NARODNA VIDEOTEKA
1. THOM YORKE – AIRBAG – LIVE @ CAMBRIDGE
2. QotSA – MISFIT LOVE – LIVE @ HENRY ROLLINS SHOW
3. ANTHONY BOURDAIN BURNS 6 TONS OF COCAINE
4. BAUCHKLANG – GOOD YOU DO – LIVE IN MUMBIA
5. GOOSE – LIVE @ ANCIENNE BELGIQUE
http://www.abconcerts.be/nl/abtv/p/detail/goose (zurnal.info)
Pokažimo istinski patriotizam, budimo dobre komšije. Ne dozvolimo da se na našu piljaru, jedinu u koju možemo skoknuti u papučama, sruči gnjev zastavnika Hilme AGENCIJSKA VIJEST: Na osnovu Članka 14. i Članka 15. Zakona o upotrebi grba i zastave u Federaciji Bosne i Hercegovine Služba za inspekcijske poslove Grada Mostara upozorava sva poduzeća, ograne vlasti i druga pravna lica, te fizičke osobe koje samostalno obavljaju privredne djelatnosti da su dužni na Dan državnosti, 25. studenoga, istaknuti zastave na svojim objektima u skladu s važećim propisima o načinu isticanja grba i zastave.
Nepoštivanje ove obaveze podliježe prekršajnim sankcijama, stoji u priopćenju koje je potpisao šef Službe za inspekcijske poslove Hilmo Đidelija.
ZBUN?
Iznenadi napad patriotizma ili? Ne znam kako komentirati gorenavedeno priopćenje, stvarno ne znam. Zbog čega bi netko, bilo tko, ukoliko se ne radi o zgradama državne uprave, morao biti dužan istaknuti bilo kakvu zastavu ili grb bez obzira o kojem se povodu radi?
Zbog čega bi se inspekcija bavila takvim budalaštinama u zemlji u kojoj masa stvari funkcionira nezakonito ili poluzakonito?
Ako inspekcija radi na neradni dan, krše li time i oni neki zakon?
Npr. Zakon o neradu, jedini koji su do sada poštivali.
NO, DA SE NE ZAJEBAVAMO Federalna zastava je neustavna, ne zaboravite, jer ne predstavlja sva tri konstitutivna naroda, a ni one nekonstitutivne u koje se i sam ubrajam pa valjda zato i lajem. Elem, idite i iz patriotskog šteka izvadite državnu zastavu. Dobro je pogledajte, neka oko bude rosno. Odnesite je komšiji koji drži piljaru i napomenite ga da bi, ako ne okači zastavu, mogao fasovat kaznu. Pokažimo istinski patriotizam, budimo dobre komšije. Ne dozvolimo da se na našu piljaru, jedinu u koju možemo skoknuti u papučama, sruči gnjev zastavnika Hilme.
A hu d fak iz Hilmo i otkud njega odjednom?, pitate se.
E pa, Hilmo vam je ko Šahbaz iz Nadrealista. Nitko zapravo ne zna tko je Hilmo. Doduše, šuška se da je Hilmo ekspert za pitanje zastava. On vam je ko mačija guza, ko mačija guza.
(zurnal.info)
Po federalnim propisima pravo na vanzatvorske pogodnosti imaju i osuđenici za najteža krivična djela. Tako višegradski ubica Novo Rajak uživa na godišnje odmoru bez ikakvog policijskog nadzora
Izmjene Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH, koje je u februaru 2009. godine, neposredno prije odlaska iz naše zemlje nametnuo tadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčak, i osuđenicima za najteža krivična djela omogućavaju korištenje vanzatvorskih pogodnosti. Tako ova zakonska izmjena predviđa pravo i osuđenicima za ratne zločine da godišnji odmor provedu van zatvora i to bez policijskog nadzora!?
NOVO IZLAZI KAD HOĆE
Pusta je ovih dana zatvorska ćelija Nove Rajaka, bivšeg srpskog policajca koji u Kazneno-popravnom zavodu ( KPZ) Zenica izdržava 14-godišnju kaznu zatvora za ratni zločin nad civilima u Višegradu. Rajak je, naime, od 6. novembra na godišnjem odmoru?! Vijest u pri mah zvuči šokantno, međutim, kako nam je potvrđeno u zatvorskoj upravi, Rajak to pravo koristi u skladu sa važećim Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH, odnosno zahvaljujući prošlogodišnjim izmjenama dijelova zakona koji se odnose na izvanzatvorske pogodnosti, a koje je nametnuo tadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčak.
Osuđeniku za ratne zločine, Novi Rajaku, kako je radno angažiran u zatvoru te ima pravo na godišnji odmor po Zakonu o radu, odobren je godišnji odmor u trajanju od 22 dana, kazao je za Žurnal Josip Pojavnik, zamjenik direktora KPZ-a Zenica. U zatvor se vraća 29. novembra a u međuvremenu je jedino dužan da se povremeno javlja nadležnoj Policijskoj upravi u mjestu u kojem bude boravio.
- Za sve osuđenike je po važećem Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija FBiH predviđena mogućnost korištenja vanzatvorskih pogodnosti. Naravno, prethodno moraju ispuniti formalne uvjete. Prije svega, moraju odslužiti dio kazne. Koji je to period, opet, zavisi od visine kazne na koju su osuđeni. Potom, ukoliko žele koristiti godišnji odmor moraju biti radno angažirani. Uvjet za korištenje vanzatvorskih pogodnosti je, također, dobro vladanje. Naš tim stručnjaka svaka dva mjeseca vrši rekvalifikaciju zatvorenika. Imate tri kategorije, A, B i C. Prva kategorija su zatvorenici s primjernim vladanjem koji najčešće koriste pogodnosti dok ih treća kategorija, C, recimo, uopće ne može koristiti.
Molbu Nove Rajaka da koristi godišnji odmor morao je najprije razmotriti zatvorski tim sačinjen od 15 odgajatelja. Morao je Rajak dobiti i pozitivnu ocjenu zatvorske sigurnosne službe. Kako je prethodno okvalificiran kao zatvorenik iz A kategorije a i odležao je dobar dio kazne ( osuđen 2006. godine ), Novo Rajak je bez problema otišao kući na odmor.
SLOBODNA SEDMICA ZA CIJEPANJE DRVA
Pojavnik nam je kazao i da su svim osuđenicima koji rade u zatvorskoj Livnici, zagarantirana prava iz Zakona o radu. Zeničkim zatvorenicima bi tako mogle pozavidjeti desetine hiljada radnika u Federaciji koji samo sanjati mogu o godišnjem odmoru od 22 dana, ili zagarantiranom slobodnom danu za državni ili vjerski praznik. Osim toga osuđenik ima pravo provesti sedam dana van zatvora u slučaju smrti ili teške socijalne situacije u porodici.
Uprava zatvora u Zenici je ovih dana, recimo, imala razumjevanja i za jednog zatvorenika čiji roditelji u Travniku ne mogu sebi osigurati ogrijev. Zatvorenik je dobio sedam slobodnih dana kako bi im pomogao.
Najduži boravak van zatvorskih zidina, godišnji odmor, mogu međutim dobiti samo radno angažirani zatvorenici, pa se rad u zatvorskoj Livnici smatra privilegijom. U zaničkom zatvoru kaznu izdržava oko 800 zatvorenika a među njima i 20-tak osuđenika za ratne zločine.
- Novo Rajak je i već dva puta koristio pravo da nakon sedam dana rada 24 sata provede van zatvora, kazao nam je Josip Pojavnik. Navodno je spisak svih zatvorenika koji su do sada koristili vanzatvorske pogodnosti podugačak.
- Ne mogu vam govoriti o konkretnim imenima jer su stotine naših zatvorenika već koristili te pogodnosti. Naravno, morali su prethodno ispuniti sve potrebne uvjete, kazao je za Josip Pojavnik, zamjenik direktora zeničkog zatvora.
MOSTAR: Sedmica za dopust
U Kazneno-popravnom zavodu Mostar, krug zatvorenika koji mogu koristiti godišnji odmor veoma je sužen jer je od 180 osuđenika koji kaznu izdržavaju u Mostaru, otprilike samo njih deset zaposleno na ekonomiji Bare, na periferiji Mostara. Za to primaju i plaću od oko 300 KM mjesečno. Mada zamjenik direktora KPZ-a Mostar Tahir Đulić nije želio govoriti o konkretnim imenima, naznačio je da je do sada malo koji "teži" osuđenik koristio godišnji odmor jer i ako su radno angažirani, većina ih nije odležala potrebnu trećinu kazne. Međutim, druge pogodnosti stalno koriste. "Samo u narednih sedam dana će iz KPZ Mostar, u skladu sa zakonskim propisima a i jer ispunjavaju sve potrebne uvjete , zatvorske pogodnosti koristiti oko 80 zatvorenika", kazao je Đulić za magazin Žurnal.
(zurnal.info)
Dan državnosti Bosne i Hercegovine, 25. novembar, obilježilo je danas Gradsko vijeće Grada Sarajeva zajedničkom svečanom sjednicom s općinskim vijećima četiriju gradskih općina, održanom u Domu Oružanih snaga BiH. Sjednica je počela intoniranjem himne BiH u izvedbi članova hora "Pontanima", dok je minutom šutnje odata počast svima koji su dali živote za odbranu i očuvanje države.
"Danas je rođendan države BiH koja je 25. novembra 1943. godine dobila svoj matični broj. Taj matični broj i državnost BiH očuvali su se i tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine", kazao je gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen.
On je ocijenio interesantnom činjenicu da su građani Sarajeva i za vrijeme Drugog svjetskog rata platili isti ceh po broju žrtava u odbrani države.
