Scenario pljačke u Fabrici duvana Banja Luka je općepoznat: formira se «treće lice» koje iz fabrike matice izvlači krv poput vampira, sve dok krava muzara ne skapa

Koliko puta smo čuli krilaticu «pljačkaška privatizacija», čije zazivanje nije dovelo ni do kakvih pomaka, već daljeg i dubljeg potvrđivanja notorne činjenice da su građani ove zemlje oderani kao zečevi. Međutim, tu problem ne prestaje, jer vaskoliko neznanje istih tih građana, potaknuto licemjernom politikom države što štiti pljačkaše, onemogućava da vidimo kako nas i dalje pljačkaju. Odnosno, onemogućava da spoznamo kako pljačkaška privatizacija jeste uveliko odmakla, ali da su oni, uprkos tome, još uvijek vlasnici najmanje desetak milijardi maraka vrijednog kapitala. Jednostavnije rečeno, država jeste prodala svoj udio u frmama, ali ostale su akcije koje su u vlasništvu radnika (građana), popularno nazvanih «mali akcionari». Ukupan zbir kapitala «malih akcionara» daje narečenu enormnu vrijednost, koju im pokušavaju oteti kupci državnog kapitala uz prećutnu saglasnost i podršku države, koja štiti mešetare i čini sve da svojim podanicima otme iz ruku akcije koje imaju. Primjera je užasno mnogo i u svakom od njih pljačka narodnih dobara je osovina koja pokreće novu pljačku-pljačku malih akcionara. Tek nedavno, ovi višestruko prevareni i oguljeni ljudi počeli su da se udružuju i manje više neuspješno potražuju svoje. Tragično je da upravo oni od države i njenih kriminalaca spasavaju ono što bi država trebalo da štiti. Eklatantan primjer je privatizacija Fabrike duvana Banjaluka, na kojem se vidi kako kupac državnog kapitala nemilosrdno uništava jednu, donedavno, respektabilnu firmu, po receptu veđ viđenom u Bosni i Hercegovini (posebno u Republici Srpskoj) najmanje hiljadu puta.

VELIKI PLJAČKAJU MALE

Državni kapital (55 posto) u Fabrici duvana Banjaluka (FDBL) kupila je firma «Antonić trade» d.o.o. Laktaši, 27.09.2006. godine. Sama po sebi ova prodaja je nelegalna jer je Vrhovni sud Republike Srpske presudom iz 2001. godine utvrdio da je kapital u FDBL smanjen na vještački način. To praktično znači da je udio malih akcionara veći od 45 posto, odnosno da državni kapital u FDBL nije prelazio natpolovičnu vrijednost, te samim tim u tom obimu nije ni mogao biti prodan. Ovu odluku Vrhovnog suda u potpunosti je ignorisala tadašnja Direkcija za privatizaciju RS (sada utopljena u Investiciono – razvojnu banku), kao i ostale entitetske institucije, pa je država prodala i ono što nije njeno. To je tek početak kriminalnog kola, jer se nezakonite radnje, koje sve odreda imaju status teškog krivičnog djela, nastavljaju da redaju u godinama koje dolaze. Kupac se ugovorom obavezao da će u roku od tri godine u FDBL investirati ukupno 4.770.000 konvertibilnih maraka, od čega, naravno, nije bilo ništa. Umjesto milionske investicije iz Zagrebačke fabrike duvana dovučene su stare mašine, koje nikada nisu instalisane u ovdašnjim pogonima, već skupljaju prašinu po kojekakvim skladištima u okolini Banje Luke. Nebojša Antonić, vlasnik «Antonić trade», tvrdi da te mašine vrijede desetak miliona maraka, što je smiješno, jer samo bi idiot dopustio da mu tako vrijedna oprema hrđa u memljivim skladištima. Suština je da se ovdje radi o fiktivnom ulaganju, čiji je cilj prevara države i izvlačenje ekstra profita iz FDBL, a zatim njeno potpuno uništenje kroz stečaj, da bi krešendo ove mafijaške priče bila prodaja atraktivnog zemljišta u centru Banjaluke, gdje se FDBL i nalazi.

DOBITAK PRIKAZAN KAO GUBITAK

Upravo ovaj scenario je na djelu, a hodogram je opštepoznat: formira se «treće lice» koje iz fabrike matice izvlači krv poput vampira, sve dok krava muzara ne skapa. A FDBL je trenutno u fazi skapavanja, jer je parazit «Antonić trade» iz nje izvukao desetine miliona, što se zna. Kada se tome doda i enormni šverc cigareta i alkohola koji se obavlja ispod svodova FDBL, štete po budžet su višestruko veće. Komparacija poslovanja FDBL i «Antonić trade», koji prodaje njene proizvode, najbolje potvrđuje izrečenu konstataciju: FDBL je trenutno zadužena za cijelih cca 1,3 miliona maraka preko vrijednosti ukupnog kapitala firme. Suštinski, FDBL ne vrijedi apsolutno ništa i uz to duguje milionsku svotu. Istovremeno, za ove tri godine koliko je vlasik većinskog paketa akcija (ali ne i cijele FDBL), firma «Antonić trade» bilježi nevjerovatnu ekspanziju, koja se ogleda u dobitku cijelih cca 12 miliona KM i to neto (dobit za 2007. je 8.628.681, za 2008. ona iznosi 2.236.776., dok je u 2009. godini neto zarada 1.886.699 KM).Uz sve ovo, FDBL je firmi «Antonić trade» do početka ove godine bila dužna cijelih 7,6 miliona KM, što znači da je sa današnjim danom ta cifra uveliko premašila deset miliona KM. Na ovaj način stvoren je ambijent u kojem «Antonić trade» može da pokrene stečajni postupak i zahtijeva naplatu svojih potraživanja. Takav potez je neminovnost i on će, bez sumnje, značiti i kraj FDBL, odnosno njenu likvidaciju. Mali akcionari će ostati bez ičega, Antonić će fabriku srušiti, a na zemljištu zaraditi novu desetinu miliona. I to sve uz nesebičnu pomoć izvršne vlasti na čelu sa Miloradom Dodikom.

 

SUKOB INTERESA

Nebojša Antonić je vlasnik 55 posto državnog kapitala u FDBL, a njegova supruga Vesna je predsjednik Nadzornog odbora FDBL, dok mu je otac Ilija predsjednik Upravnog odbora. Na posljednjoj Skupštini akcionara, Antonić je upitan da li se tu radi o sukobu interesa, na šta je on odrečno odgovorio.

 

ALFA

Antonić je jedan od najvećih finansijera zaštirarske agencije «Alfa», koja čini jedan od stubova pretorijanske garde Milorada Dodika. Suštinski, «Alfa» je paravojna jedinica, formirana da u slučaju potrebe zaštiti Dodika. Njen generalisimus je Miloš Čubrilović Čubri, Dodikova senka, dok je glavni operativac Čubrijev kum Velibor Šotra, sitni hohštapler i kriminalac, koji je prije dvije godine nudio svoje usluge SIPI, tražeći da bude oslobođen postupaka koji se vode protiv njega.

 

ŠVERCER

Nebojša Antonić enormno se obogatio švercujući cigarete u ratnom i posebno u poratnom periodu. Na ovim poslovima zaradio je milionske iznose, koje pokušava legalizovati učestvujući u privatizaciji. Zbog toga je i kupio FDBL, ali se nalazi pod strogom prismotrom Dodikovih ljudi, kako on tako i njegovo poslovanje. Glavni «revizor» Antonićevog poslovanja je Šotra, koji kontroliše sve nabavke i novčane transfere, a u FDBL se vodi kao šef obezbjeđenja.

 

PRODAJA CIGARETA ISPOD VRIJEDNOSTI

Vrlo je interesantna poslovna logika Nebojše Antonića: on je tokom prošle godine prodao u Srbiji čak 260 tona cigareta po upola manjoj cijeni. Kako se ne radi o robi kojoj je pri kraju rok trajanja, nema sumnje da je riječ o švercu u koji su umiješane strukture RS, ali i Srbije. Tako je Antonić kilogram cigareta u Srbiji prodavao po cijeni od 2,9-3 evra, iako je njegova cijena nešto veća od 6 evra (12 KM). Samo na ovom poslu iskazan je gubirtak FDBL od cca 900 hiljada KM, a za nevjerovati je da notorni švercer i kriminalac radi na svoju štetu. Uz sve to, on i njegove gorile prijete svakom onom ko se usudi da upita za njegove poslove.

