Poslušajte radio dramu autora Emira Zametice o umjetnicima koji bijedu koriste za namicanje novca i slave

Radio drama Stubovi Društva govori o eksploatatorskoj prirodi realizma, umjetničkog pravca koji nastoji vjerno prikazati stvarnost, o bh.umjetnicima koji bijedu ovog podneblja koriste za vlastitu slavu i zaradu, o pozorištima u kojima drugačiji izričaji nemaju mjesta.

Autor drame je Emir Zametica, koji je u Omladinskom programu BHR1 angažiran kao autor radio-dramskih eksperimenata pod nazivom Magnovenja. Prema njegovim riječima, teatar u BiH funkcioniše kao i sve drugo u ovoj zemlji, tako da se teško može smatrati mjestom sa kojeg će krenuti ozdravljenje bh. društva. Potrebno je više subverzivnosti, a ona se može postići isključivo postupkom. Otvorena kritika tranzicijskog društva u duhu realizma samo potvrđuje postojeće stanje, a u suštini ne može ništa promijeniti, tvrdi Zametica.
Radio drama Stubovi društva, rađena je u produkciji Dramskog programa BHR 1 a u njoj igraju Emir Fejzić, Ivana Petrović, Sanela Krsmanović, Adnan Goro, Alen Muratović, Slaven Vidak, Samir Čulić i Belma Turčinhodžić.

Poslušajte!

(zurnal.info)

Zamolili smo strastvene čitaoce da nam pomognu pri probijanju kroz hrpe knjiga na Zimskom salonu knjige u Sarajevu

Na ovogodišnjem, petom po redu, Zimskom salonu knjige u Sarajevu, koji se održava u gradskoj galeriji Collegium Artisticum predstavit će se stotinjak izdavača iz BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Kao i na prošlogodišnjem Salonu i na ovom dominiraju štandovi vjerske i naučno-popularne literature, instant-priručnici, a apsolutni hit je Izgubljeni simbol Dan Browna koji prema riječima prodavača ide “ko halva”.

Ipak, strpljivi posjetilac može ispod hrpe papira, uz malo truda i sreće, pronaći pravu poslasticu. Da bismo vam pomogli, pitali smo neke strastvene čitaoce da preporuče neke naslove koje treba potražiti na štandovima.

GORAN SAMARDŽIĆ, književnik

Kader Abdolah – Kuća imama i Putovanje praznih flaša

Melina Kamerić – Cipele za dodjelu Oskara

Faruk Šehić - Sabrana djela

MUSTAFA ZVIZDIĆ, književnik

Selvedin Avdić- Sedam strahova

Mirsad Sijarić- Još jedna pjesma o ljubavi i ratu

SELMA SPAHIĆ, redateljica

Kenzaburo Oe- Jednostavan život

Michel Houellebecq – Elementarne čestice

Doris Lessing – Trava pjeva

ADISA BAŠIĆ, pjesnikinja

Selvedin Avdić- Sedam strahova

Michael Viewegh – Roman za muškarce

Aleksandar Flaker- Autotopografija

EMIR HABUL, novinar

Mirko Kovač- Pisanje ili nostalgija

Simon Sebag Montefiore: Staljin na dvoru crvenog cara

Bekim Sejranović- Nigdje, niotkuda

ŠIMO EŠIĆ, književnik

Šimo Ešić – Kako se crta sunce

Zulmir Zečević – Putovanje započeto od kraja

MILE STOJIĆ, pjesnik

Mirko Kovač- Elita gora od rulje

Bekim Sejranović- Nigdje, niotkuda

(zurnal.info)

Nakon "Ničije zemlje" i "Grbavice", to će biti treći put u poslijeratnoj historiji BiH da se jedan bh. film nađe u takmičarskom programu jednog od tri najveća svjetska filmska festivala.

"Presretni smo, cijela ekipa filma i ja. Za nas je Berlinale najbolje moguće mjesto i način za plasiranje filma "Na putu". Radili smo na filmu tri godine, dok je postprodukcija trajala godinu dana. Iako smo imali svu moguću podršku u BiH, autorski proces je jednako težak kao i kada se film radi prvi put. Bez obzira na stres koji slijedi, uživat ćemo u svakom aspektu festivala, te u činjenici da su naš trud i rad nagrađeni", kazala je povodom današnje vijesti Jasmila Žbanić.

Najavila je da će nakon Berlinala film biti prikazan u BiH i Hrvatskoj, čemu se jako raduje.

Film "Na putu" je ljubavna priča o dvoje mladih ljudi, Luni i Amaru, koji nastoje prevazići prepreke koje prijete njihovoj ljubavi.

Nakon Amarove dramatične promjene u jednoj konzervativnoj vjerskoj zajednici, Luna daje sve od sebe da otkrije da li je ljubav zaista dovoljna da njih dvoje ostanu zajedno na putu ka životu u sreći.

