam, poput žestokog Frenkiea koji upravo promovira novi album Protuotrov ili reggae benda Defence.
Letu štuke, Letu štuke
Zvuk svog benda Letu štuke Dino Šaran je u jednoj pjesmi opisao kao miks Lou Reeda i ranog Ranog Mraza. To je dobra dosjetka, ali nije sasvim precizna, jer pjesma Minimalizam je izvrstan politički komentar, Pero Papacoder analiza promjene sistema vrijednosti, Grad bez boje i Mjesto za dvoje su istinske poslijeponoćne (takvo vremensko određenje treba zaslužiti) balade, Signali pjesma za bračne krize, Kao na zapad pjevao bi rado i probirljivi Arsen, Rundek je to i učinio u pjesmi Sunce, a prazan hod na posljednjim solo albumima dobro bi popunio pjesmama Tuga i Šutiš...
Ovaj album mnogi su doživjeli kao generacijski, a Letu štuke su stigle taman kada su planirali dignuti ruke od domaće muzike.
SCH, Dance
Dance je deseti, jubilarni album najdosljednijeg i najzanimljivijeg bosanskohercegovačkog benda SCH. U nazivu Dance Senad Hadžimusić Teno naglašava svoje plesne afinitete koje je ljubazno demonstrirao na koncertima, a muzički nastavlja eksperimente koje je počeo na albumu Vril. U tri pjesme na albumu gostuje nekadašnja članica benda Azra Ijanetović.
Na omotu albuma Eat This, Teno je napisao:
- SCH je najautentičniji, najintenzivniji, najneobičniji, najradikalniji, najozbiljniji, najavangardniji, najalternativniji, najkontroverzniji, najkomplikovaniji, najutopijski, najdosljedniji, svakako on je najvažniji i najbolji alternativni bend, fenomen, projekt, umjetnički koncept, ideja i realizacija u istoriji Bosne i Sarajeva.
Niko mu do sada nije protivrječio. Teno je ostao Tito sve do danas, bar sudeći po Vašem glasanju, jer mnogi od vas su prostor predviđen za deset albuma jednostavno popunili naslovima iz SCH diskografije.
Sikter, Now, Always, Never
Jedan naš, očigledno dobro upućen glasač, ovako je opisao album Now, Always, Never: Ubitačnu metal-core-funk-rap kombinaciju na tragu Red Hot Chilli Peppers producentski čarobnjak Brian Eno podiže na gotovo kosmički nivo.
Sikter imaju izuzetno neobičnu karijeru o kojoj je snimljen i dokumentarni film. Prve koncerte imali su na mjestima koje mnogi muzičari mogu samo sanjati – u amsterdamskom klubu Paradiso i na stadionu SanSiro pred 120 hiljada ljudi. Prvi album snimili su sa Enoom, a promovirali ga na koncertu U2.
Nakon Now, Always, Never krenuli su u istraživanje disco zvuka, funka, soula. Za sada imaju dobre rezultate, ali treba sačekati i vidjeti kuda će ih sudbina dalje odvesti.
Skroz, Savršeni organizam
Vjerujem da je i vama dosadilo isticanje urbanog porijekla. Naročito kada znamo da oni koji insistiraju na tome pod urbanim podrazumijevaju navike razmnožavanja na istom mjestu i ispijanja kafe u istom kafiću, kao i nastavak porodičnog polulegalnog biznisa. Iako su, kako kažu, korjenski vezani uz ovdašnja urbana naselja, ako pratimo tekstove njihovih pjesama, čini se da oni obitavaju u zemlji Teletabisa u kojoj je najveći društveni problem to što stanovništvo ostavlja cura zbog drugog BMW-a ili što im neki hadžija uporno zabranjuje pristup u svoju avliju da mu ne bi obeščastili kćerku lijepu kao tufahija (mekana, saftali, okrugla, s rupom u sredini).
Ekran u prašini, ništa se ne vidi, glave svi saginju, pa se i ja stidim - pjeva Adnan Šaran u uvodnoj pjesmi Riječi te, sa albuma Savršeni organizam.
Skroz nemaju zbog čega da se stide i potpuno je izlišno, do kraja karijere, da bilo kom pomenu svoje urbano porijeklo i lokaciju zemlje iz koje dolaze. U njihovim tekstovima ima dovoljno cinizma, depresije, očaja i histerije da i najneosjetljiviji mogu osjetiti pustoš sarajevskog Alipašinog polja, zeničke Blatuše ili tuzlanske Malte.
