Danas je 15 godina otkad je Tribunal u Haagu (ICTY) podigao optužnice protiv bivšeg predsjednika Republike srpske Radovana Karadžića i bivšeg zapovjednika Vojske RS-a generala Ratka Mladića

Prvu optužnicu protiv njih ICTY je podigao 25. jula 1995. za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Četiri mjeseca kasnije taj sud podigao je drugu optužnicu za zločine u Srebrenici, koja Karadžića i Mladića tereti za genocid i zločine protiv čovječnosti, počinjene nakon što je Vojska RS-a zauzela taj grad.

Glavni srbijanski tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević izjavio je kako se potraga za bivšim zapovjednikom vojske bosanskih Srba Ratkom Mladićem nastavlja bez obzira na zahtjeve obitelji toga haškog optuženika da ga se proglasi mrtvim.

"Mi radimo i dalje i ne bavimo se onime što radi obitelj Mladić koja drži Srbiju kao taoca", izjavio je Vukčević.

Srbijanski tužitelj je istaknuo kako se provjera svaka tvrdnja i navod o tome gdje bi se Mladić mogao skrivati te je podsjetio kako je i glavni haški tužitelj Serge Brammertz u svom posljednjem izvješću o suradnji Srbije s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju jasno konstatirao kako je Mladić živ.

Komentirajući zahtjeve Brammertza da srbijanski Akcijski tim za za uhićenje ratnih zločinaca promijeni način na koji se do sada tragalo za Mladićem i Goranom Hadžićem, Vukčević je istaknuo kako je nakon promjena u sastavu tog tima pokazana jasna volja da se preostali bjegunci uhite i izruče ICTY-u.

"To je prije svega interes Srbije ali i regije", kazao je Vukčević. "Dvadeset i četiri sata dnevno tragamo za Mladićem i Hadžićem", tvrdi srbijanski tužitelj.

Odgovarajući na pitanje što njegovo tužiteljstvo poduzima u svezi slučaja "Sisak", odnosno zločina počinjenih nad srpskim civilima u tome gradu, Vukčević je kazao kako je taj predmet otvoren na temelju prijave jedne osobe koja je u tom gradu izgubila svoje najbliže.

"To je jedan od rijetkih slučajeva u kojemu još nismo izravno surađivali s kolegama u Zagrebu, što nikako ne znači da se neće ukazati potreba da nam dostave potrebne informacije jer smo do sada međusobno razmijenili 28 predmeta", kazao je Vukčević pojašnjavajući kako je suradnja Tužiteljstva za ratne zločine Srbije i Državnog odvjetništva Hrvatske prethodila sporazumu o ekstradiciji što su ga dvije države nedavno potpisale.

(Fena)

Nakon vrlo direktne i snažne Ničije zemlje i suptilnog, arthaus Pakla, Tanović je napravio film za publiku, koji tu istu publiku ne potcenjuje i ne podilazi joj

 

 

 Kad je Danis Tanović 2002. godine dobio Oskara za najbolji film van engleskog govornog područja za Ničiju zemlju, to je za mnoge bilo veliko iznenađenje i reditelj je preko noći postao zvezda svetskog glasa. Usledio je nepravedno potcenjeni i zanemareni Pakao po scenariju Kšištofa Kišlovskog i Kšištofa Pješeviča, i veoma slab triler Trijaža sa Kolinom Farelom. Film Cirkus Columbia čijom je svetskom premijerom u petak uveče otvoren 16. Sarajevo Film Festival označava Tanovićev povratak domaćim (i ratnim) temama.

Nestanak amajlije

Radnja filma je smeštena u malo hercegovačko mesto blizu Čapljine u leto 1991. godine. Divko (Manojlović) se vraća posle 20 godina iz Nemačke, crvenim mercedesom i sa mnogo mlađom budućom suprugom Azrom (Stupljanin). Pun para, došao je naoštren da se svima osveti i da izbaci iz svoje kuće ženu Luciju (Furlan) a 19-godišnjeg sina Martina (Ler), kog je poslednji put video kad je bio beba, pokušaće da zadrži uz sebe. U pozadini priče su događaji koji će se pretopiti u krvavi balkanski sukob i odrediti sudbinu junaka.

Tanović je vrlo precizno i uverljivo postavio priču i likove. Divko je pobegao iz Jugoslavije jer mu je, zbog oca ustaše, pretila smrt. Vlast se promenila i sada gradićem vlada prohrvatski nastrojeni gradonačelnik Ivanda (Štrljić) a pukovnik kasarne JNA, Srbin Savo (Goncić) pokušava da mu se suprotstavi. Dakle, stvorila se prava klima za Divkov povratak, samo što je on došao potpuno nesvestan opasnosti koja stiže. Azri je obećao razvod sa Lucijom, ali o tome najmanje razmišlja. Potpuno je opsednut slatkim ukusom osvete, i sa toga će mu misli skrenuti samo nestanak njegovog crnog mačka i lične amajlije.

S druge strane, Lucija je tvrda žena, zauvek ranjena Divkovom izdajom, koja sve čini da njenom sinu bude što bolje. Martin je radio-amater i više od svega želi da uspostavi kontakt sa Amerikom ili Japanom, što je stvar prestiža kod ljudi koji se bave tim hobijem. Njegov najbolji prijatelj Pivac (pevač mostarskog benda Zoster Mario Knezović koji više nego uspešno debituje kao glumac) ima isti hobi, ali je zainteresovaniji za suštinske stvari. U tim godinama, najsuštinskija stvar je seks. Kasnije će se ispostaviti da ni Martin nije ništa manje zainteresovan, i daleko od toga da je manje sposoban, ali dečko je prosto povučen.

Donekle didaktički stav filma prema gledaocu, zbog kog se često dešava da nam junaci govore šta treba da mislimo, ili previše objašnjavaju sopstvene međusobne odnose, nikako nije za pohvalu, ali to u ovom slučaju nije preovlađujući pristup. Takođe, reditelj nam opisuje raspoloženje i atmosferu u Hercegovini u predvečerje rata, pokazujući ko je bio u pravu a ko nije, ko je bio oportunista a ko romantik, i govori nam kako nas je uništila zadojenost neobrazovane većine nacionalističkim dogmama, što iz perspektive od 20 godina kasnije i nije neko veliko majstorstvo. Ipak, ovaj film leži na glumcima od kojih su svi redom sjajno odradili svoje uloge, i time uspeli da malo zamaskiraju neke druge nedostatke. Miki Manojlović se konačno vraća u formu (ili je možda u pitanju kasting? Nije svaki glumac, koliko god dobar bio, za svaku ulogu, pa ćemo se ovde setiti Bese Srđana Karanovića) i liku daje sve što treba da ima: hercegovačku tvrdoglavost i inat, gastarbajtersku bahatost i gnev prognanog koji utiču na sve i svakog koga se dotakne. Mira Furlan je vrlo dobra iako je njen lik scenaristički najmanje razvijen. Ali otkrovenje su beogradska glumica Jelena Stupljanin (nakon uloga po TV serijama i kratkim filmovima pojavila se i u Hitnoj pomoći Gorana Radovanovića) i Sarajlija Boris Ler (pored nekoliko kratkih filmova igra i u bh. segmentu omnibusa Neke druge priče).

Žena trofej

Dok u prvoj polovini filma nema skoro nijednu repliku, Stupljaninova sjajno igra “ženu-trofej” koja je, ispostaviće se, mnogo više od glupe lepotice. I njen screen presence je mnogo više od toga, imamo utisak da gledamo jednu istovremeno snažnu i blagu ženu. Boris Ler posle Mikija Manojlovića ima najviše dijaloških i fizičkih zadataka i ispunjava ih sa velikim talentom, energijom i sposobnošću. Svedoci smo izuzetno iznijansiranog nastupa, posebno za debitanta, i, sasvim moguće, nastanka jedne nove balkanske glumačke zvezde.

Nakon vrlo direktne i snažne Ničije zemlje i suptilnog, arthaus Pakla, Tanović je napravio film za publiku, koji tu istu publiku ne potcenjuje i ne podilazi joj, što je možda i najteža disciplina za balkanske kinematografije. I pored nekih značajnih nedostataka, ovo je veoma uspeo film.

(preneseno s prijateljskog portala e novine)

Zašto sasvim ozbiljno prihvatamo činjenicu da nam je, recimo, Sven Alkalaj ministar vanjskih poslova, a užasno nam je smiješno što je Ekrem Jevrić zvijezda Kanade i Amerike

 

 

 

Sve ovo s Ekremom Jevrićem nije smiješno. Stvarno nije. Nikad nije ni bilo.

...

Dozvolite da se prisjetim poučne priče s davnog zimovanja. Tek smo izrasli u mladiće, bubuljičave, paukolike i kreštave, ali ti nedostaci nas nisu ometali u pokušajima da postanemo pravi muškarci. To smo činili tako što smo ponižavali sve koji su, na bilo koji način, bili slabiji od nas. Te zime žrtva nam je bio dječak kojeg smo ubijedili da je neodoljiv, jak i muževan i da su sve djevojke zaljubljene u njega. Svakodnevno smo pleli tu opsjenu oko njega, nagovarali djevojčice da mu šalju poljupce i pišu ljubavna pisamca, hvalili mu frizuru, trbušne mišiće i brčiće. Pred kraj zimovanja nagovorili smo ga da se na oproštajnom maskenbalu pojavi odjeven kao Tarzan. Takav se i ukazao, utegnut u speedo gaćice, na bini napravio par komičnih sklekova, uvukao stomak, napuhao sve mišiće i sišao u publiku s vidnom erekcijom. Muškarci su aplaudirali i zviždali, a djevojčice vrištale i bježale od njega. On je stajao u praznom krugu na parketu, modar od hladnoće. Bio je januar, ko ne bi... Zbunjeno se okretao oko sebe ne bi li našao oslonac, nečiju podršku... Bez uspjeha. Svi su se jako dobro zabavljali. Bio je maskenbal.

Da ne bih dodatno podgrijavao patetiku scene, izbjeći ću dalji razvoj događaja. Uglavnom, naš Tarzan je konačno vidio napuklinu u lažnom svijetu ili je napokon shvatio vic. Ne znam. Bilo kako bilo, više nije bilo smiješno. Nikad nije ni bilo.

...

Sada se plašim da u Ekremovom slučaju ja ne razumijem vic. Ne bih kvario provod, ali sve ovo što se dešava oko Jevrića nije smiješno, stvarno nije. Nikad nije ni bilo.

Nisu smiješni svi ti intervjui u kojima novinari, ufol jedva obuzdavajući smijeh, Ekremu postavljaju pitanja na koja on ne zna odgovor, nimalo nije smiješno ni kada mu, sve namigujući publici, ukazuju napadno poštovanje i raspituju se za precizne termine svjetske turneje, a stvarno nije smiješno ni kada zatraže da samo za njih, na uvce, a capella, odmuca svjetski hit. Nije zabavno, nimalo nije, gledati kako kikotava gomila oko njega pravi atmosferu lažne euforije, kako se smijulje dok traže autograme i blicaju aparatima.

Groteskno je što ozbiljni, odrasli ljudi učestvuju u kolektivnom kreiranju lažne realnosti, čija će žrtva, u konačnici biti samo Ekrem, a oni će se okrenuti nekoj drugoj zabavi – ukradenom porno snimku ili reality farmerima.

...

Zanimljivo je da mnogi od tih cinika sasvim ozbiljno razumijevaju Gospodu zbog kojih je i Ekrem Jevrić prebjegao u Ameriku. Ta Gospoda, Zvijezde Bosne, Hercegovine, Republike Srpske, oslobođenih zemlja, vjekovnih ognjišta i entitetskih paradržava bez poznavanja ijednog stranog jezika glume diplomaciju po bijelom svijetu, u bossovim odijelima, sa markiranim naočalima i bijelim džipovima izigravaju duhovne autoritete, umišljaju da su nacionalne vođe, predsjednici, premijeri, stranački lideri, menadžeri... sve pod milim bogom i sve sasvim nerealno i nezasluženo.

Njima već godinama stvaramo ugodno okruženje, dajemo im platu, glasamo za njih i ozbiljno raspravljamo o svakoj gluposti koju izreknu... Zašto sasvim ozbiljno prihvatamo činjenicu da nam je, recimo, Sven Alkalaj ministar vanjskih poslova, a užasno nam je smiješno što je Ekrem Jevrić zvijezda Kanade i Amerike? Zašto s podlom arogancijom gradimo lažnu realnost jednom amaterskom pjevaču, a kukavički dozvoljavamo da nam amaterski mafijaši decenijama razbijaju kolektivnu?

...

Šta da znam, ništa ne znam. A nije smiješno. Ni jedno ni drugo. Naprotiv.