Glavne uluge tumače Zrinka Cvitešić, Leon Lučev, Ermin Bravo, Mirjana Karanović, Izudin Bajrović, Nina Violić, Sebastian Cavazza, Jasna Ornela Bery, Marija Kohn, Jasna Žalica i drugi.

Film je rađen u međunarodnoj koprodukciji "Deblokade" (BiH), "Coop 99" (Austrija), "Pola Pandora" (Njemačka) i "Žive produkcije" (Hrvatska), u saradnji sa Eurimagesom, TV ZDF/Arte, BHRT-om i HRT-om.

Producenti filma su Damir Ibrahimović, Karl Baumgartner, Bruno Wagner, Barbara Albert, Raimond Goebel i Leon Lučev.

Podržali su ga Fondacija za kinematografiju BiH, Federalno ministarstvo kulture i sporta, Ministarstvo kulture i sporta KS te Grad Sarajevo.

Glavna glumica Zrinka Cvitešić je na osnovu uloge u Žbanićinom filmu izabrana među deset najboljih evropskih glumaca u program "Shooting Stars 2010" koju organizira European Film Promotion s ciljem predstavljanja novih evropskih glumačkih talenata na predstojećem Berlinskom filmskom festivalu (Berlinale).

(FENA)

-S obzirom na to da Zakon o javnom rtv servisu predviđa gašenje Radija 202 osjećamo potrebu da reagujemo i na taj način iznesemo stav o ovome, saopćeno je iz SDPBiH.

Akcija će trajati do 31. decembra.

(FENA)

Prvi put planeri Pentagona će u 2010. uključiti klimatske promjene među sigurnosne prijetnje identificirane u kongresnom izvještaju "Četverogodišnji odbrambeni pregled", u kojem se navode prioriteti Pentagona.

Uvrštenje klimatskih promjena među prioritete uslijedilo je nakon što je u oktobruu osnovan novi Centar za istraživanja klimatskih promjena, pri Središnjoj obavještajnoj agenciji - CIA.

Prognoze nas uvjeravaju da će vremenske nepogode u budućnosti dobiti na intenzitetu, a možda i na učestalosti, kazala je Amanda Dory, zamjenica pomoćnika ministra odbrane za strategiju.

Nova pozornost koju američki sigurnosni dužnosnici posvećuju brizi oko klime ne znači da su Pentagon i CIA zauzeli strane u raspravi oko valjanosti podataka o globalnom zatopljenju. Kao i kod nuklearnog terorizma, smrtonosnih pandemija ili biološkog ratovanja, to samo znači da oni žele biti pripravni.

"Ja uvijek gledam najgori scenarij. Bilo da je riječ o globalnom zatopljenju ili izgledima da država A okupira državu B, ja samo procjenjujem da je najvjerojatniji ishod onaj koji je i najgori", kazao je za NPR jedan obavještajni dužnosnik koji prati klimatske promjene.

Vojni dužnosnici, navikli izrađivati detaljne planove za široki spektar slučajnosti, istoga su stajališta. "Amerikanci očekuju da vojska ima plan za najgore", izjavio je viceadmiral Lee Gunn, mornarički veteran s 35-godišnjim stažom, koji je sada predsjednik Projekta američke sigurnosti.

"To je vrsta razmišljanja koja je, po meni, uvjerila većinu vojnih čelnika da su klimatske promjene stvarna prijetnja, te da vojska igra važnu ulogu u suočavanju s njima", istakao je viceadmiral Gunn.

Među scenarijima koji zabrinjavaju sigurnosne planere je topljenje ledene mase planinskog masiva Himalaja. Prema toj teoriji, rijeke koje hrane himalajski ledenjaci prvo bi poplavile nizinska područja, a potom bi presušile s nestankom tih ledenjaka.

To bi ugrozilo desetke miliona ljudi u nizinama Bangladeša, izazvalo masovne migracije, a zatim i ratove, procjenjuju vojni stručnjaci iz SAD-a i s indijskog potkontinenta.

Autori "Četverogodišnjega odbrambenog pregleda" dobili su uputstva Kongresa da prihvate procjene Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), međunarodnog tijela koje su osnovali UN i Svjetska meteorološka organizacija (WMO), kako bi prikupljalo i izvještavalo o globalnim klimatskim podacima, prenijela je Hina.

(FENA)

Dva trenutno najaktivnija zagrebačka indie banda posjetiocima kluba Fiskultura (oko 200 duša) priredila su vrlo zanimljivu večer. Svirka je kasnila čitav sat, ali nije bilo nervoze, čini se da je čekanje samo dodatno podgrijalo atmosferu.

 Tvrda noć

Na binu su prvo izašli Cripple and Casino, zagrebačko/sarajevska četvorka koja je u septembru objavila svoj prvenac album za američku izdavačku kuću Radio is Down (Olympia, Washington) i ovo je njihovo prvo predstavljanje sarajevskoj publici.

