Više je nego izvjesno da slovenački CPM neće uspjeti da obezbjedi da dostavi finansijsku garanciju od 300 miliona evra kako bi stekli uslove da izgrade 72 kilometra autoputa od Banjaluke do Doboja, baš kao što je jasno ida Vlada RS nikada ozbiljno nije računala kako će mariborska firma graditi ovu dionicu puta

Mariborska firma CPM treba do 29. oktobra Vladi Republike Srpske (RS) da dostavi finansijsku garanciju od 300 miliona evra ako još namjerava da gradi 72 kilometra autoputa od Banjaluke do Doboja. Više je nego izvjesno da CPM neće uspjeti da obezbjedi kredite kod slovenačkih banaka, baš kao što je jasno da Vlada RS nikada ozbiljno nije računala da će mariborska firma graditi ovu dionicu puta.

PLATILI PARCELE KUPILI MIR

Potpisivanje koncesionog ugovora sa CPM i oživljavanje priče o izgradnji puta Banja Luka - Doboj bila je najobičnija predziborna prevara premijera RS Milorada Dodika, nakon što se više nije moglo sakriti da je posao sa “Štrabagom” propao i da od pompezno najavljivanje izgradnje mreže autoputeva nije ostalo ništa. Zaparavo, ostale su milionske štete po budžet RS, pride 200 hiljada evra duga koji Vlada RS austrijskoj kompaniji mora isplatiti na ime štete zbog raskidanja koncesionog ugovora. Sapunica o navodnoj izgradnji savremenog autoputa Banjaluka-Doboj bila je potrebna vlastodršcima kako bi pred izbore isplatili dodatnih 35 miliona za eksproprijaciju zemljišta i tako primirili vlasnike parcela na pomenutoj trasi. Vlada RS je za eksproprijaciju zemljišta ukupno platila 65 miliona maraka, a nevidljivi put budžetske obveznike koštao je i dodatnih deset milliona KM, isplaćenih “Deloitte” za konsultantske usluge. Uz to, ni Dodik niti njegov ministar saobraćaja i veza Nedeljko Čubrilović više ne pominju izgradnju mreže autoputeva u RS, koju su predstvaljali kao kapitalni projekat Vlade u prethodnom četvorogodišnjem mandatu. Ne samo da ne pominju izgradnju autoputeva Banja Luka – Novi Grad, Banja Luka-Kupres, Jakeš-Modriča, Modriča-Bijeljina, već mudro ćute na svaki pomen završetka radova autoputu Banjaluka-Gradiška, najskupljeg puta na svijetu. Na izgradnju ove dionce do sada je potrošeno oko 300 miliona maraka, a završeno je prekratkih šest kilometara. Cijena po kilometru iznosi 22,5 miliona maraka, što je skuplje nego put u svemir. Ministar saobraćaja i veza RS Nedeljko Čubrilović tvrdi da će put biti završen “do zime”, ali nije precizirao koje godine. Autoput Banjaluka-Gradiška trebalo je da bude završen davno, a poslednji rok iscurio je 1. oktobra.

STEČAJNI PARTNER

Ministar Čubrilović sada intezivno razmišlja o drugom poslu i rješava probleme sa CPM-om, zbog čega je nedavno boravio u Ljubljani. Po povratku je saopštio kako će Vlada RS “najverovatnije odbiti ponudu” mariborske firme o formiranju zajedničke kompanije za upravljanje i koordiniranje prihodima za autoput Banjaluka-Doboj. Vlada RS i slovenački CPM potpisali su 29. avgusta ugovor o dodjeli podkoncesije za Lot jedan, za izgradnju dionice autoputa Banjaluka-Doboj, vrijedan 300 miliona evra. Tada niko nije pominjao mogućnost formiranja zajedničke kompanije CPM i RS. Sam Dodik, par dana posle potpisivanja ugovora, izjavio je kako mariborskoj firmi nije ni dat posao na izgradnji autoputa Banjaluka – Doboj, već samo mogućnost da u roku od 60 dana dokaže da ima novac, poručujući da će u suprotnom ta šansa biti ponuđena novom partneru. Još je naglasio kako se Vlada RS za partnerstvo sa CPM-om odlučila jer su projekat podržali slovenački premijer Borut Pahor i banke iz Slovenije. Dodik je na ovaj način nastojao da amortizuje medijske navode o upitnom rejtingu CPM-a i činjenici da je ta firma u ogromnim finansijskim dubiozama. Cijelu stvar CPM-u dodatno je otežalo to što je navećoj slovenačkoj banci, Novoj ljubljanskoj banci (NLB), propao plan o 400 miliona evra dokapitalizacije, zbog čega je uprava banke odlučila da smanji kreditni portfelj za čak milijardu evra. CPM, umjesto kredita slovenačkih banaka, po svemu sudeći čeka stečaj zbog neizmirenih dugova od oko 2,3 miliona evra.

Riječju, cijeli posao sa mariborskom firmom bio je još jedan predizborni trik Milorada Dodika, majstora prodavanja magle. Svako ko ozbiljno radi svoj posao, što narečeni svakako nije, ne bi sebi dozvolio da nekome dodijeli posao bez prethodno raspisanog javnog tendera, a posebno ne firmi lošeg rejtinga, uz to odranije kompromitovanoj u BiH. CPM Maribor u BiH ima registrovanu kćerku-firmu CPM d.o.o. Lukavac, koja je takođe pred stečajem jer državi i dobavljačima nije izmirila obaveze u iznosu od 27 miliona KM.

(zurnal.info)

U državni i dva entitetska parlamenta ponovo su ušli predstavnici naroda koji u proteklom mandatu nisu radili ništa a zarađivali su hiljade maraka. Pobjednik na izborima- SDP BiH, nove je mandate dao za četiri svoja kandidata dok su SDA i HDZ BiH nagradili po tri svoja neradnika, SNSD i HSP po jednog

Magazin Žurnal je prije izbora napravio “listu bandita”-narodnih poslanika, debelo plaćenih parama poreskih obveznika koji su prošli mandat odspavali, bez ikakve zastupničke inicijative. Tada nismo skrivali nadu da će stranke znati kazniti svoje neradnike i cijeniti inteligenciju glasača pa im će im uskratiti nove mandate. Umjesto toga, SDP je dotadašanju poslanicu u Parlamentu Federacije Danijelu Martinović nagradio sa novim mandatom u državnom Parlamentu!? Martinović se na 125 sjednica na koliko je bila, nije udostojila postaviti niti jedno poslaničko pitanje, nije predložila niti jedan amandman niti je pokazala bilo kakvu inicijativu. Za 12 mjeseci 2009. godine Martinović je dobila 15.520 maraka samo zbog toga što se udostojila dolaziti na sjednice.

POSLANICI KAO NOGOMETNE SUDIJE

Kada se kandidovala na listama 2006. godine Martinović je imala stan u Hrvatskoj vrijedan 100.000 maraka i platu od 680 maraka mjesečno. Adresa stanovanja je bila sarajevska. Izbornoj komisiji je prije ovih izbora prijavila istu adresu stanovanja ali i vlasništvo nad ovim stanom od 38 kvadrata vrijednosti 80.000 maraka i štednju od 20.000 maraka. Sve to uz platu od preko 1.200 maraka u Parlamentu i privatni honorar od skoro 20.000 maraka godišnje, bez kredita, za četiri godine.

Njen poslanički kolega Mirza Kušljugić također je prekomandovan u državni parlament iako je protekli mandat završio sa ubilježene tri nule ispred popisa aktivnosti. Ovaj stručnjak za energetiku član je stručnog odbora Parlamenta za energiju, rudarstvo i industriju i na taj dio njegovog poslaničkog rada teško bi bilo ko mogao imati zamjerku. S druge strane, za pune četiri godine, prema podacima Centara civilnih inicijativa, Kušljugić niti jednom nije ušao u skupštinsku pisarnicu da zvanično podnese prijedlog amandmana, inicijative ili postavi pitanje. To se desilo prvi put tek prije nekoliko dana kada je SDP zaustavljao Stranku za BiH da iskoriste sudijsku nadoknadu i iz ofsajda postignu pogodak u famoznim elektroenergetskim projektima. Bila je to posljednja sjednica Parlamenta Federacije kada je njegov poslanički mandat već formalno istekao. Čini se da je Kušljugiću draža uloga sudije nego igrača.

Federalnim poslanicima Slaviši Šućuru i Rusmiru Mesihoviću nedostajalo vrlo malo da i njih SDP nagradi sa mandatima na višem nivou vlasti. Prevagu je, naizgled, odnijelo to što je Šućur za četiri godine imao jedno poslaničko pitanje a Mesihović po jedno pitanje i prijedlog amandmana u odnosu na navedeni dvojac bez ikakvih aktivnosti.

NULA U ARHIVI RADA, HILJADE U KNJIGOVODSTVU

HSP-ov Zvonko Jurišić ili Jurišićev HSP, kako god hoćete, ponovo će u državni Parlament u čijim arhivima za protekle četiri godine nećete naći niti jednu inicijativu, pitanje ili amandman sa Jurišićevim potpisom. U knjigovodstvu staklene zgrade na Marijin Dvoru situacija je potpuno drugačija: Jurišićevi potpisi na platnim listama su čitki, uredni i redovni.

Poslušnost Miroslava Kraljevića iz SNSD-a nagrađena je sa još jednim mandatom sa po tri hiljade maraka mjesečno u naredne četiri godine. Kraljević se dva puta usudio postaviti pitanje a za amandmane i inicijative je samo glasao bez ijednog vlastitog. Ako ostane poslušan Kraljeviću je zagarantovano novih najmanje 150.000 maraka. Ni ovoga puta neće biti obavezan postaviti ni ova dva pitanja.

ŠIROK OSMJEH I ZLATAN ZUB

Dosadašnji predsjedavajući Predstavničkog doma Federalnog parlamenta Safet Sofitć nije krio radost na posljednjoj sjednici koju je vodio sredinom oktobra. Za nekoliko njegovih kolega to je bio posljednji poslanički honorar ali Softićeva odanost SDA vrhu se isplatila i on će, zajedno sa Šemsudinom Dedićem, vjerovatno biti u skupštinskoj većini ovog parlamenta. Nadamo se da će Softić i Dedić svoju radost podijeliti i sa glasačima i napokon za njih uraditi nešto korisno jer u posljednje četiri godine nisu uradili ama baš ništa. Sve kriterije za pristup dvočlanom SDA-ovskom klubu neradnika ispunjava i kolega iz susjednog entiteta, dugogodišnji zahvalni član stranke, Šefket Hafizović. Ne sumnjamo da će njih trojica, nakon još četiri godine, biti glavni kandidati za top listu neradnika.

Žestoka konkurencija će im biti HDZ-ovi federalni poslanici Ljilja Pejić, Ivan Musa i Katica Čerkez ukoliko posljednja ne ponovi grešku iz prethodnog mandata i omakne joj se jedno poslaničko pitanje.

(zurnal.info)

Ni SNSD ni HDZ ne žele da ispuste svoj dio kolača u vlasti u BiH naredne četiri godine. Dodik u četvrtak po prvi put nije odbio mogućnost ulaska u koaliciju sa SDP BiH, tvrdeći da je ta stranka, pored SDA, autentičan predstavnik bošnjačkog naroda

HDZ i SNSD će u novom sazivu parlamenta BiH prvi put u političkoj istoriji BiH zajedno predložiti izmjenu Izbornog zakona, kojima će tražiti tri izborne jedinice, kako bi svaki od tri naroda mogao da izabere svoje predstavnike. Ovo su iz zgrade Vlade RS u Banjaluci (šta stranački lideri rade na tom mjestu?!) u četvrtak poručili Milorad Dodik i Dragan Čović, predsjednici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), krunišući tako prije nekoliko mjeseci promovisano političko savezništvo.

Ovaj dvojac, planirajući da promijeni Izborni zakon BiH, ali ne po obavezujućoj presudi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, već potpuno suprotno, suštinski želi da na mala vrata uvede promjene Ustava BiH.

- Dodik i Čović predlažu izmjenu Izbornog zakona i uvođenje treće izborne jedinice, koja bi prerasla u treći, hrvatski entitet. Objelodanjivanje ovakve ideje u ovom trenutku je puštanje probnih balona i utvrđivanje startnih pozicija pred početak stranačkih pregovora o formiranju vlasti na državnom nivou, rekao je “Žurnalu” izvor iz vrha SNSD-a.

Prema njegovim riječima, i SNSD i HDZ BiH uveliko razmatraju mogućnost ulaska u koaliciju sa SDP BiH, svjesni da se i bez njih može napraviti vlast na državnom nivou.

- Ni SNSD ni HDZ ne želi da ispuste svoj dio kolača u vlasti u BiH naredne četiri godine. Dodik u četvrtak po prvi put nije odbio mogućnost ulaska u koaliciju sa SDP BiH, tvrdeći da je ta stranka, pored SDA, autentičan predstavnik bošnjačkog naroda, kazao je isti izvor.