"Potrebno je održavati ono što su naši preci decenijama i stoljećima njegovali i to je obaveza svih nas, unatoč onima koji žele negirati ovaj datum. Pokušaji revidiranja istorije i u prošlosti su se pokazali neuspješnim", naglasio je Behmen.
Predsjedavajući Gradskog vijeća Sarajeva Željko Ler smatra da Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a 25. novembra u Mrkonjić-Gradu predstavlja historijski događaj kojim je potvrđena državnost BiH te da bi svako odstupanje od načela postavljenih na tom skupu bilo pogubno za našu zemlju.
"Država BiH je trajala, traje i trajat će. Želim i nadam se da će ovaj praznik jednog dana proslavljati svi skupa u sreći i miru na cijeloj teritoriji BiH", zaključio je Ler.
O značaju Dana državnosti BiH kroz sociološki osvrt govorio je Dino Abazović s Fakulteta političkih nauka BiH, ističući da je ideja antifašizma univerzalna i internacionalna ideja koja se ne smije svoditi na lokalne parametre.
Mišljenja je da ukoliko želimo da posjedujemo bolju prošlost, moramo je zaraditi u sadašnjosti. Potcrtao je da ukoliko se negira prošlost, negira se i sadašnjost. Stoga, smatra Abazović, da bismo mogli ići naprijed u budućnost, antifašistička sadašnjost mora biti snažno internacionalno obilježje BiH.
"Postoje određene univerzalne vrijednosti koje se ne smiju svoditi na dnevnu politiku, moramo izaći izvan okvira lošije prošlosti, afirmirati ideje antifašizma i pridružiti se onima koji žele vidjeti zajednički, bolji svijet", naglasio je Abazović.
Sjednici su prisustvovali načelnici četiriju gradskih općina, predstavnici Grada Sarajeva i općinskih struktura te drugih organa vlasti u Federaciji BiH i Kantonu Sarajevo, kao i udruženja boraca u FBiH.
(Fena)
EDUARDO
Dudu se polako, ali sigurno vraća formu nogometnog ubojice. U Šahtaru lagano dolazi sebi. A već u prošlom kolu je nagovijestio da ima još puno toga za reći na europskim nogometnim terenima. U ovom je u dvadesetak minuta, koliko je igrao, ponovno uspio zabiti. Uvijek je tamo gdje napadač treba biti. Sjajno prati igru. A čini se da ga je konačno napustio i strah od ozljede, koji ga je do sada sputavao u potpunom povratku vrhunskom nogometu. Njegova je životna priča svima dobro poznata. I ta priča je ono što ga čini posebnim. Lijepo ga je opet vidjeti na vrhu.
SENZACIJA KOLA: BRAGA
U prethodnim utakmicama nisu izgledali kao ekipa koja bi mogla naškoditi Arsenalu. Tim sa portuglaskog sjeverozapada ipak je iznenadio veliki londonski klub. I to, može se reći, sa stilom. Bilo je čupavo, ali ne koliko se moglo očekivati. Proteklih dana se govorkalo da će Brazilac Matheus, napadač Brage, na zimu preći u zagrebački Dinamo. No, nakon predstave kakvu je pružio protiv Arsenala u to je teško povjerovati. Junak Brage istrčao je dvije sjajne kontre, a kod postizanja drugog gola hladnokrvno je izvagao tri arsenalova odrbambena igrača.
Inače, Braga igra na zanimljivom stadionu, koji podsjeća na riječku Kantridu. I baš kao i u slučaju Kantride stadion je izgrađen u negdašnjem kamenolomu.
WHEN THE SPURS GO MARCHIN' IN
Klub iz sjevernog Londona uspio je, kolo prije kraja, osigurati KO fazu Lige prvaka. Moram priznati da mi je to poprilično iznenađenje. Na početku natjecanja nikad se ne bih kladio na tu opciju. No, čini se da su Spursi tim, koji može jako mnogo. Doduše, još uvijek djeluju kao da mogu izgubiti od bilo koga, ali isto tako mogu i pobjediti bilo koga. Koliko god pobjeđivali, još uvijek ne djeluju sigurno i prepoznatljivo, sve mi to djeluje više kao plod slučaja nego nekakvog razrađenog sustava, unatoč tome što posjeduju evidentnu igračku snagu. No, koliko sam u pravu pokazat će nastavak Premiershipa i Lige prvaka. Svakako, lijepo je čuti tipičnu englesku stadionsku buku s još jednom legendarnom navijačkom himnom.
ČEKAJUĆI EL CLASICO
Barca i Real odlično guraju i u prvenstvu i u Ligi prvaka. U ovom kolu, i jedni i drugi se ostvarili rutinske pobjede. Lakoća kojom pobjeđuju je zastrašujuća. Real je životinjski moćan, mlad, frca od ludila, koje im je ubrizgao Mourinho. Barca, s druge strane, djeluje kao fini, precizni stroj. Automatizam po kojem već godinama igraju je zadivljujući.
Naredni ponedjeljak slijedi sudar Barce i Reala. To je vjerovatno najočekivaniji El Clasico u proteklih deset godina. Oči cijelog svijeta čekaju da vide da li je zvijer zvana Real konačno sposobna skinuti s trona zanosnu Barcelonu.
AJAX
Primjer Ajaxa je možda najbolji indikator koliko se nogomet promjenio u posljednjih 15ak godina. Kultni amsterdamski kopljanici nisu više što su nekad bili. To govori da više nije dovoljno imati sjajnu omladinsku školu već je potrebna i velika kupovna moć, koja će drugima ispred nosa otimati najveće talente svjetskog nogometa.
Skoro sve škole najbogatijih euro klubova napravljene su po uzoru na onu Ajaxovu. Po istom modelu su organizirane i skautske službe. No, za razliku od Ajaxa, engleski i španjolski klubovi, prije svega, imaju puno više novca, tako da know how više nije dovoljan za najveće uspjehe. Već godinama Ajax nema ekipu, koja se može nositi s najvećim europskim klubovima. Jednostavno, imaju isti problem kao i ostatak siromašnijeg nogometnog svijeta, sve najbolje mlade igrače pokupuju im puno bogatiji europski klubovi. Bilo mi je pomalo žalosno vidjeti koliko su nemoćni bili protiv Reala. Romantika je u nogometu postala pluskvamperfekt. Jebiga.
REBEL, REBEL
No, još ima ljudi, koji nas podsjećaju na romantična vremena. Pobunjenik u kopačkama nije promjenio ćud. Legendarni Eric Cantona ne spada u priču o ovogodišnjoj Ligi prvaka. Ono zbog čega ga se mora pomenuti jeste njegov posljednji javni istup u kojem poziva na rušenje sustava u Francuskoj. Ideja je pomalo sumanuta, iako na prvu zanimljiva. No, tko zna kakav bi kaos izazvalo povlačenje privatnog novca francuskih građana iz banaka.
Cantona je uvijek bio drugačiji. U stavu s kojim je igrao, načinu na koji se ponašao na terenu i izvan njega, bilo je nešto od revolucionara starog kova. Eric je bio i ostat će nogometna partizančina. Njegov utjecaj na francusku i englesku javnost i danas je ogroman. Ideja, koju je iznio, nije izazvala samo puke novinske komentare već i komentare nekih od vodećih francuskih ekonomista. Dakle, njegovim su se prijedlogom pozabavili i neki jako ozbiljni ljudi užasnuti mišlju da bi puk mogao slijediti King Erica. A Eric je i dalje rebeliozan. I dalje njegovi javni istupi imaju sve komponente zbog kojih je bio obožavan kao igrač. Cantona je naprosto legenda u svakom smislu. I nikad ne zaboravite: You play to fight the idea of losing!
(zurnal.info)
Porodica Burić nekad je bila najimućnija u selu Osmače kod Srebrenice. Danas Sevda Burić živi u šupi, bez vode, struje i drugih elemenata, potrebnih za normalan život.
Nema nikakva primanja, pa stoga nije uspjela, kao mnogi drugi, da se na prostoru Federacije stambeno zbrine. A i da je imala mogućnost, ne bi to učinila jer je želja vuče u rodni kraj, koji je sada sasvim drugačiji od onog na koji je Sevda bila navikla.
„Imala je moja porodica prije rata dvije kuće. Imali stoku, imali mlin, radili, školovali se, a sad nemam ništa. Ovdje sam na ledini. Napravila sam ovu šupu i u njoj se smrzavam i ljeti i zimi. Sa mnom nekad bude i mati, ali ona je stalno bolesna i pretežno boravi u Federaciji, priča Sevda.
Gotovo sve kuće na Osmačama su porušene u ratnim dešavanjima. Veliki broj njih je obnovljen, ali Sevdine kuće još nema ni na papirima.
„Podnosila sam zahtjev u opštinu, ali nema nikakve koristi. Nema nigdje mojih papira, pa ne mogu ni da dobijem donaciju za obnovu kuće.
Tri godine Sevda se kući, ali u tome nije uspjela daleko otići. Vatru loži na livadi u bubnju od veš mašine i tu sprema obroke. Što je mnogima predjelo uz ručak, to je njoj glavno jelo za cijeli dan. Na jelovniku je uglavnom supa, bez ikakvih dodataka ali protekne dosta vremena dok se vatra razgori na ovoj vjetrometini i voda provri.
„Ovo mi je šporet. Ovdje kuham ručak, ali nekad vatra neće da plane, pa je ložim do samog mraka. Čim se smrači, legnem. Nemam nikakve razonode. U proljeće nešto usijem da imam za zimnicu. I to mi je sve. Ne pamtim kad sam dobila neku pomoć, kao što neki dobijaju.