Cripple and Casino je band koji baštini tradiciju američkog rocka osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka gdje su udarne igle bili Sonic Youth, Jesus Lizard, Fugazi i bandovi sličnog opredjeljenja. Iako je Cripple and Casino objavio svoj jedini album prije samo tri mjeseca, momci i pjevačica Petra već marljivo rade na novom albumu, pa su na koncertu u Sarajevu publici predstavili tri nove pjesme.Sa novom numerom su i otvorili koncert u Fiskulturi. Band cijelo vrijeme gura svoju viziju noisa, s jakom kontrolom koja ne dopušta da dođu do krajnosti neslušljivosti. Petra odlično vuče band, daje mu osnovnu snagu, komunicira sa publikom, a Darko na gitari i Danijel na basu su sasvim povučeni i posvećeni svojim instrumentima.

Nakon uvodne numere sviraju pjesmu Intro gdje se može naslutiti kakva će večer biti u Fiskulturi - noć teških tonova, buke i distorzije. Slijede These Equations, sa pumpajućim basom i vrištećim gitarama, i nova pjesma Of Adam. Na istoj razini sviraju i ostale numere sa debut albuma, Crossroad, Isuzu, Movie Star, kao i hit pjesmu Do My Job Right. Uživo pjesme zvuče znatno tvrđe nego u studijskim izdanjima. Koncert privode kraju sa pjesmama Hormones i Crystalize. Na bis poklanjaju pjesmu Hot Air Baloons.

Kuda buka vodi

Nakon 40-minutne svirke Cripple and Casino zadali su težak zadatak Analeni. Međutim, oni su ga bez velike muke savladali. Ovo nije prvo gostovanje Analene u Sarajevu. Prije sedam godina odsvirali su energičan koncert u Accessu. Kao i u slučaju Cripple and Casina i u ovom bandu se sve vrti oko vokalistice. Ana Franjić dominira stageom. Njen šarm i ekstravagantnost zaista zadivljuju. U Analeni sve funkcionira baš kako i treba. Uz stalni osmijeh Ana vrišti i fenomenalno svira svoju bas gitaru, Mijo i Miran grade gitarski zid buke koji je praćen dobro odmjerenim udarcima bubnja. Za razliku od Cripple and Casino i njihove kontrolisane buke, Analena pušta da ih buka vodi, a ne oni nju. Često se ti bučni zidovi obaraju sami od sebe što dodatno stvara haos u glavama. Da su ozbiljan band sa dugogodišnjim stažom potvrđuje i logistika s obzirom da je na koncertu bilo moguće kupiti njihova izdanja na CD i vinilu. Ista zamjerka kao i Cripple and Casinu može se uputiti i Analeni. Kratak nastup od 40 minuta ipak ne može zadovoljiti ljude koji su željni ove vrste muzike u Sarajevu. No nadamo se ponovnom dolasku i dužoj svirci.

(zurnal.info)

Sedam od deset mladića u BiH misli da postoje situacije kada žena treba biti ošamarena, 80 posto njih vjeruje da muškarac treba da odlučuje kada i kako treba imati seksualne odnose. Većina smatra da je glavna uloga žene da se brine o kućnim poslovima i da kuha porodici, te da trebaju da trpe nasilje kako bi održale porodicu na okupu, a gotovo svi ispitani mladići su saglasni da je seks potrebniji muškarcima nego ženama.

Ovo su samo neki od podataka do kojih je došla Inicijativa mladića, projekat koji međunarodna, neprofitna organizacija CARE realizuje u saradnji sa devet međunarodnih organizacija i partnera iz regiona i uz podršku Ministarstva vanjskih poslova Norveške. Studijom je obuhvaćeno devet škola iz pet gradova u tri zemlje: Banja Luke i Sarajeva u Bosni i Hercegovini, Zagreba u Hrvatskoj i Beograda i Prokuplja u Srbiji. Analiza počiva na istraživanju sprovedenom od strane samih srednjoškolaca, starih izmedju 15 i 19 godina. U Bosni i Hercegovini je ispitano 1208 školaraca, a omladina je sudeći prema rezultatima pokazala visok stupanj netolerancije.

Istraživanje je, također, obuhvatilo i nasilje među vršnjacima, uključujući ponižavanje, guranje, udaranje rukom ili nogom. Pedagozi su saglasni da je sve veći broj nasilnika u školskim klupama, ali i to da su glavni uzroci devijantnog ponašanja mladića uglavnom odnosi u porodici, alkohol, nervoza,pušenje,loš utjecaj medija...