Živnuo Budimir. I to u Konjicu. Briljirao je Živko ponajviše u trenucima kad je mu je šaka dopao Željko Komšić.

Željko Komšić je, ako to netko do sada nije znao, izdajnik hrvatskog naroda. On je MOŽDA Hrvat po rođenju. On treba povući kandidaturu za člana predsjedništva. Na to mjesto treba doći netko čije hrvatstvo nije upitno. Na primjer to bi mogao/trebao biti Martin Raguž.

PREDIZBORNI STATUT

Ćorić. Bešlić. Žepić. Belkić.

Nastaviti niz.

Statut. Mostar. Hrvati. Bošnjaci.

Jedni su ugroženi sada. Drugi su bili ugroženi prije.

Ono što im je zajedničko jeste želja da više ne budu ugroženi. Meni smeta to što ugrožavaju mene i budućnost Mostara. Oni osobno i nisu ugroženi. Njima baljezgarije oko statuta dođu kao partija šaha. To je specifičan team building. Gospoda nikako da shvate da u Mostaru i BiH nisu ugroženi Hrvati, Bošnjaci i Srbi već ljudi. Bešlić nikako da si utuvi u tikvu da nije gradonačelnik Hrvatima nego i drugim životinjskim vrstama, koje obitavaju u turobnom mostarskom zoološkom vrtu.

Izbori su opći, ali mostarski vlastodršci djeluju lokalno, a misle globalno želeći usklađeno i koaliciono, kako i vladaju, dati svoj doprinos uspjehu njihovih partija na predstojećim izborima. Čim izbori prođu statut će biti zaboravljen. I to je, opet, samo jedna u nizu prozirnih gadarija kojima smo izloženi posljednjih dana.

KAD VLADIKA MILE KAŽE DA LAŽEŠ

Kad vladika Mile kaže da lažeš on ti, zapravo, poručuje da se trebaš okrenuti religiji, vratit se u krilo božje. To što ti ne vidiš izgrađenu autocestu ne znači da nje nema. Ima je, ali za to je potrebna vjera. Ako vjeruješ u autocestu, autocesta postoji. Sumnja je grijeh. Amen!

ODOŠE

Avaz Daily objavio je alarmantan podatak. Naime, u proteklih 10 godina više od 50.000 ljudi odreklo se BH državljanstva. Trebalo bi ovu informaciju poslati svim bosanskohercegovačkim političarima. To će ih sigurno zabrinuti. Odoše im glasači, pobogu!

(zurnal.info)

Kao što vidite u vrhu Žurnala, uz pomoć podataka Centra civilnih inicijativa sačinili smo top listu od deset najvećih neradnika među parlamentarcima koje smo, za tu priliku, prozvali banditima. Baner se nije čestito ni zavrtio a već sam dobio, navodno dobronamjeran, komentar da riječ bandit nije najsretnije izabrana, da je to preteška riječ čije se značenje, uostalom, ne može precizno primjeniti na našu desetoricu.

...

Mada imamo preča posla dugo smo vagali koju riječ da upotrijebimo. Bilo je izuzetno maštovitih prijedloga, ali niti jedan od njih nije uspijevao na pravi način dočarati svu raskoš bezobrazluka koja odlikuje deset izabranih.

Tokom svog mandata ti parlamentarci su, nadljudskom koncentracijom u uzdržavanju na kojoj bi im pozavidjeli majstori tantričkog seksa, uspjeli da ne postave niti jedno pitanje, predlože kakvu inicijativu ili amandman! A to im je bio jedini posao za koji su primili 48 plata, u prosjeku od 150 hiljada maraka! I tu nije kraj nezemaljskom bezobrazluku. Bez ikakvog osjećaja krivnje ili stida, isti ti parlamentarci ponovo su se kandidirali za ista ta mjesta!

Kako ispravno nazvati opisani soj ljudi?

...

Znate već kako to biva, kada predugo razmišljate o nekom problemu, rješenje počinje sve više da izmiče. Ponesen naknadnom pameti, pomislio sam da smo zaista pogriješili.

Jer, leksikografske enciklopedije bandite definiraju kao otpadnike od zakona, a zadaća naših junaka je da donose zakone. Ne nalaze se van zakona, nego mogu da ih prilagođavaju svojim potrebama. Također, a to mi je najviše zasmetalo, zahvaljujući šund romanima, banditi su odavno stekli romantičnu auru. Krvavi pohodi šećereni su ljubavnim pričama, a banditi su imali prihvatljiv moralni kodeks.

...

Mnogi ozbiljni pisci bili su fascinirani tim legendama, a u ovom uskom prostoru podsjetiću samo na Michaela Ondaatjea i njegovu knjigu Sabrana djela Billyja Kida. Prevoditeljica Ljiljanka Lovrinčević ovako je objasnila pjesnikovu namjeru: Povijesne osobe i legende postaju znaci jednog iskrivljenog podsvijeta, simboli neke zaostale romantične nostalgije, nečeg perifernog i potisnutog, nagonskog, prirodnog, divljeg, infantilnog, iskrivljenog.

U knjizi je štampan i intervju sa banditom koji je u martu 1881. godine napravio novinar The Texas Stara. Evo prigodnog odlomka.

- Pamtit će me dok je svijeta.

- Ali, kao što će vas pamtiti? Zar ne mislite da već sada mnogi osjećaju da ste moralno vulgarni? Mislim na sve te uredničke komentare o vama...

- Da, ti komentari. Garrettov prijatelj, g. Cassavates, rekao je jednu stvar o komentarima. Rekao je da komentari ne služe ničemu osim da kod ljudi izazovu osjećaj krivnje.

- To je dosta dobro rečeno.

- Da. Je.

...

Što se mene tiče, taj osjećaj krivnje o kojem govori Billy Kid je ono što odvaja izabrane parlamentarce od pravih bandita. Sve ostalo se može opravdati.

...

U svakom slučaju otvoreni smo za vaše sugestije. Dakle, kako precizno nazvati junake naše top liste? Unaprijed hvala.

(zurnal.info)

 

Radnici Polihema traže svoje, policija ih hapsi dok “novi” vlasnici krčme imovinu koju im je država prepustila na milost i nemilost

E, kako bih volio biti Džafer Selimović. Imao bih stan u Neumu, plaću dvije milje i suprugu Zlatu sa uplaćenim doprinosima. I sve bih to imao zahvaljujući Peri Konjevodu. Samoimenovanom direktoru neumskog hotela Stela. Hotela otetog od tuzlanske Poliuretanske hemije i Federacije BiH.

STAN, AUTO, POZAJMICA...

Naime, u junu 2005. godine, direktor i kuhar potpisali su ugovor kojim su odredili da Džaferova plata bude 2.000 KM. I još su se dogovorili da se Džaferu obezbijedi privremena garsonjera, što je obaveza direktora, nakon čega će kuhar i direktor tražiti konačno rješenje. A prijedlog konačnog rješenja je naveden u članu 6. potpisanog ugovora: “Stan Džafer kupuje na kredit, a otplata rata vršit će Džafer s tim ako je to poslovno moguće da stan bude 50:50 Stellin ili Džaferov stan”

I to nije sve. U članu sedam, ugovorne strane su se usaglasile da će “Džaferova žena Zlata 3 mjeseca biti na bolovanju, a potom će Stella uplaćivati za gospođu Zlatu doprinose koji iznose cca 250-300 KM mjesečno”.

I ko sada ne bi poželio biti Džafer S.? Onaj ko ne zna kako živi Luka Konjevod, brat direktora Pere Konjevoda.

U oktobru 2001. godine, „Salus hotel Sella“ d.o.o. Neum, zastupan po direktoru Peri Konjevodu, sa firmom Alfa Vils, zastupanom po Luki Konjevodu, potpisao je ugovor o izvođenju građevinskih poslova u Hotelu. Braća Konjevod su se, naime, pismeno dogovorila da „nepoznati građevinski radovi“ koštaju 58.900,00 KM. Ugovor je sačinjen u dva istovjetna primjerka od kojih je jedan otišao Luki, a drugu Peri. Iskopirani treći primjerak, devet godina kasnije, proslijeđen je medijima.

Ali nije to bilo jedino bratsko poslovanje. Hotel Stela, zastupana po Peri, u avgustu 2000. godine, posudila je 10 hiljada njemačkih maraka Aluplastu, zastupanom po Luki. Pozajmljeni iznos brat Luka je bio dužan vratiti kad bude imao para. Odnosno, kada njemu jedna hrvatska firma koja poslije s Perom isplati poslove koje je Luka radio na Perinom objektu. Nije vam jasno? Nije ni nama!