Prema njegovim riječima, Dodik sada oštricu svojih udara usmjerava prema Zlatku Lagumdžiji, a ne prema SDP-u, šaljući poruku “SDP može, ali ne i Lagumdžija”.

- Mi smatramo da mjesto predsjedavajućeg Savjeta ministara pripada HDZ-u, a ne Zlatku Lagumdžiji, koji je za nas personalno neprihvatljiv, rekao je Dodik, ponavljajući da odbija svaku saradnju sa liderom SDP-a, ali ne i sa njegovom strankom.

Naš izvor tvrdi da na taj način Dodik namjerava Lagumdžiji napraviti probleme unutar SDP-a, kandidujući kao problem njega, a ne stranku.

- Dodik sada nastoji da izazove potrese u SDP-u i da dio visokih funkcionera te stranke okrene protiv Lagumdžije, kao navodno glavnog krivca za nemogućnost pregovora sa SNSD-om, kazao je isti izvor.

On dodaje da Dodik, između ostalog, Lagumdžiji ne može zaboraviti to što je prethodnih godina isposlovao da SNSD, osim iz Socijalističke internacionale, bude isključena iz gotovo svih asocijacija koje okupljaju partije socijaldemokratske provinijencije. U namjeri da ojačaju svoje početne pregovaračke pozicije, Dodik i Čović su najavili homogenizaciju srpskih i hrvatskih partija. Čini se da su pravili račun bez krčmara. Lider PDP-a Mladen Ivanić danas je ponovio da u bilo kojoj varijanti ne želi da ulazi u koaliciju sa SNSD-om, dok iz Srpske demokratske stranke (SDS) stižu jasni signali da bi rado bili dio vlasti na državnom nivou sa SDA i SDP-om, ali bez SNSD-a.

Napuštanje Posavine

Dodik je podržao Čovićev zahtjev da se formira treći, hrvatski entitet, ali pod uslovom da on teritorijalno i politički ne zadire u Republiku Srpsku. Prema njegovim riječima, Čović je pristao na takvu varijantu, što praktično znači da je odustao od dijela Posavine, koji je ranije pominjao kao mogući dio hrvatskog entiteta. Prema Čovićevom planu Federacija BiH bi se podijelila na tri dijela - bošnjački entitet, hrvatski entitet i distrikt Sarajevo, dok bi RS ostala netaknuta, što je nemoguća misija.

Magazin Žurnal ponovo je pokrenuo istraživanje o nepotizmu na fakultetima u BiH; objavljujemo prvu priču o Stomatološkom fakultetu u Sarajevu gdje profesorima nerjetko asistiraju vlastita djeca; istraživali smo i kako se pravila na fakultetu prilagođavaju privilegiranima te zašto je ovaj fakultet godinama na meti inspektora obrazovanja

Karijera na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu Almi Prcić se „smiješila" još dok je bila studentica. Najprije je angažirana kao demonstratorica na jednom od predmeta što joj je kasnije, za izbor u viša zvanja bila neprocjenjiva prednost u odnosu na druge studente. Uz to je navodno imala i odličan prosjek ocjena. Koliko joj je, međutim, za posao asistentice koji je čekao na Katedri za dentalnu patologiju pomogla "važna referenca", majka Hajrija Konjhodžić-Raščić, aktuelna dekanesa fakulteta? Nebrojeno se puta, iz usta prvih ljudi fakulteta za takve upite kazalo da su "novinarske nebuloze". Argumenti za te tvrdnje su uglavnom navodne "suhe" desetke u indeksima profesorske djece.

NIJE MI TATA PISAO DOKTORAT

"Pogledajte samo prosjek ocjena te djece. Po prosjeku, a niti jedan nije ispod devet, moglo bi se zaključiti da su djeca profesora redom genijalci. Međutim, javna je tajna na fakultetu da u indeksima djece profesora osvane poneka desetka a da ih niko nije vidio na ispitu", kaže naš sagovornik koji nije želio da mu objavimo ime. Navodno se lično uvjerio u to još dok je studirao na Stomatološkom fakultetu.

Desetkama i, eto, ponekom devetkom, uglavnom nam se "maše pred očima" pri svakom pokušaju da razgovoramo o pojavi svojstvenoj doduše i na drugim visokoškolskim ustanovama, da od svih studenata nekako baš napreduju djeca profesora.

Naida Hadžiabdić, asistentica na Katedri za oralnu hirurgiju, prije nego je njen otac prof. Halid Sulejmanagić penzioniran, bila je čak asistentica na njegovom predmetu. Sulejmanagić je u to vrijeme bio šef katedre. Profesor se posvetio privatnoj praksi u Sarajevu, a među kolegama je ostao upamćen po tome što je svojevremeno uporno odugovlačio odlazak u penziju sve dok ne izvrši pripreme za izradu diktorata svoje kćerke. Kako u kćerkinom radu kolege ne bi slučajno prepoznale autorski pečat prof. Sulejmanagića, isposlovao je da Naidin mentor za izradu doktorske disertacije ne bude niko od sarajevskih kolega, već vanredni profesor iz Beograda.

Uz "savjete" autorici ovog teksta za teme o kojima bi trebala da piše, (između ostalog: zašto država izuzetnim kadrovima ne omogući finansiranje doktorata) Hadžiabdićka je glasine među kolegama da joj je otac pisao doktorat, nazvala ružnim lažima i kazala kako je njen rad vrlo značajno, specifično, multidiciplinarno istraživanje. Samo minut kasnije, u telefonskom razgovoru nakon kojeg se činilo kako više i nema smisla ugovarati sastanak, ustvrdila je da njen rad ipak još uvijek nije napisan. Izričito je zahtjevala da je ne citiramo, a autoricu teksta je pozvala da dođe na fakultet i pregleda njen indeks u kojem se među desetkama nalazi samo pet devetki. Pozvana je autorica i da se ozbiljnije upozna s kvalitetom Hadžiabdićkinog rada tako što će, za početak, "kao pravi novinar" ispitati kako Hadžiabdićka dobro radi i prisustvovati vježbama koje na fakultetu demonstrira studentima.

Lejla Redžepagić je asistentica na Katedri za ortodonciju Stomatološkog fakulteta u Sarajevu. I u njenom je slučaju sve bilo "po pravilima". Najprije je bila angažirana kao demonstratorica. Navodno bi malo ko od profesora odbio tu čast za kćer kolege Seada Redžepagića, Lejlinog oca. Profesor Redžepagić je šef Katedre za stomatološku protetiku a tokom aktuelnog izbora je i jedan od najizglednijih kandidata za budućeg dekana. Njegova kćerka tvrdi kako su priče da joj je otac pomogao čiste izmišljotine. U kratkom telefonskom razgovoru kazala je da o tome ne želi razgovarati s novinarima. Pa ipak, samo nekoliko minuta kasnije, autorica ovog teksta je imala "privatni" telefonski poziv od Lejline brižne majke??? Bio je to vrhunac "telefonskih prepucavanja" i "intervencija" kojima nam se želio udijeliti "dobronamjeran savjet" o tome šta bi trebao biti sadržaj ovog teksta te u kojem bi periodu trebao biti objavljen. Naravno, u svakom tom slučaju se polazilo od pretpostavke da će u tekstu biti napisane sve same laži.

ZAŠTITNIČKE MAJKE

Administracija u Dekanatu nam je na svaki pokušaj da razgovaramo s dekanesom Hajrijom Konjhodžić - Raščić obećavala sastanak ali niko nije znao kazati kada "jer je dekanesa zauzeta pripremama za proslavu godišnjice fakulteta" . Eto, hajde i da kažemo da je dekanesa bila oduševljenja zahtjevom za razgovor te da je bila veoma nesretna što zbog posla "preko glave" nema vremena za novinare Žurnala. A htjeli smo je "samo" pitati da li je ikada postupila po ranijim, brojnim preporukama kantonalnog inspektora obrazovanja. Između ostalog i da pojasni kako je završila prošlogodišnja priča o šest asistenata koji su primali platu i nakon isteka ugovora o radu te kako to da su i danas angažirani na fakultetu. Po čijoj su odluci potpisali nove ugovore? Htjeli smo je pitati i za kćer Almu Prcić, kada nas je već krenulo da umjesto asistentica pričamo s njihovim "zaštitnički raspoloženim" majkama.

Inače danima slušamo priče o desetkama u indeksima profesorske djece, i o njihovim genijalnim rezultatima tokom studija. Najmanji prosjek ocjena za koji smo čuli bijaše 9,8! Genijalno!

Lejlu Behramović nismo ni kontaktirali. Behramovićka je već napredovala i sada ima zvanje viši asistent na Katedri za stomatološku protetiku. Eto, nećemo tvrditi da joj je jedna od „preporuka“ na fakultetu bila i činjenica da joj je majka profesorica histologije Zekira Mornjaković.

I Mirjana Gojkov-Vukelić, kćerka profesora Toška Gojkova je već napredovala u zvanje viši asistent. Njen je otac u međuvremenu penzioniran a Mirjana je zasjela na šefovsko mjesto fakultetske Klinike za parodontologiju i oralnu medicinu. Nećemo, eto, tvrditi ni da djeca profesora na Stomatološkom fakultetu s iznimnom lakoćom magistriraju, samo ćemo pojasniti vrlo specifična pravila koja su uveli, neuobičajena za druge članice sarajevskog Univerziteta. Naime, po Pravilniku kojeg su donijeli na Stomatološkom fakultetu, formirano je Vijeće postdiplomskog studija. Detaljnijom analizom rada ovog vijeća reklo bi se da njegovi članovi, umjesto Naučno-nastavnog vijeća (NNV) kojemu je to u nadležnosti, faktički odlučuju o proceduri za sticanje magistarske titule. Pred „malim vijećem“, kako ga u žargonu zovu profesori, kandidat izlaže svoj istraživački projekat o kojem onda članovi Vijeća donose mišljenje. Tek tada ga prosljeđuju Naučno-nastavničkom vijeću koje zapravo ne donosi svoj sud već glasa o već formiranom mišljenju?! Navodno se još nije dogodilo da NNV ne potvrdi formalno ono što su im "predložile" kolege iz "malog vijeća".

DISKRIMINIRANI STUDENTI: Nemamo šansi kad god se na konkursu pojave djeca profesora

„Ne mogu reći da sam u nastavnom procesu na bilo koji način oštećen, mislim na predmete koje nam predaju djeca profesora ali zaista nije pravedno da samo oni imaju šansu da napreduju. Šta je s drugim studentima? Bez obzira na prosjek ocjena, drugi se ne mogu baš mnogo nadati zvanju asistenta ako se u konkurenciji pojavi neko od profesorske djece“, kazao nam je jedan od studenata Stomatološkog fakulteta s kojim smo razgovarali, a koji je želio ostati anoniman jer mu se sa sadašnjim profesorima i asistentima valja viđati još godinu.

ČIJI JE NOVI DEKAN: Ogavni tračevi

Uz brojne opaske o namjerama koje autorica teksta ima aktueliziranjem priče o nepotizmu na ovom fakultetu baš u vrijeme izbora novog dekana, željelo nam se valjda spočitati i to da se pričom uključujemo u veoma prljavu "predizbornu kampanju".

Naime, na Stomatološkom fakultetu već su formirane dvije suprotstavljene struje: oni koji podržavaju kandidata profesora Seada Redžepagića i kolege koji bi na mjestu dekana rado vidjeli profesora Sedina Kobašliju, inače jednog sa spiska onih šest uposlenika fakulteta o kojima htjedosmo upitati dekanesu. Htjelo nam se, valjda, reći da smo pristrasni, samo nam nije rečeno za koga lobiramo. Na Stomatološkom fakultetu se to bar precizno može utvrditi. U tekstu ćemo, naravno, preskočiti ogavne tračeve koje ugledni profesori Stomatološkog fakulteta ovih dana plasiraju jedni o drugima.

(zurnal.info)

U trećem dijelu feljtona o pljački mostarske fabrike, čitajte kako je i kome menadžment opraštao milionske dugove i kakva je uloga srajevskog duhanskog lobija

Koliko god su prve poslijeratne godine bile teške za ukupnu privredu u Bosni i Hercegovini, za mostarsku Fabriku duhana bi se taj period, s obzirom na događaje koji će tek uslijediti nakon 2000-te, mogao još nazvati zlatnim periodom. U to vrijeme se još proizvodilo i vjerovalo kako za FDM slijede bolja vremena.