Sevdin san je da, pošto je provela još jedno dugo ljeto u iščekivanju i neizvjesnosti, dobije krov nad glavom i da u 48. godini života počne lagodnije živjeti, kao i njene komšije koje imaju kuće.
„Osmače su se izgradile. I neka su. Nisam ljubomorna što drugi imaju kuće. Želja mi je da i ja imam svoju kuću. Ova šupa mi je sad zamjena za moje nekadašnje dvije kuće koje su bile pune svega. Evo, i Wc mi je napolju. Tu se i kupam i odlažem poljoprivredni alat, kaže gotovo kroz suze Sevda.
Još Sevda vjeruje da će i ona imati novi dom. Međutim, sada je sasvim izvjesno da će i četvrtu zimu po povratku provesti u ledenoj i neosvijetljenoj šupi.
(Fena)
Za povratak na pozicije BDE (Before the Dodik Era) može poslužiti i dojučerašnji šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“ Strah od letenja veoma je nezgodna fobija. Bolest čak. U Bosni i Hercegovini od nje pate isključivo političari, njihovi poltroni i pripadnici pripadajućih im klanova. Strah od letenja u dijelu BiH, prepoznatljivom po lažnoj krilatici „bolji dio BiH“, posljednjih je mjeseci sveprisutan, posebno otkako je Baron Minhauzen promijenio radno mjesto i riješio da se otarasi jednog dijela spoljnih saradnika u teškim prevarama, neuspješnim opsjenama i brojnim obmanama. Dio kriminalnog klana, koji samo troši, a ništa ne donosi, ekskomuniciran je iz komune privilegovanih; vlast im je oduzeta, finansijski tokovi presušeni; ostali su kao fekalija na prtini, prestravljeni od promjene težišta moći, što ih je, sistemom poluge, potpuno izbacila iz upraljačkog sedla i smjestila na satrule krake hobotnice koja, teškom mukom, grani dalje.
NEMA BESPLATNE KAFE
Ništarije se ne predaju. Željko Kopanja, prije svih. Do juče vodeći član mafijaškog bratstva, od juče nikom potrebni parazit, za čije usluge ozbiljnije nisu zainteresovani čak ni kokošari iz menažerije Ti Reksa. Ali ne da se Kopanja! Stari je to planer tuđih užasa. Osmislio je „vrhunski“ plan da sa dva telefonska poziva, par kafa i još par neizrečenih prijetnji Ti Reksu, sprovede u djelo svoj povratak na veliku scenu uticaja i moći u BiH. Tako su (prema nedavno objavljenom Kopanjinom scenariju) uloge nosača šefa medijskog podzemlja na samo njemu vidljiv tron, pripale Džonatanu Muru, Sanji Pejčinović i Zlatku Lagumdžiji. Nekom zbog poziva, a nekom zbog kafe. Koliko im se dodijeljena uloga dopala stvar je njihove sopstvene mjere gađenja, pod uslovom da je uopšte imaju. Svako ima pravo na izbor, demokratska je ovo zemlja. Mnogo bitniji od toga je očajno nizak nivo pokušaja nametanja teškog kriminalca i reketaša kao mjere svih stvari. Jadan je taj Kopanja, zaista. I to toliko da je već za žaliti.
Posebno kada se zna koga je odredio za četvrtog nosača ka statusu „moralne vertikale“, koju mu je Ti Reks oduzeo, odbacujući ga kao iscijeđenu krpetinu, toliko isflekanu da je bionerazgradiva. A četvrti nosač je, glavom i bradom, Rafi Gregorijan, donedavni prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH i šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“, kako je nerijetko nazivan u Kopanjinim užasnoniskotiražnim mafijaškim biltenima. Prema pouzdanim informacijama „Žurnala“, Kopanja namjerava da Gregorijana predloži za ličnost godine. Već je telefonom obavjestio koga treba obavjestiti o svojim namjerama. Imao je namjeru da o tome e-poštom upozna i Gregorijana, a da li je to i učinio, saznaćemo ubrzo. Kad javnost upozna sa novom kafe-žrtvom i hot vezama. Komentarisati ovaj Kopanjin potez, izlišno je. Značilo bi to pokušati se spustiti u najgrotomorniju kanalizaciju, gdje čak i najotporniji glodari teško preživljavaju.
ČEKAJUĆI TI REXA
Umjesto bilo kakvog komentara bijednih Kopanjinih pokušaja resetiranja memorije građana ove zemlje, nužno je na tren se dotaći i njegove svekoliko izvikane priče o „budžetskim tajkunima“ ispred Ti Reksovih vrata. On je osnivač tog reda i prvi budžetski tajkun, koji je stao ispred kabineta kriminalca, antidžentlmena i (tada) premijera Milorada Dodika. Bilo je to prije 12 godina, druga polovina januara, netom nakon što je Dodik osvojio svoj prvi premijerski mandat. Kopanja je, nešto prije toga, već digao ruke od njega, smatrajući ga neupotrebljivim. Uz to, oteo mu je i firmu, Nezavisne novine, koje su zajedno osnovali on i Dodik, preciznije njegov brat Goran Dodik. Kopanja ne voli da dijeli i kada je spoznao ogromnu količinu stranih donacija za razvoj demokratije, šutnuo je Dodika bez milosti i prekinuo sve odnose s njim. Dodik nije imao ni za kifle, a Kopanja je imao za pekare, dvije, tri... Prst sudbine je Dodika doveo na mjesto premijera, a Kopanju pred njegova vrata, gdje je gotovo dva mjeseca dreždao čekajući da ga Ti Reks (tada još u jajetu) primi... Što se i desilo. Nakon toga...
(zurnal.info)
Magazin Žurnal povodom Dana državnosti objavljuje galeriju fotografija Milomira Kovačevića Strašnog napravljenih za Dan republike u Sarajevu prije 21 godinu. Strašni je samo slikao okićene izloge tog 29. novembra 1989. godine. Kada je Dan republike bio praznik. Danas je to samo dan kada se ne radi. Prilika da se neradni dan sastavi sa vikendom i pobjegne iz sumorne svakodnevnice. Kada već bježite, neka to bude maksimalno kvalitetno. Naprimjer u doba kada nam je, kako kažu, bilo gore.
{slimbox images/Galerije/strasnidan/1.jpg,images/Galerije/strasnidan/1.jpg;images/Galerije/strasnidan/2.jpg,images/Galerije/strasnidan/2.jpg;images/Galerije/strasnidan/3.jpg,images/Galerije/strasnidan/3.jpg;images/Galerije/strasnidan/5.jpg,images/Galerije/strasnidan/5.jpg;images/Galerije/strasnidan/6.jpg,images/Galerije/strasnidan/6.jpg;images/Galerije/strasnidan/7.jpg,images/Galerije/strasnidan/7.jpg;images/Galerije/strasnidan/8.jpg,images/Galerije/strasnidan/8.jpg;images/Galerije/strasnidan/9.jpg,images/Galerije/strasnidan/9.jpg;images/Galerije/strasnidan/10.jpg,images/Galerije/strasnidan/10.jpg;images/Galerije/strasnidan/11.jpg,images/Galerije/strasnidan/11.jpg;images/Galerije/strasnidan/12.jpg,images/Galerije/strasnidan/12.jpg;images/Galerije/strasnidan/13.jpg,images/Galerije/strasnidan/13.jpg;images/Galerije/strasnidan/14.jpg,images/Galerije/strasnidan/14.jpg;images/Galerije/strasnidan/15.jpg,images/Galerije/strasnidan/15.jpg;images/Galerije/strasnidan/16.jpg,images/Galerije/strasnidan/16.jpg;images/Galerije/strasnidan/17.jpg,images/Galerije/strasnidan/17.jpg;images/Galerije/strasnidan/18.jpg,images/Galerije/strasnidan/18.jpg;images/Galerije/strasnidan/19.jpg,images/Galerije/strasnidan/19.jpg;images/Galerije/strasnidan/20.jpg,images/Galerije/strasnidan/20.jpg;images/Galerije/strasnidan/21.jpg,images/Galerije/strasnidan/21.jpg;images/Galerije/strasnidan/22.jpg,images/Galerije/strasnidan/22.jpg;images/Galerije/strasnidan/23.jpg,images/Galerije/strasnidan/23.jpg;images/Galerije/strasnidan/24.jpg,images/Galerije/strasnidan/24.jpg;images/Galerije/strasnidan/25.jpg,images/Galerije/strasnidan/25.jpg;images/Galerije/strasnidan/26.jpg,images/Galerije/strasnidan/26.jpg;images/Galerije/strasnidan/27.jpg,images/Galerije/strasnidan/27.jpg;images/Galerije/strasnidan/28.jpg,images/Galerije/strasnidan/28.jpg;images/Galerije/strasnidan/29.jpg,images/Galerije/strasnidan/29.jpg;images/Galerije/strasnidan/30.jpg,images/Galerije/strasnidan/30.jpg;images/Galerije/strasnidan/31.jpg,images/Galerije/strasnidan/31.jpg;images/Galerije/strasnidan/32.jpg,images/Galerije/strasnidan/32.jpg}(zurnal.info)
Niti jedan grad u Bosni i Hercegovini koji ima istoriju nerazjašnjenih zločina ne može biti nedužan i nema pravo na bolju budućnost
Očekivao sam više od specijalne emisije 60 minuta o zločinima u Srednjoj Bosni. Očito sam podlegao onom opštenarodnom mišljenju u Bosni i Hercegovini po kojem su novinari dužni da isprave sve nepravde ovog svijeta. Tako sam i ja priželjkivao da će nevelika novinarska ekipa, koja nema ama baš nikakva ovlaštenja, logistiku, opremu, naoružanje, krim iskustvo i političku podršku istražiti misterije koje zaobilazi čitava armija profesionalnih istražitelja. Zaista nepošteno, ali sam naivno vjerovao da će Damir Kaletović s ekipom konačno otkriti ko je ubio doktora Veljka Sladojevića i Brunu Skočilića u Zenici, Jadranka Božanovića u Zavidovićima, starce u selu Šušanj i mnoge druge. Ko je držao zatvor u Muzičkoj školi i šta se tamo tačno dešavalo? Na žalost, kao što smo vidjeli, na kraju nismo dobili nikakva nova saznanja: ljudi su ubijeni, počinioci su nepoznati a policajci nemoćni.
