Ljubomir Borovčanin: „Dva kilometra prije Konjević Polja, javio mi se Stupar, ovaj komandant Odreda Šekovići na vezu. Pitao sam ga šta se dešava, međutim, on je panično odgovarao. Nisam dobio konkretan odgovor, nego rekao mi je: „NE PITAJ“. Tako, u tom smislu nešto, i pitao je, tražio da se vratim ja.“

Haški istražitelj: „U to vrijeme, koje je područje pokrivao Goran Stupar?“

Ljubomir Borovčanin: „Nije to Goran Stupar nego Miloš Stupar.“

Haški istražitelj: „Koje, koje je on, za koje je on područje bio zauzet, zadužen tada?“

Ljubomir Borovčanin, „Od Sandića do Kravice.“

Haški istražitelj: „Znači, on je taržio od Vas da se vratite?“

Ljubomir Borovčanin: „Ja sam rekao: Stižem odmah, okrenuli smo auto i krenuli prema njemu.“

SUSRET U KRAVICAMA

Bilo je kasno popodne tog 13. jula '95. godine kada je Ljubomir Borovčanin se iz Konjević Polja, preko Sandića, stigao u Kravice.

„I vidio sam veliki broj policajaca. Ne veliki broj, nego onoliko koliko ih je bilo na putu. Vidio sam i Lukićevu jedinicu i veliki broj leševa“, prisjećao se pred haškim istražiteljima Ljubomir Borovčanin.

Tada je u Kravicama sreo i Miloša Stupara. Poznavao ga je kao komandanta Odreda specijalne policije Šekovići. Upitao ga je za leševe koji su ležali ispred hangara.

„On mi je vrlo kratko objasnio da je ta formacija dovela veliki broj Muslimana iz Sandića u taj krug, da je prilikom ulaska u krug, jedan od Muslimana oteo pušku jednom policajcu i ubio ga, da je, potom, Čuturić, zamjenik komandanta Odreda, uspio dohvatiti pušku, te da je vojna jedinica koja je tada bila, otvorila vatru i da je došlo do masovnih ubistava“, ispričao je Borovčanin haškim istražiteljima.

Ovu Borovčaninovu izjavu,koju su uzeli haški istražitelji Peter McCloskey i Alistair Graham, sutkinja Suda BiH, Azra Miletić, nije prihvatila kao dokaz da je Miloš Stupar 13. jula, u popodnevnim časovima bio prisutan u Kravicama, kada su pripadnici njegovog Odreda ubili oko 1.200 Bošnjaka zarobljenih u širem reonu Konjević Polja. Odbacivši navedenu izjavu, Miletićeva je stekla preduslove da ukine prvostepenu presudu kojom je Stupar osuđen na 40 godina robije, te da ga pravosnažno i zauvijek oslobodi odgovornosti za genocid u Srebrenici.

ZA SVE JE KRIV RADE ČUTURIĆ

Dakle, „hrabra“ sutkinja Miletić je utvrdila da ne postoje relevatni dokazi da je Stupar bio tog 13. julskog popodneva u Kravicama, te je tako odgovornost prebacila na Radeta Čuturića koji je preuzeo komandu nad Drugim odredom tek krajem avgusta 1995. godine što je navedeno i u dokumentaciji koja je priložena prilikom suđenja u predmetu Trbić.

„Izgleda da je u periodu kad je ranjen (13. juli 1995. godine), Rade Čuturić, sin Milana, rođen 26. avgusta 1971. godine u Stuparima kod Kladnja, bio oficir i zamjenik komandanta Drugog specijalnog odreda policije. On je kasnije, 24. avgusta 1995. godine preuzeo komandu nad drugim odredom i ubijen je u akciji 23. septembra 1995. godine na Ozrenu“, piše izvještaju sa suđenja Miloradu Trbiću.

U istom dokumentu, nadalje, piše da je, u vrijeme izvršenja pogubljenja u Kravici bio i zamjenik komandanta specijalne brigade policije, Ljubomir Borovčanin koji je prošao pored skladišta dok su se pogubljenja dešavala.

To, dakle, potvrđuje navode iz Borovčaninove izjave date haškim istražiteljima koju je sutkinja Miletić odbacila prilikom donošenja odluke o oslobađanju Miloša Stpara, tadašnjeg komandanta Drugog odreda specijalne policije Šekovići. A prisustvo tejedinice u Kravicama nesporno je utvrđena i u Hagu u predmetuTrbić.