POLITIKA ULAZI U FABRIKU

Početkom 1999. godine, međutim, prema tvrdnjama radnika FDM-a kola kreću nizbrdo kada se fabrikom počinje baviti politika. Najprije dolazi do smjene na čelu FDM-a. Tadašnji direktor Senad Milavić odlazi u penziju a na njegovo mjesto je u februaru imenovan Esad Pobrić. Crne slutnje o namjerama s kojima u Fabriku dolazi SDA-ov kadar dijelom se obistinjuju već naredne godine. Najprije propada pokušaj Agencije za privatizaciju HNK da 2000. godine proda državni dio kapitala FDM-a. Zainteresiranih je bilo, ali kao i u svakom narednom pokušaju prodaje, kupac bi odustajao čim bi se podrobnije informirao o finansijama FDM-a.

U međuvremenu ponovo dolazi do smjene na čelu Fabrike. Nakon Pobrića, u julu 2004. godine za direktora FDM-a imenovan je Bakir Pekušić. Navodno se ni kadar Stranke za BiH nije mnogo brinuo za sudbinu fabrike što je pokazao i izvještaj Finansijske policije FBiH iz 2005. godine. Poslovanje FDM-a je , upravo u periodu kada Pekušić preuzima dužnost od Pobrića bilo više nego katastrofalno.

Nakon formalne revizije finansija tadašnji specijalni revizor za FBiH i RS Dalle Ellen Ralpf u knjigama FDM-a pronalazi mnogo „nejasnoća“ i hitno nalaže zadatak federalnoj Finansijskoj policiji da istraže sumnje. Inspektori su utvrdili da su milioni maraka završili na krajnje sumnjiv način i na još sumnjivijim adresama. Takvim je poslovima vrijednost kapitala kompanije drastično smanjena za samo tri godine. U junu 2002. godine je, prema izvještaju Finansijske policije temeljna glavnica kapitala FDM-a iznosila 22, 1 milion KM a samo tri godine i pet mjeseci kasnije taj je iznos smanjen na 15,8 miliona maraka?! Uz taj su se gubitak već nagomilale obaveze prema drugima na 5,9 miliona maraka. Riječ je još o periodu kada se u FDM-u ponešto i proizvodilo. Međutim, gdje su završile mostarske cigarete? Izvještaj o kriminalu u FDM-u je Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona proslijeđen 2006. godine i do danas istraga nije okončana. Pisali smo već o sumnjivim fakturama ispostavljenim dvjema kompanijama s Kipra, Funrick trading LTD Limassol i kompaniji Dulwich enterprises LTD Cyprus, kojima su cigarete prodate „s popustom“ od oko 2,5 miliona maraka!

Ukoliko Tužilaštvo HNK napokon odluči istraživati kriminal u FDM-u, bit će vrlo zanimljivo saslušati i obrazloženje menadžmenta za odluku da otpišu potraživanja od 132 „manja“ kupca cigareta. Samo tim su potezom fabriku oštetili za više od 4 miliona maraka!? Među najvećim dužnicima koji su se tada obradovali suludoj poslovnoj politici u FDM-u bila je i Bancocom banka ( 917.000 KM). Da apsurd bude veći za tu je banku naknadno utvđeno da uopće ne postoji?! Na spisku dužnika kojima je dug „oprošten“ je i Ljubljanska banka (196.000 KM), Autokuća T. Iz Gračanice ( 148.000 KM) Monopur Tuzla ( 127.000 KM), Polietilenka Bihać (101.000 KM), Unionimpex Sarajevo (103.000 KM), Tabacocomerc 1 (972.000 KM), Bijela Band Sarajevo ( 134.000 KM). Iako su ostali dugovali mnogo manje iznose vrlo je zanimljiv popis dužnika: Kruško 1 ( 68.000 KM), Sule (5.600 KM), Nail ( 1.400 KM), Sabko ( 7.600 KM), Kaktus, Dada, Šuvalija....

SPECIJALNA ULOGA SARAJEVSKOG LOBIJA

Dok je trajala finansijska kontrola knjiga FDM-a 2005. godine, Agencija za privatizaciju HNK raspisuje ponovo javni poziv za prodaju dijela kapitala kompanije metodom neposredne pogodbe. I ovaj pokušaj, međutim, propada jer je već tada očigledno da malo ko želi investirati u kompaniju koja grca u dugovima. Nedugo nakon toga Vlada FBiH kao većinski vlasnik FDM-a odlučuje da nadležnost za prodaju Fabrike, od Agencije za privatizaciju HNK preuzme federalna Agencija. Uz to je, u godinama kada se događa najveća pljačka FDM-a, pažnja javnosti bila usmjerena na potpuno drugu priču. Podsjetimo na slučaj „mostarskih granata“ otkrivenih u proljeće 2002. godine u prostorima FDM-a ali i još dvije mostarske kompanije. Sve do kraja 2005. godine kada je okončan sudski proces u ovom slučaju, javnost je bila zaokupljena pričom o aferi a ne o razlozima zbog kojih FDM već tada bespovratno tone u finansijsku provaliju.

Kada je federalna Vlada 2005. konačno pokazala navodnu zabrinutost za sudbinu fabrike počinje se u javnosti sve glasnije govoriti i o ideji da mostarsku fabriku dokapitalizira Fabrika duhana Sarajevo. Navodno su postojala čvrsta obećanja tadašnjeg federalnog premijera Ahmeta Hadžipašića ali nikada nije razjašnjeno zašto se od te ideje odustalo. Dio radnika FDM-a vjeruje kako je upravo FDS-u zapravo najviše smetala mostarska konkurencija. Već 2007. godine je potpuno jasno da od „udruživanja“ mostarske fabrike sa sarajevskom nema ništa jer federalna Vlada nalaže Agenciji za privatizaciju FBiH da ponovo raspiše javni poziv za prodaju državnog dijela kapitala, ovaj put metodom neposredne pogodbe. Potpisan je tada kupoprodajni ugovor s firmom Pazardžik iz Bugarske. Kako, međutim, kupac do kraja 2008. godine nije izvršio potpisane obaveze, ugovor je raskinut 2009. godine. Bilo je u međuvremenu dosta zaintersiranih za kupovinu ali je njihovo interesovanje trajalo kratko. Sve do saznanja o stanju finansijskih knjiga FDM-a. Tako je bilo i pred posljednji javni poziv u septembru 2010. godine. Agenciji za privatizaciju FBiH nije pristigla ni jedna ponuda. Kako smo već pisali, zbog nelikvidnosti fabrike, Agencija više nema mogućnosti za njenu prodaju. O sudbini FDM-a odlučit će Vlada Federacije BiH , najvjerovatnije u novom sazivu i to kada FDM uopće dođe na dnevni red. Mada, samo zbog brojki iz poslovnih knjiga FDM-a nije teško pretpostaviti ishod priče a nije zanemarljiv ni podatak da već tri godine naše tržište, osim proizvoda sarajevske fabrike, ne prepoznaje druge domaće cigarete.

(zurnal.info)

Otmica banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića Kolje planirana je šest mjeseci, a njen cilj bio je dokopati se svih nekretnina i imovine koju posjeduje. U organizaciji otmice učestvovali su biznismeni, bivši ministri, policajci, padobranci, bezbjednjaci

Otmica banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića Kolje planirana je šest mjeseci, a njen cilj bio je dokopati se svih nekretnina i imovine koju Koljančić posjeduje, rekao je “Žurnalu” izvor blizak istrazi ovog slučaja. Prema njegovim riječima, osobe koje su umješane u otmicu, iz katastarskih knjiga povadile su sve katastarske čestice zemljišta, čiji je vlasnik Koljančić, te napravile spisak njegove kompletne imovine, a onda krenule u realizaciju paklenog plana. “Uz pomoć notara Sauda Filipovića, bivšeg ministra pravde Republike Srpske, sačinili su četiri ugovora, prema kojima Koljančić prenosi svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu na Izeta Šahinovića iz Bihaća. Vrijednost te imovine procijenjena je na četiri miliona maraka”, kazao je isti izvor.

On navodi da je Koljančića za metu tipovao Boriša Pelević, biznismen iz Novog Sada, koji je sa Koljančićem ranije zajedno držao kafe “Kajak” u Banjaluci, te da su svi ostali učesnici u otmici imali precizna zaduženja. Tako je Žarko Milanović Žare iz Banjaluke pozvao Koljančića da se nađu u restoranu “Stari mlin” nadomak Banjaluke kako bi ga, navodno, povezao sa potencijalnim kupcima kamenoloma, koji se nalazi na atraktivnoj lokaciji na trasi koridora 5 C, a čiji je Koljančić vlasnik.

- Koljančić je ubrzo shvatio da se radi o zamci i pokušao je pobjeći, ali su ga savladali, strpali u automobil i odvezli ga prvo u banjalučko naselje Šeher, odakle je prebačen u drugi automobil i odvežen u kuću Dalibora Džombića u Piskavici kod Banjaluke. Pet otmiccara imalo je fantomke na glavama i lako su savladali Koljančića. U Džombićevoj kući u Piskavici bio i Saud Filipović, koji je donio pripremljene ugovore o prenosu vlasništva. Batinama su ga primorali da potpiše ugovore. U trenutku kada je potpisivao ugovore na rukama je imao lisice, a na glavi vreću, koju su mu povremeno skidali. U nekoliko navrata su ga i gušili, ispričao je sagovornik “Žurnala”.

On dodaje da nije tačna tvrdnja Filipovića da je prije nekoliko dana primoran da sačini sporne ugovore, zbog prijetnji njegovoj porodici, navodeći da je Filipović od samog početka znao zbog čega se planira i kako će se izvesti Koljančićeva otmica.

Naš sagovornik navodi da sve osobe umješane u Koljančićevu otmicu imaju propale firme i da su se na ovaj način željele dokopati novca, po nekoliko stitina hiljada maraka, kako bi izmirili postojeće dugove.

- Niko od njih ranije nije osuđivan, ali, sasvim sigurno, namjeravali su da ubiju Koljančića i zakopaju njegovo tijelo na nepoznatoj lokaciji. Smatrali su da bi se kasnije otvorila priča o tome zašto je potpisao ugovore o prenosu vlasništva nad svojom imovinom, ali su cijenili da bi vrijeme učinilo svoje i da ne bi bili razotrkiveni, naveo je isti izvor.

Prema njegovim riječima, plan otmičara je osujećen brzom reakcijom Specijalnog tužilaštva RS i banjalučke policije, koji su nakon prijave Koljančićeve supruge o njegovom nestanku u rekordno kratkom roku uspjeli da uđu u trag kidnaperima.

- Kada su shvatili da im je policija za petama, strpali su Koljančića u automobil i iz Džombićeve kuće u Piskavici odvezli se do jedne šume kod Novog Grada, gdje su ga izbacili iz automobil.

Po nalogu Specijalnog tužilastva RS uhapšeno je pet osoba, za koje se sumnja da su umiješane u otmicu Stanislava Koljančića. Žarko Milanović uhapšen je u subotu u stanu u sarajevskoj opštini Novi grad, a isti dan u Istočnom Sarajevu uhapšen je Boriša Delević, koji se smatra mozgom cijele operacije. U petak su uhapšeni Saud Filipoviću i Izet Šahinović, kojima je kao i prvom uhapšenom Daliboru Džombiću već određen jednomjesečni pritvor.

Ukratko o otmičarima

Dalibor Džombić prvi je rođak aktuelnog ministra finansija RS Aleksandra Džombića. Naši izvor, međutim, navodi da njih dvojica već pola godine nisu u dobrim odnosima. Dalibor Džombić na prošlim izborima bio je na kandidatskoj listi Nove socijalističke partije za parlament RS.

Žarko Milanović bio je u vojnoj bezbjednosti i ima čin majora, dok je Izet Šahinović, bivši policajac, koji je radio na krvnim deliktima. Šahinović je tokom rata bio pripadnik 505. bužimske brigade, a pred sami rat u BiH završio je obuku 63. padobranske jedinice u Nišu.

Saud Filipović bio je ministar pravde RS u vladi Dragana Mikerevića, a poslednjih godina bavi se advokaturom i ima notarsku kancelariju u Prijedoru, dok je Boriša Delević ranije bio Koljančićev poslovni partner. Njih dvojica zajedno su vodili banjalučki kafić “Kajak”, koji je Koljančić kupio od Delevića, a potom ga 2002. godine prodao i počeo se baviti drugim poslovima.