Jedan od učenika je odnos prema djevojkama ovako objasnio:

- Djevojke su u društvu tretirane lošije od mladića. Kada djevojke imaju više partnera, bivaju tretirane kao prostitutke. One su izložene seksualnom nasilju. Muškarci ih diraju po stražnjem dijelu tijela, po grudima. To se naročito dešava u osnovnoj školi. Ako djevojka nije lijepa onda je mladići emocionalno ponižavaju.

Dok je direktor jedne škole naveo nasilje kao najveći problem sa kojim se učenici suočavaju.

- Imali smo slučaj kada je učenik u školu donio pušku marke “kalašnjikov”. Bili smo prinuđeni da ga udaljimo iz škole jer je to prestup za najstrožiju kaznu.

Seksualni odnosi

Kako se navodi u istraživanju Inicijative mladića prosječna starosna dob prvog seksualnog odnosa se kreće u rasponu od 14 godina do 14 godina i 5 mjeseci. U pet gradova koji su obuhvaćeni istraživanjem, mladići uključeni u ovo istraživanje bili su na najvišoj tački seksualne aktivnosti. Oni također stupaju u različite oblike seksualnih aktivnosti, od kojih svaka nosi specifičan rizik po njihovo zdravlje. S obzirom na to da je polovina ovih mladića prijavila da su već seksualno aktivni, njihovo loše znanje o reproduktivnom zdravlju, polno prenosivim infekcijama, HIV-u i kondomima daje povoda za posebnu zabrinutost. Sve u svemu, ovi nalazi upućuju na to da bi intervencija trebala staviti naglasak na one aktivnosti koje izgrađuju osnovno znanje i vještine koje se odnose na seksualno zdravlje, naročito kada se radi o polno prenosivim infekcijama i kondomima.

(zurnal.info)

Traži se novi selektor nogometne selekcije u Bosni i Hecegovini! U danima koji su pred nama vjerovatno neće biti (i)relevantnog sportskog radnika koji neće iznijeti svoj stav o trenutnoj situaciji u reprezentaciji i preporučiti ime novog selektora. Do sada smo se u izboru kormilara nacionalnog tima bazirali na domaći kadar, makar među njima bilo i onih koji su se tako počeli izjašnjavati kada su preuzeli ponuđenu funkciju (ko li je to,sine?!). S obzirom na platežnu moć, reprezentacija ni u narednom periodu neće moći računati na stručnjaka-internacionalca. Možemo mi pričati i o Matthausu, i o Zengi, i o Hiddinku ako hoćete, no sve to nisu realne opcije. Osim, ako se u Savezu ne odluče umjesto domaćih afirmirati mlade inostrane stručnjake, poput Jiri Plišeka ili Srećka Kataneca. No, trebaju li nam, zaista, takve akrobacije?!

BBB - Baždarević, Bajević, Barbarez

Ova reprezentacija zaslužuje provjereno trenersko ime. Bosna i Hercegovina ima mnogo kvalitetnih trenerskih stručnjaka koji su kadri povesti Misimovića, Džeku, Spahića..., na jedno veliko takmičenje. Među imenima koja su se posljednjih dana spomenuli bili su Dušan Bajević, Safet Sušić, Sergej Barbarez, Vahid Halilhodžić, Mehmed Baždarević, Faruk Hadžibegić... Neke od ovih priznatih trenerskih stručnjaka redakcija Žurnala je kontaktirala i provjerila kakvo je njihovo raspoloženje po pitanju preuzimanja selektorske pozicije.

-U radnom odnosu sam i ne bih mogao preuzeti tu ulogu. Mislim da reprezentacija u ovom momentu treba mlade i nove ljudi koji mogu i žele da reprezentacija napravi novi iskorak. Ja sam razmišljao o toj ulozi i sigurno da je svakome čast biti na čelu reprezentacije svoje zemlje, međutim u ovom trenutku ne mogu napustiti mjesto na kojem se nalazim – kazao nam je Dušan Bajević, trener atinskog AEK-a koji je u nedjelju naveče, teškom mukom, na svom terenu savladao Levadiakos sa 3:2 i ostao u borbi za mjesta koja vode u evropska nogometna takmičenja. Legendardni Princ sa Neretve ponudio je svoje favorite: Vidim da ima dosta mladih i ozbiljnijih kolega koji sigurno to mogu raditi kako treba. Tu je Baždarević pa Sušić, tu je i Barbarez. Istina, on je malo neiskusan. Treba mu malo više iskustva i vremena ali sigurno da bi i on, uz nekoga, mogao da stekne to iskustvo i da vremenom, kako to rade druge zemlje, dođe na pozicijiu selektora – smatra Bajević.

Kao što je Bajević pod ugovorom sa AEK-om, tako je i Mehmed Baždarević trenutno zauzet. Popularni Meša je i prilikom ranijih izbora bio u kombinacijama za selektora, ali gotovo uvijek je u trenutku tog izbora bio trener nekog kluba. Danas sa Grenobleom drži posljednje mjesto francuskog prvenstva. Bio je vrlo jasan i određen kada smo ga pitali o eventualnom novom poslu.