...
Ali, nisam previše razočaran. Bez obzira na ishod, ovakva i slične emisije su dragocjene. Ne slažem se s tvrdnjama da rat treba ostaviti iza nas i okrenuti se budućnosti. Ne sviđa mi se budućnost sa ovako dubokim sjenama prošlosti iz kojih ko zna kakvi duhovi mogu iskočiti. U ovom slučaju radi se o konkretnim ubicama.
Ako nas je prljava prošlost sve zajedno zarobila i ne da nam naprijed, to mi se čini sasvim pošteno. Ili bar mnogo poštenije nego da su u njoj zatočeni samo neki od nas i to oni koji su najviše stradali.
Ovakve emisije su važne kao podsjetnik šta smo dužni učiniti zbog vlastite savjesti. Ali i sigurnosti...
...
Kako možemo reći da neka mračna ulica može biti sigurna ako znamo da gradom slobodno hodaju misteriozne ubice? Zar je moguće da su uspjeli zatomiti mračni nagon koji ih je vodio da u ratu svirepo ubijaju starce uz komentar: Lijepih li ustaša? Da li je miris krvi, koji ih je tada ostrvio, do danas uspio izvjetriti iz nozdrva? Koliko je potrebno da se ponovo aktiviraju? Šta im treba ponuditi: novac, ideologiju, slavu, zagrobni život, političku funkciju? Gdje skrivaju oružje, nazivaju li ga trofejnim, pokazuju li ga djeci, možda imaju dozvolu za njega?
Nije pitanje da li smo ikada prošli pored okrutnih ubica. Pravo pitanje je: Koliko puta?
...
Policija i nakon 17 godina navodno otvorene istrage tvrdi da se radi o nepoznatim počiniocima. Takvo objašnjenje daje mi za pravo da pomislim kako bilo ko na ulici može biti ubica. Ako se 17 godina tako uspješno skrivaju, onda mora da su im maske savršene, da su se prerušili u osobe u koje nikada ne bi posumnjali. Zbog toga je potrebno okrenuti tok istrage pa, ako smijem predložiti našim profesionalnim istražiteljima, prvo porazgovarati sa naoko uglednim ličnostima – šefovima policije, načelnicima, ministrima, komandantima... S obzirom da istraga do sada nije donijela nikakve rezultate, zašto ne pokušati na ovaj način?
…
Tokom emisije uočio sam još jednu sitnicu, pa ću i nju pomenuti ne bi li pomogla toliko dezorjentiranim istražiteljima. Rukopis zločinaca je isti: birali su isključivo ugledne, čestite i nedužne ljude. Ako se ne varam bile su to pokazne likvidacije, s terorističkim ciljem zastrašivanja nebošnjačkog stanovništva. Demonstracija je uspjela, nakon ubistva doktora Sladojevića pojačano je iseljavanje Srba iz Zenice, a nakon Muzičke škole najnužnije stvari pakirali su Hrvati.
Nije bitno da li sam izveo ispravan zaključak, u slučajevima kada istraga zađe u ćorsokak i pretpostavke su novi putokazi, kaže Mickey Spillane.
...
Kao i novinari 60 minuta ni ja u ovom tekstu ne mogu napisati ništa novo. Ali, želim ponoviti. Niti jedan grad u Bosni i Hercegovini koji ima sličnu istoriju nerazjašnjenih zločina ne može biti nedužan i nema pravo na bolju budućnost. Bez obzira u kojem gradu je više, a u kojem manje ljudi pobijeno. Ima li išta jadnije od takvih upoređivanja koja nisu ništa drugo nego pokušaji pranja savjesti na račun tuđe tragedije? Također, nije pretjerano važno da li je postojao plan sistemskog protjerivanja stanovništva ili da li neka ladica krije konkretno naređenje za egzekucije.
Ništa od toga nije bitno. Zločin je počinjen, a žrtvama i njihovim porodicama ne pomažu dileme da li su nepoznati počinioci ubijali zbog vlastite, tuđe ili političke koristi. Ne mogu ih utješiti ni statistike da je u nekom drugom gradu ubijeno više ljudi nego što oni oplakuju.
Ubice se moraju izdvojiti. Sve dok to ne bude učinjeno svi smo saučesnici. Ako ne i nepoznati počinitelji.
(zurnal.info)
Legenda kaže, u koju banku dođe Aleksandar Džombić crno joj se piše. Radio je za Kristal banku i ona je prodata za jednu marku. Otišao je u Agroprom banku, ali ni oni nisu bili bolje sreće, završili su u rukama Dodikovog tajkuna. Sada je dobio Republiku Srpsku na upravljenje i niko se ne usudi prognozirati u čijim će rukama skončati ovaj entitet, i za koliko paraImenovanje dosadašnjeg ministra finansija Republike Srpske (RS) Aleksandra Džombića za svog nasljednika na premijerskoj funkciji sasvim je logičan izbor Milorada Dodika, predsjednika RS i lidera vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata.
-Džombić je više od deceniju čovjek od Dodikovog najvećeg povjerenja. Njih dvojicu godinama vežu zajednički interesi i poslovi. Dodik ništa ne prepušta slučaju, pa tako i sada na čelu Vlade želi osobu putem koje će kontrolisati sve finansijske transakcije iz budžeta i sve poslove koji će se finansirati budžetskim novcem - kazao je “Žurnalu” neimenovani izvor iz SNSD-a.
MILIONSKI KREDITI BEZ POKRIĆA
Prema njegovim riječima, Džombić zbog svoje arogancije i osionog ponašanja nije omiljen u SNSD-u, posebno u dijelu partije koja je bliska Nebojši Radmanoviću. -Radmanović i njegove pristalice protivile su se imenovanju Džombića za mandatara i mnogo više su bili za to da ta funkcija pripadne načelniku Mrkonjić Grada Zoranu Tegeltiji ili ministru zdravlja i socijalne zaštite Ranku Škrbiću. Tačku na trosatnu raspravu o mandataru na sjednici Izvršnog odbora SNSD-a stavio je Dodik, tvrdnjom da će mandatar biti Džombić i niko drugi. Ostali su imali samo jedan izbor, da bespogovoro prihvate odluku šefa - kazao je naš sagovornik.
Poslovna saradnja i bliske veze Dodika i Džombića počele su još u vrijeme Dodikovog prvog premijerskog mandata, 1998. godine. U to vrijeme Džombić je bio član Kreditnog odbora tadašnje Kristal banke (kasnije je za jedan evro kupila Hipo Alpe Adrija banka), koji je bez valjanih garancija i na osnovu spornih hipoteka odobrio višemilionske kredite tajkunima, Dodikovim bliskim prijateljima, poput Dragana Čičića, vlasnika firme “Zmijanje plast”. Dijeljenje milionskih kredita tajkunima bliskim tadašnjoj vlasti dovelo je banku na ivicu likvidnosti, a sve sumnjive transakcije izvršene putem ove banke svojevremeno je dokumentovala i Glavna služba za reviziju RS. Iz uništene Kristal banke Džombić je prešao u Agroprom banku, iz koje je nastala današnja Nova banka, u kojoj je bio izvršni direktor sve do imenovanja za ministra finansija u Dodikovoj Vladi 2006. godine. Vlasnik većinskog kapitala u Agroprom banci, odnosno Novoj banci postao je Milenko Čičić, vlasnik firme “Kaldera kompani”, Dodikov blizak prijatelj i poslovni partner.
U vrijeme kada ga je Dodik postavio za ministra finansija RS Džombić je bio relativno nepoznat široj javnosti RS.
-Već tada se znalo da je Dodikov čovjek od ogromnog povjerenja. Dodikov premijerski mandat pokazao je ta su njih dvojica bili zajedno u svim poslovima i transferima novca iz budžeta za realizaciju projekata i poslova , čija je zakonitost često bila sporna- naveo je naš izvor.
Džombićevo ime, pod rednim brojem 12, nalazi se i u krivičnoj prijavi koju je Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) prije više od godinu i po dana podnijela protiv Dodika i njegovih bliskih saradnika, u kojoj se terete za organizovani kriminal, kao i za nanošenje štete budžetima RS i BiH u iznosu od 115 miliona konvertibilnih maraka zbog nezakonitih radnji u vezi sa više projekata finansiranih iz budžeta RS, među kojima je i izgrdanja nove zgrade entitetske vlade.
PROTIV VOLJE DNS-a
Džombić i ostali terete se da su se “u periodu od marta 2006. godine povezivali u grupu, koja je koristeći svoju finansijsku pozicioniranost i politički uticaj u organima izvršne, zakonodavne vlasti i javnim preduzećima RS, kao i tržišni uticaj i konekciju sa odabranim pravnim licima i njihovim vlasnicima, netransparentno i nezakonito kreirali i uspostavili poslovne odnose u okviru kojih su, prema prethodno precizno utvrđenim hijerarhijskim zadacima, počinili krivična djela pranja novca i porske utaje, kojim su omogućili sticanje imovine i imovinske koristi u iznosu 115 235 904 KM”.