Saud Filipović je bivši ministar pravde u Vladi RS Dragana Mikerevića. Sumnja se da je pripadao organizovanoj kriminalnoj grupi koja je prije tri dana otela banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića

Bivši ministar pravde u Vladi Republike Srpske (RS) Saud Filipović uhapšen je danas zbog sumnje da je dio organizovane kriminalne grupe koja je prije tri dana otela banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića. Saud Filipović bio je ministar pravde u Vladi Dragana Mikerevića, a trenutno je notar u Prijedoru. Šef Odjeljenja za istrage Specijalnog tužilaštva RS Darko Ilić saopštio je novinarima da je, osim Filipovića, danas uhapšen i Izet Šahinović iz Bihaća.
Ilić je večeras novinarima rekao da se intezivno traga za Žarkom Milanovićem iz Banjaluke i Borišom Delevićem iz Novog Sada, koji su takođe osumnjičeni da pripadaju organizovanoj kriminalnoj grupi koja je kidnapovala Koljančića. On je podsjetio da je prije dva dana u Banjaluci uhapšen Dalibor Džombić, koji je danas predat u nadležnost sudije Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal, koji treba da odluči o njegovom pritvoru.
- Dosadašnjom istragom, koju vodi Specijalno tužilaštvo i Centar javne bezbjednosti Banjaluka , došlo se do dokaza koji upućuju da se radi o organizovanoj kriminalnoj grupi, koja je duži vremenski period planirala izvršenje ovog krivičnog djela. Motiv tog krivičnog djela je sticanje protivpravne imovinske koristi u višemilionskom iznosu na štetu Stanislava Koljančića, naveo je Ilić.

On nije mogao da kaže da li je Delević vođa organizovane kriminalne grupe koja je kidnapovala Koljančića. Kako se saznaje, Delević i Koljančić nekada su bili poslovni partneri i zajedno su držali banjalučki kafić “Kajak”. Prema istom izvoru, Delević je prodao Koljančiću svoj dio, a ovaj je 2002. godine prodao “Kajak” i počeo se baviti drugim poslovima.
Banjalučki biznismen Stanislav Koljančić otet je prije tri dana, ali se uspio spasiti zahvaljujući brzoj reakciji Specijalnog tužilaštva RS i banjalučke policije. Otmičari su ga pretučenog i iscrpljanog izbacili u jednoj šumu blizu Novog Grada. Motiv za Koljančićevu otmicu, prema izvoru “Žurnala”, bila je namjera da on potpiše ugovor kojim bi drugim osobama prepustio vlasništvo nad kamenolomom, koji se nalazi na trasi putnog koridora 5C, koji treba da se gradi kroz BiH.

- Vrijednost tog kamenoloma, koji se nalazi na putu između Doboja i Broda, naglo je porasla nakon što je utvrđeno da će tu prolaziti trasa koridora 5C. Taj kamenolom sada vrijedi milione maraka i određene osobe namjeravale su da se dokopaju vlasništva nad kamenolomom, kazao je isti izvor.

(zurnal.info)

Petnaest političkih stranaka nakon proteklih izbora kažnjeno je zbog prljanja, šaranja i oštećivanja zgrada, i lijepljenja plakata bez dozvole. No, ni nakon toga neke od njih nisu ispunile zakonsku obavezu I uklonile plakate s nelegalnih površina. Kako nalaže član 11 Zakona o komunalnoj čistoći:

“utvrđena je zabrana pranja, šaranja, oštećivanja zgrada, javnih vodovodnih, telefonskih, sanitarnih i drugih uređaja i njihovih dijelova, blaćenje izloga i fasada prilikom pranja ulica, lijepljenje plakata bez dozvole i izvan mjesta određenih za tu svrhu”. U Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove objašnjavaju da su, pored izdatih prekršajnih naloga, donesena i rješenja kojima je naređeno uklanjanje bespravno postavljenih plakata. Ipak, i slučajnom prolaznikku groz grad jasno je da ove uredbe nisu ispoštovane. Umjesto da nakon izbora, kao što zakon i nalaže, stranke uklone vlastite predizborne plakate, Sarajevo je prljavije nego ikada.   

Kazna utvrđena Zakonom o komunalnoj čistoći za počinioce prekršaja iznosi od 500 do 3.000 KM, a za odgovorno lice od 200 do 700 KM, očito je preniska da bi se neke od stranaka zamarale čišćenjem smeća iza sebe. Zbog toga se jedan broj njih nije ni odazvao upozorenju koje je poslala Kantonalna inspekcija pa su doneseni zaključci o dozvoli izvršenja prinudnim putem. Što u ovom slučaju znači da će smeće umjesto stranaka pokupiti redari JKP Rad:

- Troškovi izvršenja rješenja idu na teret političke stranke – kažu u inspekciji.

A osim nelegalno postavljenih plakata Sarajlije od jutros uveseljava i čestitka novoizabranom bošnjačkom članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću:

- Čestitam na pobjedi, predsjedniče – poručuje se putem bilboarda iz kompanije Heco.

(zurnal.info)

Detaljan izvještaj o bezočnoj pljački FDM-a finansijski inspektori dostavili su Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona još u aprilu 2006. godine. Niko, međutim, do danas nije pozvan na odgovornost

 U Mostaru niko ne zna gdje je „nestao“ Nikola Prce. Bivši ga saradnici iz Fabrike duhana Mostar (FDM) nisu viđali u gradu proteklu deceniju. Prce je nekadašnji šef računovodstva u FDM-u a kada je rat njegove kolege odveo svakog „na svoju stranu Neretve“, dobio je malo više ovlasti u kompaniji. Nikola Prce je raspolagao i s pečatom Fabrike duhana Mostar. Pa ipak, pitaju Prceove bivše kolege zašto istraživanje uzroka propasti FDM-a tražimo i u njegovim „sitnim“ mutnim poslovima. „Od 1999. godine su nama kola krenula nizbrdo, od kada se razni lobiju sa podrškom u SDA i Stranci za BiH počinju otimati za fabriku. Što ne pitate u Sarajevu kome je smetala FDM? Ko će se sad sjetiti šta je bilo u ratu i prvih poslijeratnih godina“, kažu nam.

Izgubljeni u propisima

Od Prceovih mutnih rabota je zapravo pljačka FDM-a i počela. U izvještaju Finansijske policije Federacije nakon istrage provedene u FDM-u tokom 2005. godine, navedeno je da je Prce bio jedan od bivših direktora firme registrirane pod imenom „Tvornica duhana“ d.d. Mostar. Iako u vrijeme revizije finansijskih knjiga FDM-a Prce uopće nije bio njihov uposlenik, federalni finansijski inspektori su evidentirali i štetu koju je on svojevremeno načinio sumnjivim poslovima sa imovinom Fabrike duhana Mostar, zahvaljujući onom pečatu kojeg spomenusmo na početku priče. U izvještaju je jasno navedeno kako je Prce izvjesnom Krešimiru Ćoriću za 150. 000 KM prodao zgradu odmarališta radnika FDM-a u Gradcu u Hrvatskoj. FDM je je 2000. godine na Općinskom sudu u Mostaru pokrenula spor protiv Ćorića radi raskida kupoprodajnog ugovora, međutim, nekretnine koje je Prce „kao svoje“ preprodao Ćoriću, radnicima FDM-a nikada nisu vraćene niti je Prce ikada bio pozvan na odgovornost.

Na sreću Nikole Prcea, osim nelegalne prodaje zgrade odmarališta, ne može ga se teretiti za krađu mašina iz pogona FDM- jer mu i taj plan nije pošao za rukom, pa ga se bivše kolege ponajviše sjećaju po nakani da se mašine iz pogona „spase od ratnih dejstava“ i prevezu u Ljubuški. Na sreću mašine su ostale u pogonima pa je odmah nakon rata pokrenuta i proizvodnja većih količina cigareta, uglavnom za domaće tržište. Već zaboravljenu mostarsku Drinu nemali je broj konzumenata, u vrijeme besparice prvih poslijeratnih godina, kupovao i jer je bila jeftinija od sarajevske. Radnici kažu kako se fabrikom u to vrijeme upravljalo domaćinski. Na čelu FDM-a bio je Senad Milavić, sve do februara 1999. godine kada je penzioniran. Na čelu FDM ga je zamijenio Esad Pobrić.

Pozajmice iz radničkih džepova

Na Pobrićevo rukovođenje FDM-om, jednako kao i na rukovođenje njegovog nasljednika Bakira Pekušića posebno su bili fokusirani federalni finansijski inspektori tokom istrage 2005. godine. Nakon saznanja kako razlog drastičnog smanjenja vrijednosti kapitala kompanije (sa 21 milion u 2002. godini na 15 miliona u 2005. godini) nije loša prođa proizvoda FDM-a na domaćem tržištu već loše poslovanje uprave kompanije, Tužilaštvo BiH je naložilo Finansijskoj policiji Federacije da istraži poslovanje od 2002. do 2005. godine. Sumnjive fakture za tone cigareta isporučenih kupcima za koje se naknadnom provjerom utvrdilo da uopće ne postoje i to a po cijenama daleko ispod tržišnih, kompaniju su još u tom periodu dovela na rub likvidnosti. Pa ipak menadžment se odlučuje čak na pozajmice drugima. Jedva su, i to nakon pokretanja sudskog spora 2003. godine, uspjeli povratiti 110.000 KM pozajmice FK Velež. Pozajmica od 40.000 KM „Slobodnoj zoni“ Mostar, međutim nikada im nije vraćena. Detaljan izvještaj o bezočnoj pljački kompanije finansijski federalna finansijska policija je dostavila Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona još 20. aprila 2006. godine. Niko, međutim, do danas nije pozvan na odgovornost.

Kontrola finansijskih knjiga FDM-a je, nažalost, uslijedila već kada je kapital kompanije zbog dugogodišnjeg lošeg poslovanja skoro prepolovljen. Vlada Federacije, nakon svih propalih pokušaja privatizacije i nema previše opcija za odluku o sudbini FDM-a. Dugovanja su premašila vrijednost kapitala kompanije a tržište je odavno zaboravilo mostarsku Drinu. Ko bi se usudio investirati u fabriku dužnu oko 12 miliona KM i preuzeti odgovornost za 80 radnika kojima se godinama duguju plate i doprinosi? Gasi se još jedna fabrika u BiH. Međutim, jednako poražavajuće zvuči i saznanje da su dokazi o krivcima za propast FDM-a završili u gomili sličnih spisa koji još uvijek samo kupe prašinu u ladicama mostarskih tužilaca.

U nastavku: Mostarsko-sarajevski lobiji u ratu zbog FDM-a; koliko su štete FDM-u nanijeli bivši direktori Esad Pobrić i Bakir Pekušić

(zurnal.info)

Preko 60.000 nevažećih glasačkih listića pobudilo je sumnju u regularnost izbora. Stranka PDP-a traži istragu dok izborne komisije imaju opravdanje za sve

Prije dvije godine 5. oktobra izborna mafija poništila je volju osam hiljada Banjalučana, bacajući je u kantu za smeće, kako bi kandidatima SNSD-a na lokalnim izborima omogućila novi, neprikosnoveni četvorogodišnji mandat u skupštini grada. To se desilo, uprkos činjenici da je čak 11 posto glasačkih listića proglašeno nevažećim. Izborna komisija, kao ni drugi državni organi, nisu preduzeli ništa da se odgovorni za ovu bezočnu krađu kazne, što je za posljedicu imalo da se strašna prevara desi dvije godine kasnije, na netom održanim opšim izborima.

OBRAĐENI GLASAČI

Sve govori da je u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH Mladen Ivanić brutalno pokraden, ali po svemu sudeći neće se učiniti ništa da se ta prevara sankcioniše, a trenutno stanje stvari promijeni. Ovoga puta oko sedam hijada Banjalučana ispalo je nepismeno, a na nivou RS, čak 60.000 građana su isti takvi. Niko od njih nije znao da popuni najjednostavniji listić na kojem su se nalazila svega tri imena: sem narečenog Ivanića, kandidati su bili Nebojša Radmanović, iz SNSD-a i Rajko Papović iz Kalinićevog „Saveza za demokratsku Srpsku“. Zahvaljujući „nepismenima“, Radmanović nišani fotelju u Predsjedništvu, a osnovna poruka je da na izbore više ne vrijedi izlaziti, jer postoje snage koje taj čin u potpunosti obesmisle.

-Meni ovakav srpski član Predsjedništva BiH ne treba, za PDP srpski član Predsjedništva nije onaj koji je krađom došao na to mjesto. Ako ostane ovakav izborni proces, ja nikada više neću nekoga birati niti davati nekome mogućnost mene da bira, jer je besmisleno da ja glasam za nekoga, a onda strepim da li će taj glas biti poništen ili ne“-rekao je za „Žurnal“ potpredsjednik PDP-a Branislav Borenović.

Brojni su načini izborne prevare, a najčešći je sa listićem koji kruži: izvuče se jedan glasački listić prije izbora i popuni se na željeni način. Takav listić daje se „obrađenim“ glasačima, koji ga odnose na biračko mjesto, ubacuju u kutiju, a odatle se vraćaju sa nepopunjenim materijalom, koji predaju organizatorima posla. Nakon što to učine, dobijaju novčanu nadoknadu, uobičajenih 20 KM (kada „zagusti“ cijena ide i na 50 KM), a cijeli proces se nastavlja do kraja izbornog dana. Drugi način je isplata za „uslikan“ glas, mobilnim telefonom, a od ove godine uvedeni su i „nepismeni“ u mnogo većem broju nego na prethodnim izborima.

