ŽELJEZNIČAR
Otkad je Velež potonuo nisko da niže ne može prestao sam pratiti našu nazovi PREMIER ligu. Previše je tu loših stvari. Savez, sudije, katastrofalna igra. Prosto gadljivo. No, kad već radimo kratki popis najvažnijih nogometnih događaj u ovoj godini red je da pomenemo da prvak Bosne i Hercegovine za sezonu 2009/2010 postao sarajevski Željezničar pod vodstvom Amara Osima, koji je još jednom pokazao da ima tatin trenerski nerv.
Inače, osim toga, nacionalizam je cvjetao na stadionima uzduž i poprijeko naše domaje. A žrtva ljudske gluposti ovaj put je dobila ime Vedrana Puljića. RIP.
LIGA PRVAKA 2009/2010
Inter. Dekadencija. Ekipa u kojoj je jedan od najboljih napadača svijeta igrao desnog beka osvojila je elitno europsko natjecanje. Na drugoj strani, u finalu, je bio nedovoljno jaki Bayern. Sve u svemu, nije tu bilo ničeg za posebno pamćenje. Možda jedino treba izdvojiti sjajnog Diega Milita. I, naravno, Jose Mourinha, koji je Inter do pobjede u Ligi prvaka vodio 22.05. 2010. godine i to na Santiago Bernabeu, stadionu, koji je uskoro nakon toga postao njegov novi dom.
SVJETSKO PRVENSTVO U JUŽNOAFRIČKOJ REPUBLICI
Vuvuzele i zima su odredile pomalo čudnu atmosferu ovogodišnjeg Mudnijala. Ipak, prvi Mundijal na afričkom tlu donio nam je sedmu naciju pobjednicu najvećeg sportskog spektakla, koji svijet nudi. Došli su kao favoriti otišli kao pobjednici. Nisu odigrali spektakularno prvenstvo, ali su odigrali koliko im je trebalo. I imali su Villu i kad je najviše trebalo Iniestu. Sve u svemu sasvim zasluženo. Nizozemska je u finalu igrala prljavo, na granici da ubije španjolske igrače pa im se takva igra obila o glavu.
Najboljim igračem prvenstva zasluženo je proglašen Diego Forlan, koji je Urugvaj, zajedno sa Suarezom, vratio u vrh svjetskog nogometa. A ne zaboravimo da se je Urugvaj dvostruki svjetski prvak i da po tradicij spada u sam vrh svjetskog nogometa. No, Diego veliki je svojim igrama podsjetio na neka romantičnija nogometna vremena i upravo zbog toga je bio ispravan izbor za najboljeg igrača južnoafričkog Mundijala.
Još jedan Diego je obilježio ovaj Mundijal. I to onaj najveći Diego u povijesti. Ovaj je Mundijal obilježio i povratak Maradone na svjetsku nogometnu scenu. Ovaj put Diego je se vratio kao selektor Argentine. Nakon početne euforije usljedio je bolan poraz od Njemačke i tu se Diegova trenerska bajka završila. Treba napomenuti da su Njemci igrali vjerovatno najljepši nogomet na prvenstvu. To je bilo prijatno iznenađenje, a onih neprijatnih je bilo i previše za jedan tekst, koji nema namjeru postati knjiga.
Ni na ovom Mundijalu nije bilo reprezentacije Bosne i Hercegovine.
REPKA
Osim što nismo otišli na svjetsko prvenstvo pa smo samim tim bili na marginama ovogodišnjeg reprezentativnog nogometa još jednom smo potonuli i to taman u trenutku, kad se nakon odlaska ublehaša Ćire Blaževića, očekivao dalji napredak u igri i rezultatima. Na mjesto selektora je postavljen u vremenu i prostoru izgubljeni Safet Sušić, čovjek koji utakmice gubi i prije nego izađe na teren. Neki će to nazvati realizmom, a ja kukavičlukom. Pri tome i ostajem. Pod Sušićem reprezentacija BiH igra kao banda sastavljena od kvartovskih majstora, s koca i konopca skupljena grupa ljudi, koja ama baš ništa pod milim bogom nema zajedničko. Tek neki pojedinačni bljesak probudi navijačke ambicije i žar, ali već se narednog trenutka sve raspline u kaosu i dezorganizaciji. Kakva država, takav i Savez. A kakav Savez, takva i reprezentacija. Korumpirana banda, rekli bi neki zlobnici.
(zurnal.info)
Organizacija izbora za bh. građane u dijaspori ove godine koštala je 157 hiljada KM: 64 hiljade za glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima a ostatak za glasanje putem poštom. Odavno se upozorava na katastrofalno nizak procenat izlaznosti na izbore u dijaspori. Kakav je odziv za registraciju i glasanje bio ove godine najbolje svjedoči podatak da je CIK planirao postavljanje 100 glasačkih kutija u DKP-ima na 50 lokacija u 25 zemalja, a na kraju ih je stavljeno sedam na sedam lokacija u četiri zemlje.
Za glasanje na Opštim izborima 2002. godine bilo je registrovano manje od 60.000 birača iz inostranstva. Ove godine čak i ta, prilično skromna brojka, zamalo pa je prepolovljena – za glasanje se se registrovalo nešto više od 36 hiljada glasača. U razgovoru sa neglasačima u dijaspori dolazi se do zaključka da je, osim nedostatka općeg interesa za izbore u BiH, drugi važan uzrok niskog procenta registracije komplikovana procedura. Obrasci koje šalje Izborna komisija za registraciju, smatraju građani, preopširni su, a potrebna su i uvjerenja ne starija od šest mjeseci. Što je, za većinu bh. građana koji žive u inostranstvu, često i nemoguća misija.
{fusionchart id="72" Registrovani birači}
(zurnal.info)