Kako saznaje “Žurnal”, Džombićevom imenovanju za mandatara protivio se Demokratski narodni savez (DNS), čiji je lider Marko Pavić bio u lošim odnosima sa ministrom finansija RS zbog odbijanja potonjeg da prebaci određena novčana sredstva opštini Prijedor, čiji je Pavić načelnik.
-Sada je sasvim izvjesno da je Džombić po Dodikovom nalogu, kako bi se smirile strasti u DNS-u, izmirio finansijske obaveze prema opštini Prijedor- naveo je naš sagovornik. On dodaje da Džombić ima izrazito loše odnose sa DNS-ovim ministrom saobraćaja i veza Nedeljkom Čubrilovićem, koji bi lako mogao ostati bez ministarske fotelje u novoj Vladi RS. Upućeni tvrde da Džombić ima veoma bliske poslovne i druge veze sa funkcionerom SNSD-a iz Vlasenice Mićom Kraljevićem, čija je ratna prošlost veoma sporna.
-Posle imenovanja Džombića za mandatara jedno je sigurno- Dodik će i dalje suvereno upravljati Vladom RS. Sva moć u RS sada će biti koncentrisana u Palati predsjednika, odakle će Dodik, putem Džombića, upravljati izvršnom vlašću - kazao je naš izvor.
KO JE ALEKSANDAR DŽOMBIĆ
Aleksandar Džombić osnovnu i srednju školu završio je u Banjaluci, gde je i diplomirao na Ekonomskom fakultetu.
Radio je u Gradskoj upravi Banjaluka, u bivšoj banjalučkoj Kristal banci kao referent, te u Agroprom banci kao direktor. Prije nego što je postao ministar finansija u Vladi RS 2006. godine, obavljao je funkciju izvršnog direktora u Novoj banci. Upućeni tvrde da je od Ministarstva finansija stvorio “vladu u vladi”, s obzirom na enormno veliki broj zaposlenih i čak 11 pomoćnika koje je imao.
Po nacionalnosti je Srbin, oženjen je i ima jedno dijete.
(zurnal.info)
Izvrsni specijalizirani časopis National Geographic objavio je konkurs za najbolje fotografije ljudi, prirode i mjesta koji traje do sredine naredne sedmice. Pobjednik će osvojiti 10.000 američkih dolara i fotografija će mu biti objavljena u časopisu.
“Kao predvodnik u snimanju našeg svijeta kroz vrhunske fotografije, National Geographic postavlja standarde fotografskoj izvrsnosti. Sada i vi možete podijeliti svoje vizije svijeta”, piše na stranici časopisa.
Fotografije ljudi, mjesta i prirode mogu se poslati do 30. novembra a pobjednici će biti proglašeni početkom narednog mjeseca. Za svaku poslatu fotografiju učesnici moraju učestvovati sa 15 dolara. NG je pozvao sve fotografe da pošalju “svoje najbolje snimke”.
Izdvojili smo nekoliko zanimljivih fotografija od stotina koje su do sada prijavljene na konkurs. Sve fotografije možete pogledati na ovom linku.
{slimbox images/Galerije/ng/1.jpg,images/Galerije/ng/1.jpg;images/Galerije/ng/2.jpg,images/Galerije/ng/2.jpg;images/Galerije/ng/3.jpg,images/Galerije/ng/3.jpg;images/Galerije/ng/5.jpg,images/Galerije/ng/5.jpg;images/Galerije/ng/6.jpg,images/Galerije/ng/6.jpg;images/Galerije/ng/7.jpg,images/Galerije/ng/7.jpg;images/Galerije/ng/8.jpg,images/Galerije/ng/8.jpg;images/Galerije/ng/9.jpg,images/Galerije/ng/9.jpg;images/Galerije/ng/10.jpg,images/Galerije/ng/10.jpg;images/Galerije/ng/11.jpg,images/Galerije/ng/11.jpg;images/Galerije/ng/12.jpg,images/Galerije/ng/12.jpg;images/Galerije/ng/13.jpg,images/Galerije/ng/13.jpg;images/Galerije/ng/14.jpg,images/Galerije/ng/14.jpg;images/Galerije/ng/15.jpg,images/Galerije/ng/15.jpg;images/Galerije/ng/16.jpg,images/Galerije/ng/16.jpg;images/Galerije/ng/17.jpg,images/Galerije/ng/17.jpg;images/Galerije/ng/18.jpg,images/Galerije/ng/18.jpg;images/Galerije/ng/19.jpg,images/Galerije/ng/19.jpg;images/Galerije/ng/20.jpg,images/Galerije/ng/20.jpg;images/Galerije/ng/21.jpg,images/Galerije/ng/21.jpg;images/Galerije/ng/22.jpg,images/Galerije/ng/22.jpg;images/Galerije/ng/23.jpg,images/Galerije/ng/23.jpg;images/Galerije/ng/24.jpg,images/Galerije/ng/24.jpg;images/Galerije/ng/25.jpg}
(zurnal.info/Fotografije prenesene sa www.nationalgeographic.com)
Udruženje altruista „DOBRO“ po četvrti put organizuje akciju pod nazivom „Paketići za SVE“koja ima za cilj da barem na jedan dan usreći djecu iz socijalno ugroženih porodica sa područja čitave Bosne i Hercegovine. Prethodnih godina aktivisti udruženja uz pomoć građana i dijela kompanija obradovali djecu iz Sarajeva, Breze, Kaknja, Visokog, Goražda, Zavidovića, Vareša, Mostara, Zvornika, Olova... Ove godine Dobro želi usrećiti još veći broj djece, a za to im je potrebna i naša pomoć:
- Ovim putem vas pozivamo da nam pomognete da se djeca bar taj jedan dan, sa paketićem u ruci, osjećaju kao djeca i zaborave na surovu realnost koja ih okružuje. Pridružite nam se u realizaciji krajnjeg i jedinog cilja - da što više djece s osmijehom na licu i nadom u srcu dočeka novu godinu.
Akciju možete pomoći na nekoliko načina:
- Kontaktirati udruženje kako bi se dogovorilo preuzimanje doprinosa u stvarima (slatkiš, igračke, školski pribor) koji ste prethodno pripremili
- Kontaktirati udruženje kako bi se dogovorilo preuzimanje doprinosa u novcu
- Uključiti se u proces pakovanja i uručivanja paketića (pakovanje paketića će se obavljati tokom mjeseca decembra)
- Dostaviti nam informaciju o porodici za koju mislite da bi mogla biti korisnik ove akcije
- Prikupiti sredstva za paketiće na vašem fakultetu, u školi, radnom mjestu, komšiluku, porodici…
- Proslijediti ovu informaciju svim ljudima za koje mislite da bi se mogli/htjeli uključiti, ili postaviti na vašu stranicu/blog/forum…
- Uplate u BiH se mogu vršiti na račun Udruženja „DOBRO”:
Udruženje altruista „DOBRO”
Broj računa: 1610000055480034, Raiffeisen bank dd BiH
Svrha uplate (obavezno navesti): Humanitarna akcija: Paketići za SVE
Uplate iz inostanstva mogu se vršiti direktno preko stranice www.dobro.ba ili na devizni račun Udruženja DOBRO:
Raiffeisen Bank dd BiH, IBAN: BA391610600002202657, SWIFT: RZBABA2S
Udruženje Dobro inače provodi veliki broj humanitarnih akcija za pomoć socijalno ugroženim kategorijama I oboljelima koji ne mogu sami finansirati svoje liječenje. Akcija Paketići za sve samo je jedna od brojnih o kojima se može informisati na stranici udruženja dobro.ba: - Naša misija je stvaranje prostora gdje će se susresti oni koji žele i mogu pomoći i oni kojima je ta pomoć najpotrebnija. Omogućiti svima kojima je pomoć potrebna da se predstave na jednom mjestu, čime olakšavamo donatorima kao i svima zainteresovanim za naš rad da dođu do informacija o tome kako i gdje pomoći. Mnogi ljudi dobre volje i mnoge kompanije zaista žele pružiti pomoć. Međutim, nedostatak transparentne i cjelovite informacije o mogućnostima gdje i kako pomoći često obeshrabruje potencijalne dobročinitelje.
(zurnal.info)
Primjenom bh. inata se ništa konkretno neće postići, ali će prosječnom Bosancu i Hercegovcu valjda pružiti nekakav osjećaj zadovoljstva dok uz ispružen srednji prst pravi polukružni
Očekivano, ovih dana vlada prava pomama za novim plavim blagom – biometrijskim pasošima. Kažu da je haos i kolaps u isto vrijeme na šalterima za pasoše. Ja sam, na svu sreću, zahtjev i prateću dokumentaciju predao nekoliko dana prije svete objave o šengenskoj slobodi. Čitav bend je predao isti dan osim Džarme kojem je, na njegovu nesreću sve vraćeno nazad, jer je munjevitim forenzičkim zahvatom CSI Sarajevo utvrđeno da mu je napukla lična karta. Nesretnika su vratili da ponovo vadi ličnu i sa istom se ponovo javi na šalter. Za to vrijeme je objavljena deklaracija o šengenskoj slobodi i kola za ovog rock gitaristu kreću nizbrdo. Ovih dana gitarista kampuje u redovima ispred šaltera, a mi mu kao pravi prijatelji i kolege svakodnevno donosimo raznorazna okrepljenja u vidu tepsije pite i mnogo tečnosti, jer je u redovima ove vrste najveći čovjekov neprijatelj upravo dehidracija. - Još uvijek odgovorno tvrdim da je korisno gledati emisije Ultimate Survival koju vodi i uređuje Međed Grylls.
I tako stojimo u redu suosjećajući sa kolegom i pitamo se koji su sve razlozi zbog kojih je ovakva navala za biometrijskim pasošima koji insanu garantuju kakvu – takvu slobodu.