(zurnal.info)

Na lokalitetu "Tomića njiva", u samom središtu Ljubuškog, do danas, nakon šest dana iskapanja, otkriveni su posmrtni ostaci 21 osobe, među kojima su zacijelo dvojica franjevaca, žrtava komunističke represije.
Kako je saopćeno, uz tijelo br. 10. i tijelo br. 18 pronađene su franjevačke krunice i ostaci tkanine koja neodoljivo podsjeća na habit. Jedan od franjevaca, po nekim drugim pronađenim predmetima i svjedočanstvima svjedoka, trebao bi biti fra Slobodan Lončar, a drugi bi mogao biti fra Paško Martinac ili fra Martin Sopta.

Na lokalitetu “Tomića njiva”, prema svjedočanstvima, ubijeno je i više od 20 osoba, žrtava komunističkog režima. Većina ih je bila ispitivana i određena za ubojstvo u obližnjoj zloglasnoj "Ozninoj kući", čiji podrum-tamnica i danas jezivo izgleda.

Žrtve su ubijane puškama i strojnicama, nakon toga još im je jedanput pucano iz pištolja u glavu te su gurane niz strminu jame dok se nije napunila.

Osim žice kojom su bili vezani te ponekog metka, uz tijela su nađene i neke osobne stvari, primjerice nožić, puce, dijelovi naočala, osatci obuće i odjeće, ostaci krunica i drugo.

DNK analiza obavit će se na Patologiji u Splitu pod vodstvom prof. dr. sc. Marije Definis Gojanović i prof. dr. sc. Davorke Sutlović.

Otkopavanja još nisu gotova i bit će nastavljena sve dok ne budu pronađeni posmrtni ostatci svih osoba koje se nalaze na ovome mjestu. Nakon toga će biti napravljena DNK analiza, a oni koji misle da se među pronađenim kostima nalaze ostaci i nekoga od njihove rodbine moći će dati krv te će njihov DNK biti uspoređen s DNK uzorkom pobijenih.

- Tada će te kosti ponovno prestati biti broj, dobit će svoje ime i identitet, osobnu prošlost, na jedan način ponovno će biti dio povijesti, mogli bismo reći gotovo oživljeni. Položit će se dostojanstveno u grob kao osobe. Vjerujemo da toliko svatko zaslužuje, a pogotovo oni koji su ubijeni zato što nisu bili po volji određenom političkom sustavu, njegovim čelnicima ili agentima toga sustava, navodi se u saopćenju.

U gradu Ljubuškom nalazi se još nekoliko masovnih grobnica u kojima su zatrpani ljudi pobijeni krajem Drugog svjetskog rata ili u poraću. Istraživanja će biti nastavljena i na tim lokalitetima, kao i na drugim manjima, kaže se na kraju današnjeg saopćenja iz Vicepostulatura.

(Fena)

Gitarski riffovi i buka donekle su zamijenjeni s elektronskim efektima, a vokali podsjećaju na Radiohead i Sonic Youth nakon albuma Sonic Nurs

 

 

 

Autolux je trio koji nam dolazi iz Los Anđelesa i koji je do sada snimio samo jedan album pod nazivom Future Perfect, tačno prije šest godina.

Band je oformljen 2000. godine i odmah nakom formiranja dva puta sviraju u klubu Silverlake Longe da bi u martu 2001. godine objavili svoj prvi EP pod nazivom Demonstration. Band su formirali Carla Azara (bubnjevi, vokal), Greg Edwards (gitara, vokal) i Eugen Goreshter (vodeći vokal, bas). Dvije godine nakon osnivanja, na koncertu sa Elvisom Costelom, Carla je pala s bine i povrijedila rame. Prvi ljekarski nalazi govorili su da bi to mogao da bude kraj karijere za Carlu. Po njenim tvrdnjama tada je bila sigurna da više neće nikada svirati bubnjeve, ali zahvaljujući eksperimentalnom medicinskom zahvatu i ugradnji osam šarafa od titanijuma u rame ona se sasvim oporavila.

Krajem iste godine ulaze u studio i kreću sa snimanjem svog prvog albuma ćija će se realizacija razvući na skoro dvije godine, pa album Future Perfect objavljuju tek u septembru 2004. godine. Finalni miks su radili sa Dave Sardyom, bivšim frontmenom banda Barkmarket. Album je izvanredno primljen kod publike i dobio je odlične ocjene od kritičara, a osnovni razlog je taj da je na albumu majstorski iskombinovano više muzičkih pravaca, noise-pop, post-punk i shoegaze ne ustručavajući se da na pojedinim numerama i jače potegnu, približavajući se čistom noise zvuku.

Nakon šest godina i dugog čekanja objavljuju album Transit Transit koji su snimili u svom vlastitom studiju (Studio 23) pokraj Los Angelesa.

Na prvo slušanje se može zaključiti da je Transit Transit znatno lošiji od njihovog prvijenca. Na svu sreću to je samo na prvo slušanje. Gitarski riffovi i buka su donekle zamijenjeni s elektronskim efektima, a vokali podsjećaju na Radiohead i Sonic Youth nakon albuma Sonic Nurs.

Album otvara naslovna numera sa svojim klavirskim uvodom i maznim vokalom. Druga numera pod nazivom Census nas najviše približava poznatom zvuku Sonic Youtha gdje gitarski riffovi kao ispod prstiju Thurstona Moorea plivaju kroz čitavu pjesmu. Sa Supertoys ponovo dižu čvrstinu nakon što se situacija znatno smirila sa prethodnom Highchair koja je otišla u eksperimentalni prikaz sa sporim skoro trip-hop ritmom. Album završavaju sa teškim, čvrstim i sumornim numerama, poput Audience No. 2, nastavljaju na Kissproof gdje dobijamo divlju, čvrstu i odličnu muzičku formu. Konstantno iritirajući ritam i zvuk gitare koji se ponavlja kroz čitavu pjesmu je glavna odrednica devete numere Headless Sky, gdje zvuk gitare zvuči kao verglanje automobilskog motora. Lagano i sumorno pjevanje Eugena Goreshtera koje je na granici da pređe u šaputanje odlično popunjava konačnu sliku albuma kako se približavamo samom kraju. Za kraj je ostavljena poslastica u trajanju od šest minuta gdje glavni vokal preuzima Carle Azara. Njena minutaža dozvoljava da se kroz pjesmu kombinuju spori i monotoni ritmovi koji se naizmjenično mijenjaju sa brzim, čvrstim i teškim.

(zurnal.info)

 

 

Desetak metara od policijske patrole, na trotoaru je bio parkiran golf koji je smetao svima osim dvojici nezainteresiranih policajaca

 

U Sarajevu je zabranjeno da vozite ukoliko niste vezali pojas, da imate uključena svjetla za maglu i da pričate na mobitel dok vozite. Sve ostalo je dozvoljeno. Ako su vam u po dana uključena svjetla za maglu, bilo magle ili ne, ili niste vezali pojas, vrlo je velika šansa da će vas policija zaustaviti i napisati kaznu. Ukoliko u tom istom gradu vozite brže od dozvoljenog ili parkirate na mjestu gdje je to zabranjeno, pa makar se sve dešavalo pred očima policije, ne brinite, neće vam niko ništa.

Fotografija koju je naš novinar napravio 23.07. u 13,00 sati nedaleko od zgrade OHR-a najbolje to dokazuje. Na fotografiji se vide dvojica policajaca koji budno prate da li su svi vezani ili neko možda priča na mobitel dok vozi. Istovremeno, na deset metara od njih, u blizini cafea Steleks, na trotoaru je bio parkiran golf . Naravno, to nije smetalo policajacima iako je smetalo svima ostalima. To što ponosni vlasnik nepropisno parkiranog vozila sjedi u obližnjoj kafani i pije pivo, i što će lagano pripit sjesti za volan, nije nikakav problem. Bitno je da kad već sjedi za volanom da ne priča na mobitel.

(zurnal.info)

Suad Kadrić, svjedok Tužilaštva BiH na suđenju za zločin na Korićanskim stijenama, ispričao je danas pred vijećem Suda BiH da je u logoru Trnopolje svakodnevno razgovarao s optuženim Brankom Topolom, kojeg je prepoznao i u sudnici, te kazao da je on bio zamjenik upravnika logora.

Kadrić je kazao da mu je četvrtooptuženi Branko Topola donio 200 maraka i četkicu za zube koju mu je poslala supruga te da ga je nekoliko dana pred odlazak konvoja 21. augusta 1992. godine upozorio da njime ne napušta Trnopolje, ali ga on nije poslušao.

-Noć prije tog konvoja su upali vojnici i tukli logoraše. Ja to više nisam mogao da izdržim i, kada sam ujutro čuo da će biti konvoj, pokazao sam potvrdu da dobrovoljno napuštam Republiku Srpsku i ušao sam u autobus s dva bratića, kazao je svjedok.

Tužilaštvo BiH smatra da su Saša Zečević, Radoslav Knežević, Petar Čivčić, Branko Topola i Marinko Ljepoja 21. augusta 1992. godine na Korićanskim stijenama sudjelovali u osiguranju konvoja civila koji se kretao od Prijedora prema Travniku i selekciji oko 200 muškaraca, koji su potom strijeljani.

Zečević, Knežević, Čivčić i Ljepoja su u to vrijeme, kako stoji u optužnici, bili pripadnici Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, a Topola stražar u logoru Trnopolje.

Svjedok je ispričao kako je u logor Trnopolje došao dobrovoljno nakon što se dva dana skrivao u kukuruzima, jer su srpski vojnici 20. jula upali u selo Rizvanoviće (općina Prijedor) i ubili članove njegove porodice.

Kadrić je u Trnopolju proveo mjesec dana. Tokom svjedočenja prisjetio se da su konvoj osiguravali "vojnici u plavim uniformama".

Svjedok je rekao da se konvoj iz Trnopolja, u kojem se on nalazio, zaustavio u Kozarcu, gdje su se spojili s autobusima i kamionima iz Prijedora.

-U Kozarcu je jedan vojnik u plavim pantalonama i s crnim naočalama rekao da svi koji stoje mogu izaći i preći u kamione iz Prijedora. U autobusu su ostali samo sposobni ljudi, a ja sam izašao jer sam stajao, kazao je Kadrić i pojasnio da je potom ušao u kamion.

Svjedok je rekao kako im je u kamionu vojnik po imenu Željko dao kesu i pod prijetnjom tražio da u nju sakupe 5.000 tadašnjih njemačkih maraka.

-Rekao je da će pred nama zaklati dijete i sve nas pobiti ako ne sakupimo taj novac, kazao je Kadrić.

Na posljednjem stajanju prije razmjene na Vlašiću, kako je ispričao Kadrić, izašao je iz kamiona da bi nasuo vode, ali ga je jedan vojnik vratio nazad.

Svjedok je rekao da je tada vidio "vojnike u plavim uniformama".

-Brzo smo krenuli. Vozili smo se makadamom i htio sam samo malo da udahnem zraka zbog prašine i otvorio sam malo ceradu. Pored puta su bili autobusi iz Trnopolja i pored njih ljudi s rukama na glavi. Kratko sam to vidio i više nisam smio otvarati, kazao je svjedok.

Suđenje se nastavlja 23. augusta, javio je BIRN-Justice Report.

(Fena)

Dženana Šehanović, rođena u Brčkom, diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dobitnica mnogobrojnih internacionalnih nagrada, a povrh svega, najmlađa profesorica klavira u Bosni i Hercegovini. I pored navedenih priznanja i obrazovanja koje ima, Dženana se ne može zaposliti u Osnovnoj muzičkoj školi u Brčkom. Zašto? U namjeri da ostvari svoje osnovno pravo, pravo na rad, ona je uputila otvoreno pismo članovima Predsjedništva BiH, Ambasadoru SAD-a, Visokom predstavniku za BiH, zamjeniku Visokog predstavnika za BiH, te sredstvima informisanja.

Redakcija Žurnala svojim čitateljima i čitateljkama prenosi sadržaj otvorenog pisma Dženane Šehanović.

Poštovani,

Obraćam Vam se pismom u namjeri da još jednom ukažem na nezakonitosti, nepravilnosti i nedopustivo ponašanje nadležnih u vlasti Brčko distrikta i pojedinaca u kancelariji OHR-a Brčko.

Naime, diplomirala sam na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i tako sa 19 godina postala najmlađi profesor klavira u Bosni i Hercegovini. Pored toga, na 17 međunarodnih i domaćih takmičenja osvojila sam 15 prvih i 2 druge nagrade, dobila sam Rektorovu nagradu, diplomirala sa najvišom ocjenom, nastupala sa velikim orkestrima: Sarajevskom filharmonijom, orkestrom Hrvatskog glazbenog zavoda, ansamblom Zagrebačkih solista. Najmlađi sam ikad upisani student na zagrebačkoj akademiji, dobila sam i hrvatsko državljanstvo na preporuku bivšeg hrvatskog predsjednika gosp. Stjepana Mesića.