TENK I PRAGA

„Zapadno od Kravice, jedno od sabirnih mjesta bila je livada u Sandićima. Na ovom mjestu viđen je tenk i praga koji su, najvjerovatnije, pripadali jedinicama MUP-a, 2. odreda Šekovići što je pomoglo drugim jedinicama MUP-a, u čuvanju zarobljenika... Sama pogubljena su počela između 17 i 18 sati i trajala su nekoliko sati. Izjave svjedoka ukazuju na to da su za ubijanje zatočenika koji nisu mogli pobjeći iz skladišta korišteni pješadijsko oružje, mitraljezi i bombe. Svi izlazi su bili pokriveni vatrom, a zarobljenici koji su pokušali pobjeći kroz vrata i prozore ubijeni su“, piše u haškom izvještaju sa suđenja Miloradu Trbiću, te se nastavlja: „Kada je prestala pucnjava, stiglo je nekoliko kamiona i počelo je utovaranje tijela u kamione. Ovaj proces nastavljen je do mraka“.

Na tom je mjestu ubijeno oko 1.200 Srebreničana. Na istom mjestu, u isto vrijeme, bio je i Miloš Stupar. On je danas slobodan građanin. Zahvaljujući Azri Miletić.

{pdf=http://www.zurnal.info/home/images/pdf/borovcanin.pdf|580|700}

(zurnal.info)

Danas se navršilo trideset godina od smrti Iana Curtisa, legendarnog pjevača Joy Divisiona. Zadnjih dana razmišljam o tome kako se nešto čudno dogodilo proljeću. Nema ga

Da pišem dnevnik, ovako bi izgledala stranica datirana na utorak, 18.05.2010. godine.

18.05.2010.

Danas se navršilo trideset godina od smrti Iana Curtisa, legendarnog pjevača Joy Divisiona. Zadnjih dana razmišljam o tome kako se nešto čudno dogodilo proljeću. Proljeća nema. Kiša i vjetar danima. Sivilo kroz koje se probijaju besmrtni Curtisovi stihovi i njegov pogrebni glas.

Sve se pomiješalo, uglavnom. Hodam cestom, ali doslovno cestom, i žalim grad koji je nestao u povijesnom uraganu, koji ga je izbrisao s lica zemlje i preselio ga tamo gdje obitava i Curtis i toliki mladići čija su pleća pukla pod teretom bezumlja i besmisla. Hodam cestom, a hodam kroz grad. Pločnike je zauzela motorizirana željezarija pažljivo ugurana između, nedavno posađenih, lipovih mladica. Pločnike su zauzele i gazde kafana i fast foodova, zatrpali ih aluminijskim stolovima i stolicama. Ja hodam cestom, klinci sa ogromnim torbama na leđima hodaju cestom, guraju se kroz popodnevni promet iz škole i u školu. Usput bacaju plastične boce i ostatke užine po ulici. Nekakvi ljudi, grubih lica i divljih pogleda dovikuju se preko ulice. Sklanjam se automobilima koji prolaze. Djeca se sklanjaju automobilima koji prolaze. Likovi čije oči prezrivo gledaju svijet, grubo i gadljivo divlje, zaustavljaju auta usred djece, između pločnika punih automobila i kafanskog inventara, otvaraju prozore i razgovaraju s istim takvim primjercima sramotne ljudske vrste koji se mangupski naslanjaju na krov zaustavljenog automobila. U tom trenutku, promet se zaustavlja, stvara se dugačka nervozna kolona. Na cesti, dodiruju se kišobrani nadrkanih prolaznika u mimohodu. Osim, uglavnom zluradog, dječjeg smijeha, ne možete vidjeti osmijeh niti čuti kako se netko zdravo smije. Sve se pretvorilo u zluradost, pakost, podozrivost, prezir, bahatost i, brate i sestro, u seljakluk svake vrste.