Naravno, prvo što nam pada na pamet je da ljudi idu trbuhom za kruhom tražiti posla. Koliko smo vidjeli taj plan baš i neće biti previše ostvariv s obzirom na nove evropske desničarske struje koji, kao i naši desničari, sve stvarne probleme guraju pod tepih, i u prvi plan stavljaju problem došljaka. Odnosno, nas i nama sličnih. U Švicarskoj se ovih dana izglasava zakon po kojem će moći istjerati iz zemlje čak i došljake koji imaju švicarsko državljanstvo. Kako reče Angela Merkel: „Projekat multikulturalnosti je propao“ ili u prevodu: „Mesut Ozil može, nek' ostane, Mesutov daidža Kemal, naprimjer, ne može, nek' se fata noge!“
Postoji jedna gradska priča koja bi mogla biti i uzrok ove pomame za pasošima, a temelji se na „poznatom bh. brendu“ koji se zove inat. Naime, dosta ljudi planira da ide prema slovenačkoj granici, pređe istu i na prvom šengenskom metru naprave polukružno i vrate se kući. Naravno, kao i obično primjenom bh. inata se ništa konkretno neće postići, ali će prosječnom Bosancu i Hercegovcu valjda pružiti nekakav osjećaj zadovoljstva dok uz ispružen srednji prst pravi polukružni i u sebi recituje Šantićevu: „Ostajte ovde, sunce tuđeg neba...„
Protiv istog onog kojem se 21 ambasador došao pokloniti, Tužilaštvo BiH provodi istragu zbog sumnje da je pronevjerio najmanje 115 miliona maraka. To je isti onaj Dodik koji je u prethodnom periodu, ne jednom, javno rekao da se nikada neće odazvati pozivu te institucije, uz to čineći sve da opstruiše njen rad Novoizabrani predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik položio je zakletvu 15 novembra u Narodnoj skupštini, pred, takođe, novoizabranim poslanicima. Učinio je to uz sasluženje 21 ambasadora, te predsjednika susjedne nam Republike Srbije Borisa Tadića i druge brojne goste. Nakon hirotonisanja, uslijedila je predsjednička liturgija, čije su poruke brojni ocijenili ohrabrujućim, pozitivnim, korektnim, umjerenim..., a rijetki su primijetili da očekuju da se sa riječi pređe i na djela. Koja, nisu precizirali, ali se podrazumijeva da su nišanili na sveobuhvatne reforme Ustava Bosne i Hercegovine, koje je ustoličeni Patrijarh Vlastoljubaca i Srebroljubaca u pristupnom govoru odbacio kao fekaliju.
Interesantno je niko od svekolikog diplomatskog kora, na čelu sa Borisom Tadićem, svekolikim dugogodišnjim zaštitnikom lika i nedjela „Patrijarha“, nije primijetio da prvi put nakon osam godina za potpredsjednika parlamenta nije izabran niko iz reda Hrvata, što je, samo po sebi, veliki korak unazad. Tim veći, jer je to posljedica nasirovije stranačke trgovine. Niko od narečenih, takođe, se nije prisjetio opštepoznate činjenice da Tužilaštvo BiH protiv Milorada Dodika i desetine njegovih saradnika provodi istragu zbog sumnje da su pronevjerili najmanje 115 miliona maraka. I da je Dodik u prethodnom periodu ne jednom javno rekao da se nikada neće odazvati pozivu te institucije, uz to čineći sve da opstruiše njen rad. Bilo je za očekivati da neki od uvaženih diplomata izraze nadu, očekivanja, vjeru... da će Subjekt, koji se sa skupštinske govornice, non stop pozivao na pravnu državu, pravo i pravdu..., istu tu državu uvažiti i povinovati se njenim zahtjevima, kad za to dođe vrijeme. A doći će.
NOVO JAGNJEĆE RUHO
Ne, nijednom od silnih ambasadora to nije bilo ni na pameti, iako je opisani događaj baš bio zgodna prilika. Nisu se usudili da iritiraju „Cara“ u novom, dobro sašivenom, jagnjećem ruhu i dovedu u pitanje željene ustavne reforme, koje je on odbacio, prije nego što je iko i rekao o čemu se radi i šta bi one trebalo da predstavljaju. Ćuteći tog 15. o četvorogodišnjem permanentnom devastiranju države u režiji MD&zločinačke organizacije, zbog štićenja opljačkanih para, stranci su po ko zna koji put pokazali svoje licemjerno lice, i, što je po njih pogubnije, nevjerovatnu slabost i nemoć da vrijednosti za koje se deklarativno zalažu, sami ispoštuju u najminimalnijem obimu. Kukavičluk i nesposobnost su ih natjerali da šene pred „Carem“ i on je toga duboko svjestan. Svjestan je toga i Boris Tadić, čije prisustvo svjedoči da na BiH itekako računa kao na poligon gdje će do podne biti piroman, a popodne vatrogasac, kako bi poenima, što će ih takvom opasnom igrom zasigurno zaraditi, poplaćao sopstvene političke poraze.
Jedini koji se prisjetio istrage Tužilaštva BiH je glavni junak krivične prijave protiv zločinačke organizacije, koja je ovaj entitet opljačkala za najmanje 115 miliona maraka.
„Danas potpuno otvoreno poručujem da mi nismo zadovoljni učinkom institucija koje su na silu kreirane na nivou BiH, neke i mimo Ustava BiH, poput Suda i Tužilaštva, čija se uloga mora dovesti u ustavne okvire. Ja sam protiv svega onoga što nema legalitet i legitimitet“, podsjetio je Dodik na svoje nevolje. I potvrdio da će kao predsjednik RS nastaviti tamo gdje je stigao kao premijer RS - rušiće BiH sve dok ne sruši Tužilaštvo BiH, osim ukoliko mu se ne oprosti pljačkanje. Zato u njegovom govoru Bosna i Hercegovina jeste državna zajednica, a ne država i zbog toga čvrst stav o federalno-konfederalnom Kvazimodu. Ambasadori se boje Dodika, ali se i Dodik boji istage. Ravnoteža straha je potpuna i traje, dok neko ne pukne. Do tada, ova zemlja i ljudi u njoj će potpuno popucati od bijede i sirotinje u kojoj žive i živjeće još godinama.
„Za mene je Republika Srpska suština mog političkog i životnog angažmana”, rekao je još Dodik. S obzirom na činjenicu da 98. nije imao ništa sem milionskih dugova, a da danas posjeduje stotine miliona vrijedan kapital, ne treba sumnjati u njegove riječi. Republika Srpska je u tolikoj mjeri dio njegovog životnog i političkog angažmana, da je on doživljava kao privatno vlasništvo s kojim već petu godinu čini šta hoće i kad hoće. Zbog toga su njegove floskule da “Republika Srpska pripada svim njenim stanovnicima, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost”, najobičnije laži, jer je u danima prije hirotonisanja imao niz rasističkih napada na nesrbe, zbog toga što su se pojedinci usudili da glasaju za neke od njegovih političkih protivnika. “Zato sa ovog mjesta poručujem da ću u naredne četiri godine biti predsjednik svih kojima je Republika Srpska na srcu, bez obzira na njihovo stranačko opredjeljenje”, “zaklinje” se Dodik, izbjegavajući, zasad, reći šta će se desiti sa onima kojima je i “državna zajednica” na srcu.
RIJALITI FARMA, AL' ŽIVOTINJSKA
Dodik nije propustio priliku da se “molitvom” obrati i SDS-u, najnovijoj žrtvi njegovog pantagruelskog apetita, hraneći ih pričom o “referendumu o evroatlantskim prilikama” i čekajući da se “udebljaju”, kako bi ih progutao. Od tog referenduma nema ništa, jer Dodik neće rizikovati da evroatlanske integracije, sopstvenu političku mrkvu, kojom strancima maše ispred njuške obećavajući im da će je oni kad tad pojesti, prepusti u narodne ruke. Još manje u ruke SDS-a. “Imajući u vidu da Ustav Republike Srpske članom 69. utvrđuje da “Republiku predstavlja i njeno državno jedinstvo izražava predsjednik Republike“, nakon objavljivanja izbornih rezultata, preduzeo sam aktivnosti na postizanju političkog dogovora za djelovanje u organima BiH. U tom cilju su dvije najjače političke stranke u Republici Srpskoj zaključile Sporazum o usaglašenom djelovanju, što je nadam se prihvatljivo i za druge političke stranke koje imaju poslanike u Predstavničkom vijeću Parlamentarne skupštine BiH. Na taj način Republika Srpska u punom kapacitetu nastupa kao strana iz aneksa 4. Dejtonskog sporazuma, što će se dodatno potvrditi i kroz način djelovanja delegata koje određuje ova Narodna skupština za Vijeće naroda BiH. To je brana i onima koji bi pokušali praviti razdor u Republici Srpskoj, rukovođeni tuđom rukom i interesima”, mjesto je gdje se Dodik obratio “domaćim izdajnicima”, poručujući im, istina uvijeno, da zna da još postoje i da će se nastaviti obračun sa “unutrašnjim neprijateljem”. Taj obračun ne prestaje već petu godinu i sve je intenzivniji, a sa prvim većim socijalnim problemima, koji će uslijediti za mjesec dva, dobiće na značaju. Lov na vještice postaće rijaliti šou, što će ga režimski mediji uživo prenositi. Farma nam ovdje ne gine. I to ona Životinjska.