ZAŠTO DRŽAVNO VIŠE NIJE DRŽAVNO?

A sad spektakl. Pero Konjevod je, zastupajući hotel Stela, 20. januara 2003. godine odobrio „interni kredit“ Tatjani Konjevod. Visina kredita koji je tata odobrio kćerki – nije poznata. No, u dokumentu piše da će Tatjana iskoristiti novac za nabavku osobnog automobila, koji će koristiti i u službene svrhe.

„Početak otplate je 1.6.2003. godine. Mjesečna rata je 100 KM“, piše u ugovoru.

Ipak, vrhunac je dostignut u narednoj tački ugovora: “Počevši od 1.6.2003. godine KORISNIKU kredita se za svaki mjesec proveden u radnom odnosu u hotelu, otpisuje 100 KM“, pišu i potpisuju tata Pero i kćerka mu Tatjana.

Tatjana je, naravno, još uposlenica Hotela Stella. Uredno nije vratila kredit. A i što bi vraćala kada bi tata Pero taj novac, opet, uzeo sebi? Naime, u izvodu iz blagajne Hotela, piše da je 15. oktobra 2008. godine, Pero Konjevod naplatio “drugi dio plaće za listopad” iste godine. Iznos je 6.000 KM. Ili slovima ŠEST TISUĆA KM.

Ali osim Pere, dobro zarađuje i Božo. Božo Šutalo. Član nepostojećeg Nadzornog odbora hotela Salus vila Stella Neum. Boži je, recimo, prije tačno dvije godine, iz blagajne Hotela isplaćeno 1.200 KM. Za članstvo u nepostojećem NO.

A zašto Nadzorni odbor ne postoji? E, to treba pitati premijera Mustafu Mujezinovića i ministra turizma Nevenka Hercega. Oni i njihovi prethodnici pojačani Rešadom Žutićem i Zlatanom Dedićem odrekli su se većinskog državnog kapitala u hotelu vrijednom 20 miliona maraka. Radnici tuzlanske Poliuretanske hemije svog se dijela nisu odrekli. Zato ih i privode ispred zgrade Vlade.

 

FOTO GALERIJA: Faksimili ugovora

{slimbox images/Galerije/neum/1.jpg,images/Galerije/neum/1.jpg;images/Galerije/neum/2.jpg,images/Galerije/neum/2.jpg;images/Galerije/neum/3.jpg,images/Galerije/neum/3.jpg;images/Galerije/neum/4.jpg,images/Galerije/neum/4.jpg;images/Galerije/neum/5.jpg,images/Galerije/neum/5.jpg;images/Galerije/neum/6.jpg,images/Galerije/neum/6.jpg;images/Galerije/neum/7.jpg,images/Galerije/neum/7.jpg}

(zurnal.info)

Uskotračna pruga koju su pompezno otvorili Dodik i Tadić bila je postavljena na asfalt, a šine su uklonjene čim su otišle televizijske ekipe

Nije prošlo ni mjesec dana otkako su premijer Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednik Srbije Boris Tadić, pompezno, u stopu praćeni režimskom medijskom bolumentom, otvorili uskotračnu prugu od Mokre Gore do Višegrada i oživjeli “ćiru”, da bi pruga preko noći nestala.

Ispostavilo se da je vraćanje “ćire” i pruge uskih tračnica, koja je trebalo da poveže Mokru Goru u Srbiji sa Višegradom u RS i doprinese oživljavanju turizma i otvaranju novih radnih mjesta u tom kraju, bila velika prevara i predizborna medijska predstava. Građani Višegrada ostali su šokirani kada su radnici počeli da dižu prugu od stare željezničke stanice, u dužini od 200 metara, koja je postavljena netom prije ceremonije navodnog otvaranja pruge, upriličene 28. avgusta.

- Sa jednom od ovdašnjih firmi sklopljen je ugovor da se pruga završi do 31. decembra ove godine. Šest dana prije dolaska Dodika i Tadića u Višegrad stigla je direktiva da se pruga po svaku cijenu mora postaviti do 28. avgusta. Nije bilo druge, nego improvizovati- šine su postavljene po asfaltu, samo da bi televizijske kamere snimile kako ‘ćiro’ stiže u Višegrad, ispričao nam je jedan od stanovnika tog mjesta, upućen u cijeli slučaj.

Prema njegovim riječima, sada se diže cijela dionica pruge postavljena preko asfalta, u dužini od oko 200 metara.

- Sve je urađeno samo da se Dodik i Tadić uslikaju i proslave još jedan, navodni, zajednički projekat RS i Srbije. Činjenica je da oni na željezničku stanicu u Višegradu uopšte nisu stigli ‘ćirom’, već je stara kompozicija tu dovučena, krećući se tri kilometra na sat, samo da bi bila uslikana, kazao je sagovornik “Žurnala”.

Iako su režimski mediji objavili da su građani Višegrada ovacijama dočekali Tadića i Dodika, istina je da u cijeloj ceremoniji mnogo stvari nije štimalo.

- Bina je bila tako postavljena da su Dodik i Tadić gledali u ‘ćiru’, a sav narod, koji se tu okupio, bio je iza bine i iza Dodikovih i Tadićevih leđa. Možda je riječ o simbolici - da ćemo posle 3. oktobra Dodiku vidjeti leđa, kazao je naš sagovornik.

“Ćiro” u Višegrad neće stići u skorije vrijeme, bez obzira što su ga na dan tamo doveli Dodik i Tadić. Zato simbolike ima i u onome što je 28. avgusta u Višegradu rekao Dodik - političari se mjere po tome šta ostave iza sebe. U Višegradu nije ostavio ništa, osim velike blamaže i štete nanesene postavljanjem pruge za jedan dan. Sve ostalo je nebitno, od Dodikovih priča da je u obnovu uske pruge uloženo 12 miliona konvertibilnih maraka, do pustih obećanja da će za pet do 10 godina biti otvoren zajednički projekat sa Srbijom- autoput od Užica do Višegrada, koji će se kasnije razdvajati u dva kraka prema Romaniji i Trebinju.
S ozbirom na sve, groteskno zvuči i Tadićeva izjava da ima mnogo zajedničkih projekata sa njegovim "drugom Miletom Dodikom", koji povezuju ljude sa ove i one strane Drine.

(zurnal.info)

 

Novi video uradak kućne radinosti korisnika youtubea MrNetfllax pojavio se sinoć na internetu. Magazin Žurnal već je objavljivao video sa pjesmom Dubioze kolektiv u kojoj sviraju animirani likovi domaćih političara. U novom videu instrumenti su zamijenjeni pohlepom.

(zurnal.info)

Iako nisam političar, nervira me kad ljudi uopštavaju i govore da svi političari lažu. To jednostavno nije tačno. Ima među njima čestitog svijeta, pametnih ljudi, brižnih roditelja... Kao i među nama, uostalom. Zaista, ne razlikuju se oni mnogo od nas, to vas photo shop na plakatima zavarava.

Slijedi par primjera za moju tvrdnju.

...

Na javnoj tribini u Banjoj Luci govorio je Silajdžićev savjetnik Damir Arnaut i postavio zanimljivo test pitanje: Koga biste vi nazvali da vam se desi isto što i Ejupu Ganiću? Prije nego što su prisutni mogli ponuditi odgovore, Arnaut je dodao da bi kadrovi Stranke za BiH sve ono što su uradili za Ganića mogli uraditi i za bilo kojeg drugog građanina u BiH.

Istinu kaže čovjek, naravno da bi mogao. Čemu lažna skromnost, Arnaut je ekspert za ustavnopravna pitanja, obrazovan, pametan, elokventan, elegantan. Siguran sam da bi on mogao efikasno i pravovremeno pomoći svakom ko bi se našao u sličnim problemima kao Ganić, ali pravo pitanje jeste da li bi htio?

...

Dr Edin Kulenović se za svoj predizborni plakat fotografirao sa sinom. Radi se o grubom kršenju Konvencije o pravima djece, ali ne treba biti nakraj srca pa Kulenovićev napor posmatrati samo na taj način. Mene je privukao inventivni slogan Zbog njega, kojim doktor poručuje da se kandidira zarad dobrobiti svoga sina.

E tu, Kulenović, bez obzira na kojekakve konvencije, pokazuje da se radi o etičnom ljekaru, koji poštuje izgovorenu Hipokritovu zakletvu. Za razliku od svojih kolega, on je odlučio da ne krije svoje političke namjere, da ne laže ljudima da će se u okviru svojih političkih napora boriti za jedinstvenu BiH. Gledajući nas u oči, sa osmijehom na licu, priznao je da će se boriti isključivo za dobrobit svoje i samo svoje uže porodice, tako mu Veliki Doktor pomogao.