U mom pokušaju da se zaposlim u Osnovnoj muzičkoj školi u Brčkom (koja nema nijednog profesora klavira) sve to ne znači ništa ili je možda znanje i iskustvo koje sam sticala od svjetski uglednih pedagoga i profesora glavna prepreka da u svojoj domovini i rodnom gradu ostvarim osnovno pravo – pravo na rad.

Konkretno, u Osnovnoj muzičkoj školi u Brčkom je raspisan konkurs za upražnjeno radno mjesto - nastavnik klavira. U uslovima konkursa navedeno je da se za tu poziciju traži VSS nastavnik muzičke kulture. To praktično znači da nastavu klavira može izvoditi teoretičar, muzikolog, kompozitor, dirigent, etnomuzikolog. Osnov za ovakav nezakonit konkurs nadležni su pronašli u nastavnim planovima koje su pripremali i usvajali nadležni u Odjeljenju za obrazovanje, tj. šef Odjeljenja Rizo Ćivić, a na preporuku Osnovne muzičke škole, tj. direktorice Suzane Petrić, a sve s ciljem prikrivanja stanja na odsjeku klavira na kojem nema nijednog profesora klavira.

Pokušavala sam na ovo ukazati pismenim obraćanjem nadležnim u Odjeljenju za obrazovanje i Gradonačelniku Brčko distrikta. Odgovori su nažalost bili tvrdnje da je sve u skladu sa zakonom. Naposlijetku sam se obratila kancelariji OHR-a u Brčkom, tamo gdje sam do sada uvijek nailazila na razumijevanje i podršku. Ovaj puta sam naišla na gospodina Erica Stonecither-a koji je u pismenim obraćanjima potpuno izbjegao odgovoriti na suštinu moga zahtjeva – a to je zaštita zakonitosti. Umjesto toga mi je ponudio utješna obećanja i ohrabrenje za neke buduće konkurse. No, ono što mi je lično saopštio prilikom susreta u kancelariji OHR-a 20. jula zaslužuje poseban osvrt. Rekao mi je kako mu je jasno da se radi o nezakonitostima, ali da on nema namjeru rasčišćavati kriminal koji ovdje već dugo egzistira. Pri tome je ispoljio nedopustivu dozu neljubaznosti i nervoze, a da ne pominjem nediplomatski vokabular i geste.

Stoga Vam se obraćam ovim pismom i apelom očekujući Vašu akciju i konkretne poteze. Ovim obraćanjem se iscrpljuju moji pokušaji i nastojanja da ostvarim i zaštitim svoja prava, a time ukažem na pojavu nezakonitosti koja je prepreka zapošljavanju mnogih mladih stručnjaka u koje se često zaklinjemo.

Moje iskustvo nažalost vodi ka suprotnom zaključku, a to je da je posjedovati znanje i biti spreman prenositi ga na mlade generacije manje važno od partijske lojalnosti, rodbinskih i drugih veza.

 

(zurnal.info)

Zašto gledati: Zbog intenzivne, uzbudljive i intrigantne priče koja će vas držati do kraja. Pored priče, vrhunska gluma i režija su glavne odlike ovog političkog trilera.

O čemu se radi: Priča prati uspješnog britanskog "pisca iz sjene" Ghosta (Ewan McGregor) koji dobija posao da dovrši memoare bivšeg britanskog premijara Adama Langa (Pierce Brosnan), koji i dalje želi biti aktivan u svjetskoj politici i svoja stajališta iznijeti u knjizi. Odlazi da posao dovrši na ostrvu, ali dan nakon njegovog dolaska, Lang biva optužen da je ilegalno držao osumnjičene teroriste i predao ih CIA. U međuvremenu, dok iščitava memoare svog prethodnika, Ghosta počinju intrigirati okolnosti pod kojima je njegov prethodnik umro: ubistvo, samoubistvo ili nesretan slučaj? On počinje istraživati i dolazi do saznanja da je njegov prethodnik otkrio tragove koji nagovještavaju skrivenu vezu između CIA-e i Langa.

Obrati pažnju: Na pametan scenarij kao i na Adama Langa koji neodoljivo podjeća na bivšeg britanskog premijera Tony Blaira.

Premotati: Nema potrebe.

Ponoviti: Ukoliko ste propustili neku scenu obavezno ponoviti. Svaka scena filma je bitna za razumijevanje priče koja se raspliće tek u zadnjim sekundama filma.

Ekipa: Evan McGregor, Pierce Brosnan, Kim Catrall, Olivia Williams, Tom Wilkinson

Režiser: Roman Polanski

Scenarij: Robert Harris, Roman Polanski

Producenti: Roman Polanski, Robert Benmussa, Alain Sarde, Patrick Wachsberger

Trajanje: 128 minuta

(zurnal.info)

Bojan Škobo pronađen je danas, nakon četiri dana potrage, otkako je nestao na Treskavici.
Ovog dvadesetosmogodišnjaka pronašli su živog lovci koji su bili uključeni za potragu, javili su mediji u RS-u. Pripadnici Civilne zaštite sa Pala su tokom potrage za nestalim Bojanom Škobom na Treskavici pronašli su ranije dio potkošulje sa tragovima crvene boje koja asocira na krv.

Dio potkošulje pronađen je u rejonu prijevoja Rogoj, u općini Trnovo, desetak metara od magistralnog puta na Ćulinovića krivini, saopćeno je iz Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo.

Bojan Škobo nestao 18.jula, a u akciji traženja osim radnika policije bilo je uključeno oko 70 pripadnika Civilne zaštite, Planinarskog društva "Treskavica" iz Trnova, članovi Lovačkog društva "Trnovo" i pripadnici "Kluba spasilaca 2000" sa psima tragačima iz Sarajeva.

Škobo i Mladen Božić su 17.jula boravili u planinarskom domu “Sustavac” na planini Treskavici, da bi se oko 18 sati uputili prema naselju Trnovo, ali su skrenuli sa puta i zalutali u šumi, u kojoj su cijelu noć hodali.

Sutradan su se u jutarnjim satima razdvojili i od tada se Škobi gubio svaki trag.

(Fena)

Uistinu, golemo je srce Vasilija Kačavende. Nema većeg srca od Banjaluke do Nižnjeg Novgoroda

Dok su svi u dnevnom boravku gledali Svjetsko nogometno prvenstvo, Vlada Republike Srpske u kuhinji je tiho, iza leđa, da nitko ne vidi i ne čuje, donijela odluku da se mitropolitu dabrobosanskom Nikolaju, te vladiki zvorničko-tuzlanskom Vasiliju i banjalučkom Jefremu, od 1. jula isplaćuju mjesečne penzije od 2.300 konvertibilnih maraka.

Sekretarijat za vjere Republike Srpske objasnio je kako je to "izraz dobre volje i političke zrelosti premijera Milorada Dodika, na inicijativu Međureligijskog vijeća BiH", a to što niste čuli kad je vladika Republike Srpske izrazio svoju dobru volju i političku zrelost, to je, jasno, zbog vuvuzela.

Sve u svemu, tri će popa svakog mjeseca dobijati ukupno gotovo 7.000 maraka, dakle, devet prosječnih plaća, 22 prosječne penzije, ili čak 173 socijalne naknade. U toj matematici, po kojoj jedan penzionirani vladika vrijedi kao tri radno sposobna građanina, sedam običnih neosveštanih penzionera, ili čak 57 bijednika bez igdje ikoga i ikad ičega, krije se naime&valjda odgovor na ključno pitanje. A ključno pitanje nije niti pitanje nečije dobre volje i političke zrelosti, niti pitanje vaše loše volje i političke nezrelosti, već je ključno pitanje: Što će penzioniranom vladiki 2.300 konvertibilnih maraka?

Zaista - sad bez zajebancije - što će nekom vladiki ili mitropolitu 2.300 konvertibilnih maraka?

Kad se zna da penzionirano svešteno lice ima osiguran a) krov nad glavom, b) tri obroka dnevno, c) besplatan prijevoz, i d) zdravstveno osiguranje, te da su njegove potrebe isključivo duhovne naravi, dakle e) dijalog s Bogom, odnosno f) molitva i g) kontemplacija, pa kad se odbiju troškovi od prihoda, ispada da će trojici penzioniranih visokih oficira SPC-a svakog mjeseca ostajati, samo malo da izračunam, hm, dakle, točno po - 2.300 maraka viška.

Ima u Bosni i Hercegovini barem 20.000 ljudi, onih što se hrane u pučkim kuhinjama i što bi se odmah odrekli tih dva soma maraka, samo kad bi imali ono što i bez tog novca imaju penzionirane vladike: krov nad glavom, tri obroka, prijevoz i zdravstveno osiguranje. Ima ih bogami i u Republici Srpskoj Pravoslavnoj cr..., pardon Republici Srpskoj, 5.500 ih ima što žive od 40 maraka socijalne pomoći i rade isto što i vladike i mitropoliti u penziji, ali potpuno besplatno. Ne rade, dakle, ništa i mole Boga. Točnije, ne rade ništa i mole Boga da rade išta.

Mole i vladika Vasilije, i kolega mu Jefrem i mitropolit Nikolaj, ne kažem, jednako ustrajno mole visoka sveštena lica da im stado nađe nekakav posao, a sad znamo i zašto: da mogu iz svoga džepa svakog prvog izdvojiti i sakupiti 6.900 maraka za svoje vladike i njihove penzije.

Raširena je, naime, i općeprihvaćena zabluda - naći ćete je i u ovom tekstu - da penzioniranim vladikama pare ne trebaju. Evo, recimo, samo školovanje na privatnom fakultetu u Rimu za glasovitog srpskog umjetnika Dejana Nestorovića - neupućeni bi ignoranti rekli turbofolk stripera - košta 50.000 eura, dakle, 100.000 maraka. Kakve to veze ima, pitat ćete vi, neupućeni ignoranti. E, pa školovanje talentiranog plesača na štangi, dragi neupućeni ignoranti, plaća vladika Vasilije Kačavenda iz svog džepa. Plus odijela i parfeme za svoga štićenika.

- Vladika mi je rekao: "Dejane, ja nisam Rockefeller, a to što sam ti obezbedio novac za tvoj projekat je od srca" - pričao je nedavno oduševljeni Dejan, otkrivajući tako odakle vladiki Vasiliju novac: od srca.

Uistinu, golemo je srce Vasilija Kačavende. Nema većeg srca od Banjaluke do Nižnjeg Novgoroda. Nije vladika zvorničko-tuzlanski Rockefeller, on je, sad i to znamo, od srca obezbijedio i novac za svoj projekt raskošnog vladičanskog dvora u Bijeljini, "srpskog Versaja". Pao je vladiki tako kamen sa srca, kamen-temeljac arhitektonskog čudovišta koje izgleda otprilike kao rezidencija ruskog kralja zemnog plina koju je dizajnirao Giorgio Armani nakon tri uzastopna moždana udara, opremivši je zalihama iz skladišta stilskog namještaja "Đorđević", te na aukcijama imovine bankrotiranog bahreinskog šeika Abdulaha al Khalife i odbjeglog crnogorskog narko-bosa Darka Šarića. I još je nakon svega ostalo na vladičinom srcu 50.000 eura za školovanje talentiranog stripera Dejana Nestorovića. A, onda je veliko srce vladike Vasilija jednostavno presušilo.

Kad je tako ove zime u Beogradu, večer prije sahrane patrijarha Pavla, posjetio butik "Huga Bossa" u Zmaj Jovinoj, vladika širokoga srca doživio je veliku neugodnost.

- Vaše preosveštenstvo, žao mi je - sva se zacrvenila sirota prodavačica. - Ovde mi javlja da je vaše srce odbijeno.

- Kako odbijeno - zabrundao je časni vladika.

- Tako, lepo. Evo, pogledajte: "Transakcija neuspešna, na vašem srcu nema dovoljno raspoloživih sredstava."

- Ne razumem, koliko juče prihvatili su mi srce u Rimu, 50.000 evra!

- Mnogo mi je žao, ali odbijeno je.

Ista stvar ponovila se i kod "Paul&Sharka", "Tommyja Hilfigera", "Calvina Kleina", "Armanija" i "Versacea": svugdje su se prodavačice s vidnom nelagodom na licu izvinjavale i vraćale posramljenom vladiki srce. A na šalteru Reiffeisen banke na Bulevaru umalo mu ga uzeli! Krenula gospođa lisičjeg lica škarama – "Gospodine, vaše srce je poništeno", tako je rekla - da mu izreže srce i da nije bilo mladog nabildanog umetnika Dejana, ostao bi vladika bez srca. Malo što mu je prazno.

- Prazno?!