Kako je šetajući listić prespor sistem, oni koji su spremni prodati glas dobijaju pratioca do biračkog mjesta. Tu navedu da su nepismeni, te da im je pratilac potreban da bi im pomogao pri popunjavanju listića, na šta imaju zakonsko pravo. Nakon što pratilac utvrdi da je glasanje obavljeno po dogovoru, slijedi isplata, a on odlazi na sljedeće biračko mjesti, gdje ga čeka novi „nepismeni“ klijent. I tako od mjesta do mjesta, a prevaru i kupovinu glasova je nemoguće utvrditi, jer ne postoji način da se to učini, niti je moguća kontrola koliko pojedinac može nepismenih opismeniti.

DESETINE PRIGOVORA

-Izborna krađa je veoma organizovana aktivnost, koju mogu spriječiti jedino ljudi koji su u CIK-u kada analiziraju rezultate. PDP je reagovao na mnogo biračkih mjesta, ali je našim posmatračima bilo teško kontrolisati cijeli proces. Možete zamisliti jednog posmatrača koji treba da nadgleda deset članova biračkog odbora, koji su sinhronizovani, organizovani i koji razvrstavaju glasačke listiće. To je mašinerija, koju je jeko teško razotkriti, ali je potpuno jasno da se ovdje desilo nešto što svakom ozbiljnom čovjeku u CIK-u treba da bude potpuno jasno - da se na najednostavnijem glasačkom listiću pojavio najveći broj nepravilnosti. Kada imate deset posto nevažećih listića i 60 hiljada nevažećih glasova, to je znak da se odmah mora pokrenuti istraga i ustanoviti zašto je to tako“, naveo je Borenović.

Uobičajeni načini su zamjena popunjenih listića nepopunjenim, dopisivanje križića, križanje kompletnih listića specijalnim olovkama u prstenovima (srbijanski specijalitet), ubacivanje glasačkog materijala nakon završetka izbornog procesa... U ovim situacijama kupuju se članovi biračkih odbora (cijena do 500 KM), a prevara je već tradicionalna, jer se dešava na svim izborima od rata naovamo. Borenović tvrdi da su na nekoliko glasačkih mjesta, uglavnom u selima oko Banjaluke, u izbornoj krađi organizovano učestvovali, ne samo članovi biračkih odbora, nego pojedinci koje je za to zadužio SNSD, među kojima i neki od viđenijih privrednika.

-Za sve je postojala koordinacija za Gradskom izbornom komisijom. Veliki dio ljudi u biračkim odborima predložila je GIK, obrazlažući da se radi o iskusnim ljudima, koji su se pokazali aktivnim u prethodnim izbornim procesima. Ti ljudi su, međutim, toliko uvježbani i dobro organizovani da im je dovoljna stotinka sekunde da učine glas nevažećim ili ubace listić, što je lako utvrditi provjerom sa identifikacionog spiska glasača i CIPS-ove lične karte“, istakao je Borenović. On kaže da je bilo momenata kada je na biračka mjesta ulazilo po 20 ljudi, koji su ignorisali primjedbe PDP-ovih posmatrača da to nije dozvoljeno.

-Napisali smo na destine prigovora i čekamo da vidimo šta će biti. Očekivali smo da će velika izlaznost u gradu, anulirati izborni inžinjering na selima, ali se pojavila ogromna količina nevažećih listića, što CIK mora ispitati - istakao je Borenović.

KAO U DOBA ENVERA HODŽE

Predsjednik GIK Banjaluka Aleksandar Radeta za „Žurnal“ tvrdi da je razlog za veliki broj glasačkih listića za srpskog člana Predsjedništva BiH taj što postoje ljudi koji nisu bili ni za jednu od tri ponuđene opcije – ni za Radmanovića ni za Ivanića ni za Papovića, a željeli su da glasaju za ostale nivoe vlasti.

-Oni imaju pravo da ne glasaju za taj izborni nivo ili da ubace prazan, neoznačen glasački listić ili da glasaju za sva tri kandidata i da niko ne dobije glas - naveo je Radeta. On kaže da je u Banjaluci ukupno bilo 6.639 nevažećih listića od njih 94.081, navodeći da je GIK učinio sve da svim strankama obezbijedi iste uslove praćenja izbornog procesa. Radeta tvrdi (a to je odavno opštepozno) da su pojedine stranke kupovale mjesta u biračkim odborima od drugih stranaka, tvrdeći da je to radila i PDP.

Bilo je na ovim izborima i mrtvih koji glasaju, a slučaj u Krupi na Vrbasu, potvrđuje da su se vremena Envera Hodže vratila u Republiku Srpsku. U tom dijelu Banjaluke čak 98 posto upisanih birača je «glasalo», a njih čak 90 posto za kandidate SNSD-a Nebojšu Radmanovića i Milorada Dodika.

-Od onih koji su navodno izašli na izbore je 30 ljudi umrlo, a stotinu ljudi taj dan nije bilo u Krupi na Vrbasu. Mi sada to ispitujemo, čovjeka po čovjeka i podnijećemo krivičnu prijavu Okružnom tužilaštvu - naveo je Borenović. Prerevnosni esenedeovci pretjerali su na ovom mjestu i dali za pravo svima koji tvrde da su izbori, bar kada je u pitanju nivo predsjedništva BiH, pokradeni.

Borenović tvrdi da je na dan izbora van glasačkih mjesta bio u opticaju veliki broj glasačkih listića, koji su se prodavali glasačima.

Izborne krađe ne bi mogle biti u ovolikoj mjeri da ne postoji sprega stranaka i članova izborne komisije. U mnogim strankama skloni su optužiti Aleksandra Radetu da je esenesdeov igrač u izbornom procesu, što nikada nije ničim dokazano.

Činjenica je da su ekipe SNSD-a najjače u izbornoj krađi i da to čine već godinama. Međutim, ni u drugim strankama, posebno onim većim, nisu imuni na nelegalne radnje, a samo od (ne)sposobnosti «igrača» zavisi da li će dodatni broj glasova biti i odlučujući i odnijeti prevagu. Nema sumnje da su esenesdeove ekipe na proteklim izborima odnijele ubjedljivu pobjedu i na ovom polju.

(zurnal.info)

Saradnik Žurnala analizira predizbornu atmosferu u Republici Srspkoj, kao i moguće rezultate općih izbora u BiH

Prostituisanje Borisa Tadića, predsjednika Srbije u Doboju na mitingu Saveza nezavisnih socijaldemokrata, garnirano ničim izazvanim procjenama IPSOS-a, iznesenim neposredno prije izbora (koje su odreda u funkciji SNSD-a), te prljava, gebelsovska kampanja nacionalsocijaldemokrata usmjerena protiv Mladena Ivanića i Dragana Čavića, svjedoči da je totalitarni, mafijaški režim Milorada Dodika u ozbiljnom strahu da bi sa vlasti mogao otići i demokratskim putem.

BORIS FRULAŠ I CECA PEVALJKA

Boris Tadić je instituciju predsjednika već odavno bagatelisao razvlačeći je po laktaškim kafanama, u kojima je sa Dodikom dogovarao udare na BiH, procjenjujući da je to najefikasniji način da se prikrije bjesomučna pljačka u RS i sunovrat države Srbije u svim aspektima njene spoljne politike. Sada je u Doboju, ugledajući se na pevaljku Cecu Ražnatović, krenuo sa nastupima na otvorenom, uz neviđene mjere obezbjeđenja, koje su izazvale potpuni kontraefekat od priželjkivanog. Sljedeći korak mu je, bez sumnje, skakutanje po stolovima u bircuzima, do kada će njegov i Dodikov Orkestar za sahrane već uveliko obaviti svoj prljavi posao – kremaciju svih mislećih u Srba.

Uz Dodika su i dežurni davaoci tuđe krvi major Vasilije i poručnik Grigorije (pukovnik Amfilohije je na službenom putu), ali teško da će spriječiti poraz njegovog štićenika Nebojše Radmanovića. Mladen Ivanić je pred pobjedom u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH i samo teška izborna krađa, (kojima je SNSD vičan), može onemogućiti taj događaj. Veliko paranje džempera kod Dodika izaziva strah, tjeskobu i paranoju, jer ga od statusa «gospodara BiH» svodi na poziciju preplašenog mišića, koji čeka kada će doći po njega omiljeni mu junaci sapunice «Ukinuti Tužilaštvo BiH». Slaba mu je utjeha, što je sasvim realna njegova pobjeda u trci za devastiranu, poniženu i zgaženu instituciju predsjednika RS, jer mu je jasno da je «čekanje zatvora» teže i od same robije. Bar on ima iskustva u tome. Ognjen Tadić, kandidat Koalicije «Zajedno za Srpsku» samo čudom može pobijediti, jer je dio esdesovaca učinio sve da mu skreše krila, kako bi sačuvali svoje jadne male pozicije genseka i njihovih evet efendija.

Čuda se dešavaju: sjetimo se izgradnje Piramida, Babilonske kule, pobjede Rajka Kuzmanovića u trci za predsjednika, objavljivanja sabranih nepismenih nedjela Milana Ljepojevića, Rajka Vasića u tangama..., pa zbog toga i Tadićev poraz nije baš sto posto siguran. Ali je sigurno da vladajuća oligarhija u sastavu SNSD - DNS (Demokratski narodni savez) - SP (Socijalistička partija) nakon trećeg oktobra neće imati natpolovičnu većinu u ovdašnjem parlamentu, niti kontrolni ucjenjivački paket u predstavničkom domu Skupštine BiH. Uprkos vašars0kim atrakcijama, oličenim u Borisu Frulašu i Ceci Pevaljki, masnim šatorima prepunim još masnijeg pečenja, toplog piva, oznojenih tjelesina i ustajalog urina, te plakatiranju kompletnog entiteta po principu «crveno je da ne može crnje», SNSD će osvojiti 31-32 mjesta u Narodnoj skupštini RS, što je pad za 9-10 mandata u odnosu na izbore održane 2006. godine. Socijalistička partija, na čijem čelu je presuđeni kriminalac Petar Đokić, prepoloviće se i implementirati jedan mandat, dok će DNS Marka Pavića jedini zabilježiti rast i osvojiti pet mjesta, umjesto dosadašnjih četiri. Pavić, poznat i kao Marko Polo (pola meni pola tebi), vrlo vješto je iskoristio udare opozicije po SNSD-u i zagrabio u neodlučno biračko tijelo, ne štedeći ni ića ni pića, a ni para.

U KORIST VLASTITE ŠTETE

Što se opozicije tiče, SDS je lidersku poziciju prepustio Mladenu Ivaniću i njegovom PDP-u. Mladen Bosić, (koji u kampanji ima katastrofalan nastup, neubjedljiv do mjere potpune dosade), nije iskoristio brojne propuste vlasti omeđene teškim kriminalom i bezočnom pljačkom i snažnije zatalasao biračko tijelo, tako da SDS neće polučiti značajno bolji rezultat negoli prije četiri ljeta. Ipak će nešto rasti, a bingo im je 18-20 poslanika. Bosićev poslovični bijeg od odgovornosti i sklonost poltronima doveli su ga u poziciju žrtve Dragana Ćuzulana, (generalnog sekretara SDS-a), i njegove tračerske/kvazisavjetničke grupe, koju krasi diletantizam, plitkoumnost i, nerijetko, imbecilizam, a direktna posledica takvog «rada» je neokupljanje opozicije pod jednim kišobranom. Bio je to i najžešći udarac Ognjenu Tadiću, koji teško da će preživjeti. Uz sve to, Ćuzulan & Baba Sere do te mjere su unakazili marketinški nastup SDS-a, da se stiče utisak da ova stranka i ne postoji (sva sreća da postoje Izborne hronike). Dalje, njihov predsjednički kandidat nema nikakvu kampanju, a čak ni njegov slogan, (Razuman izbor), nije utisnut u materijale stranke. Ognjen Tadić, što se tiče Ćuzulana & Baba Sera, kao da je pao sa Marsa. Kada se Ćuzulan & Baba Sere pomnože sa ratnim zločincem Nenadom Stevandićem, rezultat SDS-a u Banjaluci je nula, što Dodiku daje gotovo nedostižnu prednost. Sreća po ovu stranku je što su regionalni lideri (Bijeljina, Istočno Sarajevo...) odbili da implementiraju idiotluke iz centrale i što su, mimo vrha, napravili svoje nezavisne kampanje i pokrenuli stare mehanizme, te je SDS u poljednjih desetak dana značajno živnuo. Konačno je to uvidio i Bosić, zabranio Ćuzulanu da se petlja u kampanju u Hercegovini (gdje mu je baza), ali kasno se Mladen odluči za Razuman izbor.