Takvu dirljivu iskrenost moramo cijeniti.

...

Možda vam se čini da nisam uspio prikupiti dovoljno dokaza za svoju tvrdnju. To je zbog toga što nisam upornije i duže istraživao u tom, pozitivnom, smjeru. Kao i mnogi, upao sam u zamku opozicije pa oko sebe primjećujem samo negativne stvari. U pravu je Tihić, ne treba se fokusirati samo na loše strane, treba pokazati i pozitivnu stranu života u Bosni i Hercegovini. Ne treba sumnjati da je atraktivniji jedan dan ratnog profitera od monotone svakodnevnice najamnog radnika sa petlje u Ljubuškom.

(zurnal.info)

Centri civilnih inicijativa (CCI) predstavili su danas mandatni izvještaj o monitoringu rada Parlamenta i Vlade Federacije BiH od 2006. do 2010. godine.

Prethodne četiri godine rada Parlamenta i Vlade FBiH protekle su u vidu nefunkcionalnosti i loše koordinacije te nedostatka vidljivih i dugoročnih poboljšanja kvaliteta života, predstavljeno je izvještajem CCI-a.

Na današnjoj prezentaciji izvještaja glasnogovornica CCI-a Majda Behrem-Stojanov je navela da će četverogodišnji mandat Vlade i Parlamenta FBiH uglavnom biti upamćen po ostavci premijera Nedžada Brankovića, imenovanju Mustafe Mujezinovića, rastućim socijalnim nemirima, otimanju od ugroženih kategorija društva, povećanju vlastitih plaća u kriznom vremenu i sveukupno lošem radu.

Vlada FBiH je realizirala tek 40 posto planiranih zakona. Svi dosad utvrđeni zakoni iz planova rada Vlade FBiH, njih 146, zbirno predstavljaju rezultat koji je trebalo ostvariti u julu 2008., a ne 25 mjeseci kasnije.

Konsultant za monitoring CCI-a Denis Telić navodi da je prethodni saziv Vlade (2002-2006) u mnogim segmentima bio efikasniji od sadašnjeg saziva.

"Prijašnji saziv je održao više sjednica, donio više zakona, a sve to je radio za mnogo manje novca, a građani FBiH su rad ministara i premijera za ovaj mandat platili više od 3.500.000 KM'', objasnio je on.

Od 362 zakona koji su planirani programima Vlade u protekle četiri godine, Vlada je utvrdila 146 (uz prijedloge i nacrte), da bi Parlament Federacije taj broj prepolovio, što je rezultiralo s poražavajućih 21 posto usvojenih zakona, odnosno 71 od 362.

Izvještaj pokazuje da bi Parlamentu FBiH, ovakvim tempom rada, trebalo pet mandata odnosno 20 godina da usvoji zakone propisane jednim četverogodišnjim mandatom.

Monitoring konsultant CCI-a Mersad Avdić je rekao da je Parlament FBiH, prema stepenu realizacije svojih programskih obaveza, bio jedna od najneefikasnijih institucija vlasti u BiH.

''Parlament je u toku svog mandata od planiranog 421 zakonskog akta uspio ostvariti samo 70. To znači da nije realizovao čak 83 posto četverogodišnjih obaveza'', istakao je Avdić.

Dodao je da su parlamentarcima i pored takvog rada, u dobi najtežeg udara finansijske krize i žestokog otpora javnosti, plaće enormno povećane.

Tokom četiri godine mandata Parlament je usvojio 160 zakona, a poražavajući podatak je da se i pored takvog rada od 116 poslanika Federalnog parlamenta nisu ponovo

kandidovala samo 22.

CCI poziva građane da se informišu o dosadašnjem radu ponovo kandidovanih poslanika na stranicama www.vlastibih.com i www.cistparlament.com, te da dobro razmisle i sagledaju moguće alternative za davanje glasa.

 

(Fena)

Preliminarni rezultati petnaestodnevnog monitoringa medija i njihovog praćenja predizborne kampanje u BiH, koje provodi Udruženje BH novinari, pokazuju da tokom ovog perioda nisu ostvareni ciljevi fer i pravičnog izveštavanja te da su evidentirani slučajevi zloupotrebe medijskog prostora, favoriziranja određenih kandidata, kao i parcijalnog a ne sveobuhvatnog i uravnoteženog izveštavanja.

Borka Rudić, koja je govorila ispred udruženja BH Novinari otvorila je konferenciju sa informacijom o još jednom u nizu napada na novinare u BiH.

-Pres konferenciju ću početi time da smo danas imali jedan slučaj prijavljen na liniji “pomoć novinarima” kolege iz Stoca. Dopisnik Dnevnog lista je napadnut i pretučen dok je snimao policijsku akciju. On se trenutno nalazi u Hitnoj pomoći-kazala je Borka.

Kako je kazala Rudić, istraživanje je bilo fokusirano na dva problema. Koliko se primenju standardi VE u predizbornoj kampanji u BiH i primenu profesionalnih etičkih standarda koji su usvojeni od strane medijske zajednice u BiH.

-Mi već dugi niz godina govorimo o izveštavanju koje je bazirano na potrebama građana, međutim prethodni izborni procesi su pokazali da naša predizborna kampanja jeste politička kampanja političkih kandidata. Mediji su zarobljeni u političkim ciljevima stranaka i kandidata i postaju sredstvo u rukama stranaka-rekla je Rudić.

Ovim monitoringom je obuhvaćeno tridest medija u BiH. Dnevne novine, magazini, agencije, tv kuće, uključujući tri javna servisa, privatne televizije i tri portala.

Monitorisano 1460 tv sadržaja. Više od polovine ovih sadržaja su bili dirktni izborni programi. U njima je bilo naglašeno izveštavanje o događajima u kojima su akteri sadašnji dužnosnici, odnosno budući kandidati.

U RS se isključivo pozitivno izveštavalo o učincima sadašnje vlasti, dok se u Federaciji BiH izveštavalo kritički o pojedincima, a pozitivno o favoritima.

Ono što je uočeno, jeste da je između 80 i 90 posto sadržaja nastalo korišćenjem jednog izvora.

Predmet monitoringa takođe su bile 4.422 vijesti iz generalnog servisa, 5.805 tekstova objavljenih u dnevnim novinama, te 429 tekstova iz različitih magazina i 1.362 sadržaja objavljena na portalima.

-Bilo je slučajeva da je po nekoliko kandidata iz jedne partije bilo u jednom medijskom sadržaju. Nema sučeljavanja stavova ili mogućnosti za dobijanje konkretnih informacija-govori Rudić.

Ustrojstvo BiH je prema ovom monitoringu i dalje jako bitna predizborna tema. Nacionalno pitanje

takođe. Kriminal i korupcija je takođe zastupljena u medijskim sadržajima, ali ne onoliko koliko se priča da su ove teme aktuelne. Socijalni problemi su malo zastupljeni i ono što je interesantno, u svega dva slučaja bilo je zastupljeno pitanje spoljene politike.

Jezik mržnje nije bio zastupljen u medijima, ali je bilo izjava koje su bile na granici nacionalizma, verbalnog nasilja nad drugim političkim kandidatima i noivinarima.

Ono što je bilo posebno zanimljivo, a što nije bilo u prethonim medijskim kampanjama jeste uočljivo praćenje rada civilnog društva i konsultovanje eksperata.

Generalna ocena je da se mediji pojavljuju kao puka transmisija, bez ozbiljnih komentara, te bez dovoljno prilika za sučeljavanje stavova, odnosno mogućnosti za dobijanje konkretnih informacija.
Metodologija koja je korištena prilikom vršenja spomenutog monitoringa fokusirana je na preporuke Vijeća Evrope, profesionalne i etičke standarde, te prava i obaveze medija tokom predizborne kampanje, definirane članom 16. Izbornog zakona BiH.

(zurnal.info)

Većina učesnika ovogodišnje Lige prvaka loše je počela sezonu u domaćim prvenstvima. Elitno evropsko nogometno takmičenje jedina im je šansa. Možda malo preambiciozno

Nema mnogo predaha za najkvalitetnije evropske nogometne klubove. Između dva kola grupne faze Lige Prvaka odigrat će najmanje tri utakmice, u prvenstvu i Kupu. Mnogima od njih prijeko je potrebna forma, ali i rezultat.

