Premudri Aleksandar Vučić, Bog mu svako dobro dao, već priprema odgovor na podli podrivački štrajk krava koje odbijaju da daju mleko. “Alo” je pribegao strategiji negiranja stvarnosti, to im je uža specijalnost koju vežbaju već godinama na svim mogućim temama. Oni su obišli jednu i po radnju, slikali pune rafove s mlekom i utvrdili da tajkunski mediji lažu. A građani koji odu do prodavnice i ne nađu tetrapak sa žuđenom belom tečnošću, sami su krivi jer veruju izdajnicima.

I baš kada se činilo da je Boutros Boutros otišao u legendu (nestao u sumraku no zauvijek ostao u našim pjesmama), čovjek se javio. Poslao otvoreno pismo Predsjedniku crnogorskog Parlamenta i, kako se kaže, uzburkao javnost. Obratio se, rekoh li, Boutros Boutros-Ghali takozvanoj crnogorskoj javnosti pismom u kojem apeluje da se odloži izdavanje tvrđave Mamula kompaniji Orascom.

Sa strane gledajući, bili smo opet ona djeca u školskim keceljama, s ekskurzije na Bohinj ili Jajce, ili sa zimovanja na Kozari, na Benkovcu i Mrakovici. Izbliza, neki matorci, koji nastoje svim silama ne pomenuti rat, da bi večer imala smisao. I Amela, Predrag, Olivera, Gordana, Dragan, Amir, Goran, Nataša... svi smo na licima skrivali grč, koji se ne može ugurati iza smijeha na lice, a da lice ne ostari, brzo.

Predizborna kampanja zvanično počinje upravo danas. Iako traje već dugo. Tek sada treba pripremiti tablete za smirenje i štipaljke za nos. Kada bi imali vremensku prognozu za predizbornu kampanju najpreciznija bi bila parafraza još jednog fikcionalnog velikana balkanske političke misli, Radovana III. Namrčilo se nebo s billboarda k'o da će govna da padaju!

Olako smo se, u ime obećane demokratije i kapitalizma odrekli sredstava za proizvodnju koja su bila u našim rukama. Šta je bila tranzicija, ako ne naše razvlaštenje, uništenje naših sredstava za proizvodnju, anihilacija naših sindikalnih prava – naša tranzicija iz proletarijata u prekarijat?

Sasvim očekivano, čim neko počne da viče “porodične vrednosti”, velika je verovatnoća da se ispod pravedničke spoljašnosti i lažnog moralizma krije mračna duša ogrezla u bezakonje. Baš kao što su najglasniji patrioti i ljubitelji svog naroda najčešće beskrupulozni pljačkaši istog tog naroda.

To je Dodikova ideja države - feudalni posjed, gdje stranačka infrastruktura služi za prikupljanje harača iz kojeg najveći dio uzimaju uski porodični krugovi. Što se tiče slobode, on pod tim pojmom podrazumjeva slijepu odanost gospodaru, zahvalnost za najmizerniju nadnicu.

Marko Tomaš i Amar Osim o romantičnom pogledu na nogomet, sentimentalnosti, novinarima, navijačima...

Tako upravo smisao knjige posve jest apostrofiran iz knjige. Ili jezikom evanđelja - Riječ je odvojena od tijela! Tim slijedom - čitanje prethodi pisanju knjige. Prije nego je išta zapisano, već sve je zapisano. Jer, ponovimo, što je zapravo "originalnost"?

Obrazac je uvek isti: proglasiš nešto svetinjom, šta god, a potom svakog ko se drzne da se ne pokloni tvom kumiru razapinješ, difamiraš, mrziš, proklinješ, proglašavaš ga izdajnikom, jeretikom, neprijateljem, autošovinistom, bagrom ljudskom i mirne savesti mu pripremaš odstrel. Bizaran koncept, čak i komičan preko svake mere pristojnosti, ali funkcioniše već hiljadama godina.

Gledajući film Društvo mrtvih pjesnika (1989)

Danas se ljudi boje ljubavi, danas ljudi pišu romane i kvazifilozofske rasprave u kojima se obračunavaju sa ljubalju kao nečim nasilnim i duboko uznemirujućim. Danas ljudi žele sterilnost i bezbolnost. Meni to, pak, liči na opis sobe za eutanaziju, ne na opis idealnog svijeta i života. Ne postoji bezbolno i sigurno, a da je pritom iole vrijedno.

Kako se raspao jezik jedne porodice u jeziku jedne zemlje, na jezike koje svi imenuju po sebi? To je ton. Te ruševine, jezikolupine! Otud i hebrejizirana, jidišovana baka-zavjet, jedina vjernost jest odanost jeziku.Ali, kojem jeziku?

Nemamo nikakvog razloga da budemo ponosni na veliki uspjeh plivačice, treba da osjećamo duboki stid pred djevojčicom. Prošlo je četvrt vijeka nakon rata i ništa nismo učinili da osiguramo bolju budućnost njenoj generaciji. Naprotiv, napravili smo puni krug i vratili se u ratnu psihozu iz devedesetih godina.

Odjednom je HDZ, koji je mostarske ulice u ratnom razdoblju imenovao po ustaškim zlotvorima i doprinio širenju ideologije nesnošljivosti i mržnje, počeo javno osuđivati isticanje nacističkih simbola. I sve to u gradu čije su fasade „ukrašene“ nacističkim i ustaškim simbolima kao svojevrsnim obilježjima teritorija kojeg većinski naseljavaju Hrvati.

Episkop banatski bi malo da puca po učesnicima Evroprajda, rukovodeći se apokrifnom Božjom zapovešću “Ubij bližnjeg svog”, ali mu nedostaje alat da izvrši svoj čovekoljubivi naum. Rešio Hristov sluga da pobije ljude koji mu se ne sviđaju, pa to mirno propoveda pred okupljenim vernicima i sveštenstvom koje prepodobno sluša reči vladičanske, a pristalice ovog neljudskog pogleda na svet dele poziv na ubijanje po društvenim mrežama, uz pokliče oduševljenja, radujući se unapred krvavom piru.

Zemljom kojom su prošli, do kasno u noć gore crkve i kuće onih koji su, odbivši da poreknu autoritet pape, bili ubijeni. Pljačkaše, silovatelje i ubice Dolcino razrješava grijeha. Odrpani, prljavi, sa skorenom krvi jučerašnjih žrtava pod noktima, Dolciniani kleče pred njim. Za čistoga sve je čisto, za kvarnoga i nevjernika ništa čisto nije...

Zašto onda da netko studira književnost, filozofiju...? Kome? Zašto, zaboga? Da bude javna budala bez posla. Katedre prazne. Hegel, Heidegger? Habermas, Cvetajeva, ili Bernhard? Pisac, prdac u zemlji gladnih, polupismenih i nepismenih.

U pokvarenim sistemima poštenje i pristojnost su strana tijela, koje mehanizam odbacuje i ubija. Vladimir Matijanić čitav život posvetio je borbi protiv korupcije. Na samom kraju života uspio ju je ogoliti do zastrašujućeg skeleta