Otud i najava potpunog preuzimanja entitetskog pravosuđa, koje, zaista, ništa ne radi. Međutim, to Dodiku nije dovoljno, već želi da ga kapilarno preuzme, kontroliše i usmjerava protiv onih koji mu smetaju. “Reforma pravosuđa, koja je provedena pod patronatom OHR-a, očigledno nije dala željene rezultate. Ta reforma mora biti zadatak i odgovornost stručnjaka i institucija ove zemlje. Mi imamo i mandat i kapacitet da to uradimo. Samo na takav način, možemo stvoriti sistem koji će moći odgovoriti devijacijama u društvu. Da bi to uspjeli, prvo moramo da se riješimo devijacija u pravosuđu”, rekao je Dodik, čemu nikakav dalji komentar nije potreban.
(zurnal.info)
Na današnji dan prije 15 godina parafiran Dejtonski mirovni sporazum
Prije petnaest godina, 21. novembra 1995., parafiran je Dejtonski mirovni sporazum. Njime je nakon trosedmičnih pregovora čelnika Bosne i Hercegovine, Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, uz posredovanje SAD okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini. U Dejtonu, Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Četrnaestog decembra u Parizu sporazum su službeno potpisali Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, uz prisustvo međunarodnih lidera.
Sporazumom je BiH podijeljena na dva entiteta, Republiku Srpsku i Federaciju BiH. Potpisnici su se obavezali da međusobne odnose regulišu u skladu sa Poveljom UN, Završnim helsinškim aktom i drugim dokumentima OEBS-a, kao i na međusobno poštovanje suvereniteta i rješavanje nesporazuma na miroljubiv način.
Konferencija u Daytonu trajala je od 1. do 21. novembra 1995. godine. Glavni učesnici, osim Izetbegovića, Miloševića i Tuđmana, bili su glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Glavnu riječ u ime Srba iz RS vodio je Milošević, dok Radovan Karadžić, koji je tada bio predsjednik RS, nije ni putovao u Dayton.
Prvih pet godina nakon potpisivanja sporazuma, u Daytonu je svakog novembra međunarodnim skupovima obilježavana godišnjica okončanja rata u BiH.
Posljednji put predstavnici država potpisnica i međunarodni posrednici okupili su se u bazi Wright-Patterson u novembru 2000, ali obilježavanju jubileja tada nije prisustvovao niko od potpisnika.
(rtvbih/zurnal)
U sarajevskoj galeriji B. Smoje sinoć je otvorena izložba Studentski dani 2010. i proglašeni pobjednici konkursa za najbolji rad. Grafika Alena Burazerovića, studenta treće godine Akademije likovnih umjetnika, na kojoj su sarajevski šahisti proglašena je najboljim od 24 rada koliko je prijavljeno na konkurs. Burazerović je nagrađen sa 500 maraka u materijalu a Saša Džino i Igor Zergol su nagrađeni za svoje radove na temu 
“portret grada” sa 300 odnosno 200 maraka, također u materijalu.
Ovo su četvrti Studentski dani koje galerija B. Smoje organizuje u saradnji sa Akademijom likovnih umjetnosti u Sarajevu i kompanijom Global Development and Consulting.
Jedan od članova žirija i vlasnik galerija Smoje Admir Halilović, grafički slikar, kaže da je očekivao više radova ali da je zadovoljan onima koje su dobili.
- Zaista je bilo teško odlučiti koje radove nagraditi. Svi su bili kvalitetni. Nove generacije su zaista talentovane – kaže Halilović i objašnjava da su izložene svi pristigli radovi, među kojima je najviše grafika.
U žiriju su uz Halilovića bili i grafički slikar i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine Admir Mujkić, magistrica grafike Renata Papišta i donator izložbe Jarred Mcaffe koji je mladim umjetnicima poželio još bolje radove.
- Uvijek je lijepo uraditi nešto dobro za BiH. Nadam se da ćete stvoriti još mnogo lijepih stvari – rekao je u svom kratkom govoru Mcaffe.
Ovu prodajnu izložbu možete pogledati u narednih deset dana u galeriji B. Smoje u Radićevoj ulici.
(zurnal.info)
Čula su mi se proširila van svake Darwinove teorije. Ne samo da vidim mrtve ljude, nego i znam šta ko misli oko mene u krugu od 1000 kilometara. Kako sad lako tumačim poglede drugih roditelja, naročito onih čija su kolica ružnija od medeninih
Mnogo mi je pomoglo ovo majčinstvo. Razvila sam neke nove, neobično korisne osobine i vještine. Moglo bi se reći da sam postala interdisciplinarna majka. Još malo pa će me sam Grebo pitati da osnujem postdiplomski studij.
NOSIM SVE PRED SOBOM
Postala sam elementarna sila. Nema više dugog čekanja kod doktora i bogobojažljivog ulaska. Sad kad uđem na vakcinu, sve nosim pred sobom. Posljednji put sam nadigla slovom i brojem 4 medicinske sestre i 1 učenika da igraju oko medene da ne bi slučajno suzu pustila! Išla sam na sigurnu kombinaciju – kuknjava i dernjava odmah s vrata a muž u ulozi jadnika kojeg od mene - rospije mogu spasiti samo sposobne ruke drugih žena. Kad smo mi odlazili, nama su držali vrata.
Postala sam i sveznalica. Znam sve otkad sam postala majka. Geopolitika? Baš neki dan dok sam presvlačila pelene govorila sam Geraldu Celenteu, futurologu i vođi Instituta za predviđanje trendova, da ćemo doživjeti kraj potrošačkog društva kakvog smo navikli gledati. Doći će do fundamentalnih promjena, u SAD-u će se oformiti velika treća stranka, a sve kao posljedica Wall Streetova preuzimanja Washingtona usred bijela dana.
Interesuje vas Nutricionizam? Ha, pis of kejk! Ko još ne zna da je proso željezo i da ga se treba kombinirati sa C vitaminom!!! To što nisam znala kako proso izgleda do aprila, ne spriječava me da budem glavna stručnjakinja za pitanja prosoa na području Kantona Sarajevo.
Drugarica mi kaže dijete mi je nešto nahlađeno, ja odmah vadim nosni aspirator uz komentar pa zar ti ne znaš šta je the must have za svaku modernu majku! Druga prijateljica nije sigurna je li bolji sokovnik ili blender a ja predviđajući njene potrebe i prije nego što je dovršila rečenicu vadim listu generalija blendera u novijoj historiji.
Čula su mi se proširila van svake Darwinove teorije. Ne samo da vidim mrtve ljude, nego i znam šta ko misli oko mene u krugu od 1000 kilometara. Kako sad lako tumačim poglede drugih roditelja, naročito onih čija su kolica ružnija od medeninih. Ne može me zavarati nijedna baba koja kaže kako vam je krasno dijete jer znam, osjećam, da nije ni vidjela bebu već gleda šta to medena ima, a njena derišta nemaju. Također vrlo sam senzitivna na zvuke. Mogu lako da prepoznam kad moja medena guguče i na razdaljini od 500 metara. Kako? Lako. Ona se glasa a sve ostale bebe se dernjaju.
OSJETIM SVAKI NJEN DAMAR
Nevjerovatno ali osjetim svaki njen damar. Kad njoj nešto treba dovoljno je da samo migne obrvama, čitam misli. Za razliku od mnoge druge djece koja su senzibilna kao krdo konja i koje možeš razumjeti samo pod dejstvom alkohola.
Od čula naročito mi se poboljšalo čulo vida. Kako je moja medena samo lijepa, nije što je moja ali evo ne dajte mi da lažem pogledajte jednu od 356789 slika i vidjećete sami da takvo što nije hodalo Kantonom Sarajevo i Regijom dugo već. Vjerujem da će se o njoj spjevati Hanuma 2.
Sve u svemu nije loše biti majka.
(zurnal.info)
Puno je, dakle, puteva i načina za uspješno polemiziranje sa Željkom Kopanjom. Još je jednostavnije iz te polemike izaći kao apsolutni pobjednik.