- Prazno, ništa, nula - nemoćno će prodavačica u parfimeriji u "Delta Cityju" - Imate li neko drugo srce? Ameriken? Dajners?

- Nemam, šta će mi? Ovo je, bre, zlatno srce, ima neograničeni limit!

Zlatno srce vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija, nažalost, ipak nije imalo neograničeni limit. "Bossovo" odijelo za mladog gologuzog umjetnika ostalo je na vješalici, Dolce&Gabbana parfem u izlogu, a vladika Vasilije nije imao više ni za taksi. Veliko mu srce prazno kao budžet zemlje Srbije, da ga okrene kao čarapu i istrese na Zmaj Jovinu, ne bi iz njega ispalo deset dinara.

I čim se vratio u Bosnu, već na sljedećoj sjednici Skupštine Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine vladika Vasilije predložio je da Vijeće preporuči Vladi Republike Srpske da se penzioniranim glavarima izbroji nekakav sitniš za mjesečne troškove, da se ne sramote po "Versaceovim" i "Armanijevim" dućanima. Vijeće predložilo, Vlada prihvatila i vladika najzad kupio "Bossovo" odijelo.

- Joj, sveti oče, niste trebali - sav se raspekmezio mladi striper.

- Dejane, ja nisam Rockefeller, a to što sam ti obezbedio novac za odelo je od srca.

Zašto vladika kupuje skupa odijela mladiću kojemu nije posao da odijela nosi, nego da ih sa sebe skida, složeno je teološko pitanje koje vi, neupućeni ignoranti, ionako ne biste razumjeli. Zato je vladika tu da umjesto vas misli, moli i kontemplira, a na vama je samo da njemu i kolegama mu svakog prvog izbrojite po 2.300 maraka.

Otkrilo se tako na kraju da vladike i mitropoliti imaju srce, samo ga onako skromni - što bi rekao Gogolj - do penzije nisu pokazivali. I ne samo da imaju srce, već i da su im na srcu Srbija i Republika Srpska, cijeli srpski narod da im leži na srcu i svakog prvog u mjesecu uplaćuje tamo po 2.300 maraka.

Neupućene ignorante treba ipak upozoriti da ne dolaze sad pred vladičanske dvore tražiti novac za školovanje u Rimu, "Bossova" odijela, Dolce&Gabbana parfeme, "Mlijekoproduktov" jogurt, kruh, rižu, školske udžbenike i ostale neophodne životne potrepštine: niti je vladičansko zlatno penzionersko srce neograničenog limita, niti je svaki bosonogi goljo bez prebijene pare u džepu striper svjetskog glasa.

(preneseno iz Nezavisnih novina)

 Jedna brvnara u zabiti Bosne, jedna unajmljena soba u Oslu, a između Hrvatska i Srbija, Brazil i Indija, mnogo snijega, usamljenosti i mamurluka

Bekim Sejranović nastavlja tamo gdje je stao na kraju izvrsne prošle knjige – piše još jednu takvu. Isti onaj izravni, duhoviti, samoironični, ponekad okrutan, ponekad naivan, ali uvijek iskren glas koji nas je vodio u Nigdje, niotkuda pokazat će nam i Ljepši kraj.

U međuvremenu, svijet se nije previše promijenio.
Jedna brvnara u zabiti Bosne, jedna unajmljena soba u Oslu, a između Hrvatska i Srbija, Brazil i Indija, te sve ono od čega se taj i takav svijet i život sastoje: mnogo snijega, mnogo žena, mnogo mamurluka, mnogo putovanja, mnogo usamljenosti, poneki vehabija i jedan mali pas mješanac.

U saradnji sa izdavačkom kućom Buybook, poklanjamo vam 30 strana novog romana Bekima Sejranovića. Ugodno čitanje.

{pdf=http://www.zurnal.info/home/images/pdf/bekim.pdf|580|700}

(zurnal.info)

Dragi dnevniče,

polako se zahuktava nova nogometna sezona i Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi postaje dio povijesti. Ex – Yu klubovi već se naveliko blamiraju po europskim travnjacima, a mene nešto vuče da obnovim gradivo s proteklog svjetskog šampionata, jer, kako god uzmemo, to je najveći ovogodišnji sportski događaj. Prebirem po tekstovima koje sam pisao i slažem dnevnik s proteklog svjetskog prvenstva. Želim sačuvati trenutke kojih se vrijedi sjetiti, trenutke koji su meni tog dana bile najbitnije

 

09.06.2010.

BUNTOVNICI, VOĐE, KARIZMATICI

Da, meni je bez sumnje Maradona onaj najveći. Uvijek sam volio takve igrače, pomalo divlje karaktere, ali beskrajno talentirane ljude, nekakve paranoike, koji kao da cijeli život žive iz inata i usprkos, uglavnom, izmišljenim zavjerama. Zbog njih je nogomet toliko nalik životu, a zbog toga je ta magična igra toliko obožavana.

Cantona, Zidane, Maradona to su moji ljudi, buntovnici, karizmatici, prave istinske vođe, oficiri koji izlaze na crtu na čelu svoje bande.

11.06.2010.

MOKOENA, AARON

Kapetana domaćeg tima mama je kao klinca oblačila u žensku odjeću kako bi ga spasila od noža aparthejdovih reakcionara.

12.06.2010.

PITANJE DANA

Da li će Diego Maradona živ dočekati kraj prvenstva?

Čovjek je u okviru trenerskog prostora prehodao cijelu trasu Giro D'Italia. A još poskakivanje, mahanje, grimase. Činilo se da bi najradije obuo kopačke i utrčao u teren.

13.06.2010.

STRANAC

Da je na golu Alžira stajao jedan od najslavnijih spisatelja svih vremena možda šut Slovenca Korena ne bi odsjeo u mreži. Naime, Albert Camus je u mladosti stajao na golu slavnog alžirskog kluba Racing Universitaire Algerois. Kasnije je čuveni egzistencijalist tvrdio da je sve što zna o moralu i odgovornosti naučio od nogometa. Poslije je napisao: “Danas mi je umrla majka.”. Ostalo je povijest.

14.06.2010.

TKO LETI VRIJEDI, TKO NE LETI NE VRIJEDI

Miroslav Klose jučer je prestigao rekord Sandora Kocsisa po broju golova koje je postigao glavom na svjetskim prvenstvima.

VIC DANA

„Ako sam ja star sa svoje 32 godine ne znam što bih onda rekao za svog djeda?“

Izjavio je to legendarni, simpatični milaneški pit bull Genaro Gattuso kao reakciju na opasku novinara da je talijanska reprezentacija prestara.

15.06.2010.

ISTINA DANA

„Za sada se u grupi smrti može umrijeti jedino od dosade.“

Izjava je to HRT – ovog komentatora tijekom utakmice Obala Bjelokosti – Portugal.

16.06.2010.

NEKI ČUDNI NAVIJAČI

"Somos los hinchas, más anarquistas, los mas borrachos, los más anti-fascistas..." Mi smo navijači, najveći anarhisti, najveće pijanice, najveći antifašisti…” – kaže pjesma čileanskih navijača. Živjeli!

TUŽNA VIJEST

Nogoloptačko magnovenje u koje sam upao posljednjih dana prekinula je jedna tužna vijest. 15.06.2010. godine u Beogradu, veliki glumac i ljudska gromada, Bekim Fehmiu izvršio je samoubojstvo u 74 godini života. Mirno spavaj, Odiseju!

17.06.2010.

PLAY OF THE DAY: MESSI, AGUERO, HIGUAIN

Nađete snimku i reprizirate je nekoliko puta. Messi sa 16 metara podbacuje nogom loptu na lijevo krilo, Kun Aguero iz prve, vanjskom prebacuje odbrambene igrače Koreje i Higuain loptu posprema u gol. Bravo, Argentina!

18.06.2010.

ZIMA

Nešto nedostaje ovom prvenstvu. To nešto je raskalašeni ljetni ugođaj. Pa tamo je zima. Zato svi izgledaju onako pokislo u onim jaknama, šalovima i rukavicama. A i cijela atmosfera je nekako oblačno sumorna. U tome možda treba tražiti i razlog što i mnoge ekipe izgledaju kao medvjedi u hibernaciji. Uspavano.

KAD SMO VEĆ KOD MEDVJEDA U HIBERNACIJI

Engleska. Što li je ono bilo? Utakmica Engleska – Alžir najviše podsjetila me na legendarni skeč Monthy Pythonovaca u kojem se odigrava utkamica između grčkih i njemačkih filozofa. Samo na ovoj utakmici nitko nije dreknuo „Eureka!“ i shvatio da za pobjedu treba dati gol.

19.06.2010.

DIEGOVA PRESS KONFERENCIJA

Novinar: "Vrlo ste bliski sa svojim igračima, puno zagrljaja i poljubaca. Može li ljubav pomoći u osvajanju SP-a? Jeste li po prirodi tako otvoreni ili ste to naučili tijekom igrače karijere?”

Maradona: "Ako me pitate jesam li homoseksualac, nisam. Volim žene, jako volim žene. Zabavljam se s Veronikom. Ima 31 godinu, plavuša je i jako je zgodna.”

20.06.2010.

PARAGVAJ

Oni su još jedan dokaz da na se na ovom prvenstvu najbolje snalaze južnoameričke ekipe. Sve su velike europske selekcije podbacile. Paragvaj ima sjajan napad i čini se prilično pametnog selektora, kojem je prva linija obrane upravo njegov napad kojim vrši pritisak i tjera protivničke braniče da budu, ponekad i previše oprezni. I dok se stoperi bave napadačima iz drugog plana u prazan prostor ulaze igrači sredine terena i pospremaju u mrežu što se ima pospremiti. Nekad davno je Ljupko Petrović sa Zvezdom na istu foru dobio Kolo Kolo. Dok su ovi pazili Pančeva i Savičevića iz drugog plana je ulijetao Vladimir Jugović. Kad su čileanci shvatili što se događa već je bilo kasno.

FABIANO

Drugi gol koji je postigao Slonovima je remek djelo. Ali nažalost čak je dva puta u toj akciji igrao rukom. Bez tog nezanemarivog detalja bio bi to jedan od najljepših golova ikad. Čak dva sombrera je prodao u par metara i zakucao loptu u gol. Ovako, Fabiano, srami se!

21.06.2010.

BRAZIL, ARGENTINA, NIZOZEMSKA, ŠPANJOLSKA

To je nakon prva dva kola raspored favorita po mom mišljenju. No, što se još sve može dogoditi ne znamo. Španjolci ako puknu od Čilea uopće neće proći, iako je to teško za vjerovati.

EL DIEGO

Uvijek se vratim Diegu. Danas je kritizirao Fabiana. Ljudi se smiju. Kako autor „Božje ruke“ može zamjerati Fabianu štopanje lopte rukom? Po meni Diego ima pravo reći što god hoće. Zašto? Zato što drugi ne dijele njegovu strast. Nemaju i nikad nisu imali toliku luđačku predanost nogometu. Jeste vidjeli kako zaljubljeno gleda loptu kad doskakuće do njega u aut? Ako niste, pratite taj pogled. Diega kamere vole i ne trebate to dugo čekati. Čak i danas on je najveća zvijezda Mundijala. Ako je Stevie G. istinski vođa, pravi kapetan, što je onda autor slijedeće izjave: „Igranje za reprezentaciju bi trebala biti najvažnija stvar na svijetu. Ako trebamo putovati tisuće i tisuće kilometara, to ćemo uraditi. Ako trebamo igrati četiri utakmice tjedno, uradit ćemo to. Ako trebamo živjeti u malim hotelima koji se raspadaju, prihvatit ćemo to... Dat ćemo sve, sve za dobrobit reprezentacije, za plavu i bijelu boju...“. To je Santa Maradona. Najveći zbog svoje luđačke strasti.

22.06.2010.

NEĆE U GOL

Priča se o ukletom argentinskom dresu s brojem 10. Poslije Maradone samo je Ortega bio strijelac na Mundijalu noseći taj dres. Messija ne ide pa ne ide. Posljednjih deset minuta protiv Grčke svi su radili za njega, najviše što je napravio bila je stativa. Nadam se da malog genijalca to neće frustrirati u idućim utakmicama. Ima u toj ekipi puno njih koji mogu zabijati.

23.06.2010.

BRAĆA

Udario brat na brata. Braća Boateng na različitim stranama. Povijesni trenutak. Blic blic.

JUGOSLAVENI

Natrag u zmajevo i orlovsko gnijezdo. Slovenija i Srbija.

Slovenci su pružili više na ovom prvenstvu. Djelovali su samopuzdanije i sigurnije u ono što mogu napraviti za razliku od Srbije koja je još jednom demonstrirala svijetu što znači imati luzerski balkanski mentalitet. Na koncu ni jedni ni drugi nisu zaslužili da prođu. Imali su svoje šanse i nisu ih iskoristili. Slovenci su prolaz zijanili u utakmici protiv Amera, koju su ionako trebali izgubiti. Ipak, šokantno je ispasti tek nakon što je utakmica završila. Sve ste vidjeli. No, Zmajčeki mogu biti ponosni na svoja ostvarenja na Mundijalu.