UVIJEK IMA GORE OD GOREG

Mnogo je klubova koji igraju grupnu fazu Lige Prvaka, koji su u nacionalnim prvenstvima sezonu počeli katastrofalno. Schalke je šampion, o njemu posebno. Na klupi Lyona o koncu visi trener Claude Puel. Ne pobjedi li u subotu na svom Gerlandu vodeći sastav St.Etiennea, ostavka mu ne gine. Posredno je to izjavio i predsjednik Lavova Jean-Michel Aulas.

O sudbini trenera ćemo nakon subotnje utakmice. Protiv vodećeg St.Etiennea nemamo pravo na grešku. Međutim, ako izgubimo moglo bi doći do nereda u klubu – kaže prvi čovjek kluba koji se trenutno nalazi tek na 17.mjestu, sa samo jednom pobjedom u šest odigranih utakmica. Ovo je za Lyon najgori start u prvenstvu u posljednjih petnaest sezona.

Francuzi su prošle sezone bili polufinalisti Lige Prvaka. Sličan start u prvenstvu ima i prošlosezonski finalist Bayern. Bavarci su u prva četiri kola ostvarili samo jednu pobjedu. Sinoć su više sretno nego spretno, u sudijskoj nadoknadi, slavili na gostovanju kod Hoffenheima. Nakon tri kola italijanske Serie A za pobjedu ne zna ni Roma. Ni u Ligi Prvaka nisu bolje startali. Iz Francuske se vratili praznih džepova. Za utjehu bi im mogla poslužiti ona stara uvijek ima gore od goreg.

NEPREPOZNATLJIVI SCHALKE

A to gore od Lyona, Bayerna, Rome....nudi Schalke. Tim iz Gelsenkirchena ima najgori start prvenstva u 106 godina dugoj istoriji kluba. Nakon četiri odigrana kola su posljednji, bez bodova. Posljednji poraz su doživjeli u nedjelju. U derbiju Ruhra, poraženi su na Veltins Areni od ljutog rivala, Borussije Dortmund sa 1:3. Poraženi su i na startu Lige Prvaka. Posljednji put su slavili prije više od mjesec dana, u 1. kolu Kupa Njemačke, savladavši niželigaša Aalena. Karizmatični trener Felix Magath je nakon poraza od Borussije rekao „ovo mi je najteži dan u Schalkeu“. Hrvatski reprezentativac Ivan Rakitić je dodao: Neće nas. A kad te neće onda počinješ sumnjati u sve što radiš. Pitaš se gdje je greška.

KAD SE HOĆE, MOŽE SE

Nije sve tako crno. Ima i pozitivnih primjera. Najbolji je Valencia. Fenomen! Bez kakvih igrača su ostali, a opet pobjeđuju. Ne da pobjeđuju nego imaju stopostotan učinak. U prva tri kola Primere ostvarili su sve tri pobjede i nalaze se na čelu tabele. Pritom, na startu Lige prvaka su očitali lekciju debitantu i u Turskoj slavili nad Bursasporom sa 4:0! A samo ću vas podsjetiti: ostali su bez Davida Ville (Barcelona, 40 mil. eura), Davida Silve (Manchester City,25 mil. Eura), Nikole Žigića (Birmingham, 7 mil. eura), Carlosa Marchene (Villareal, 2,5 mil. eura)...

UJFALUSI „NAGRAĐEN“

I da ne zaboravim. Češki reprezentativac i prvotimac Atletico Madrida Tomas Ujfalusi je nagrađen. Jer,ono što je uradio Lionelu Messiju sankcioniše se zatvorom. Umjesto da od disciplinske komisije španske nogometne lige dobije maksimalnu kaznu od dvanaest utakmica neigranja, on je dobio samo dvije! Nisam u prvi momenat ni bio svjestan pogibeljnog starta nad čarobnjakom. Ali,kad sam vidio sliku... da se naježiš. Ne da je Messi imao sreće, nego je pravo čudo da ga lom nije odvojio od terena na više mjeseci. Kostolomci su, samo u Španiji, u prva tri kola povrijedili Cristiana Ronalda, Sergia Aguera i sada Messija. Što je previše, previše je!

Tim 1.kola Lige prvaka

Metkovćanin Darijo Srna nalazi se u timu 1.kola grupne faze Lige Prvaka. To priznanje donio mu je gol u pobjedi Shakhtara nad Partizanom (1:0). U timu koji formacijski izgleda 4-4-2 u odbrani su još Marcelo (Real), Nesta (Milan) i Bougherra (Gl.Rangers), vezni red čine Culio (Cluj), Fabregas (Arsenal), Janssen (Twente) i Costa (Valencia) dok su u napadu Anelka (Chelsea) i Messi (Barcelona).

(zurnal.info)

„Centralna izborna komisija postupila je nezakonito, kada je produžila rok za dostavljanje izjave o imovinskom stanju 359 kandidata na ovogodišnjim izborima“, smatraju u dobojskom Centru za humanu politiku.

„U ovom slučaju, sasvim je očigledno da nije izvršena zakonska dužnost dostavljanja izjave o imovinskom stanju i da je Centralna izborna komisija bila obavezna izreći propisane novčane sankcije, a ne praviti neprincipijelne kompromise i moliti kandidate na izborima da izvrše svoju zakonsku obavezu“, kaže Momir Dejanović, predsjednik CHP-a i dodaje da CIK nije reagovao „u više slučajeva kada su kandidati na ovogodišnjim izborima dostavljali prazne ili nepotpune izjave o imovinskom stanju.“

U CHP-u smatraju da su ovi postupci CIK-a oštetili budžet za najmenje milion maraka te da su „ohrabreni kandidati i politički subjekti na izborima da se nezakonito ponašaju i pojačana sumnja u nezavisnost i profesionalnost organa za sprovođenje izbora.“

(zurnal.info)

PREDIZBORNO ZIĐANJE

Posljednjih nekoliko dana Mostar se pretvorio u veliko gradilište. Krpe se ceste, postavljaju vodovodne cijevi, ruši se i gradi na sve strane, točnije na obje strane Mostara. Prosto čovjek da ne povjeruje vlastitim očima. Nikako da se naviknem da se u Mostaru gradnja odvija sporo, točnije, intezivira se isključivo pred izbore. Stvar je prosta, intenzivna izgradna pozitivno djeluje na ljude. Čovjek postaje optimističniji, dobija privid prosperiteta te se lagano uljuljka u tu građevinsku iluziju, misleći kako živi u gradu koji cvjeta, raste i razvija se.

Najradikalniji primjer predizborne građevinske opsjene je muzička škola na Musali. Svaki dan prolazim preko Musale i mogu potvrditi da je škola u potpunosti obnovljena još prije nekoliko mjeseci, ali sa skidanjem skela i zaštitne ograde sa zgrade se čekalo sve do pred izbore, točnije do prije pet dana i predizbornog skupa SBiH(rečeni skup sam pominjao u prošlom dnevniku kampanje). Mislim, ok, jesmo budale, ali baš tolike!? E, to mi nikako ne ide u glavu.

GOS'N NEPRIRODNI

Ogromni dlanovi te povelik trup na koji je nasađena sićušna glava. Poznavatelji američkog underground stripa u ovom bi opisu odmah prepoznali stil Roberta Crumba. Upravo tako izgleda jedan od najpoznatijih Crumbovih likova, gos'n Prirodni. Da sam na mjestu Sefera Halilovića tužio bih ljude koji su mi dizajnirali predizborni plakat. Sefer, pogotovu na jumbo plakatima, izgleda upravo kao jedna od kreacija Roberta Crumba. Kad bi mu obrijali glavu te dodali djedmrazovsku bradu, Sefer bi mogao proći kao brat blizanac Gos'n Prirodnog. Ipak, za jednog ozbiljnog čovjeka, i ovakav plakat je već previše.

JOŠ GRAĐENJA

Volio bih da mi netko javi koju je to državu, u prošlosti, izgradio SDP Zlatka Lagumdžije. Tražio sam je u povijesnim leksikonima i udžbenicima, ali ta se država nigdje ne spominje. Ostaje nejasno što to SDP ima namjeru ponovno izgraditi. Ako je riječ o Jugoslaviji, što mi zvuči kao jedino logično rješenje ove SDPovske zagonetke, mišljenja sam da pate od ozbiljnog oblika državotvorne retardacije. Ako pak nije riječ o Jugoslaviji, onda naprosto nemaju pojma što pričaju. Prost čovjek bi rekao da bulazne. Doduše, to nije samo njihov problem.