Od navedenog uvodnog stiha pa do završnog mljevenja kafe u pjesmi Ravnica, album Savršeni organizam nema slabog organa.
Vuneny, Play That Silence
Tool gone dub, Post-Modern Post-Dadaist Balkan Space Aged Film Music, Dark unconfortable fusion, straight from the heart of balcans - su samo neki od epiteta koje su, u Britaniji i Americi, svojoj glazbi priskrbili mostarski bend Vuneny.
Vuneny su vjerovatno najcjenjeniji bosanskohercegovački bend u inostranstvu, a oni su u intervjuu koji je za Žurnal s njima uradio pjesnik Marko Tomaš čak rekli da se u BiH i ne osjećaju kao muzičari i objasnili:
- U BiH realno nemamo nikakav status. Distributer za BiH je uzeo čitavih 30 cd-ova u distrubuciju, i vjerovatno ih nije prodao. Niko nije napisao nikakvu recenziju, i osim par entuzijasta u zemlji niko nas nije pozvao da sviramo ili radimo promociju. Sve što mediji i velika većina ljudi, uključujući dosta naših prijatelja, zapravo zna o Vunenima je „da sviraju mnogo vani“ (kao da se bavimo nekakvim export-importom, a ne muzikom..). No, ne mislim da je to toliko loše, imati neki „status“ u BiH je isto kao biti neko ili nešto u snovima, zvijezda, kralj, bog – besmisleno.
Ipak, njihov debitanski album Play That Silence je u našem malom izboru dobio sasvim dovoljno glasova da uđe među deset najboljih poslijeratnih albuma u Bosni i Hercegovini. Bez ikakve štele, jer radi se o tako dobrom albumu, koji bi se morao dopasti i Sydu Barrety ako nije nepovratno izgubio zdravorazumski sluh.
(zurnal.info)
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna mjesečna isplaćena neto plaća za oktobar 2009. u odnosu na isti mjesec prošle godine nominalno je viša za 1,1 posto.
Prosječna mjesečna bruto plaća za oktobar iznosila je 1.201 KM, što pokazuje nominalni rast za 1,6 posto u odnosu na decembar 2008.
Prosječna mjesečna bruto plaća za oktobar ove u odnosu na isti mjesec prošle godine nominalno je viša za četiri posto.
(FENA)
Već godinama kruži sumnja da je i Sanader osobno uzeo novac, dodaje list, podsjećajući da je izjavu dala bivša tajnica jednog tajkuna koji je godinama za Hypo obavljao diskretne poslove.
Sanader, kako prenosi dnevnik, šuti na sve optužbe i samo je na jednu elektroničku poruku odgovorio da je "na laži sve potrebno odgovorio".
"
Odnos banke i ovog političara datira još iz kasnih osamdesetih. Godine 1988. se tada 35-godišnji trgovac, nakon što je otpušen iz firme u Splitu, vratio u Innsbruck gdje je studirao.
Sanader je 1990. sa svojim zemljacima u Tirolu osnovao udruženje Hrvatsku demokratsku zajednicu, stranku kasnijeg predsjednika Franje Tuđmana.
Još iz Hrvatske je Sanader u Innsbrucku osnovao tvrtku, zajedno s Michaelom Passerom, jednim "slobodarskim" desničara, kasnije mužem zamjenice Joerga Haidera, Susanne Riess-Passer", podsjetio je Standard.
"Direktor Hypo Tirola je upoznao Sanadera s Wolfgangom Kultererom, novim šefom Hypo Koruške. On je tražio kontakte ka Hrvatskoj, koja je bila u povoju. Još kada je Sanader bio šef vlade, ova dvojica su se sretala. U međuvremenu se ranije zalaganje za partiju počelo isplatiti Sanaderu. Brzo je postao ministar znanosti, ušao u ministarstvo vanjskih poslova i bio šef ureda kod predsjednika", navodi list.
"Sanaderu je zajedno s Kultererom tada pošlo za rukom da posreduje u prvom kreditu. On je to prodao kao pionirsko djelo. Hypo je bila jedina banka koja je tada Hrvatskoj dala kredit. Za posredovanje je Sanader, navodno, dobio proviziju u visini od 400.000 eura", naveo je Standard.
List je dodao da je Hypo banka svoju hrvatsku filmu osnovala tek 1997. Prethodno je njen partner u Hrvatskoj bila Glumina banka, koju je kontrolirao Tuđmanov savjetnika Ivić Pašalić, koji i dan-danas ima poslovne odnose s austrijskom bankom.