Srbija je u čak dvije utakmice pobjedila sama sebe. Protiv Ghane i protiv Australije. Ali to je stara balkanska priča u kojoj čak i vrhunski igrači poput Vidića u nacionalnom kontekstu djeluju potpuno izgubljeno. To je Balkan. Kad treba preuzeti odgovornost ti se izgubiš.

24.06.2010.

MOTORI

Honda i ekipa su istinski prijatno iznenađenje. Prvi put u njih ama baš nitko nije vjerovao, ali oni su radili, radili i pokazali da tu ima materijala za dobar nogomet. Honda je jedan od najizrazitijih lidera na ovom prvenstvu. Miura i Nakata, legende japanskog nogometa, nisu mu ni do koljena. On i južnokoreanac Ji Sung Park su dokazali da su veliki igrači, lideri, a njihove ekipe pokazuju što znači imati pravi sportski duh.

ARRIVEDERCI

Nemaju Azzrui potrebnu veličinu. Vidjelo se to od prve utakmice. Ali toliko puta do sada pokazali su da se na njih uvijek mora računati. OK, ne baš uvijek. Na primjer od tekme protiv Slovačke više ih nema u našim računicama. Finalisti prošlog Mundijala odoše na godišnji. Odoše i Danci za koje sam vjerovao da su puno ozbiljnija ekipa. Neka. Neka ludilo traje.

25.06.2010.

0

Sramota. Sramota kako su odigrali. Kao da su se prepali jedni drugih. Brazil i Portugal. Ništa. Ništica. Ali apsolutno. Malo udaranja i to je to. Dosada u slijedovima. Netko će im to naplatiti.

OSMINA

Evo ih:

Urugvaj – Koreja. SAD – Gana. Nizozemska – Slovačka. Brazil – Čile. Španjolska – Portugal. Pargvaj – Japan. Argentina – Meksiko. I klasik kao Sinatrine pjesme. Njemačka – Engleska.

27.06.2010.

PLAY OF THE DAY: LUIS SUAREZ

Oba urugvajska zgoditka su bomboni. Forlanov pas za 1:0 je jedan od onih koje nitko osim njega i Suareza nije vidio kao mogućnost. Ali drugi gol Luisa Suareza je rijekti master piece ovog prvenstva. Taj udarac me podsjetio na onaj Edina Džeke za 1:0 protiv Belgije. Opet nešto što nitko osim Suareza u tom trenutku nije mogao predvidjeti. To je jedna od odluka koja spašava život, odluka koja se donosi u sekundi kad se čini da više nema izlaza. Time je Suarez istaknuo kandidaturu za najboljeg strijelca prvenstva. Ima moć, a ima i s kim igrati.

URUGVAJ

Sjajna ekipa. Upozoravao sam na njih. Prvi gol na prvenstvu su primili tek u osmini finala. A o njihovom napadu ne treba trošiti riječi. Uvijek će dati gol. Cavani, Forlan, Suarez. Na klupi „ludi konj“ Abreu. Nezahvalno je predviđati gdje su im granice, ali raspored im ide na ruku, a oni izgledaju uvjerljivo.

28.06.2010.

ENGLESKA

Gledao sam utakmicu s mojim drugom iz Škotske. Three Dead Lions! To je bio zaključak kako igra Engleska. Čak ni on nije likovao kao što Škoti čine kad Engleska gubi. Naprosto ne želi likovati zbog tuđeg jada. A Engleska je stvarno izgledala jadno. Dobro, sudac im nije priznao čist gol i to je moglo utjecati na konačni rezultat. Rekao bih da bi bilo OK da se bune da je do kraja ostalo 2:1. Ali primili su još dva komada i neka budu sretni što su to bila samo dva komada. Ništa nije štimalo. Opet je jedino kapetan dao sve od sebe. Lampard je na ovom prvenstvu odigrao četiri najgor eutakmice svog života. Upson je vrlo čudan izbor za drugog stopera naročito kad se zna da je Capello kući polao Michaela Dawsona, no, što je tu je. Nije se dogodilo ništa na što svi navijači Engleske nisu navikli u prošlosti. Ali je sramotan način na koji se ispadanje dogodilo. Bez žara, bez muda. Sa scene odlazi jedna generacija velikih igrača, a ne vidim tko će ih naslijediti.

NJEMAČKA

Moćno. Precizno. Konkretno. Bila je milina gledati Njemačke kontre. Izgledalo je tako jednostavno. Uostalom, svaki njihov napad je bio potencijalna opasnost. Mislim da s Ballackom ne bi izgledali ovako dobro. Igra bi se prečesto zaustavljala na njemu. Opet su najspremnija ekipa prvenstva. Ozil je čudo. Kakva smirenost i autoritet. Mueller je pokazao da ga se bespotrebno podcjenjuje. Dečko je stvarno novi Stevie G. Kedhira igra što je potrebno za ekipu. Ljudi su naprosto uvijek dobri sviđalo se to meni ili ne. Smatram da su oni prva ozbiljna prepreka za Argentinu. Ako njih prođu, Diego & Sons će biti prvaci.

29.06.2010.

Rođendan moje sestre Marjane.

NA KLUPI

 

Low je snimljen kako kopa nos usred utakmice protiv Engleske. Maradona na pressicu ulazi sa tridesetcentimetarskom Cohibom i uopće izgeda i ponaša se kao vođa narkokartela, a i igrači mu izgledaju kao gusari na godišnjem odmoru. Dunga nikad nije bio ovoliko govorljiv, psuje i omalovažava aspolutno sve kritičare. A tko je ikada vidio Fabia Capelloa da se onako dernja, nervira i skače oko klupe kao kengur? Izbornici rade show. Kako se smanjuje dnevni broj utakmica sve je više prostora u medijima za ove čudnovate pojave na klupama sudionika svjetskog prvenstva.

 

Čekamo vijest da je El Loco Bielsa, izbornik Čilea, nakon utakmice sa Brazilom, demolirao svlačionicu, odgrizao uho Humbertu Suazou i slomio nos dvojici zaštitara. El Loco je stvarno bio lud.

30.06.2010.

LJUDI ODLAZE I ODLAZE

Ciao Erikkson, ciao Lagerback. Vjerojatno i ciao Don Fabio iako će oko toga biti još priče. Polako se odvijaju i druge priče uz utakmice. Mijenjaju se treneri. Igrači potpisuju nove ugovore. Di Maria je u Realu. Matta ide u Barcu. Hernandez u ManU. Tijekom ovih dana bit će ispričana još masa nogometnih priča.

THE BEST

Brazil se vratio na mjesto najvećeg favorita. Svi još uvijek sumnjičavo gledamo na Argentinu, ali oni će svoju istinu reći već protiv Njemačke. Španjolci i Nizozemci su teški, ali pobjeđuju, tko zna koliko stvarno mogu. Nizozemci će to pokazati u četvrtini finala. Španjolce ćemo bojim se čekati do polufinala da pokažu koliko objektivno vrijede. Od ostalih, Urugvaj se čini najozbiljnijom prijetnjom favoritima. Ako dobiju Ghanu, ostalo je stvar motivacije, a toga im ne manjka.

03.07.2010.

ROLLING STONE

Ako Mick Jagger dođe na utakmicu i navija za vaš tim sigurno ispadate. To je, do sada, bio slučaj na južnoafričkom Mundijalu.

PLAY OF THE DAY: SEBASTIAN ABREU

U utakmici između Ghane i Urugvaja pala su dva prekrasna gola tijekom 90 minuta. Muntari i Forlan su sjajnim udarcima izvana matirali protivničke vratare. Gol Brazila Nizozemskoj je bio perfekcija.

Ali ima jedan drugačiji čovjek. Tipična južnoamerička prznica i veselko. Ime mu je Sebastian Abreu, a nadimak Ludi konj. I stvarno moraš biti konj i još dobro lud da bi onako izveo odlučujući jedanaesterac. Kakva jebena drskost! Svaka čast! Ipak, da sam mu ja trener, za kaznu bih mu poslao sve vlastite bolničke račune na naplatu.

DUNGA I DUMPKOPF

Dunga je nadimak dobio po patuljku Glupku iz Snjeguljice. Ali u utakmici protiv Nizozemske jedan drugi tip je bio, kako bi to Njemci rekli, Dumpkopf. A to je Felipe Melo. Mislim, Dunga izvuče Bastosa iz igre jer je ovaj bio zreo za crveni kad se odnekud pojavi Felipe Melo i krvnički, nimalo brazilski sruši i nagazi Robbena. A dobitnik ovogodišnje Zlatne kante u Italiji za najgoreg igrača kojeg se smatralo pojačanjem je u desetoj minuti utakmice odigrao genijalan pas ka Robinhu. Taj pas je pretvoren u gol. Bilo je to jedno od onih dodavanja koje iz igre izbacuju cijelu protivničku odbranu. I tad se činilo da je Brazil stvarno premoćan za bilo koga na prvenstvu. Ali gos'n Melo je imao drugačiji plan. Prvo je skinuo loptu svom vrataru s ruke i postigao autogol, a nakon toga još fasov'o i crveni da zacementira sudbinu svoje ekipe. Dečko je stvarno biser prvenstva.

04.07.2010.

PLAY OF THE DAY: NJEMAČKA

Play of the day ide cijeloj ekipi za apsolutno savršenstvo kojim su razbili Argentinu. Fascinira njihov automatizam i tjelesna sprema. Izgledaju kao da mogu precizno dodavati jedni drugima i zatvorenih očiju, u svakom trenutku znaju gdje se tko nalazi. A kontre!? Sve po PS-u, po knjizi. O želji ne treba ni pričati. Rezultat je rastao u njihovu korist, a oni su svo vrijeme igrali jednako kao da je 0:0. Nijemci su uvijek Nijemci. Zvuči otrcano, ali i ja se držim toga. Prije svega, ljudi ne rade nikakav cirkus, ne provociraju, ne pobuđuju pažnju javnosti ničim drugim do svojim nogometnim izvedbama. Ljudi naprosto igraju, rade svoj posao onako kako najbolje znaju, a znaju jako dobro. I još bili su prvi na prvenstvu koji nisu udarali Messija, a svejedno su ga učinili bespomoćnim. Za njih ništa nije nemoguće. Treba im se nakloniti, jer prije prvenstva nitko na njih nije ozbiljno računao, osim poslovičnog opreza i respekta koji standardno izazivaju.

DIEGO

Diego je prdnuo u šišu. Bilo je samo pitanje tko će kazniti slabe strane njegove ekipe. Od Nijemaca se i očekivalo da to urade. Osvetilo se Diegu nepozivanje Zanettija. Sva četiri gola Nijemci su dali preko lijevog krila, odnosnog desnog argentinskog boka, koji im je najranjivija točka od početka prvenstva. A nesreća je rano krenula. Izgubljeni Otamendi prvo radi prekršaj i onda kasni zatvoriti Muellera. I sve to u 3. minuti. Odmah se vidjelo u kojem pravcu će otići utakmica. Diego je gledao debakl bez prave reakcije. Primiti četiri gola po istom boku i ne mijenjati ništa na toj poziciji može još jedino Slaven Bilić, kojeg je Capello razbio preko Pranjića. Genij je mislio da je dovoljno izaći na teren i da će njegovi čudesni igrači već nekako rješiti utakmicu. To protiv Njemaček ne prolazi. Argentini se u ovoj utakmici može jedino čestitati na korektnoj igri, jer oni nisu poput Brazilaca krenuli u tučnjavu zbog vlastite nemoći. Može im se čestitati i što imaju Carlita Teveza, koji je svojom trkom i trudom pokazao zašto ga obožavaju navijači gdje god igrao. No, nitko ga nije pratio. A Messi nije Maradona. Messi nije ni Zidan. Ta su dvojica mogla sami pobjeđivati, poput Diega u Meksiku ili Zidanea u Njemačkoj. A evo i Ville u Južnoj Africi.

NIŠTA

Ništa nije ostalo od južnoameričke dominacije. U polufinalu su čak tri europske ekipe i jedino Urugvaj brani čast ostatka svijeta.

Koliko će Forlan biti u stanju potegnuti? Hoće li maleni Ajaxov Lodeiro pokazati potencijal protiv „svojih“ Nizozemaca, sad kad nema Suareza? Hoćemo li gledati reprizu finala iz 1974. godine? Nizozemska Vs. Njemačka.