„Više sam puta Dodiku kao prijatelju rekao da se ježim određenih likova koji ga sačekuju pred restoranima, Vladom, na sportskim terenima i da će ga ubiti ti ljudi koji, jednostavno, nemaju ni politički ni nacionalni stav, nego ih samo interesuje kako da iskoriste njegovu poznatu slabost prema ljudima... Upravo si tu njegovu vrlinu pojedinci počeli zloupotrebljavati i oni su se prepoznali u pismu... Jednostavno, u trenucima iskrenosti, kada se čujem s njim telefonom, kaže da je premoren, da mu je dosta svega... To je bio razlog i zato sam mu uputio otvoreno pismo... Jedini koji su znali da ću napisati pismo bili su Sanja Pejčinović iz Američke ambasade i Džonatan Mur (Jonathan Moore, zamjenik ambasadora SAD u BiH)... Ja svoj stav nisam promijenio. BiH jeste moja otadžbina, Republika Srpska jeste moj entitet, Banja Luka jeste moj grad, a Milorad Dodik jeste moj prijatelj. Međutim, neke stvari su se promijenile u Sarajevu, koje su izazvale određene reakcije u Banjoj Luci i Mostaru. Mislim da je greška u Sarajevu...Iz dijela sarajevskog političkog i medijskog miljea isijava mržnja koja izazviva kontraefekat i zapravo udaljava Banja Luku i Mostar...Mislim da Sarajevo snosi najveću odgovornost za trenutno pogoršano stanje...Napravite malo analizu u dijelu sarajevskih medija pa ćete vidjeti da u Banjoj Luci nema ni lijepe žene, ni lijepog psa, ni lijepe ulice, ni lijepe zgrade. To isijavanje neke vrste mržnje prema Banjoj Luci i Mostaru je glavni generator problema koje imamo...Ja sam se nakon tri-četiri godine godine, koliko nisam razgovarao sa Zlatkom Lagumdžijom, s kojim sam dugo godina bio prijatelj i dijelio iste političke vrijednosti, prije mjesec i po prvi puta sreo i popio kafu u Sarajevu, a onda još nekoliko puta...Veoma je značajno da se Dodik, kao personifikacija Srba u BiH, htjeli mi to priznati ili ne, pridružio izvinjenjima za sve nevine žrtve. Dakle, on je naročito naglasio da se izvinjava za zločine koje su počinili pripadnici njegovog naroda. To je čin ohrabrenja, to je čin političke hrabrsoti...Međutim, kada Dodik, temperamentan kakav jeste, kaže rečenicu više u mikrofon, to je glavna tema. Ja sam jučer u Sarajevu imao ozbiljne razgovore s ljudima iz međunarodne zajednice o mnogim, pa i tim stvarima, i reći ću vam da su i oni primjetili da ne popušta ta percepcija da se sve što je dobro u RS mora prećutati, Čemu to vodi, ja ne znam, ali bojim se da vodi raspadu države, a najveći dio krivice za to snosi Sarajevo...“
Uh, baš me zamorio ovaj eksperiment sa prekucavanjem dijelova iz opširnog intervjua što ga je medijski tajkun, građevinski poduzetnik i, po vlastitom priznaju, prijatelj Milorada Dodika Željko Kopanja dao Dnevnom avazu. Neupućeni konzument najtiražnije dnevne novine u BiH mogao bi još i pomisliti da laktaški vožd i Avazov sagovornik sa četvrte i pete strane nemaju zajedničke firme, unosne poslove, partnere u kriminalu i neprijatelje koji s vremena na vrijeme odlete u zrak zbog nepristajanja na šutnju o pljački koja su u Republici Srpskoj samo u posljednje četiri godine mjeri stotinama miliona konvertibilnih maraka. Apsolutno me ne zanima o čemu Kopanja i Dodik („u trenucima iskrenosti“) telefonski razgovaraju, nemam ozbiljnijih motiva za istraživanje svih „Dodikovih vrlina“ pa ni njegove „poznate slabosti prema ljudima“, a naročito me ne zanima otkrivanje razloga zbog kojih vlasnik svih režimskih medija u Republici Srpskoj „sarajevski politički i medijski milje“ direktno i nedvosmisleno optužuje „za širenje mržnje koja vodi raspadu Bosne i Hercegovine“. Ne znam zašto ali, eto, volio bih da je Kopanja avazovom novinaru tokom očigledno ugodnog razgovora ponudio makar jedan konkretan dokaz za svoje teške optužbe. To se, nažalost, nije dogodilo. Lako je, naravno, i to bez naročitog napora, demantirati laž po laž što ih je Dodikov prijatelj u dahu izgovorio. Evo, primjera radi, prvo sam provjerio kod Lagumdžije koji mi je potvrdio da je s Kopanjom nedavno popio kafu. Vjerujem predsjedniku SDP-a kada kaže da su se sreli samo jadnom a ne, kako medijski tajkun laže, nekoliko puta. Usput da dobacim, sadržaj Kopanjinog razgovora uz kafu sa Lagumdžijom me zanima taman koliko i njegova telefonska šaputanja „u trenucima iskrenosti“ sa kriminalcem na čelu Republike Srpske. Uostalom, bješe li to onaj isti Lagumdžija kojeg Kopanjini medijski najamnici iz Nezavisnih, Glasa, Fokusa,RTRS-a...optužuju za „reket, kriminal, mržnju prema sve što je srpsko, neprijateljem Republike Srpske i Dodika lično, zelenim socijaldemokratom, propagatorom ideja iz Islamske deklaracije...“? Ili kako drugačije nego bez po muke demantirati bahatog medijskog tajkuna kada tvrdi da za Sarajevo nema ničeg lijepog u Banjoj Luci? Ima, kako da nema. Naprimjer, lijepa je, nije da nije, nova zgrada Vlade Republike Srpske. Problem je u tome što Kopanja i njegovi novinari nikada nisu (a kad će ne zna se) objavili da su pepeljare u Dodikovom kremlju budžetskim parama plaćane i po dvije hiljade maraka, da je samo za ruskostilski namještaj potrošeno nekoliko desetina miliona, da su na kriminalan način fingirani ugovori na kojim se obogatilo mnogo građevinskih poduzentnika od kojih, kao, Kopanja danas brani svog prijatelja. O lijepim banjalučkim ženama, psima i ulicama možemo i neki drugi put, ali tek da ne ostanem dužan reći ću da je nekad lijepa bila i Ferhat-pašina džamija u centru Banjaluke pa su je „neodgovorni pojedinci“ srušili dinamitom. Koliko znam, Kopanja se ni u ratu, a ni nakon Daytona nije pretrgao da, prvo, kao „nezavisni novinar“ otkrije počinioce i nelogodavce tog teškog zločina, a onda da, kao nesumnjivo utjecajna osoba iz vrha režima, konkretno pomogne kako se bi taj simbol Banje Luke obnovio. Ali, ko će ga znati, možda već u svom narednom intervjuu tajkun Kopanja za rušenje Ferhadije optuži njemu neobjašnjivu „mržnju koja isijava iz Sarajeva“...
Puno je, dakle, puteva i načina za uspješno polemiziranje sa Željkom Kopanjom. Još je jednostavnije iz te polemike izaći kao apsolutni pobjednik. Ipak, ono što me neobično zanima u cijeloj priči oko neargumentiranih optužbi vlasnika svih medija u Republici Srpskoj prema svemu što stiže iz Sarajeva svakako je uloga koju u Kopanjinom svakodnevnom životu, pa samim tim i u pripremama otvorenih pisama za prijatelja Dodika, imaju zvaničnici međunarodne zajednice, prije svih uposlenici ambasade SAD u BiH. Naime, Kopanja je u Avazu priznao da je o svom pismu prvo obavijestio Sanju Pejčinović, osobu koja je već duže od desetljeća zadužena za kontakte američkih zvaničnika u BiH sa domaćim novinarima, te zamjenika američkog ambasadora u našoj državi Jonathana Moorea. Zašto je Kopanja baš Pejčinovićevu i Moorea obavijestio da će presaviti tabak i Dodiku se javno obratiti? Šta su njih dvoje tada odgovorili? Zbog čega se američka diplomatija bavi Kopanjinim prijateljskim odnosom sa Dodikom? Da li su o Kopanjinim namjerama Pejčinovićeva i Moore obavijestili svoje šefove Patricka Moona i Hillary Clinton? Da li su možda Kopanjina promišljanja o prijatelju i njegovom kriminalnom orkuženju ( s kim si takav si) uspjela stići i do predsjednika Baracka Obame lično? Na kraju krajeva, ko je taj Kopanja i šta je medijski tajkun američkoj administraciji ako im se povjerava i zbog vješto iskonstruiranog a suštinski izmišljenog sukoba sa svojim kućnim prijateljem? Mnogo je, dakle, pitanja na koja bi iz ambasade SAD-a morali stići odgovori. Baš kao što bi odgovori morali stići i od onih evropskih diplomata ili njihovih domaćih izaslanika koji su, kako Kopanja tvrdi, „primjetili da ne popušta ta percepcija da se sve što je dobro u RS mora prećutati. Čemu to vodi, ja ne znam, ali bojim se da vodi raspadu države, a najveći dio krivice za to snosi Sarajevo...“
Ima li danas neko (pa makar on bio i karikaturalni Valentin Inzko) ko ne zna da raspad Bosne i Hercegovine već godinama i velikosrpski uporno najavljuje upravo predsjednik Republike Srpske i Kopanjin prijatelj Dodik? Teško. Ima li neki dobrovoljac da se javi i potvrdi da nikada nije čuo gospodara života i smrti u RS kako vrijeđa žrtve genocida u Srebrenici? Ako ga i ima, ako već nije ambasador u Sarajevu, taj mora da je gluh ili lud. Ima li neko od nas bliskog prijatelja s kojim dijeli dobro i zlo pa i iste političke stavove? Naravno, puno nas je takvih. E pa, zašto bi onda Dodikovo i Kopanjino prijateljstvo bilo drugačije od ostalih prijateljstava? Problem nastaje onda kada republičkosrpski medijsko-propagandni mašinovođa, umjesto o kriminalu svojih prijatelja i kumova, te SNSD-ovskim višegodišnjim atacima na BiH, za izvjesni raspad države tajkunski hladnokrvno, i to u novini koja se slomi pozivanjem na Bošnjake i Bosnu, optuži političare i novinare u Sarajevu. I sve to još pažljivo upakuje u celofan privatnih razgovora sa evropskim i američkim diplomatama koji u Kopanji ne vide dio problema već dio rješenja, rješenja za konačnu podjelu Bosne i Hercegovine. E kad je već tako, svim onim Kopanjinim domaćim i stranim fanovima, smještenim od američke do njemačke, od britanske do ruske ambasade, poklanjamo video uradak koji je nastao u istom gradu u kojem su prije 67 godina udareni temelji modernoj Bosni i Hercegovini. Iz tog kratkog zapisa jasno se prepoznaje za kakvu se to državu bore laktaški primitivac i njegov prijatelj- medijski tajkun i omiljeni sagovornik stranaca na razne teme.
Odgovor američke ambasade u Bosni i Hercegovini na pitanje da li su dužnosnici ambasade sa Željkom Kopanjom dogovarali pisanje otvorenog pisma Miloradu Dodiku.
Ambasada Sjedinjenih Američkih Država ima profesionalan i nepristrasan odnos sa svim medijima i novinarima u Bosni i Hercegovini. Ambasada SAD nije sugerisala, inicirala ili učestvovala u navedenoj korespodenciji.
(zurnal.info)