Ova veza je Austrijancima otvorila put u zlatni centar ranijih godina. Pašalićev prijatelj Miroslav Kutle, Tuđmanov partner u tenisu i šef 170 poduzeća, navodno je bio zadužen za mita banke Hypo. Sanaderovi inicijali nalaze se na neformalnoj listi, naveo je bečki dnevnik.
Osim toga, tadašnji zamjenik šefa diplomatije je krajem 1999. iz Kutleovog okruženja dobio još jednom 700.000 maraka u gotovini. Neposredno nakon toga gotovo nepoznati Sanader neočekivano se domogao vrha HDZ-a, konstatira Standard.
Hypo banka je finansirala i brojne predizborne kampanje HDZ-a, dodaje list, navodeći kako je u Zagrebu sve izvjesnije da će protiv Sanadera biti podignuta optužnica.
"Hrvatska Hypo banka reagirala je na to kampanjom za popravljanje imidža – gotovo nema nijednog filma koji se emitira na televiziji koji nije sponzorirala ta banka", zaključuje bečki dnevnik.
(FENA)
On nije želio posebno da govori o kritikama opozicije u RS-u da se referendum ponovo koristi u predizborne svrhe.
“Sve što smo rekli stoji i nemamo namjeru da odgovaramo opoziciji na njihove stavove. Mi smo oni koji određujemo kada će nešto biti i to ćemo raditi dok smo u vlasti”, naveo je entitetski premijer.
Do referenduma u RS-u, kazao je, doći će s ili bez opozicije i da je neophodno promijeniti postojeći Zakon o referendumu kako bi u pravo vrijeme bio i raspisan.
Vrijeme za to, kaže, bira vlast i ona smatra da je taj termin upravo sada kako bi RS legalizirala svoje pravo na lično izjašnjavanje.
Dodik nije želio da govori koliko će koštati RS raspisivanje i provođenje referenduma, dodajući također da ne očekuje sankcije zbog tog čina i pored činjenice da je visoki predstavnik u BiH kazao da je to antidejtonski čin.
Upitao je Valentina Inzka i da li će biti antidejtonski čin i to ukoliko u referendumu bude postavljeno pitanje i poštuje li se Dejtonski sporazum.
(FENA)
Proteklu smo godinu više nego uspješno protraćili i propustili sve lijepe stvari koje su nam se mogle desiti: ustavne promjene su propale, otišle su strane sudije i tužioci, i dalje imamo vize, nismo se približili NATO-u, a smanjenje javne potrošnje ostalo je samo lijepa ideja. Osam javnih ličnosti iz BiH za Žurnal komentariše pet ključnih događaja i procesa iz protekle godine
Bosni i Hercegovini se u 2009. godini, osim nekoliko dobrih utakmica fudbalske reprezentacije, nije desilo ništa lijepo: nismo dobili novi ustav, otišle su strane sudije i tužioci, bez viza i dalje ne možemo dalje od Hrvatske a ulazak u NATO i smanjenje javne potrošnje dobijaju zajedničke osobine: sve su dalje i sve manje ljudi vjeruje u njih.
Svoje komentare za Žurnal daju: Duška Jurišić, urednica informativnog programa FTV-a; Gojko Berić, kolumnista Oslobođenja; Asim Mujkić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu; Blažo Stevović, predsjednik "Alternativnog kluba Trebinje' i član "Savjeta za borbu protiv korupcije i kriminala"; Slobodan Vasković, novinar magazina 60 minuta; Enes Škrgo, kustos Muzeja ''Rodna kuća Ive Andrića'' u Travniku; Emir Habul, urednik BH radija 1; Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik projekta BUKA.
Magazin Žurnal u narednih pet dana objavljuje komentare o pet ključnih političkih i životno važnih događaja i procesa iz 2009. godine.
Jučerašnje komentare o odlasku stranih sudija i tužilaca možete čitati na ovom linku.
3. Vize: Umjesto slobodnog ulaska u EU ponovo smo dobili samo obećanje da nam vize za ovu zajednicu neće trebati, u najboljem slučaju, tek od juna naredne godine. Pod pritiskom međunarodne zajednice i javnosti, naši su političari ove godine ipak uspjeli početi sa izdavanjem biometrijskih pasoša, što je bio jedan od najvažnijih uslova za ukidanje viza. Ostalo nam je još 11 uslova među kojima su poboljšanje granične sigurnosti, strategija o borbi protiv organiziranog kriminala te zakoni o pranju novca i borbi protiv terorizma.
Sutra čitajte komentare o ulasku BiH u NATO.
(zurnal.info)