Sve što smo vidjeli do sada govori da hoćemo, ali ima tu još prostora za drugačiji rasplet. Veliki šok bi bio vidjeti Urugvaj na tronu. Bio bi im to treći put. Ali teško da ćemo gledati taj film. Osobno, volio bih svjetskog prvaka iz polufinalnog para Urugvaj – Nizozemska. No, to što bih ja volio najmanje je bitno. Bitno je da do kraja vidimo još četiri sjajne utakmice. Ali prije toga, dva dana odmora.

06.07.2010.

NA MARGINI

Listam dnevne novine. Već se lagano sastavljaju najbolji i najgori timovi prvenstva. Sabire se statistika, broje novci, nagrade i pogrde. Napoli zove Maradonu na klupu. Hobotnica Paul prognozira konačni ishod prvenstva. Uhapšen je vrač koji je izglandjivao pitona. Turisti lagano napuštaju jug Afrike.Sve je to znak da se još jeda nogometni praznik bliži kraju.

FORLAN ISPADA IZ IGRE

Još jednom je pokazao da je veliki igrač. Tabarez je pokazao da je veliki trener. Urugvaj je igrao strpljivo i kad je gubio. A onda je Blek Stena raspalio potkraj prvog poluvremena i vratio Urugvaj u igru. No, budući je njegov tim na koncu izgubio, Forlan je ispao s prvenstva i vjerovatno ga više nećemo gledati na velikim međunarodnim nogometnim smotrama. Vrijeme je, nakon tekme za treće mjesto, da se pozdravimo sa još jednim velikim Diegom.

URUGVAJ

Mjesto šarenih ptica. Računao sam na njih. Ali ipak su me iznenadili. Prije svega defenzivnim potencijalom. Tu ima ozbiljnog materijala. Arevalo, Fucile, Lugano je dobro poznata kuka, Godino, Victorino, Perez, Perreira. Sjajni momci. Da su Lodeiro i Gargano malo zreliji Urugvaj bi igrao finale i bio svjetski prvak. To odgovorno tvrdim. I ovako su odigrali odličan turnir, imali su i sreće kad im je trebala. Ostali su zadnja južnoamerička ekipa na prvenstvu i do kraja odigrali hrabro i pošteno. Nisu tukli i provocirali. Igrali su i puštali druge da igraju. I da im Nizozemci nisu utrpali i treći gol odmah nakon drugog u svega par minuta, moglo je svašta biti. Posljednje tri minute su svakako bile dramatične, ali tada je već bilo kasno, unatoč golu za 3:2. Urugvaj može i mora biti ponosan na sve što su napravili.

08.07.2010.

PAUL THE OCTOPUS

Sigurno će se neki šaljivi Dalmatinac sjetiti da u svom restoranu na meni uvrsti jelo pod nazivom Paul the Octopus. Prijat će i španjolskim i njemačkim turistima.

BEZ ISPALJENOG METKA

Svašta sam, na ovom prvenstvu, vidio po prvi put u životu. Ali da ću vidjeti Njemačku kako gubi bez ispaljenog metka to nisam ni sanjao.

ADIO ELF

Elf je igrao najbolji nogomet na prvenstvu. Ali izgubili su trenersku partiju šaha. Trochovski nije bio dostojna zamjena za Muellera. Po meni su Kroos ili Marin trebali biti opcije od početka, ali izgleda je Lowa uhvatila frka pa je izašao s jednim prilično bezličnim igračem na poziciji koja mu je do sada donosila prevagu. Low je očekivao bezglave napade Španjolaca iz kojih su trebale rasti njihove savršene kontre. Međutim Španjolci nisu niti jednog trena igrali previše okomito te samim tim nisu pružili Njemcima šansu da igraju ono što su igrali protiv Engleske i Argentine. Budući je rezultat bio OK, Low nije reagirao na vrijeme i korigirao napadačku formaciju. To mu se obilo o glavu, jer Španjolci su svoju šansu dočekali, a Elf nije. Svejedno, svaka im čast na onom što su do sada pokazali. Izgubili su, kako rekoh, partiju šaha. A mi nogomet ipak volimo zbog onoga što su Njemci igrali u osmini i četvrtini finala.

POVIJEST

Ovo prvenstvo je istinski povijesno. Dobit ćemo 8. naciju svjetskog prvaka. Nakon dugih 12 godina netko će se po prvi put u povijesti uspeti na tron. I po prvi put u povijesti europska ekipa će biti prvak izvan matičnog kontinenta. Netko će naplatiti silne godine frustracija i propalih nadanja. Let it be!

11.07.2010.

PLAY OF THE DAY: FORLAN

Diego, Deigo!!!

Nije baš najsretnije uhvatio onaj volej nakon Arevalovog centaršuta, ali Jabulani je ušao u mrežu. Forlan je još jednom pokazao da je grande. Bio je tu, na svakoj utakmici, sto posto unutra sa svime što zna i ima.

LJEPOTA
Njemačka i Urugvaj odigrali su jednu potpuno otvorenu utakmicu. Tu nema smisla pričati o formacijama i taktičkim postavkama. Ljudi su naprosto izašli na teren i igrali. Jako lijepo. Bez bitke. Za gol više.

URUGVAJ

Pravde nema. Nema. Da je ima Forlan bi danas dizao pehar prvaka svijeta. Teško da će biti proglašen najboljim igračem prvenstva, ali sigurno je da ćemo ga zauvijek pamtiti po igrama na ovom prvenstvu. Izgledao je i igrao kao vitez. Podsjećao je svijet na neka bolja vremena, drugačije i bolje ljude. Vrijeme kad su čuda bila moguća, a u stisnutim zubima ležala je ljubav prema igri.

Na koncu, nedostajalo im je snage. Dok su je imali mogli su parirati svakome. Utakmicu za treće mjesto izgubio je Suarez promašivši dvije mrtve šanse. No, Urugvaj se vratio među velike. A ovi igrači imaju još godina za dokazivanje. Čekamo Gargana i Lodeira, a i Suarez nam je dužan još poneku stvar. Svaka čast, Urugvaj!

DANAS

Danas i nije baš neki dan. 11.07. Neke mračne i teške priče vise nam iznad glave. Sjećamo se dana kad je svijet izgubio iluziju da može računati na ljudskost. Kad je svo licemjerje svjetske politike izašlo na površinu. Ali danas ćemo gledati i finale Mundijala. Svašta možemo misliti. Svašta možemo ispričati. Pravde nema. Već sam rekao. To je to i to je tako. Neka se zlo više ne ponovi! Jedino je što mogu poželjeti. Neka naša tuga i strahovi počivaju u miru.

12.07.2010.

HOLANDEZI

Kakav ukleti brod. Treće finale i još jedan ćorak. A imali su ga. Robben je zapucao dvije mrtve šanse. Kao da se prepao trenutka u kojem se našao. Ono što je grozno u svemu jeste tučnjava koju su forsirali od samog početka finalne utakmice. Dobro su prošli sa samo jednim crvenim kartonom. Napadačka igra im je išla skoro isključivo preko desnog boka. Na koncu nisu imali ni sreće. Moraju čekati neku mirniju luku od Rta Dobre Nade da se usidre na pobjednički dok.

ESPANA

Bili su najveći favoriti i na koncu osvojili prvenstvo. Igrali su koliko je trebalo. Dali golove kad je bilo najvažnije. Nisu odigrali ni jednu baš veliku utakmicu. Njihove igre s ovog prvenstva nećemo prepričavati unucima. Ali su odigrali pobjednički. Sve što prati velike ekipe bilo je tu. Malo sreće, malo sudačkih odluka, mentalna čvrstina, golman koji je ih je držao iznad vode kad su mogli potonuti. Svejedno, najjača su ekipa i zasluženo su digli pehar. Aura gubitnika je prošlost. Španjolska je aktualni europski i svjetski prvak.

NIJE GEORGE, ALI JE BEST: DIEGO FORLAN

Oh, kako sam bio u krivu da će ga zaboraviti, jer se nije popeo na sam vrh. Izgleda su i drugi vidjeli ono što sam vidio i ja. Diego Forlan je najbolji igrač turnira. To mi je najdraža vijest pristigla iz Južne Afrike. Sve sam već rekao i napisao o njemu. Diego je zasluženo među velikima. Bio je najveća personifikacija strasti spram igre na ovom turniru. Čovjek vitez, romantik.

CASILLAS

Tu nema spora. Iker je najbolji golman turnira. Izvadio je ekipu kad god je to bilo potrebno. Niti jednom nije kiksao. Da biste bili prvaci na vratima mora stajati takav lik.

TRENER TURNIRA

Ja bih tu istaknuo Milovana Rajevca. Svi smo se pitali tko je taj tip? Neki miran, nepoznat čova, od Gane je napravio najozbiljniju reprezentaicju Afrike. Za više od onoga što su napravili nisu imali sreće.

STRIJELCI

Forlan, Villa, Muller, Sneijder. Svi po pet komada. Nema Ronalda, Messija, Rooneya. Već smo ih odavno zaboravili i ispratili s turnira. Forlan je najbolji igrač turnira. Muller najbolji mladi igrač. A igrali su utakmicu za treće mjesto. Znači, ima još prostora za objektivno prosuđivanje.

21.07.2010.

I BI AFRIČKI MUNDIJAL

Najviše sam pominjao dva Diega. Forlana i Maradonu. I kad pogledam BH nogometnu stvarnost istinski ću žaliti što se više ne bavim njima. Čeka nas neizvjesnost. Hoće li stvarno bezobraznici iz BH nogofuti saveza do kraja uništiti i ono malo nogometnog ponosa koji nam je ostao??? Velež se raspada. Savez se inati s međunarodnim nogometnim institucijama koje su, pokazalo se to i tijekom ovogodišnjeg Mundijala, jače od državnih političkih struktura velike Francuske. BH prvak bez ispaljenog metka gubi od izraelskog šampiona. I zbog toga su iluzije lijepe. Zbog jada u kojem se budimo svako jutro. Lijepo je živjeti u iluzijama. Lijepo je biti opsjednut igrom. Lijepo je sjećati se Mundijala. Od svakog nam ostane poneka uzvišena herojska priča, epska priča, a takvih je sve manje u svijetu pretrpanom informacijama, u svijetu u kojem se i smrt i genocid zaboravljaju preko noći.

(zurnal.info)

Većina fudbalera je imala želju zadaviti sudca u nekim situacijama, ali su rijetki oni koji su se usudili to sprovesti u djelo, kao što je učinio igrač čileanskog drugoligaša Rangersa, Jose Pedroso

Na prvenstvenoj utakmici čileanske druge lige između Rangersa i Deportes Concepciona, sudac Miranda je dopustio jednom fudbaleru Concepciona da četiri puta izvodi jedanaesterac, naravno tek četvri put je bio uspješan.

U nastavku je to razljutilo igrače Rangersa, pa su napravili nekoliko grubljih prekršaja. Za jedan takav start, sudac Miranda je dao drugi žuti karton igraču čileanskog drugoligaša Rangersa Joseu Pedrosu i poslao ga u svlačionicu. Umjesto da napusti teren Pedroso je nasrnuo na suca, te ga s leđa počeo daviti nekoliko sekundi.
Pobješnjelog igrača su redari jedva odvojili od Mirande, a on nije odustajao sve dok ga nisu oborili na teren.
Iako mu je zbog ovog poteza upitna fudbalska karijera, Pedrosu nimalo nije žao.
''Nije mi uopće žao zbogo onoga što sam učinio'', izjavio je odbrambeni igrač čileanskog Rangersa.
Pedrosu čeka rigorozna kazna o kojoj će se naknadno odlučivati.

 

 

(zurnal.info/sportsport.ba)

Predsjednik Vlade Republike Srbije Mirko Cvetković, koji predvodi srbijansku delegaciju u jednodnevnoj zvaničnoj posjeti BiH, izjavio je kako strateški gledano ne postoji nijedan ključni problem između Srbije i BiH, zbog čega je pozvao na intenziviranje saradnje između dvije zemlje.

Nakon susreta sa predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Nikolom Špirićem, Cvetković je ocijenio kako je u posljednjih dva mjeseca došlo do intenziviranja kontakata na najvišem političkom nivou.

-Moj dolazak predstavlja neku vrtsu nastavka naše želje da se ostvaruju odnosi na političkom nivou koji bi stvorili osnovu za daljnje jačanje i produbljivanje bilateralne saradnje i demonstrirali potrebu i želju Srbije da dođe do pomirenja u regionu, ustvrdio je Cvetković.

On je još jednom potvrdio da Srbija, kao garant Dejtonskog sporazuma, u punoj mjeri podržava teritorijalni integritet BiH, dok će po pitanju njenog unutrašnjeg uređenja podržati bilo koji dogovor koji budu postigla dva entiteta i tri konstitutivna naroda.

S druge strane, Cvetković navodi kako BiH priznaje teritorijalni integritet Srbije, te ističe da u vezi s tim "pojedinični stavovi ne predstavljavaju stavove BiH".