(zurnal.info)

Zajebano jeste. Ali nema izgovora ni za apstinenciju ni za glasanje koje vodi nastavku istog ili još gorem

Normalan čovjek ovdje može jedino da poludi.

NO HOPE, NO FEAR

Izbori koji nam se približavaju najteži su do sada. Ne zbog sveprisutne nacionalističke retorike, govora mržnje, pa čak ni novih ratnih prijetnji koje stoje iza secesionističkih ambicija koja se prodaju nikad denacifikovanoj svjetini (uz komično-cinično ponavljanje, radikalnih destruktora društva i države, izetbegovićevske ublehe da „rata neće biti“ – valjda da bi se sutra, u „novom Hagu“, mogli, kao Karadžić danas, braniti da su oni uvijek bili za mir i „demokratsko razdruživanje“, te su za rat „logično“ krivi „oni drugi“). Ovi izbori su najteži do sada, zato što više nema iluzija da je (istinska) promjena moguća. Promjena u smislu suštinskog zaokreta, koja će tamnovilajetski (vječni?) vakoom pretvoriti u čvrsto tlo pod nogama. Zaustaviti to nepodnošljivo lagano propadanje u bezdan, makar samo u toj mjeri da konačno dodirnemo dno tog prokletog ponora, za koje nas svako malo obavještavaju da je dotaknuto, mada se svaki put ispostavi da se nije radilo o čvrstom tlu nego samo o još jednom u nizu oblaka od sapunice, koji nam se u sljedećem trenutku rasprsne pod nogama.

Upravo u toj priči o gubljenju iluzija krije se i odgovor na pitanje izvora nepovjerenja prema najjačoj opozicionoj stranci u BiH (i odbojnosti prema njenom neprikosnovenom lideru) kao i siline napada na apsolutističkog vladara u, za pljačku, još boljem dijelu BiH, od strane onoga što, u nedostatku adekvatnog termina, još, po inerciji, zovemo „nezavisnim medijima“.

Ni jedan ni drugi nisu izuzeci (u negativnom ponašanju i efektima svojih vlastodržačkih momenata) na ovdašnjoj političkoj sceni, od uvođenja višestranačja do danas, ali su obojica (i stranke kojima su na čelu) bili (i jesu) teško razočarenje za sve koji su od njih očekivali tu radikalnu(!) promjenu nabolje.

A upravo to razočarenje i neispunjenje (pokazalo se nerealnih) želja i jesu temelj ostrašćenim atacima – naprosto, od dva zla uvijek negativnije reagujete na ono koje niste očekivali i koje je došlo od strane od koje ste očekivali suprotno ponašanje, makar to zlo bilo neuporedivo manje od onog drugog, s kojim ste pouzdano računali.

REVOLUCIJA JE PROŠLA MIMO BARIKADA

SDP je (svojevremeno) na vlast došao ne promjenom ideološkog opredjeljenja mase, njenim odustajanjem od desničarskog etno-religijskog kolektivizma i priklanjanju ideji „građanske ljevice“, nego zato što je masa htjela da neko plati za neviđenu pljačku, siromašenje naroda, korupciju i nepotizam, uništavanje zemlje i nasilje koje su nad njom provodili dotadašnji vlastodršci i njihovi partneri. Masa je htjela „krv“. Odnosno, hapšenja, suđenja i zatvaranja. Čistku! Nikakvu demonstraciju „normalne, odgovorne, konstruktivne vlasti“, nego promptni „prekonoćni“ čvrstorukaški obračun, revolucionarnu pravdu, odnosno domaću političku verziju Visokog predstavnika, sa svim njegovim nikad u potpunosti primjenjenim apsolutističkim moćima (uzgred, nus pojava međunarodnog prisustva u BiH je upravo održavanje sklonosti mase brzim, totalitarnim rješenjima).

SDP joj to, međutim, nije dao. Da li zato što i nije mogao (jer nije držao sve poluge vlasti u svojim rukama i što je bilo premalo vremena) ili zato što nije htio (da ga ne bi optužili za restauraciju komunističkog totalitarizma i narušili imidž „moderne građanske ljevice“, koja nit smrdi nit miriše) ili zato što se uplašio (kad je vidio s čim se treba uhvatiti u koštac i da treba rizikovati da postaneš Đinđić prije Đinđića) potpuno je nebitno. Glasači mu to nikad nisu zaboravili.

To razočarenje je bilo tako duboko da je utisnuto u kolektivnu podsvjest i već godinama funkcioniše na nivou potpuno iracionalne odbojnosti prema jedinoj kakvoj-takvoj alternativi postojećem stanju. Čemu su naravno, samo dodatno doprinijeli partijska zatvorenost, arogancija, izostanak elementarne samokritičnosti i nužnih unutrašnjih promjena i sklonost obračunima sa ideološki joj bliskim i sklonim intelektualno-medijskim krugovima, koji pokažu volju za „konstruktivnom kritikom“, odnosno hronična nesposobnost da oko sebe okupi sve društvene snage koje su otvoreni protivnici postojeće kleronacionalističke kleptomanske vlasti.

ŠOKIRAŠ ME, MAJKE MI

Razočarenje SNSD-om je koliko slične toliko i drugačije prirode. Sličnost je u iznevjerenim očekivanjima onih koji su u SNSD-u i njenom lideru, godinama, vidjeli građansku, demokratsku alternativu vladajućem softfašizmu entiteta izgrađenog na temeljima armiranim kostima žrtava masovnih zločina. Za razliku od SDP-a, SNSD, međutim, one koji su priželjkivali pozitivnu promjenu u društvu i državi nije razočarao nedovoljnom količinom te promjene (što je glavna zamjerka vlasti Alijanse, koja nije shvatila stepen nestrpljivosti građana), nego svojom apsolutno nevjerovatnom transformacijom, i makijavelističkim gaženjem po samom sebi (svojoj prošlosti, proklamovanoj orijentaciji, tuđim predstavama o sebi, imidžu, nadama i očekivanjima), odnosno podređivanjem svega cilju da se dođe i održi na vlasti (a onda ta vlast iskoristi da bi se popljačkalo još ono malo što je ostalo iza prethodnika). SNSD, i njegov lider, su se, naprosto, pretvorili u svoju suprotnost i, zarad vlasti i pljačke, postali upravo ono čemu su godinama poslije rata bili proklamovana alternativa – klerofašistička mafija opasnih namjera.

SNSD, koji je, praktično do posljednjih opštih izbora, slovio za najpoželjnijeg saveznika SDP-a na demontiranju postojećeg sistema, otišao je tako daleko da njegov prethodnik („sanaderizovani“ SDS Dragana Čavića) danas izgleda kao nedostižna, utopijska projekcija „bolje prošlosti“.

„Kog su guje jele taj se i guštera boji“, kaže narodni mudrac. Upravo traumatično iskustvo sa SNSD-om, dodatno stvara zabrinutost povodom, već neko vrijeme primjetnog, SDP-ovog posezanja u „patriotski“ repertoar bošnjačkih softnacionalista. Koje, uz neshvatljivo odustajanje od borbe za radnička prava (i borbe za pravo na rad!), koja je svedena na iritantne demagoške floskule (jer, nije to predizborna, nego životna tema i prostor za stalni, ozbiljan, naporan, posvećen rad i borbu), ostavlja zjapeću rupu na ljevici (jer jeste da mi živimo u vremenu vladavine etiketa, ali etiketa ne može nadomjestiti sadržaj – uostalom, to su evropski socijalisti već objasnili Miloradu Dodiku i bilo bi tragično da to sutra budu prisiljeni objašnjavati i Lagumdžiji).

BANDIERA ROSSA

SDP ima sreću, a građani BiH nesreću, da u ovom trenutku nema pretendenata za popunjavanje upražnjenog prostora, pa će po inerciji, vjerovatno, pokupiti glasove s njega. Ne nudeći mu ništa. Nego se opasno igrajući dodikovskom vatrom, najavom saradnje sa bošnjačkim nacionalistima, zarad namjere da se ponovo dočepa vlasti.

Izostankom radikalne kritike vlasti (motivisanim vjerovatno potrebom nezamjeranja nijednom eventualnom postizbornom partneru), neradom u tradicionalnoj (radničkoj) bazi, odbijanjem da se stavi na čelo antivladinih protesta i da ih i sam organizuje i usmjerava, odbijanjem, u suštini, da bude zaista ono za šta se predstavlja - stranka ljevice - SDP, zapravo otvara vrata novoj (bošnjačkoj) desnici. Političkim snagama koje se predstavljaju kao alternativa, kao nešto novo (što može donijeti bolju budućnost) a ustvari su remake najgore prošlosti, pokušaj restauracije kleronacionalističkih pokreta iz devedesetih i kloniranja Dodika među Bošnjacima. Jer, ako se radničkim pravima i masom ne bavi ljevica, onda otvara beskonačno polje fašisoidnoj desnici. Nacional-socijalističkoj. Što samo povećava teret zamjerki na leđima SDP-a.