-To su ozbiljne stvari. Ja sam pod ugovorom, imam klub. E sad, ako oni (Savez op.a.) stvarno nešto žele, to mogu s mojim klubom ali mene što se tiče, ja o tome u ovom trenutku ne mogu uopšte da razgovaram. Nema uopšte osnove da pričam o tome. U klubu sam koji ne želi da me pusti, bar za sada.

Najčešće spominjano ime novog selektora naše reprezentacije je Sergej Barbarez. Idol nacije. Nakon što je okončao igračku karijeru jasno je poručio da u budućnosti želi ostati vezan uz nogometnu reprezentaciju BiH. To je praktično i pokazao kada je upisao trenersku školu, neophodnu za sticanje licence. Jedini je od svih spominjanih koji je javno izrazio želju za selektorskom pozicijom.

-Da, imam želju i volju biti selektor reprezentacije. Međutim,šta će od svega toga biti,to je druga priča. To nije do mene. Mnogi me ovih dana zovu i daju podršku. Meni je to drago jer ljudi pokazuju da imaju vjeru u mene – bio je prvi Barbarezov komentar.

Uz svu karizmu koju posjeduje Sergej Barbarez, potpisnik ovih redova ima dozu rezerve koja je, priznat ćete, realna. Zašto?! Još uvijek mi je pred očima lik Nenada Markovića, i to u nekoliko sekvenci. Neno koji pruža briljantne partije u dresu košarkaške reprezentacije BiH i taj isti čovjek, sada trener, kojem samo nekoliko godina odnosno mjeseci kasnije publika zviždi zbog loših igara i rezultata košarkaške reprezentacije i sarajevske Bosne. Nenad Marković je gurnut u vatru kao mlad trener. Na početku karijere vodio je najtrofejniji klub i reprezentaciju. Prevelik zalogaj, pokazalo se. Iskreno, niko ne bi volio da i Sergej Barbarez bude tako brzo potrošen.

-Da ja imam i sekunde kontra mišljenja ili neke negativnosti u mojim razmišljanjima, ne bi sigurno došao na ideju da kažem da sam spreman. Dosta toga sam stavio na vagu,dosta sam razmišljao. Istina, ne može čovjek nikada garantovati neki uspjeh ali da nemam vjeru u sebe sigurno ne bih nikada rekao da hoću. Nije mala stvar biti selektor jedne države, a pogotovo se prije toga izjašnjavati da želiš. Normalno je da postoji rizik zato što ja nemam iza sebe neku trenersku karijeru ali u Njemačkoj imate dosta slučajeva gdje igrači iz kopački preuzimaju klubove, postaju menadžeri. S te strane, ja se ne bojim i uhvatio bih se u koštac s takvim problemima – jasan je Sergej nazionale.

Još jedna stvar koja nije do kraja jasna. Može li Sergej Barbarez biti na poziciji selektora, dok u isto vrijeme Savez vode aktuelni članovi Predsjedništva, Čolaković, Dominković i Čeko?! To su, između ostalih, isti oni ljudi protiv kojih je Barbarez, dok je prije nekoliko godina igrao sa ostalim reprezentativcima, potpisao peticiju i rekao da ne želi imati nikakvog posla s takvim vodstvom. Kako je onda moguće da ovaj mostarac ima sreće sa troglavim Predsjedništvom i članovima Izvršnog odbora?! Ili da se uzdamo u treću sreću? Dvojica mostaraca je do sada nisu imala - Blaž Slišković, a pogotovo Meho Kodro.

-Ja sam rekao da sam ja za a da ostalo nije u mojoj moći. Ja sam spreman za razgovor. Šta će iz tih razgovora izaći, ako uopšte do njih dođe, to je druga priča. Mi smo sada na nekoj stepenici u kojoj ja čekam eventualni poziv za razgovor – kazao je za Žurnal Sergej Barbarez, koji će već u srijedu iz Njemačke doputovati u Bosnu i Hercegovinu kako bi predsjedavao žirijem za dodjelu nagradu najboljim sportistima za 2009.godinu, u izboru Nezavisnih novina i BHRT-a.

Dvanaest glasova ZA selektora

38-godišnji mostarac ima vjerovatno i najveću podršku javnosti. I ne samo javnosti nego i ljudi koji su u nogometu. Jedan od bivših selektora naše reprezentacija Fuad Muzurović u Barbarezu vidi najpogodniju ličnost za selektora.

-Moja zamisao kada sam preuzimao reprezentaciju je bila upravo ta da ti ljudi poput Barbareza ili Mehe Kodre dođu. Objektivno, Barbarezu samo nedostaje iskustvo ali on ga ima, ima igračko i uz trenere s kojima je radio, mislim da on ima veliko iskustvo iza sebe. Zna ekipu, evo i edukuje se da završi, njega prihvataju i Fanaticosi, ustvari njega prihvataju svi. S obzirom na sve, mislim da je najpogodnija ličnost za selektora.