Predsjednik srbijanske vlade izrazio je podršku i evropskom putu BiH, navodeći kako će Srbija biti zadovoljna progresom bilo koje zemlje regiona na tom putu. Također, naglasio je, kako njegova zemlja želi da BiH što prije dobije liberalizaciju viznog režima.

-Gledajući sva osnovna sadašnja i buduća značajna pitanja za obje zemlje, imamo identične stavove i nema razloga da proces pomirenja u bilo čemu kasni, smatra Cvetković.

Komentirajući održavanje Poslovnog foruma BiH i Srbije u Sarajevu, on je kazao kako je cilj da se poslovnim ljudima poruči da su politički odnosi između dvije zemlje dobri i da takvi trebaju biti i ekonomski, te da su privrednici iz jedne zemlje dobrodošli da investiraju u drugu zemlju.

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić je ocijenio kako je Srbija značajan partner BiH sa stanovišta investiranja i trgovinske razmjene.

Srbija je drugi investitor u BiH, a među pet zemalja je sa kojima BiH ima najjaču trgovinsku razmjenu i najveći stepen pokrivenosti izvoza uvozom.

-Za prvi kvartal ove godine ta pokrivenost je oko 70 posto, rekao je Špirić, dodajući kako je nužno ukloniti sve administrativne barijere za ostvarivanje dinamičnije ekonomske saradnje.

Špirić i Cvetković su razgovorali i o otvorenim pitanjima, kao što su pitanja granice, stare devizne štednje, imovinskim pravima građana i sukcesiji. Zaključeno da je potrebno održavanje zajedničkih sjednica vlada dviju država radi rješavanja svih otvorenih pitanja.

Ukazano je na potrebu zaključivanja novih sporazuma, kao što su u oblastima zdravstva, plovnih puteva, pružanja usluga u vazdušnom saobraćaju.

Predsjedavajući Špirić je ocijenio kako je intenziviranje saradnje Beograda i Zagreba od interesa i za BiH, navodeći kako i "BiH želi biti dio te priče i da je osnovno da se poštuje suverenitet i teritorijalni integritet zemalja".

Komentirao je i nedavnu izjavu člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, kazavši kako BiH nije priznala "unilaterno proglašenje samostalnosti Kosova", te da se "pojedinim političkim tonovima koji se mogu čuti iz BiH ne treba posvećivati velika pažnja".

(Fena)

 

Reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić pozvao je svoje vjernike da budu pametni i izaberu Bošnjaka koji prema njegovom išaretu zaslužuje da naredne četiri godine bude njihov vođa. Samo za čitaoce Žurnala "razbili" smo Cerićev kod

Kada bismo sabrali kvadraturu svih džamija koje su od rata do danas izgrađene širom Bosne i Hercegovine, dobili bismo površinu nekoliko puta veću od prostora koje pokrivaju svi autoputevi u našoj zemlji.

Šta nam to govori? Ne, ne znači to da se ovdje posebna pažnja posvećuje ubrzanom materijaliziranju religijskih osjećanja u Bošnjaka. Ne, nema to veze ni sa pretvaranjem Vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH u najmoćniju korporaciju u državi... To samo znači da je poglavar Islamske zajednice u BiH efendija Mustafa Cerić najozbiljniji politički subjekt u državi. Ozbiljniji čak i od samog Milorada Dodika, bez obzira koliko ovog neozbiljno shvataju.

U predizborno vrijeme, kada se očekuje da političari na dnevnoj osnovi otvaraju nove škole, tupe makaze na vrpcama ispred super modernih fabrika i puštaju u promet kilometre novosagrađenih autoputeva, jedini koji vrijedno radi je efendija Cerić. Malo je dana u predizobrnoj godini koliko bi reis mogao otvoriti novih džamija. Vremena malo, a valja i promuhabetit sa ummetom, objasniti neukom narodu ko su i šta su, i uputiti ih za koga da glasaju...

Kako bi skratio svu tu proceduru, reis je osmislio svojevrsno Upustvo za izbor prvog u Bošnjaka. A kako ne bi ispalo da reis aščare za nekog navija, jer nije red da se jedno svešteno lice tako offira i miješa u politiku sekularne države, Cerić se poslužio starom bošnjačkom taktikom - išaretom. Oni koji ne znaju šta je išaret, morat će se sami educirati - što reče uvaženi efendija: “pametnom je i išaret dosta”.

Cerićevo Uputstvo za izbor prvog u Bošnjaka bazirano je na hadisu, ili kako bi to na ćafirskoj Federalnoj televiziji rekli: transkriptu razgovora koji je Ebu - Sufjana, inaće rođak poslanika Muhammeda, vodio sa tadašnjim bizantijskim carom Heraklijem.

- Kod nas u Bosni se kaže: "Pametnom čovjeku je dovoljan išaret." Ja neću ovo da tumačim, ali hoću da sugerišem imamima, našim hatibima kad govore s mimbera, posebno ovih dana, a evo i ramazan se približava, da govore o ovim karakteristikama i ovim standardima, koji treba da krase Bošnjake, posebno one koji traže od nas da ih slijedimo, da idemo za njima, da ih podržavamo... Znači, evo imate kriterije, pitajte da li je ovaj ovakav... Ako se to uklapa, to je taj, a ako se ne uklapa, pametnom je dovoljan išaret - kazao je, navode mediji, reis Cerić.

Nećemo ovom prilikom posebno analizirati na osnovu čega je reis u istu ravan stavio Božijeg poslanika sa ovdašnjim političarima i neka to ide njemu na dušu. Nama je značajniji ovaj politički kontekst.

Obzirom da se u medijima pojavila dajdžestirana verzija ovog razgovora, Žurnal objavljuje originalni tekst, preuzet sa jednog od portala religijskog sadržaja.

Car je, naime, od Ebu - Sufjana htio čuti nešto o Božijem poslaniku (Muhamed op.a.).

Ebu - Sufjan reče: "Tako mi Boga, da me nije sramota da od
mene čuju laž, ja bih o njemu lagao."
Zatim Ebu - Sufjan reče: "Prvo što me je upitao glasilo je: 'Kakvog je porijekla?'
Odgovorih mu: 'On je uglednog porijekla.'"
Herakle: "Da li je ikad iko od vas, prije njega, govorio takve slične stvari?"
Ebu - Sufjan: "Nije."
Herakle: "Je li neko od njegovih predaka bio kralj?"
Ebu - Sufjan: "Ne."
Herakle: "Da li ga slijede ljudi od položaja ili siromašni?"
Ebu - Sufjan: "Siromašni."
Herakle: "Da li se njihov broj povećava ili smanjuje?"
Ebu - Sufjan: "Povećava."
Herakle: "Da lije iko od njih napustio njegovu vjeru iz srdžbe, nakon što ju je primio?"
Ebu - Sufjan: "Nije."
Herakle: "Da li je prije toga bio lažov?"
Ebu - Sufjan: "Nije."
Herakle: "A da li je vjerolomnik?"
Ebu - Sufjan: "Nije, - ali otkako nismo s njim ne znamo šta sad radi (i više mi nije
dozvolio da i jednu riječ dodam od sebe)."
Herakle: "Da li ste se borili protiv njega?"
Ebu - Sufjan: "Jesmo."
Herakle: "Kako ste se borili?"
Ebu - Sufjan: "Vodili smo međusobni rat, rat nadmetanja, nekad on pobijedi, a nekad mi."
Herakle: "Šta traži od vas?"
Ebu - Sufjan: "Govori nam: Vjerujte samo jednog Boga, i pored Njega ne vjerujte u
druga božanstva, napustite vjeru svojih djedova i očeva, naređuje nam da se Bogu molimo
(da klanjamo), da iskreno govorimo, da pošteni budemo, da rodbinske veze održavamo..."

Vodeći se ovim hadisom iliti poučnim vjerskim tekstom napravili smo reisovo “Upustvo za izbor prvog u Bošnjaka”, odnosno prilagođeni tekst po kojem bi Bošnjaci trebali birati svog poslanika na čelu države. Obzirom da su najozbiljniji kandidati za mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, Haris Silajdžić i Fahrudin Radončić, provjeriti ćemo na koga to išareti uvaženi reis efendija:

1. Kakvog je porijekla?

   BAKIR IZETBEGOVIĆ: Po prezimenu Izet – begovići su bili begovska porodica. Otac Alija bio je osnivač SDA i prvi u Bošnjaka u vrijeme demokratskih promjena. I dalje je neprikosnoveni simbol buđenja bošnjačkog nacionalizma. Po reisovim parametrima - podoban.

   HARIS SILAJDŽIĆ: Porijeklo ništa posebno. Po reisovim parametrima vjerski preeduciran al' to nije bitno.

   FAHRUDIN RADONČIĆ: Što se tiče porijekla Fahrudina Radončića to spada u nadležnost finansijske policije ili nepostojeće agencije za ispitivanje porijekla, ali imovine. Po reisovim parametrima – solventan.

2. Da li je ikad iko od vas, prije njega, govorio takve slične stvari?

   BAKIR IZETBEGOVIĆ: Jeste, njegov otac Alija. Upitno je koliko se to uklapa u ono što reis želi da čuje.

   HARIS SILAJDŽIĆ: Isto govori već dvadeset godina. Slatkorječiv ali izgleda da mu ni reis više ne vjeruje.

   FAHRUDIN RADONČIĆ: Nerelevantno, jer to što on kaže danas ne znači da će vrijediti sutra, prekosutra... Trenutno govori ono što reis želi da čuje.

3. Je li neko od njegovih predaka bio kralj?
   BAKIR IZETBEGOVIĆ: Zvali su ga Mali princ i otac mu je, istina, imao kraljevske ovlasti ali mu se kraljevstvo raspada.

   HARIS SILAJDŽIĆ: Nije poznato, mada se on tako ponaša, posebno u svojoj stranci.

   FAHRUDIN RADONČIĆ: Za početak ima tornjeve. Nada se da će kraljestvo osvojiti na izborima.
   
   
   

4. Da li ga slijede ljudi od položaja ili siromašni?
   BAKIR IZETBEGOVIĆ: U početku slijedili su ga siromašni. Kada su se obogatili prešli su u Stranku za BiH (pogledati pod Haris Silajdžić).

   HARIS SILAJDŽIĆ: Slijede ga ljudi od položaja kako bi i ostali gdje jesu. Koliko on zna, u BiH nema siromašnih.

   FAHRUDIN RADONČIĆ: Poziva siromašne da ga slijede i oni su njegovo glavno biračko tijelo.
   
   
   

5. Da li se njihov broj povećava ili smanjuje?
   BAKIR IZETBEGOVIĆ: Smanjuje.

   HARIS SILAJDŽIĆ: Smanjuje.

   FAHRUDIN RADONČIĆ: Obzirom da je krenuo od nule svaki sljedbenik se računa kao povećanje.

6. Da lije iko od njih napustio njegovu vjeru iz srdžbe, nakon što ju je primio?
   BAKIR IZETBEGOVIĆ: Mnogi (ponovo pogledati pod Haris Silajdžić).

   HARIS SILAJDŽIĆ: Možda bi i htjeli ali ne smiju. Samo ih još vjera u Harisa Silajdžića odvaja od zatvora.

   FAHRUDIN RADONČIĆ: Ako ne računamo njegove uposlenike, malo je vremena proteklo da bi ga napuštali.
   
   
   

7. Da li je prije toga bio lažov?
   BAKIR IZETBEGOVIĆ: Hm....

   HARIS SILAJDŽIĆ: Obećao 100% BiH i ukidanje Republike Srpske. Danas RS jača nego ikada a BiH se mjeri promilima.

   FAHRUDIN RADONČIĆ: Hahahahaha (ne možemo od smijeha op.a.)...
   
   
   

8. A da li je vjerolomnik?
   BAKIR IZETBEGOVIĆ: Nepoznato u šta vjeruje?!

   HARIS SILAJDŽIĆ: Nepoznato u šta vjeruje?!

   FAHRUDIN RADONČIĆ: Nepoznato u šta vjeruje?!
   
   
   

9. Da li ste se borili protiv njega?
   BAKIR IZETBEGOVIĆ: Ako se to odnosi na reisa i njegov ummet onda nisu, a iz perspektive pravne države, opet nisu.

   HARIS SILAJDŽIĆ: Itekako, i reis i njegov ummet.

   FAHRUDIN RADONČIĆ: Nisu, ni reis ni ummet.
   
   
   

10. Kako ste se borili?
    BAKIR IZETBEGOVIĆ: Nisu se borili.

    HARIS SILAJDŽIĆ: Letvama, argumentima..., al džaba.

    FAHRUDIN RADONČIĆ: Nisu se borili.
    