SDP i SNSD su, upravo zato što su nekad bili percipirani kao alternativa nacionalističkoj mafiji, razočaravši (svaki na svoj način!), postojećim stanjem nezadovoljni dio javnosti, zapravo, najodgovorniji za širenje razorne, defetističke filozofije „Svi su isti“, koja rezultira ogromnom apstinencijom upravo onog dijela biračkog tijela koje bi moglo donijeti promjene i samoamnestiranjem od odgovornosti glasača koji na vlast dovode kriminalnu bandu, vođeni nekim sitnim interesima (jer ne treba potcjeniti masovnu korupciju koju vlast provodi nad različitim kategorijama ovdašnjeg stanovništva, kao ni pohlepu onih „novih imena“ koji pod „promjenom“ podrazumjevaju tek zamjenu guzica u foteljama).

Ali... za koga, recimo, da glasa birač u RS-u, nesklon malim partijama koje nemaju nikakvu šansu za pobjedu, u sukobu SNSD-a s jedne i SDS-a i Radikala, s druge strane? Ili birač u Federaciji suočen sa optužbama vrha SDP-a, upravo za kriminalna djela zbog čije je sveprisutnosti u redovima aktuelne vlasti, upravo i želio da ga vidi na vlasti?

FIGHT FOR YOUR RIGHT

Zajebano jeste. Ali nema izgovora ni za apstinenciju ni za glasanje koje vodi nastavku istog ili još gorem.

I jedno i drugo čini vas suodgovornim za sve što će se desiti. Pa, ako već ne možete ništa promijeniti, bar sa sebe zbacite taj teret odgovornosti.

Uvijek postoje stranke i likovi koji su drugačiji. (Kao što npr. postoji muzika za odabrane. Koju nikad nećete čuti u kafanama ili na stadionima, ali u njoj možete uživati u mraku svoje sobe i o njoj razmjenjivati utiske sa ljudima sličnim sebi, na koje naletite na najneočekivanijim mjestima.)

Ponoviću (po ko zna koji put) – borba, a ne pobjeda treba biti cilj. Boriti se, bez nade u pobjedu, za cilj koji vrijedi i koji je vaš, bolje je od bilo kakve pobjede sa ciljem koji ste prihvatili samo da bi ste bili „pobjednik“. Šta je pobjeda a šta poraz u takvoj situaciji u najmanju ruku je relativno.

 

Predstavnici Centara civilnih inicijativa (CCI) saopćili su danas da Narodna skupština i Vlada Republike Srpske završavaju četverogodišnje mandate bez značajnih rezultata, osim u dijelu primanja poslanika i ministara, gdje su ovi drugi za protekli mandatni period “inkasirali” pojedinačno minimalno po 150.000 KM, bez raznih dodataka i povlastica.

Uime CCI-a Željko Ninković je na pres-konferenciji u Banjoj Luci iznio podatke da Vlada RS-a od 2008. kontinuirano smanjuje obim planiranih aktivnosti, te da je taj obim u odnosu na prije dvije godine manji za bukvalno četvrtinu.

“Porazno je da smanjenje obima planiranih aktivnosti nije dovelo do povećanja nego čak do izvjesnog smanjenja procenta njihove realizacije. Vlada RS-a je, naime, nakon 64-postotne realizacije u 2007. godini, u 2008. imala realizaciju planiranog od čak 88 posto (što je bio izuzetan rezultat u okvirima sveopće neefikasnosti institucija u BiH), da bi nakon 85 posto u 2009. godini (u kojoj je tako visok procent ostvaren samo zahvaljujući 20-postotnom smanjenju obima plana, u odnosu na prethodnu godinu), u zadnjoj godini mandata, nakon osmomjesečnog presjeka stanja ova realizacija bila na nivou od 63 posto”, saopćio je Ninković.

Ukupno, za četiri godine mandata, Vlada RS-a je planirala 448 zakona, a uspješno je realizirala 306, što znači da joj je, po godišnjim planovima, ostalo nerealizirano više od četvrtine planiranog – ili 142 zakona.

Kabinet Milorada Dodika nije ispunio ciljeve iz Građanske platforme, koji predstavljaju spisak problema koji su građani pred prošle izbore označili kao svoje najznačajnije.

Tek pet posto mjera kojima se bavila Vlada ima značajnije veze sa zahtjevima iz Platforme.

“Logična posljedica toga je stanje u kome živimo. Najniža penzija u RS-u je i dalje 160 KM. Nezaposlenost je alarmantna. Siromaštvo sveprisutno. Javna potrošnja kontinuirano raste. Strana ulaganja su i dalje uglavnom na nivou obećanja. Pomoć mladima neadekvatna. Korupcija razjeda društvo. Zaostatak za zemljama okruženja sve veći, a EU sve dalja”, upozorio je Ninković.

Iznio je i podatak da Ministarstvo zdravlja RS-a ni nakon četiri godine rada i planiranja nije usvojilo zakon o socijalnoj zaštiti i zakon o zdravstvenom osiguranju, te da Ministarstvo za ekonomske odnose i koordinaciju RS-a nije spremilo nijedan zakon, a Ministarstvo za izbjeglice je imalo jedan zakon u proteklom mandatu.

Pored svega toga, ministri su za svoj rad u prethodne četiri godine inkasirali minimalno po 150.000 KM (bez raznih dodataka i povlastica).

“To su cifre o kojim obični građani, radnici i penzioneri (a o nezaposlenima da i ne govorimo) mogu samo sanjati. A kad ih uporedimo s minimanom penzijom ili sa davanjima za tuđu njegu i pomoć licima u stanju potrebe, koja iznosi 41 KM, postaju ogledalo bahatosti i socijalne neosjetljivosti vlasti. Jedna mjesečna ministarska plaća iznosi koliko davanja za 7 i po godina za tuđu njegu i pomoć licu u stanju potrebe”, uakzali su predstavnici CCI-a.

I četiri godine mandata još aktuelnog saziva Narodne skupštine RS-a, navode u ovoj nevladinoj organizaciji, protekle su u potpunoj podređenosti Vladi i njenom tempu rada, što je presudno utjecalo na slabo ispunjavanje planiranih obaveza parlamenta, tokom kompletnog ovog perioda.

Ispunjenost planiranih obaveza, u zakonodavnoj sferi, tako se kretala od 44 posto u 2007., preko 58 posto u 2008. i 51 posto u 2009., do 61 posto u 2010. godini.

“Porast procenta realizacije, međutim, nije rezultat povećanja opće efikasnosti, nego kontinuiranog smanjivanja obima planiranih obaveza, koje su u 2010. godini gotovo prepolovljene u odnosu na 2007.”, naveo je Ninković i dodao da je Narodna skupština RS-a, naime, sa 147 u 2007., preko 135 u 2008., 102 u 2009. godini, broj planiranih zakona u 2010. godini svela na svega 85.

Pri tome je svaki naredni plan bio velikim dijelom baziran na prethodnim propustima u radu, odnosno neispunjenim planiranim obavezama iz prethodnog perioda.

O odnosu parlamentarne većine i manjine u NSRS najbolje govori podatak o procentu prihvaćenih amandmana. Naime, u proteklom četverogodišnjem mandatu entitetska skupština je usvojila 89 posto amandmana pozicije ili 448 od 502, dok je opoziciji uvaženo tek 17 posto - 129 amandmana od 747 podnesenih.

Registrovan je i drastičan pad u aktivnosti poslanika u sferi postavljanja poslaničkih pitanja – u odnosu na prethodnu godinu broj je gotovo prepolovljen.

U 2010. godini zabilježeno je da čak 14 poslanika nije postavilo nijedno pitanje prema predstavnicima izvršne vlasti.

Ponašanje neprimjereno predstavnicima Skupštine i Vlade, koje uz to predstavlja i kršenje poslovnika o radu, sve četiri godine je prisutno na skupštinskim zasjedanjima: od dobacivanja, preko najprimitivnijih uvreda, do prijetnji.

I na kraju mandata aktuelnog saziva, stoji podatak, da do kršenja Poslovnika o radu NSRS nikako nije dolazilo od strane poslanika DNS-a, PDP-a, SDA, SDP, S BiH i SP.