S mišljenjem Fuada Muzurovića slaže se i reprezentativac Sanel Jahić, koji nastupa za grčki AEK. Ovaj 28-godišnji polivalentni nogometaš za Žurnal kaže: Ne treba puno trošiti riječi o Sergeju Barbarezu. Bio je veliki igrač. Svi ga volimo. Ako on postane selektor, biće to dobro za našu državu i reprezentaciju.

Zanimljivo razmišljanje ima i aktuelni trener Veleža Abdulah Ibraković, inače trener u mladoj nogometnoj reprezentaciji. Nezvanično saznajemo da je i on u jednoj od kombinacija, ukoliko bi se tražilo privremeno riješenje.

-Zašto ne bi mogao novi selektor biti Vahid Halilhodžić?! Uz Bajevića, jedino on može okrenuti priču na neku drugu stranu i napraviti novi iskorak. Zašto recimo ne Halilhodžić, nakon što završi njegov angažman sa Obalom Slonovače na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi? – pita se Ibraković.

O novom selektoru odlučit će članovi Predsjedništva odnosno Izvršnog odbora NS BiH. Članovi Predsjedništva, uz predstavnike entiteta, će predložiti, a Izvršni odbor usvojiti jedan od prijedloga.

-Treba nam dvanaest glasova za odluku. Ne možemo mi nikoga natjerati na tu poziciju. Kandidovat će se vjerovatno oni koji su i do sada. Sva sredstva informisanja su objavila da tražimo selektora. Ja bi bio presretan kad bi sve završili do 31.decembra međutm nije smak svijeta ako to bude i u januaru – izjavio nam je predsjednik Saveza Sulejman Čolaković.

Do tada, špekulirat će se brojnim imenima. Realnim i nerealnim. No,nakon samo nekoliko dana ispitivanja javnog mnijenja pokazala se jedna činjenica – Sergej Barbarez je trenutno najpoželjniji selektor!

(zurnal.info)

Zoster su rijetka zvijerka na BH glazbenoj sceni. Bend je to, koji je uspio spojiti pamet, tehnički sjajnu svirku i kakvu takvu komercijalnost. Činjenica je i da su jedan od rijetkih poslijeratnih bendova koji tekstove pišu na našem jeziku. Možda upravo toj činjenici imaju zahvaliti svoju popularnost kod šire publike. Njihova glazba je spoj različitih formi od reggaea, afra, klasičnog rocka do countrya I bluesa. Na sceni funkcioniraju odlično budući je Zoster skup sjajnih glazbenika I rijetko komunikativnog frontmena.

Trenutno su u fazi pripreme novog, trećeg albuma po redu. O svemu pomalo divanili smo s pjevačem I frontmenom Zostera, Mariom Knezovićem.

Vašu glazbu odlikuje socijalna i politička angažiranost u svakom segmentu. Od imena benda koje zapravo ukazuje na bolest društva u kojem živimo pa do tekstova vaših pjesama. S druge strane ono što svirate i način na koji to radite zrači vedrinom. Očito ste socijalno i politički osviješteni. Kako se, zapravo, uspijevate oduprijeti sveopćoj letargiji i sve dubljoj depresiji u koju tonemo kao zajednica?

- Odupiremo se radom i detektiranjem sveopće letargije i sve dublje depresije u našoj maloj zajednici.

Je li reggae (iako u vašoj glazbi ima i afro i country i inih primjesa) idealan obrazac za otpor kroz veselje? I, ako smo svjesna jednika, imamo li pravo biti veseli?

Pitam to zbog toga što mi se čini da je očaj Iana Curtisa bliži onom što živimo nego karipska angažiranost Bob Marleya.

- Gledao sam neki dan na National Geographicu priču o brodolomu, gdje se jedan šesnaestogodišnjak zatekao u sred oceana, bez pojasa za spašavanje; i priča on kako je plivao i plivao i onda je osjetio strašan umor, samo je htio zaspat’. Nije ga bilo strah utapanja, jer je želja za snom bila veća. Onda je, kaže, neki stariji mornar koji se našao blizu njega doviknuo: "Plivaj mali,imaš za koga, tvoji roditelji te čekaju!". I skupio je snagu, razbudio se i nastavio plivati. Spasio ih je brod koji je naišao.

Živimo u nestabilnoj zemlji i mi poput ovog mornara iz priče dovikujemo da ima nade da se izvučemo iz očaja. Razbudimo se!!!Nema spavanja!!! Idemo!!! Akcija!!! Dakle, upravo je očaj odredio naš kurs prema veselosti, tj. volji za životom, a to podrazumijeva optimizam.