12 ISPRAVNIH I ČETIRI POKVARENA KIŠOBRANA

Ćuzulanovo orgijanje sa Baba Serama najbolje je iskoristio Mladen Ivanić, čiji će PDP ostvariti najbolji rezultat do sada. Ivanićevi pikovi Branislav Borenović, Siniša Đorđević, Zoran Tešanović i Sretko Vučurević, vode nevjerovatno agresivnu kampanju koja je dala odlične efekte. Čak je i Ivanić napustio udobnu kožu političara koji «pazi na riječnik» i upustio se u otvoreni obračun bez milosti sa dodikovcima, što ga je i dovelo na prag pobjede. Takav nastup (nerijetko i rigidniji) Draganu Čaviću i njegovoj Demokratskoj pariji, izvan svake razumne sumnje, donose priželjkivani cenzus, što znači najmanje tri do četiri poslanika u NSRS, dok će Ivanić imati 10-11 mjesta. Radikali Milanka Mihajlice, (za kojeg je ostalo nepoznato da li se u promotivnim spotovima krsti ili soli), takođe će dobaciti do tri mandata, dok Narodna demokratska stranka Krste Jandrića uzima sigurno jedno poslaničko mjesto, a ukoliko uspiju da pređu cenzus i sva tri. Stranke, čije su centrale u Sarajevu, zauzeće osam pozicija, od čega će SDP BiH i SDA imati po tri mandata, a Stranka za BiH će pasti na dvije stolice.

Sem narečenih, u izbornoj trci učestvuje i Koalicija Naša stranka – Nova socijalistička partija Zdravko Krsmanović. Ta priča je toliko otužna, da se drhtavim prstima ukucava. Od silnog «intelektualnog» potencijala, Naša stranka je iskoristila fizičku snagu Bojana Bajića koji nosa kamenčine pred jednim snimateljem i jednim nosačem stativa i to naziva kampanjom. Miljevići i njemu slični miljevići izgledaju kao kulise, a sam Krsmanović, (koji je za samo šest mjeseci od nove nade političke scene dospio do dna političke deponije) nedodoljivo podsjeća na pajaca, kojeg treba još jednom naviti do kraja kampanje. Jadni koliko i oni su SNS-ovci Tome Nikolića; to malo stado bezveznjakovića, što je «Big» lideru iz Srbije priredilo nastupe pred 12 ispravnih i četiri pokvarena kišobrana (najlon kesa nije bilo u publikumu). U ovu grupu nebitnih spada i Savez za demokratsku srpsku Dragana Kalinića, koji je sebi dozvolio da na kraju političke karijere bude Dodikova krpa za brisanje cipela. Uprkos svemu izrečenom 3. oktobra izađite na izbore i tako ne dozvolite da vam drugi kreiraju budućnost.

Svjedočimo ekonomskom fenomenu: naši političari su se za samo četiri godine uspjeli pretvoriti u prave tajkune. Sve je moguće uz izdašnu zemlju i naivan narod. Provjerite sami

Kaži šta si imao, a šta za protekle četiri godine stekao i znat ću ko si. Mogao bi to u BiH biti brzi test za definiranje moralnog profila naših političara. Kuće, stanove, skupocjene automobile steći tek za trajanja samo jednog mandata ...?

Zavirite u imovinske kartone nekih od izbornih kandidata i procijenite sami.

 Aktuelni premijer Republike Srpske Milorad Dodik i u narednom bi mandatu htio biti u izvršnoj vlasti RS-a. Predsjednik SNSD-a kandidat je za predsjednika Republike Srpske. Prema podacima koje je dostavio Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH, prošle je godine najmanje zaradio od premijerske plate, "samo" 59.220 KM . Više mu je novca donijelo bavljenje poljoprivredom, oko 80. 000 KM a od iznajmljivanja kuće u Beogradu, Dodik je prijavio zarađenih 100.000 maraka. Posjeduje dva stana u Beogradu i stan u Laktašima ukupne vrijednosti 1,1 milion KM, porodičnu kuću u Laktašima vrijednu 300.000 KM, te kuću u Srbiji čija se vrijednost procjenjuje na nevjerovatnih 1,7 miliona KM.

Prvi među najbogatijima

Dodikov privatni automobil košta 100.000 KM, a među "sitnije" prihode je u svom imovinskom kartonu upisao 505 KM vrijedne dionice u Banji Laktaši te 10.000 KM ušteđevine na računu Nove banke. Dddddoik je i kreditno zadužen pa će Pavlović banci, 1,7 miliona maraka vraćati narednih 20 godina. Prijavio je Dodik uredno i da je supruga Snježana na zajedničkom poljoprivrednom imanju prošle godine zaradila 45.000 KM, da ima poslovni prostor vrijedan 100.000 KM i da vozi u Pežo 407 od 30.000 maraka. I Snježana ima dionica u Banji Laktaši koliko i Dodik a njena ukupna kreditna zaduženja iznose 100.000 KM. Sin Igor Dodik suvlasnik je firme Fruit eco, dake 2, 65 miliona KM. Vozi automobil koji košta 50.000 KM. Kćerka Milorada Dodika, Gorica Dodik Trišić, u prošloj je godini zaradila 21.000 KM . Između ostalog je vlasnica firme Trinity media and Consulting a napisala je da firma vrijedi 92. 874 KM.

Predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB) Fahrudin Radončić kandidat je za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Radončić je u svoj imovinski karton upisao da je vlasnik Grupacije Avaz ali nije naveo ukupnu vrijednost kompanije. Prema okvirnim rocjenama riječ je o više stotina miliona maraka. Prema sudskom registru samo firma Avaz d.o.o. Sarajevo košta 13,9 miliona KM. Vlasnik je 22 posto kapitala Grafičko-izdavačke kuće OKO a najavljujući, zajedno sa kompanijom Robot iz Sarajeva gradnju poslovnog centra u Tuzli, Avaz-Robot centar , kazao je da će radovi koštati oko 50 miliona KM. Svojoj je sestri Raziji Fehratović prošle godine darovao 96 posto udjela u vlasništvu Dječije i omladinske štampe d.d. Sarajevo. U imovinskom kartonu koji je Radončić prijavio CIK-u piše da je tokom 2009. godine i u prvih sedam mjeseci 2010. zaradio 27.000 KM , što je u prosjeku 1.421 KM mjesečno. Ali je zato Radončić prošle godine samo od dividende zaradio pola miliona maraka. Vlasnik je kuće od 240 metara kvadratnih u okolini Sarajeva, vrijedne 350.000 KM. Radončićeva supruga Azra je u prošloj godini i tokom prvih sedam mjeseci 2010. godine zaradila plate u ukupnom iznosu od 25.000 KM. Vlasnica je i kuće čiju je vrijednost procijenila na 250.000 maraka. Azra Radončić, također je vlasnica 50.000 metara kvadratnih zemljišta, čija je cijena oko 200.000 maraka.

Predsjednik SDA Sulejman Tihić, kandidat za zakonodavnu vlastu BiH posjeduje kuću i poslovni prostor u Bosanskom Šamcu ukupne vrijednosti 300.000 KM. Vlasnik je i stana u Sarajevu a samo vrijednost ove nekretnine procjenjuje se na 106.000 maraka. Tihićeva supruga Jasminka navodno nema privatne imovine ali je zato njegov stariji sin Anvar 2004. godine postao vlasnik stana od 48 kvadrata u ulici Ejuba Ademovića. Stan je platio 76.000 KM. Dvije godine kasnije, kupio je još jedan stan od 106 kvadratnih metara u Alipašinoj ulici za 198.000 KM. U stanu trenutno žive Tihić i njegova supruga. Lider SDA također posjeduje 1.920 kvadratnih metara zemljišta u Bosanskom Šamcu. Njegova mjesečna primanja u Parlamentu BiH iznose 6.050 KM pa je dakle samo za plate i ostale naknade tokom prošle godine zaradio oko 72.000 maraka.

Lider Stranke za BiH, Haris Silajdžić, nakon aktuelnog mandata planira na mjestu bošnjačkog člana Predsjedništvu BiH provesti i naredne četiri godine. Ponovo je Silajdžićev imovinski karton "najskromniji" među kartonima ovogodišnjih izbornih kandidata. Od plate iz državnog Predsjedništva je prošle godine zaradio ukupno 70. 313 KM. Prema podacima Ministarstva finansija BiH, Silajdžićeva zarada od novebra 2006. do juna 2010. iznosi 200.380 KM. Mjesečno je, dakle zarađivao po 4.554 KM. Tokom čeverogodišnjeg perioda Silajdžićeva mjesečna primanja su se povećala sa 2.610 KM na sadašnjih 6.284 KM. Silajdžić tvrdi da nema dionica niti da je vlasnik luksunih roba a da pored plate u Predsjedništvu na raspolaganju ima samo službeni WV Passat. Silajdžić je vlasnik stana u Ulici Ferhadija a ove je godine u svoj imovinski karton upisao i stan od 181 metar kvadratnih, koji u ulici Rizaha Štetića koristi njegova sestra sa porodicom. Vrijednost stana procjenjuje se na oko 270.000 KM.

I Nebojša Radmanović iz SNSD-a bi da još četiri godine provede u Predsjedništvu BiH. U odnosu na podatke koje je Radmanović dostavio CIK-u uoći prošlih općih izbora 2006. godine, njegov se kućni budžet ulaskom u državno Predsjedništvo znatno uvećao. U prošloj je godini samo na ime plata Radmanoviću isplaćeno 78.764 KM. U imovinskom je kartonu prijavio strosoban stan u Banjoj Luci od 115 kvadrata, vrijedan 250.000 KM. Dvije garaže koje posjeduje koštaju ukupno 20.000 maraka a Radmanović je i vlasnik zemljišta sa vikendicom ukupne vrijednosti 50.000 maraka. Na bankovnom računu Radmanović ima 18.900 maraka. Njegova supruga Dijana vlasnica je stana od 100.000 KM u Crnoj Gori a na isti iznos je procijenila i vrijednost kuće koju posjeduje u BiH. Supružnici Radmanović su u karton CIK-a uredno naveli i koje umjetnine posjeduju ali nisu upisali njihovu vrijednost.

Zamjenik predjednika HDZ-a 1990 Martin Raguž, na ovogodišnjim se izborima odlučio na utrku za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Protekle četiri godine bio je zastupnik u Parlementu BiH. Ukupna primanja u protekle četiri godine, bar prema podacima koje je Raguž dostavio CIK-u, iznosila su 200.000 KM. U Parlamentu BiH je tokom 2009. godine mjesečno zarađivao 6.281 KM, dakle ukupno 75.376 maraka za cijelu godinu. Kandidat za hrvatskog člana državnog Predsjedništva je u imovinskom kartonu naveo i da posjeduje stan u Mostaru vrijedan 200.000 KM te automobil koji košta 35.000 maraka. Naveo je i kredit u Raifaisen i Unicreditbanci od 120.000 maraka koje mora vratiti do kraja ove godine. Supruga Martina Raguža, Marina izjavila je da posjeduje stan u Sarajevu vrijedan 80.000 KM, vikendicu u Hrvatskoj od 150.000 KM te 10.000 ušteđevine na bankovnom računu.

Aktuelni hrvatski član Predsjedništva BiH, SDP-ovac Željko Komšić, u svom je imovinskom kartonu prijavio prošlogodišnju zaradu od 62. 562 KM te još 4.740 KM kojih je primio kao naknadu za odlikovanje Zlatni ljiljan. Komšić posjeduje stan u Ulici Azize Šaćirbegović u Sarajevu vrijedan 70.000 maraka. Prema podacima Ministarstva finansija BiH, ukupna Komšićeva zarada u Predsjedništvu za protekle četiri godine iznosila je 193. 400 maraka. U svom imovinskom kartonu je naveo identične kreditne obaveze kao i prije četiri godine: u CBS banci kredit od 98. 571 KM koji treba otplatiti za deset godina, te u Volks banci zaduženje od 24.547 KM koje treba vratiti do 2016. godine. Komšić je imao još jedan kredit od 10. 623 marke u Turkish Ziraat Bank, ali je njegova otplata trebala biti okončana u augustu ove godine.

Kuće, stanovi i vikendice

Kandidat SDA za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović je protekle četiri godine proveo u zastupničkoj klupi Parlamenta BiH. U rubrici imovinskog kartona o godišnjim primanjima, Izetbegović je naveo da su ukupna njegova mjesečna primanja u Parlamentu BiH tokom prošle godine 81.273 KM. Sa suprugom Sebijom je suvlasnik porodične kuće vrijedne 150.000 KM te stana od 100.000 maraka. Automobil koji vozi procijenio je na 20.000 KM a u podacima koje je dostavio CIK-u napisao je da kreditno zadužen za skoro 70.000 KM. Bakirova supruga je, također navela da je vlasnica samo polovine stana i porodične kuće a u stavci o godišnjim primanjima dostavila je podatak o 69.369 KM koje je na ime plata i honorara zaradila u protekloj godini. Automobil gospođe Izetbegović za 5.000 maraka je skuplji od suprugovog a njena kreditna zaduženja u Raifaisen banci iznose nešto više od 22.000 KM.