 

(Fena)

 

 

 

Političke partije za oglase u elektronskim i štampanim medijima do sada utrošile oko 700.000 KM, a procjenjuje se da će za bilborde biti potrošeno oko 2 miliona KM

 

Političke partije u Bosni i Hercegovini dnevno potroše oko 65 prosječnih plata na predizbornu kampanju, rezultati su posljednjeg istraživanja Transparency International BiH za prvu sedmicu predizborne kampanja. Transparency je pratio troškove deset političkih partija i došli do rezultata da su SNSD i SBiH do sada potrošile najviše novca.

“U prve dvije sedmice kampanje SNSD je za oglašavanje u elektronskim i štampanim medijima, te pripremu spotova i oglasa, utrošio oko 180.000 KM, a SBiH oko 165.000 KM. Stranka za bolju budućnost BiH (SBB BiH) utrošila je oko 140.000 KM u istu svrhu, dok je u slučaju Socijaldemokratske partije (SDP) taj iznos oko 120.000. Procijenjeno je da su stranake koje su učestvovale u istraživanju u prvoj polovini kampanje zajedno potrošile oko 700.000 KM. Iz ovoga se zaključuje da su stranke dnevno trošile oko 50.000 KM, što je u stvari oko 65 prosječnih mjesečnih plata u BiH”, rezultati su monitoringa.

Za procjenu utrošenog novca korištene su prosječne tržišne cijene zakupa medijskog prostora, kao i usluga pripreme promotivnih materijala. U ovo istraživanje uključeni su samo najzastupljeniji elektronski i štampani mediji u BiH, dok usljed nedostatka resursa i kapaciteta, nisu pokrivene radio stanice niti vanjsko oglašavanje, pa stoga ovi podaci predstavljaju samo mali dio ukupno utrošenog novca.

Najzastupljeniji oblik oglašavanja političkih partija je vanjsko oglašavanje, odnosno plakati i bilbordi, pa se na osnovu broja oglasnih površina i njihove cijene procjenjuje da će za ovaj vid oglašavanja stranke tokom kampanje ukupno utrošiti oko dva miliona maraka.

“Poredeći situaciju u FBiH i RS, zanimljivo je da su u FBiH stranke približno izjednačene u pogledu troškova, dok je u RS SNSD ubjedljivo najviše utrošio, pa se čak u medjima ne oglašava niti jedan drugi kandidat za predjsednika ovog entiteta osim Milorada Dodika. Ponovo prisutna praksa po kojoj stranke na vlasti troše najviše sredstava za predizbornu kampanju i samim tim imaju najagresivnije kampanje. Takođe, TI BiH da će pomenuti iznosi biti mnogo veći u ostatku kampanje, s obzirom na to da najvažniji dio kampanje tek slijedi. ”, kažu iz TI.

Iz TI BiH kažu da će i u ostatku kampanje nastaviti izvještavati javnost o troškovima oglašavanja stranaka, te pratiti sve eventualne nepravilnosti u finansiranju kampanja.

“S tim u vezi je važno spomenuti da je TI BiH, povodom sporne kampanje Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH, podnio prijavu Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo protiv gospodina Vahida Heće za zloupotrebu položaja, kao i prigovor Centralnoj izbornoj komisiji radi kršenja Zakona o finansiranju partija. Pored toga, TI BiH će nastaviti sa traženjem informacija o spornoj kampanji, jer iako je gospodin Hećo na kraju saopštio da je kampanja finansirana od strane pojedinih kompanija, još uvijek nije poznato po kojem osnovu su te kompanije učestvovale u finansiranju kampanje, na koji način i koja agencija je odabrana za sprovođenje kampanje, te koliko je novca utrošeno na samu kampanju”, kažu iz Transparencyja.

(zurnal.info)

Video Ovo je istina koji se pojavio prije nekoliko dana na facebook grupama potpuno je drugačiji od svih predizbornih videa koje smo do sada imali priliku vidjeti. Iako je neobično dug za predizborni spot, ovaj video podsjeća na najbolje radove svjetski priznatih marketinških firmi. Vjerovatno i zbog toga što na desetine takvih videa na razne teme već postoji na internetu. Iz SDP-a, čiji se logo pojavljuje na kraju, kažu da je spot rađen za njihovu internu upotrebu prije više od godinu dana.

- Nikada nije planirano da ovaj spot puštamo u javnosti ali ga je neko postavio na internet – kažu iz SDP-a.

Kako je na kraju iskorištena originalna i odlična ideja možete pogledati u videu.

(zurnal.info)

Što su bliže izbori, sve je više ljudi oko mene koji su “odlučili da ne glasaju”. Užasava me to i stalno imam potrebu da zaustavljam jezivu lavinu defetizma i tjera me da tražim vakcinu protiv epidemije predizborne depresije. Seruma u vidu argumenata sve je manje. Ljudi su postali otporni na ubjeđivanja kako je glasanje vrhovna civilizacijska tekovina. Više i ne reaguju na ubjeđivanja po principu “ako ne glasaš to je kao da si dao glas ONIMA KOJI SU NAM UNIŠTILI PRETHODNE ČETIRI GODINE”. Kriminalna vlast je dovela relativiziranje do savršenstva. Nevladine organizacije, kao nikada do sada, na dnevnoj osnovi izbacuju podatke o nemjerljivim količinama nerada, javašluka, laži i korupcije. Pokvarena vlast ima samo jedan odgovor: Nije to baš tako, to mediji šire negativnu energiju. I gotovo! Narod sluđen, a kakav bi bio, ne zna kome da vjeruje. Ljudi se gube u masi informacija s jedne i šarenilu imaginacija s druge strane. U šizofreničnoj atmosferi mnogi smatraju kako im je jedini izbor da ne izađu na Izbore.

No, prije nego što se definitivno odlučite na demokratsko samoubistvo zamislite situaciju da živite u trošnoj kući koja prkosi svim zakonima statike. Svako malo vam dolazi inspekcija i traži da uradite potrebne popravke ili će vam se krov sručiti na glavu. Skrušeno obećavate kako ćete sve popraviti do njihovog narednog dolaska. Šta više, vjerujete vlastitim obećanjima. Vaš jedini problem su majstori. Iz sezone u sezonu birate majstore a kuća je sve trošnija i trošnija. Zadnji put ste odlučili da vam pola kuće odradi onaj majstor iz Laktaša. Sve je govorilo u njegovu korist. Zlatne ruke, preporuke iz inostranstva, idealan izbor. Sve super dok meštar nije uzeo stvar u svoje ruke. Svako malo nešto fali: nema materijala, nestala bušilica, jedan dan dođe, drugi ne dođe... Cijena rada se nekoliko puta povećavala sa izraženom tendencijom rasta. Kvadrat vaše devastirane kuće već je dostigao vrijednost kvadrata poslovnog prostora na Menhetnu. Mjeru je prevršilo kada je rekao da bi bilo najbolje ako bi kuću podijelili popola. I dok se bavite dokazivanjem vlasništva vaš kredit se topi. Najrađe bi ga zatjerali u 101... ali kasno, čovjek se odomaćio dok se vaša kuća raspada, ciglu po ciglu.

Ni u drugom, većem dijelu gradilišta nije bolja situacija. Istina, jedni te isti majstori se motaju okolo već dva'est godina, ali zato ste sami krivi. Neodlučni ste. Svaki put kada namjeravate da nešto promijenite oni vam slože priču: Vidiš kako oni tamo majstori hoće da vam podijele kuću, da vam ukradu vaše stoljetno ognjište, al ne brinite, mi smo tu – držimo ih na oku. Drugi, opet, svako malo dođe s pričom kako morate izmijeniti elektro instalacije, kao ima on jarana koji to vrlo dobro radi, on će to najbolje napraviti, neće vas ništa koštati njegov materijal, njegove ruke... Treći nešto vrte nasitno, kradu vam eksere, do sada ste potrošili materijala za dva nebodera, duplo naplaćuju radne sate... Četvrti nemaju pojma o svom poslu, tu su samo da uzmu dnevnice... I tako vrijeme prolazi, kuća vam se urušava i svakim danom ste sve više na ulici bez šanse da osjetite davno zaboravljenu toplinu vlastitog doma.

No, vi ste odlučili, nećete više majstora, dosta vam je prevara, neće vas više niko praviti magarcem... Ovaj puta ste definitivno odlučili da vam majstore bira neko drugi.

Ili možda niste?

(zurnal.info)