Vi ste jedan od rijetkih bendova koji se pojavio u postratnom periodu, a da se čini kao prirodan nastavak onoga što se na ex YU sceni događalo u osamdesetima. Mnogi se mladi bendovi žale kako im je teško pisati tekstove na našem jeziku. Vama to ipak uspijeva i to prilično dobro. Često u tekstovima navodite reference i citate iz glazbe drugih bendova, ali i iz dnevnopolitičkog života. Ja bih da mi navedete neke direktne reference, glazbeno poetske utjecaje, ali i da mi pokušate, iz vašeg kuta, naravno, objasniti zbog čega je mladim bendovima teško koristiti naš jezik kao medij izražavanja?

- Reference i citati su opća mjesta koje koristim da bi se odredili danas i ovdje i služe kao orjentir u kontekstu našeg vremena. Narodne poslovice su mi najdraže, jer su one zbir iskustava generacija prije nas i zanimljivo je propitivati njihovu univerzalnost u subjektivnom poimanju življenja, u smislu: što to znači MENI, danas i ovdje, i što JA imam ili nemam s tim. Najviše glazbeno-poetskog utjecaja na mene su imali upravo kantautori zbog subjektivnog poimanja svijeta i življenja, što je legitimno i ljudski, dok ostali članovi benda promišljaju muziku na sebi svojstven način, i onda u takvoj kombinaciji likova imate grupu Zoster ;)

Nema veze na kom jeziku se izražavate, ali to mora biti dobro, iskreno i umjetnički opravdano.

Imate li podatke o prodaji vaših CD - ova?

- Imam i zadovoljni smo prodajom, s obzirom gdje i kako živimo

Negdje ste se sakrili u posljednje vrijeme. Jesu li opcije za djelovanje iscrpljene? Ima li naznaka novog albuma?

- Sakrili smo se, baš zato jer imamo naznake novog albuma koji pripremamo. Kad, šta i gdje neka ostane tajna.

(zurnal.info)

 Britanski časopisi Uncut i New musical express specijalizirani za glazbu i sve što je vezano uz glazbenu produkciju, u tradicionalnom su duhu donijeli pregled top-lista najboljih albuma proteklog desetljeća.

Izbor najboljih 100 albuma časopisa NME, odnosno 150 najboljih Uncuta, dio je onog spektakla koji njihovi suradnici i novinari redovito donose na kraju svake godine, a proteklo je desetljeće posebna prilika za podsjećanje na ono što nam je sviralo, odnosno što je plijenilo pažnju glazbene publike i kritike.

Za redakciju NME-a, najbolji album proteklih deset godina bio je “Is this it”, The Strokesa, kojim su pobudili veliko zanimanje 2001. godine. Svi članovi banda odrasli su u bogatoj newyorškoj četvrti Upper east side, a uspjeh su pratile i poneke kritike da previše sliče bandovima iz sedamdesetih, poput Televisiona. Uncut je odabrao drugog favorita, smještajući isti album The Strokesa na peto mjesto svoje ljestvice.

Za njih je najbolji album desetljeća bio, također iz 2001., “White blood cells”, treći album The White stripesa, i prvi koji im je donio komercijalni uspjeh. U ranoj fazi karijere članovi banda Jack i Meg White nudili su najrazličitije interpretacije svog odnosa: prvo su bili brat i sestra, međutim dokaz o njihovu razvrgnutom braku stišao je glad medija za bizarnostima koji je dosta pridonosio zanimanju za White stripes.

Napominjući da je “White blood cells”, kao i u nešto manjoj mjeri “Is this it”, dio nekoliko prestižnih izbora za najbolji album svih vremena i drugih specijaliziranih magazina poput Rolling stonea, valja spomenuti da ni jedan od bandova nije dosegnuo ni uspjeh ni kultni status bandova koji su obilježili osamdesete, poput U2, ili onog koji je obilježio devedesete, kao što su to napravili Radiohead.

Upravo su Radiohead svojim dvama albumima zauzeli prvo i drugo mjesto na ljestvici koju je za proteklo desetljeće sastavio besteveralbums.com, internetska stranica koja se diči kalkulacijom podataka s više od 1300 različitih glazbenih ljestvica. Dok je broj dva “In Rainbows” (2007.), broj osam iste ljestvice je “Amnesiac” (2001.), na broju jedan je nevjerojatni “Kid A” (2000.).

Primajući pohvale za sjajni “O.K. Computer” (1997.), Thom York je postao sve mrzovoljniji u javnoj komunikaciji, patio je od depresije, a svi su pokušaji da napiše nove pjesme završavali nagonom da pjesme sakrije, baci ili uništi. Band je odlučio ipak nastaviti, a basist Colin Greenwood izjavio je: “Osjetili smo da sve moramo promijeniti.” Rezultat je bio “Kid A”, a malo je koji album u povijesti u tolikoj mjeri polarizirao i publiku i kritiku.