Mladen Ivanić, predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) kandidirao se za člana Predsjedništva BiH. Aktuelni je delegat u Domu naroda Parlamenta BiH. Ivaniću je u prošloj godini na ime plata isplaćeno 83.000 maraka a još 5.000 maraka je prošle godine zaradio od honorara. Vlasnik je stana u Banjoj Luci od 95 kvadrata, koji je procijenio na 140.000 maraka. Posjeduje vikendicu u Crnoj Gori vrijednu 40.000 maraka te automobil Mercedes 320 CDI za 10 hiljada maraka skuplji od njegove vikendice. Ivanić je prijavio i 61.000 KM ušteđevine na bankovnim računima ali i dva kredita u NLB banci, u ukupnoj visini od 60.000 KM. Ivanićeva supruga Gordana u Beogradu posjeduje stan od 45 kvadrata čija se vrijednost procjenjuje na oko 110.000 KM, ali je i ona kreditno zadužena za 90.000 KM. Kćerka Mladena Ivanića vlasnica je stana vrijednog 100.000 maraka. Prema podacima Parlamenta BiH Ivanić je u protekloj godini ukupno zaradio 102. 100 KM što ga čini drugim najplaćenijim parlamentarcem u BiH.

Borjana Krišto iz HDZ-a BiH, aktuelna je predsjednica Federacije a na ovogodišnjim općim izborima je njena stranka odlučila istaknuti za kandidatkinju za članicu Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Krišto je u imovinskom kartonu dostavljenom CIK-u navela da je za plate i naknade na čelu Federacije tokom prošle godine zaradila ukupno 36.339 KM. Navela je u imovinskom kartonu vlasništvo nad porodičnom kućom i automobilom Toyota ali nije precizirala njihovu vrijednost. Zato je precizno navela da je kreditno zadužena u Unicredit banci za 60.000 KM. Borjanin suprug Branko Krišto je tokom prošle godine zaradio oko 52.000 maraka. Vlasnik je porodične kuće i Audija A 4 za koji, kao i supruga nije naveo koliko vrijede. Branko Krišto je također, u istoj banci kao i supruga, kreditno zadužen za 90.000 maraka.

 (Za tekst korišteni podaci Centra za istraživačko novinarstvo)

Privreda u Republici Srpskoj nalazi se u najvećoj krizi od postojanja entiteta. Najveći privredni kombinati grcaju u dugovima, a u teškoćama je čak i Slobodan Stanković kojem je Dodik obezbijedio 700 miliona budžetskog novca

Izborni slogan Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa lokalnih izbora održanih 2008. godine “Moja kuća Srpska” evoulirao je u ovogodišnji “Srpska zauvijek”. Milorad Dodik i njegovi stranački kamaradi u poslednje dvije godine svojski su se potrudili da iz “ kuće srpske” počiste stotine miliona maraka narodnih para i prebace ih u svoje srpske džepove. Posle velikog četvorogodišnjeg pospremanja, u kojem je vladajuća garniture raznosila i šapom i kapom, od naroda se traži da im povjeri novi četvorogodišnji mandat u kojem će Republiku Srpsku imati samo za sebe i dodatno je osiromašiti.

Penzioner po radničkoj glavi

U Republici Srpskoj trenutno je zaposleno 245 hiljada radnika, za koje se plaćaju dažbine državi, dok je broj penzionera narastao na 227 hiljada. Jednog penzionera po jednom radniku teško bi izdržala i Švajcarska, pa će situacija uskoro biti neizdrživa. Samo prije 16 mjeseci slika je bila značajno drugačija- u RS je bilo 302 hiljade zaposlenih, a 192 umirovljenika. Prosta računica govori da je u tom period bez posla ostalo 57 hiljada ljudi. Uz to, Vlada RS je velikom broju penzionera, koji su imali posebne dodatke zbog učesća u ratu, ukinula povlastice, umanjujući im značajan dio mjesečnih primanja. Trend povećanja broja penzionera i smanjenja zaposlenih nastaviće se, što je ravno katastrofi, posebno s ozbirom na činjenicu da je u RS trenutno oko 200 hiljada ljudi bez posla. Sve ukazuje na to da će penzije u postojećem iznosu moći da se isplaćuju do kraja godine, a da se na proljeće može očekivati socijalni bunt. Da slijedi kolaps, dalo se naslutiti u ovoj i prošloj godini, jer se sve to vrijeme Fond PIO RS zaduživao kod komercijalnih banaka i Vlade da bi redovno isplaćivao penzije. Vlada je, zarad očuvanja socijalnog mira, skinula desetine miliona maraka sa tzv. escro i prebacila ih Fondu PIO, koji je tonuo u dubiozu iz koje nema šanse da se izvuče.

Čak i Stanković grca u dugovima

I privredni trendovi govore da se katastrofa neumitno približava. Nekadašnji banjalučki privredni giganti, poput “Incela”, Jelšingrada” i “Čajeveca” odavno su ruinirani, a Pivara je očajnom stanju. Fabrika duvana je pred likvidacijom jer je dužna million i 300 hiljada maraka više nego što je vrijednost njene imovine, a otpuštanje radnika iz ovog preduzeća počeće ove sedmice. Banjalučka “Fruktona” valjda je jedina od firmi na svijetu koja je proizvodila “pepsi”, a zatvorena je, dok su njeni radnici završili na ulici. Svijetlog i optimističnog primjera nigdje, čak ni među firmama bliskim vlasti. Preduzeće glavnog Dodikovog neimara Slobodana Stankovića “Integral inžinjering”, koja je po raznim osnovama i za razne poslove dobila oko 700 miliona maraka budžetskih para, već sedam mjeseci ne isplaćuje plate svojim radnicima. Bez posla su ostali i radnici banjalučke Robne kuće “Boske” i NIŠP “Oslobođenje”, koji su za bagatelu prodati srbijanskom tajkunu Miroslavu Miškoviću. Na SNSD-ovom horizontu “kuće srpske” nema završenog autoput Banjaluka-Gradiška, iako se zbog njegovog svečanog predizbornog “otvaranja” u zeleno ofarbala zemlja pored puta, a od obećane dionice puta Banjaluka-Doboj nema ni traga.

Vladika Grigorije ostao bez posla

Na jugu, još tužnije. U trebinjskom “Novoteksu” bez posla je ostalo 800 radnika, sve zbog zakulisnih radnji SNSD-a, koji na tom slučaju gradi predizbornu kampanju i podmeće opoziciji u Trebinju. “Novoteks” je prezadužen, baš kao i tamošnja Industrija alata Trebinje (IAT) u kojoj od nekadašnjh dvije hiljade radnika, radi tek njih 800. IAT sada umjesto alata proizvodi kekse, a njegov većinski vlasnik, Dodikov prijatelj, Rodoljub Drašković, državi niti plaća doprinose niti izmiruje dugove za isporučenu struju, koji su narasli na tri miliona maraka. U gabuli je i firma “Popove polje”, čiji je vlasnik eparhija Zahumsko-hercegovačka, odnosno vladika Grigorije. Bez posla je i “Metalac” i njegovih 150 radnika, kao i 200 radnika trebinjskog “Autoprevoza”. I u ostalim hercegovačkim mjestima nije ništa bolje- u Gacku je propao projekat izgradnje termoelektrana sa ČEZ-om, bilećka “Kovnica” je pred stečajem, a prevoj Čemerno, za čiju revitalizaciju je firmi Slobodana Stankovića unaprijed isplaćeno 750 miliona maraka, čemeran je kao i prije početka radova.

Propast Istočnog Sarajeva

Nekadašnji fočanski gigant “Maglić” je na koljenima, a ništa bolje ne stoje firme na području Istočnog Sarajeva- “Energoinvest” u Lukavici, UNIS na Sokocu, “Famos” i Novorez na Palama. Na ulici su ostali i radnici Fabrike obuće u Knežini kod Sokoca, kao i radnici Fabrike za preradu krompira i kožare na Sokocu. Vlada RS je uložila šest miliona maraka u “Novu Romaniju” na Sokocu, što su bačene pare, jer preduzeće nije stalo na noge, isto kao rogatički TPR (Tvornica prečistača Rogatica), u koji je iz budžeta upumpano tri miliona KM. Javno preduzeće “Šume Srpske”, čija je direkcija na Sokocu, grca u gubicima teškim desetine miliona maraka, a sve dublje tone i zvornički “Birač”, iz koje su litvanski vlasnici izvukli milione maraka. Osim što su uništili “Birač”, Litvancima se prašta i to što ne uplaćuju dažbine državi i ne izmiruju dug za struju Elektro Bijeljini, koji je porastao na više miliona maraka.

Opljačkane Željeznice

Hvalospjevi vlastodržaca o Rafineriji u Brodu, kao pokretaču cjelokupnog privrednog razvitka RS, još su jedna od prevara aktuelnog režima. Činjenica je da su gubici Rafinerije mnogo veći nego u vrijeme kada je bila u državnom vlasništvu, a cijela priča o uspješnoj privatizaciji svela se na sledeće – Rafinerija je kupila sama sebe i uz to se zadužila kod ruskih vlasnika. Rafinerija bi do kraja sledeće godine trebalo da izmiri 130 miliona maraka obaveza prema budžetu RS, što je praktično nemoguće, pa će i taj novac biti izgubljen. Pred kolapsom su i Željeznice RS, opljačkane i devastirane prethodnih godina, bez ikakve šanse za oporavak. Nijedna od radionica ovog predzuceha već mjesecima ne radi, jer nemaju dijelova, a firma preživljava samo zahvaljujući velikim kreditima koje podiže. SNSD-ova vlast je u Željeznice, Elektroprivredu i Pošte Srpske pozapošljavala nove radnike, isključivo za članskom knjižicom te stranke, ali oni na posao mogu da računaju do izbora, jer im posle 3. oktobra slijede otkazi.

Puste ledine

Možda neki još vjeruju da su Srbi nebeski narod, ali se se u nebo neće vinuti sa trebinjskog, sokolačkog i bijeljinskog aerodroma, jer su na mjestima gdje su, po Dodikovom obećanju, trebali da niknu, ostale puste ledine. Zbog svega rečenog ovakva “kuća srpska” ne treba nikome, pogotovo ne zauvijek.

(zurnal.info)

Tek nakon što se ispostavilo da je kapital kompanije od 2002. do 2005. godine sumnjivim transakcijama smanjen sa 22, 1 na 15 miliona maraka, zainteresirala se Finansijska policija. Istraga je potvrdila dugogodišnje sumnje radnika da su pojedinci iz uprave za račun određenih lobija svjesno uništavali fabriku

Propao je i posljednji pokušaj da se novcem od prodaje državnog dijela kapitala u Fabrici duhana Mostar konačno ožive proizvodni pogoni ove kompanije. Agencija za privatizaciju (APF) FBiH zatvorila je 13. septembra javni poziv za prodaju 67 posto državnog kapitala FDM-a a da nije pristigla ni jedna jedina ponuda. Zbog dugovanja koja su već premašila vrijednost kapitala kompanije, jedini zainteresirani kupci pobjegli su glavom bez obzira a zbog nelikvidnosti FDM-a ni Agencija za privatizaciju više nema opcija za oglašavanje prodaje. U konačnici će Vlada Federacije BiH odlučiti da li je stečaj i u ovom slučaju neminovan.

Ko je „otjerao“ kupce

Pomoćnik direktora Agencije za privatizaciju FBiH, Hamdija Kulović, kazao je za Žurnal da teoretski postoji mogućnost da se izbjegne stečaj za FDM ali samo u „najoptimističnijoj verziji“ Vladine odluke. „Vlada može odlučiti da pomogne FDM ali bi prethodno trebalo uraditi iscrpnu analizu o krajnjim finansijskim efektima takvog poteza. Dakle, trebalo bi procijeniti koliko je u ovom trenutku uopće moguće pokrenuti proizvodnju u FDM-u, koliko je to isplativo, da li je u ovom tenutku moguće vratiti FDM u tržišnu utakmicu, ima li kompanija kadrove koji bi to uspjeli realizirati, dakle koliko bi eventualna Vladina finansijska pomoć u konačnici imala pozitivne rezultate. Nažalost, mislim da su šanse za takvu Vladinu odluku veoma male“. Nimalo ohrabrujući izvještaj o FDM-u, Agencija za privatizaciju će do kraja sedmice dostaviti federalnom ministru poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Malo ko vjeruje da će nakon sadržaja pisma iz APF-a, resorni ministar signalizirati Vladi da za FDM još ima spasa.