    
    

11. Šta traži od vas?
    BAKIR IZETBEGOVIĆ: Da glasaju za njega kako bi se riješio Sulje.

    HARIS SILAJDŽIĆ: Da mu opet povjeruju u 100% BiH i da će ukinuti Republiku Srpsku.

    FAHRUDIN RADONČIĆ: Da kupuju njegove novine i marketinški prostor, da iznajmljuju prostore u njegovim tornjevima, i da, da glasaju za njega.

Nadamo se da smo ovom malom analizom razbili Cerićev kod i pomogli biračkom tijelu da izabere pravog predstavnika po reisovom išaretu.

(zurnal.info)

 Član Predsjedništva BiH Željko Komšić je u svojoj izjavi za Fenu izjavio kako bi predsjednici susjednih država trebalo da se bave svojim zemljama i problemima kojih imaju i previše, a ne Bosnom i Hercegovinom. Srbija je uputila Bosni i Hercegovini protestnu notu zbog dijela te izjave da podržava cjelovitost Hrvatske i "Srbije bez Kosova".

U intervjuu za “Žurnal”, Komšić objašnjava zašto je tako oštro reagirao.

Kako ocjenjujete posljednji susret Josipovića i Tadića?

- Nemam ja tu šta da ocjenjujem. Oni rade ono što smatraju da je dobro za njih. U tom smislu, svaki razgovor je dobar. Samo komunikacijom mogu se riješiti problemi ako ih imate. Meni su druge stvari zasmetale. Ali, moram odmah reći, njih dvojica nisu Milošević I Tuđman, to se mora jasno naglasiti. Meni smeta to što oni razgovaraju o nama kao o maloljetnom djetetu. To prevazilazi dobre diplomatske običaje. Zamislite da smo mi sjeli sa predstavnicima Crne Gore, razgovarali o Srbiji, onda napravili konferenciju za štampu i iznijeli stavove o Srbiji. To bi se doživjelo kao prvorazredan diplomatski skandal. Neću prihvatiti da su Srbija i Hrvatska iznad BiH, da oni imaju pravo komentarisati odnose unutar naše zemlje.

Koliko je to krivica naše diplomatije?

- Naravno da ima naše krivice, koliko smo mi ozbiljni kao država, koliko svako malo neko od nas trči u Beograd da pita tatu ili mamu šta ćemo raditi. To je jedna strana, a druga je vrlo indikativna i već je ljudima ušla u uho, to je rečenica kako su Srbija i Hrvatska garanti Dejtonskog sporeazuma. Nisu oni garanti sporazuma, oni su u Dejtonu sjedili kao strane koje su učestvovale u ratu u BiH. Oni ništa ne garantuju, BiH garantujemo samo mi, Bosanci i Hercegovci.

Koliko situacija u BiH zaista zavisi od raspoloženja u Beogradu i Zagrebu?

- Sve manje. Znamo šta je bilo nekada, sada se drugačije radi. Recimo, pojačava se ekonomski uticaj. Naravno, da bi se pojačao taj uticaj morate imati političkog saveznika u BiH. Tako se to radi. Mi ne možemo da riješimo naš zajednički interes zato što su Zagreb i Beograd protiv toga. Kroz razne sestrinske stranke i bratsku politiku opstruira se napredak. Pomenuću samo slučaj Luke Ploče. Nije samo stvar što to Hrvatska neće da riješi. Postoji čitava struktura unutar BiH koja ne dozvoljava da se to riješi. Političke institucije u BiH ponekad rade za političke i ekonomske interese drugih država. To mi ne ide u glavu. Oni jesu naši susjedi i ja sam za svu vrstu saradnje s njima, za pošten odnos. Ne mogu da shvatim da se ljudi u BiH ne vode za svojom konkretnom koristi, nego za interesima Zagreba i Beograda.

Kako se završila situacija sa protestom koji je Tadićev kabinet uputio našem ambasadoru u Srbiji?

- Danas treba da dobijem izvještaj, pa ću znati precizno o čemu se radi. Koliko za sada znam, pozvan je naš amabasador od strane generalnog sekretara Ministarstva vanjskih poslova Srbije i rečeno mu je, otprilike, kako oni nisu ništa loše mislili, da je sve učinjeno iz dobrih namjera. Iz kakvih dobrih namjera? Da mi se nude specijalni odnosi sa Federacijom? Beograd treba da razgovara sa Sarajevom, ne sa RS niti Federacijom. Zamislite da mi razgovaramo s Novim Sadom ili Novim Pazarom. Zamolio sam predsjednika Tadića da više ne forsira tu priču o specijalnim, paralelnim odnosima s Federacijom.

Kako je odgovorio?

- Saslušao je, ali nije komentarisao.

Može li se ovo povezati s neprestanim dogovorima Dragana Čovića I Milorada Dodika?

- Ne znam može li. Njih dvojica imaju te svoje specijalne, prijateljske, paralelne i svakakve veze, pa ih pokušavaju locirati u Beogradu i Zagrebu kao rješenje problema, pa onda traže bošnjačkog partnera koji će ući u tu priču. To je politika koja ovu zemlju neće nigdje odvesti.

Plašite li se šta mogu donijeti ovakvi razgovori između predsjednika susjednih zemalja?

- Plašim se našeg istorijskog iskustva, od sporazuma Cvetković – Maček, dešavanja u Drugom svjetskom ratu, politike Tuđmana i Miloševića... Istorija nas uči da budemo oprezni. S druge strane, ne vjerujem da kod Tadića i Josipovića postoji išta što asocira na ta dešavanja.

Imamo pravo na frustraciju...

- Imamo, ali neću da budem frustriran, hoću da budem pragmatičan, da razmišljam realno, ne želim da se igram velikim riječima. Na stranu ostavljam istorijsku frustraciju, mada nam se ona s rođenjem usadi u glavu. Pitam se, da li bi oni sebi dopustili da isto rade s bilo kojom drugom zemljom.

Povodom vaše izjave prvi je reagirao vaš kolega iz Predsjedništva, gospodin Radmanović...

- On na tome gradi kampanju, izgelda da ne stoji dobro u RS. To je neracionalno, sutra ćemo se sastati pa ću ga pitati šta ima protiv toga, jer meni priča drugu priču.

Koju priču?

- Pa tu da se mi moramo između sebe ujediniti i prema Srbiji i prema Hrvatskoj. Da štitimo naše interese. I šta mu znači da je moja reakcija bila neustavna. Zar je neustavno to što ja tako mislim. Nisam pokrenuo nikakvu inicijativu... Dopustite da imam pravo da mislim i da kažem to što mislim. Ako mi se uzme to pravo, e onda će to da bude neustavno.

Da li vi reagirate kod Radmanovića kada predsjednik njegove stranke daje izjave koje štete BiH?

- Naravno da reagujem. Nepristojno je sada da vam ja to komentarišem i ulazim u odnose između njih dvojice. Neka ostane između nas ono što mi privatno razgovaramo.

A službeno?

- Službeno će Radmanović uvijek stati iza onoga što je rekao njegov stranački šef. Pa čak i kada ne misli tako. Mnogo je iracionalnih stvari oko nas. Evo, i što se tiče Kosova. Šutimo, ne donosimo odluke oko toga iako znamo koliko je to iracionalno. Znate da su 22 zemlje, članice EU, priznale tu državu. SAD su je priznale. Mi stalno zatvaramo oči. U ime čega?

Kako je reagirao gospodin Josipović na vašu izjavu?

- Telefonirao mi je jučer iz Beograda i pitao, otprilike, u čemu je problem. Rekao sam mu da nam je dosta takvog odnosa prema BiH, i pitao ga zar nije logično kada se već sastao s Tadićem i dotakao se BiH, zar nije bilo logično da razgovaraju o hapšenju Mladića i Hadžića. To je pitanje koje se tiče sve tri zemlje. Ako ste nam iskreni prijatelji, tretirajte nas kao državu, ne gledajte nas kroz entitete i narode, nego kao ravnopravnu državu. Što ne biste uradili drugoj državi, nemojte raditi ni BiH.

Kako je reagirao gospodin Silajdžić?

- Nisam se čuo s njim, kao ni s Radmanovićem. Sutra ćemo se vidjeti. Ne tražim ja bilo kakvu vrstu podrške za to što sam rekao. Smatrao sam da mi je obaveza da to kažem, ma šta to proizvelo. Šta će ko misliti, kako će se to odraziti na nekom taktičkom, političkom planu, nije mi važno. Ne mogu sebi dozvoliti da nas tretiraju kao malog od kužine. Mislim da će oni ipak biti oprezniji ubuduće. Nadam se da će to biti koristan efekat od svega ovoga.

U čije ime rušite BiH

Kako komentirate inicijativu reisa Cerića o osnivanju Bosanske televizije, na isključivo bosanskom jeziku, uz obrazloženje da on tada ne bi morao svojoj prijateljici objašnjavati šta znači rujan?

- Kada je o jeziku riječ, neka govori svako svoj. Nema tapije na BiH. Ne može se to učiniti ni kroz jezik. Rujan je, sem toga, staroslavenski izraz, zašto to nekom smeta? Nek ljudi govore kako hoće, bogatiji smo zbog toga. Neka na televizijama novinari govore kako su u kući naučili, svojim maternjim jezikom. Mi ih savršeno dobro razumijemo.

Sigurno pratite šta se dešava u Nogometnom savezu. Postoji velika vjerovatnoća da budemo izbačeni sa fudbalske mape. Postoji li način da se spasimo?

- Ovdje je politika uzela sve. Ona želi krah BiH na svakom polju, naročito na sportskom, jer on kod ljudi budi osjećaj ponosa. Znam da se o svemu moramo dogovarati. Ali, dogovor znači da ne mogu svi sve dobiti. Nije dogovor samo kako jedan kaže, onda se nećemo ni dogovarati, jer to je djetinjasto. Ako neko neće da bude u nečemu, ne mora. Ovo je rušenje BiH na nivou sporta. Ko neće, ne mora, mi ćemo praviti Savez, kada promijenite mišljenje dođite, uvijek ima mjesta za vas. Tako bih to postavio. Ovdje ne pomažu argumenti ni logika. Ali, ne možemo vječno biti ucjenjivani. Biće fudbala u ovoj zemlji, htio to neko ili ne.

(zurnal.info)

Centralna izborna komisija BiH obavila je danas u Sarajevu javno izvlačenje za određivanje redoslijeda političkih subjekata na glasačkom listiću za oktobarske opće izbore.

U "bubnju" su se našla 63 politička subjekta: 39 političkih stranaka, 11 koalicija i 13 nezavisnih kandidata.

One političke stranke koje se na izborima pojavljuju samo u okviru koalicija nisu danas izvlačene, kao i jedna politička stranka koja je ranije ovjerena za učešće na izborima, ali koja nije dostavila kandidatske liste - Stranka dijaspore BiH.

Pod rednim brojem jedan izvučena je Građanska demokratska stranka BiH, čiji je predstavnik na izvlačenju, šef izbornog štaba Nermin Butković izjavio da su brojevi veoma važni na izborima, ali oni koji će se dobiti 3. oktobra.

Kazao je kako ovaj broj znači da će predsjednik GDSBiH Ibrahim Spahić biti na prvom mjestu na listi kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, što u principu smatra dobrim, dok je koalicija "Preokret" u kojoj je i GDS izvučena pod rednim brojem 55.

Stranka za BiH izvučena je pod rednim brojem 40 i njen potpredsjednik Beriz Belkić kaže da izvlačenje rednih brojeva psihološki nije nevažno.

On je ocijenio da je za Stranku za BiH bitno što je izvukla broj koji se lako pamti, a u stranci vjeruju u dobar rezultat i izborni uspjeh.

Savez za bolju budućnost BiH - Fahrudin Radončić, koji se po prvi put pojavljuje na izborima, izvukao je broj 12. Glasnogovornica ove stranke Edina Latif u tom broju vidi određenu simboliku: "Fudbalskim žargonom govoreći, na teren će istrčati 11-člani tim SBBBiH, a naš 12 igrač su građani koji su već svojim učlanjivanjem, njih više od 100.000, iskazali podršku našem političkom projektu".

Od ostalih stranaka, HDZBiH izvučen je pod rednim brojem dva, SNSD-Milorad Dodik pod brojem pet, "nesretni" broj 13 dobio je HSS-NHI, SDPBiH 16, SDS 26, HDZ1990 27, PDP 28, Radom za boljitak 45, Demokratska partija - Dragan Čavić 48, Naša stranka 60, dok određenu konfuziju može stvoriti to što se Stranka demokratske aktivnosti - A-SDA nalazi na 53. a Stranka demokratske akcije - SDA na 54. mjestu.

Posljednji, 63. politički subjekt izvučen na današnjem javnom izvlačenju bio je neovisni kandidat Ferdo Galić.

(Fena)