Odustali su od gitara, uveli klavijature, puhače, gudače i elektroniku, a i tekstovi su postali minimalistički i apstraktni. Na albumu su se osjećali utjecaji “elektronike”, krautrocka, jazza i klasične glazbe 20. stoljeća, a romanopisac s rock pedigreom Nick Hornby usporedio je album s Lou Reedovim radikalnim izdanjem “Metal machine music”, implicirajući da je riječ o pokušaju “komercijalnog samoubojstva”.

Album je razbjesnio kritičare koji su ih već etiketirali spasiteljima rocka, zaradio je gomilu negativnih recenzija, ali mrtvi se na kraju broje, pokazao je kraj desetljeća. (Na Uncutovoj listi “Kid A” završio je 25., a NME ga je stavio na 14. mjesto pretpostavljajući mu “In rainbows” na 10. mjestu.) Najveća ironija Radioheada jest da su ih na početku karijere pamtili samo po jednoj pjesmi, pa su ih u Americi po njoj i nazvali “The creep band” (Ljigavi band), vjerojatno ne znajući da se obraćaju budućnosti rocka.

Jedan je posebno bitan razlog koji “Kid A” čini albumom od važnosti: pokazao je da rock ne mora nužno opstajati po manirističkoj formuli bubanj, bas, gitara, i da sadržaj nešto znači, koliko god forma bila važna. Uncut je maksimalno isprovocirao reakcije čitatelja stavljajući čak dva albuma Boba Dylana među prvih deset: “Modern Times” (8.) i “Love and Theft” (2.), a čovjek je postao i jedan od favorita na kladionicama za osvajanje Nobelove nagrade za književnost. “Love and theft” (u originalu s navodnicima) iz 2001., navodno je inspiriran knjigom povjesničara Erica Lotta, “Love & Theft: Blackface Minstrelsy and the American Working Class”, i dugo je očekivan nakon četverogodišnje stanke.

Svoj trideset i drugi album “Modern Times” (2006.) producirao je sam pod pseudonimom Jack Frost, a doživio je brojne sumnje u autorstvo, optužbe za plagijate i vrlo bizarno seciranje svakog stiha i aranžmana koji podsjeća neko drugo djelo. I Grammyja, naravno. Čak je i Amazon.com, bez nekog posebnog obrazloženja odnosi li se njihova lista albuma desetljeća na prodaju ili možda neki drugi kriterij, na broju jedan istaknuo Tool i njihov “Lateralus” (2001), koji već odavna ima poprilično kultni status.

Tool su jedan od bandova koji su se smatrali zakinutima servisima za razmjenu glazbe, pa su više puta istupili protiv tadašnjeg Napstera smatrajući da su više od industrije zakinuti sami izvođači. Pokušaji glazbene industrije da spriječi i ograniči snimanje CD-ova i borba protiv slobodne razmjene glazbe na internetu još su jedan od fenomena koji je obilježio proteklo desetljeće. Afirmacija MP3 formata kao naprikladnijega za mrežnu razmjenu uz danas neizbježne MP3 playere u svačijem uhu, još jedna su posebnost konzumacije glazbe koju je također donijelo ovo desetljeće.

Ono što je također novina 21. stoljeća, strogo glazbeno uzevši, jest postajanje americane dijelom mainstreama. Kako je definiraju kao složenac formiran od raznih utjecaja tradicija koje čine američki glazbeni ethos; posebno: folk, country, rhythm & blues i rock & roll, te drugih izvanjskih utjecaja, popularno je znana i kao alt-country ili alternativni country.

Zbog brojnih izvođača koje nije mogao svrstati u nijednu ladicu, Jon Grimson iz Nashvillea 1995. je skovao termin americana za izvođače poput Ryana Adamsa i Whiskeytown, Calexico, The Jayhawks, Uncle Tupelo, Stevea Earlea, Alejandra Escoveda, Drive by truckers, Lambchop, Woven hand itd. Nemoguće je sve što se zbivalo pokriti, a da se nešto ne izostavi, poput Eminema i njegova The Marshall Mathers LP-a.

Sufjan Stevens, Devotchka, Mojave 3, Beirut, Decemberists, Flaming lips, Broken Social Scene i The Dears imali su sjajne albume prošlog desetljeća. No, neko drugo je vrijeme došlo od onog kojemu je posvećen popularni blog s nostalgičnom domaćom glazbom duhovito nazvan “Ova ploča ništa ne valja, ima rupu u sredini”. Na kraju spominjemo kako smo odlučili provesti u djelo i “domaću listu” stranih albuma koji su obilježili proteklo desetljeće. Sudionici “ankete” domaća su imena poznata upućenima u svijet glazbe koja su obznanila svog omiljenog favorita prošle muzičke dekade.

(tekst preuzet sa http://www.slobodnadalmacija.hr)