Prema posljednjem finansijskom izvještaju urađenom za 2008. godinu, dugovanja Fabrike duhana Mostar iznosila su 8 miliona KM. U tom se periodu gasi i ono malo proizvodnih mašina, uprava već otvoreno diže ruke od kompanije a pri pokušaju telefonskog poziva u FDM telekom operater vam već tada saopćava da ste birali nepostojeći broj. Privatizacijski pokušaj sa firmom Pazardžik BT iz Bugarske ubrzo je propao.

U APF-u procjenjuju da su trenutna dugovanja FDM-a već viša od 12 miliona maraka i da su već premašila vrijednost ukupnog kapitala kompanije. Zbog toga su se „povukli“ i ranije jedini zainteresirani kupci, turski May Group, German tobacco iz Njemačke i ukrajinski Luckyexim. Više ni onih preostalih 80 uposlenika FDM-a koji su godinama strpljivo čuvali svoju fabriku ne vjeruju da bi se bilo ko, ponajmanje Vlada Federacije, nakon svega upustila u finansijsku vratolomiju spašavanja mostarske fabrike.

Jedno od kratkoročnih rješenja koje bi ubrzo moglo uslijediti za FDM je prodaja dijelova fabrike kako bi se riješila dugovanja radnicima. Odluku o tome donosi isključivo Nadzorni odbor kompanije, ako uopće još postoji, a APF bi samo proveo postupak prodaje. U tom slučaju kupac ne bi bio uslovljavan vrstom djelatnosti koju bi obavljao u pogonima.

„Da li će se još razmatrati opcija da mostarsku fabriku pripoji Fabrika duhana Sarajevo, vidjet ćemo. Za vrijeme mandata bivše federalne Vlade, dok je Hadžipašić bio premijer, imali smo čvrstva obećanja da će taj proces početi, međutim, to se do danas nije dogodilo“, kaže Kulović. U ovim je trenucima, tvrdi Kulović, još manje vjerovatan takav poslovni aranžman za FDM. Fabrika je osiromašena, preopterećena dugovima a veliki broj radnika FDM-a još jedino vjeruje da će im biti namirena dugovanja za doprinose kako bi mogli ostvariti pravo na penziju.

Milioni završili na računima fiktivnih firmi

Sudeći po tome kako se gazdovalo Fabrikom duhana Mostar, njena je sudbina bila zapečaćena još prije deceniju. Još tada je bilo jasno da je FDM nekome „smetnja“ na tržištu. Nažalost, tek nakon što se ispostavilo da je kapital kompanije samo u periodu od 2002. do 2005. godine sumnjivim transakcijama drastično smanjen sa 22, 1 na 15 miliona maraka, poslovanjem kompanije se po nalogu Tužilaštva BiH počinje baviti Finansijska policija Federacije. Istraga je potvrdila dugogodišnje sumnje radnika da su pojedinci iz uprave za račun određenih lobija svjesno uništavali fabriku. Šta drugo može biti zaključak nakon nalaza finansijske policije da fakture za tone cigareta jednostavno nikada nisu naplaćivane. Istraga je finansijsku policiju odvela do adresa dužnika za koje se ispostavilo da su većinom nelikvidni a da neke adrese čak uopće nisu postojale. Ispostavilo se tada da FDM samo 910.650 KM FDM potražuje od izvjesne banke BANCOCOM iz Sarajeva za koju nikada nije utvrđeno da je registrirana. Za skoro 3 miliona maraka je FDM oštećena i prodajom cigareta „ispod cijene“ dvjema kompanijama sa Kipra, Dulwich Enteriperez i Funrick Trading. U ovim sumnjivim prodajama posredovale su i neke firme iz Srbije, Crne Gore i sa Kosova. Radnici su godinama nijemo posmatrali šta se radi a progovorili su tek kada je tadašnji direktor Nikola Prce registrirao odmaralište ovog preduzeća u Gradacu u Hrvatskoj ali pod imenom „Tvornica duhana“ iz Mostara a potom ga prodao izvjesnom Krešimiru Ćoriću iz Podaca. Počela je pobuna radnika ali je njen ishod bio jasan još u trenutku kada se uprava prestaje čak i truditi da kriminal u FDM-u bar prikrije.

U NASTAVKU: Gdje je „nestao“ bivši direktor FDM-a Nikola Prce; za čije je interese uništavana FDM...

(zurnal.info)

Iako je iz budžeta u BiH u posljednjih šest godina izdvojeno nešto više od 111 miliona KM za troškove političkih stranaka, one su sebi omogućile da besplatno ili uz minimalnu kiriju koriste najmanje 246 poslovnih prostora u vlasništvu općina

Opštine u Bosni i Hercegovini (BiH) godinama besplatno ili uz minimalnu kiriju daju poslovne prostore strankama na štetu lokalnih budžeta iz kojih se finansiraju projekti od interesa građana.

Prihvatajući poslovne prostore bez naknade, stranke krše Zakon o finansiranju političkih stranaka BiH koji im zabranjuje da, osim novca iz budžeta, primaju druge priloge od institucija vlasti, javnih preduzeća i ustanova.

Od 2004. do 2009. godine različiti nivoi vlasti su iz budžeta izdvojili nešto više od 111 miliona KM za plaćanje troškova stranaka, uključujući i kiriju. Međutim, Centralna izborna komisija (CIK) nema podatke da je bilo koji nivo vlasti u BiH umanjio budžetska davanja strankama za iznos neplaćene rente.

Iako su sankcije za uzimanje nedozvoljenih priloga propisane Zakonom, zvaničnici CIK-a kažu da još nemaju mehanizam za kažnjavanje stranaka koje te prostorije koriste bez naknade.

Stranke su uglavnom dobijale na korištenje poslovne prostore, a u pojedinim općinama su im dodjeljivane i zgrade predškolskih ustanova. Općinski odbor Stranke demokratske akcije (SDA) Novi Travnik dobio je na besplatno korištenje u 2008. godini prostor u obdaništu Rijad Dizdarević. Iste godine općina Modriča je lokalnom odboru Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) ustupila prostorije starog obdaništa.

Prikrivali obavezu plaćanja rente

Prema izvještajima CIK-a, općine i druge institucije vlasti su od 2004. do 2009. godine strankama ustupile na besplatno korištenje najmanje 246 poslovnih prostora. Revizori CIK-a su uspjeli izračunati da je nedozvoljeni prilog za 121 poslovni prostor iznosio 1.079.437 KM. Za preostalih 125 poslovnih prostora nisu dobili podatke o kvadraturi i cijeni zakupa, zbog čega nisu mogli izračunati nenaplaćeni iznos rente.

Predsjednica CIK-a, Irena Hadžiabdić objašnjava da 19 općina nije donijelo čak ni odluke o cijenama zakupa.

U tom periodu SDA je besplatno koristila 50 javnih prostorija, Stranka za BiH 34, Socijaldemokratska partija (SDP) 25, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) 24, Srpska demokratska stranka (SDS) 22, SNSD i Partija demokratskog progresa (PDP) po 19, a Socijalistička Partija RS (SPRS) 17. Ostala 53 ustupljena prostora koristile su druge stranke.

Revizori CIK-a su u izvještajima o reviziji za 2008. godinu uspjeli dokumentovati 237.933 KM zabranjenih prihoda stranaka od općina, a u manjem dijelu i Vlade FBiH. Stranke koje su sklopile ugovore o zakupu bile su dužne plaćati najamninu, no kako navode revizori, neke u svojim finansijskim izvještajima nisu prikazale troškove zakupa.

Koristeći besplatne prostore ili plaćajući najamninu ispod stvarne cijene u osam općina, SDA je u 2008. godini ostvarila prihod u ukupnom iznosu od 87.351 KM.

Još jedna od stranaka na vlasti, Stranka za BiH je na ime ustupljenih prostora u 2008. godini zaradila najmanje 36.430 KM. Korist na ovaj način ostvarile su i SDP i SNSD. SDP je iste godine besplatno koristila najmanje 20 prostora, a revizori su imali podatke o kvadraturi i cijeni za pet. Na osnovu toga su izračunali nedozvoljeni prihod od ukupno 23.236 KM. Iako je SNSD koristila 10 prostora, revizori su uspjeli izračunati zabranjen prihod samo za dva, u ukupnom iznosu od 1.150 KM.

I novac i prostor

Općina Novo Sarajevo je ove godine izdvojila 360.000 KM za rad političkih stranaka koje učestvuju u radu Općinskog vijeća. I pored toga, općina je SDP-u i SDA, Našoj stranci i Bosanskohercegovačkoj patriotskoj stranci (BPS) omogućila besplatno stanovanje.

"Tako je odlučilo Općinsko vijeće", izjavio je za CIN načelnik ove općine i član SDA Nedžad Koldžo. Kaže da samo radi ono što Vijeće od njega traži.

Predsjedavajući Općinskog vijeća Novo Sarajevo i član SDP-a, Nebojša Simić kaže da stranke same dogovaraju besplatno korištenje poslovnih prostorija.

"Jednostavno, to se tako radi kako bi se došlo do nekog balansiranja i mira i to ide tako godinama", kaže Simić.

Revizori CIK-a su utvrdili da SDA, na osnovu Ugovora o zakupu poslovnih prostorija, zaključenog u martu 2008. godine sa Općinom Centar Sarajevo, koristi poslovni prostor površine 105 metara kvadratnih po ugovorenoj cijeni od 1 KM po metru kvadratnom, iako najniža cijena zakupnine u toj zoni iznosi 15 KM po metru kvadratnom.

Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) je izračunao da je SDA, koristeći taj prostor u periodu od aprila 2008. do augusta 2010. godine, ostvarila dobit od 42.630 KM.

"Kod nas je to utvrdilo Općinsko vijeće i trenutno takve ugovore imaju SDA, SBiH, Naša stranka i BPS", kaže Fahrudin Kurtović, pomoćnik načelnika za privredu i financije Općine Centar Sarajevo.

Slične ugovore ima i SDS sa općinom Srbac (1KM po metru kvadratnom) i sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom), HDZ BiH sa općinom Tuzla (1KM po metru kvadratnom) i sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom) te SNSD, SDP BiH, PDP i SPRS sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom).

U ulici Maršala Tita br. 9 u Sarajevu svoje urede je smjestilo nekoliko političkih stranaka. Jedna od njih, Stranka za BiH, koja, prema riječima Harisa Ihtijarevića, direktora Službe za zajedničke poslove FBiH sa njima godinama odbija da potpiše ugovor o zakupu. Ihtijarević kaže da SBiH odbija ugovor sa obrazloženjem da je zgrada u kojoj je smješten njihov ured državna imovina i da ga zbog toga ne mogu potpisivati sa FBiH.

Iako su potpisale ugovor, rentu u ovoj zgradi ne plaćaju ni SDA, Liberalno demokratska stranka (LDS), Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990), Hrvatska seljačka stranka-Nova hrvatska inicijativa (HSS-NHI), Socijaldemokratska unija (SDU) i Evropska ekološka stranka (E-5).

CIK od 2004. godine upozorava na problem besplatnog korištenja prostora u Titovoj. Ipak, Ihtijarević je tek u januaru ove godine podnio Pravobranitelju FBiH zahtjev za pokretanje postupka za iseljenje svih stranaka koje ne plaćaju kiriju.

Ilegalni podstanari

Svetozar Pudarić, predsjednik Glavnog odbora SDP-a, kaže da se besplatnim davanjem poslovnih prostorija želi dati jednaki uvjeti za rad svim političkim subjektima, te da su izvještaji CIK-a nerealni.

"CIK svašta nešta posmatra na svoj način i članovi CIK-a takvim tumačenjima pokušavaju da osiguraju svoj položaj što duže", kaže Pudarić.

CIK je prije četiri godine poslala cirkularno uputstvo svim općinskim vlastima u BiH od kojih je tražila da prekinu sa praksom besplatnog izdavanja javne imovine političkim subjektima. Unatoč upozorenjima, općine su nastavile po starom, a stranke i dalje nisu prijavljivale obavezu plaćanja rente.

Hadžiabdić kaže da nisu mogli kažnjavati stranke jer bi time diskriminirali one za koje su prikupili dokaze, u odnosu na stranke kojima nisu uspjeli izračunati nedozvoljen prihod zbog nepostojanja podataka o kvadraturi i visini rente.

Rješenje problema Hadžiabdić vidi u donošenju Zakona o političkom organizovanju. Ona kaže da CIK godinama pokušava animirati Parlament BiH da donese taj zakon, ali da stvari idu teško. Hadžiabdić stoga sumnja da će taj zakon biti donijet uskoro.

U europskim zemljama zakonima je propisano da političke stranke mogu računati na novac ili besplatne prostore. To znači da, ako stranke besplatno ili po nižoj cijeni koriste javnu imovinu, država će im razliku oduzeti od ukupnog novca koji imaju pravo da dobiju iz budžeta.

(zurnal.info)