Da sam religiozan molio bih da netko sve to zaustavi, vrati vrijeme unatrag i izbriše nepravdu, jer nepravda je uništiti Grad. Ovako, ostaje mi samo da psujem i galamim svo vrijeme svjestan da me nitko živ ne čuje. A i ako sluša i čuje sve što kažem dočekuje s prezirom. Budala! To sam ja. To su svi koji traže nešto čega nema, nešto čega neće biti. Svi koji traže Grad, otvoren, tolerantan prostor, pristojan dom i zabavnu usputnu stanicu. Vrijeme je ljudi čija je nepristojnost uvredljiva, vrijeme je bahatih političara, instant zvijezda, brutalno nasilnih klinaca, kvartovskih lopova i siledžija, napumpanih usta i silikonskih sisa, vrijeme loše droge, zaboravljenih gorkih ratnika, vrijeme je nerada, nepročitanih knjiga, gadljive glazbe i proljeća, koje je negdje nestalo.

Ništa se, osim toga, nije dogodilo. Prije trideset godina Ian Curtis se ubio u svom domu u Macclesfieldu. 2010. u Mostaru je nestalo proljeće. Nestali su pločnici. Nestao je grad. Rest In Peace!

(zurnal.info)

Vlasnik novoosnovane Stranke za bolju budućnost Fahrudin Radončić danas je, ničim izazvan, telefonom pozvao člana Predsjedništva SDA Sejada Delića. Umjesto uobičajenog kurtoaznog pozdrava kako nalažu pravila ponašanja kada nekoga pozovete, Radončić je, u svom stilu, na Delića osuo paljbu najvulgarnijih i najopasnijih prijetnji.

Pokušavajući dokučiti šta je uzrok ovakvom sumanutom ponašanju i divljanju Fahrudina Radončića, saznali smo da on Sejada Delića i SDA okrivljuje što je dio informacija i zvaničnih dokumenata o njegovom nezakonitom poslovanju dostavljen nekim medijima i institucijama.

Imajući u vidu od koga ovakve prijetnje dolaze, Sejad Delić je šokiran i uplašen njihovim sadržajem odlučio cijeli slučaj prijaviti nadležnim instiucijama.

Ratnim zločincima Ratku Mladiću i Goranu Hadžiću sudit će poseban "međunarodni mehanizam", ako Haški tribunal bude zatvoren prije njihovog hapšenja.

Formiranje takvog mehanizma planirano je izlaznom strategijom rada tog suda. Predstavnici Tribunala rekli su da ako Mladić i Hadžić budu uskoro uhapšeni sudit će im se na Haškom sudu i ti procesi bi mogli biti završeni do 2014./05. godine, prenosi Mondo.

Dodali su da ako do toga ne dođe ne znači da će slobodno šetati bez kazne. Patrick Robinson rekao je da bi svi procesi koji su u toku, uključujući i onaj protiv Karadžića, trebali biti završeni do 2014. godine, kada je i predviđeno zatvaranje suda. Pred Tribunalom je 17 predmeta protiv 40 optuženih, prenosi danas portal Dnevnik.hr.

(Fena)

Svi nedavni izvještaji relevantnih evropskih i međunarodnih institucija posvećenih pravima nacionalnih manjina u BiH imaju iste nalaze i preporuke, a to je da su u BiH, kada su u pitanju obrazovanje i kultura nacionalnih manjina, pomaci gotovo nikakvi.

Ovo je danas u sklopu svoje prezentacije na sjednici Vijeća nacionalnih manjina BiH rekao pravni savjetnik u Misiji OSCE-a u BiH Aleksandar Čorni.

On je rekao i da u sistemu javnog informiranja u BiH gotovo da i nema programa koji se emitira na programu nacionalnih manjina te da država daje nedovoljnu podršku kulturnim aktivnostima nacionalnih manjina.

A to su najvažnije stvari za očuvanje njihovog identiteta, jer je njegovanje kulturno-historijske tradicije najvažnije protiv asimilacije.

Kada je u pitanju učešće nacionalnih manjina u javnom životu, posebno u politici, aktualne su stvari u vezi s implementacijom presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju "Finci-Sejdić", ali problema ima i na lokalnom nivou, kazao je Čorni.

Predstavnica UNHCR-a - Ured u Sarajevu Sabina Čejović govorila je o angažmanu ove organizacije na prevenciji stvaranja osoba bez državljanstva.

Odranije je bilo poznato da ovaj problem u BiH najviše pogađa Rome, koji se nisu upisivali u matične knjige.

Jedan od problema koji su istaknuli predstavnici drugih organizacija jeste i postojanje velikog broja romskih nevladinih organizacija, kojih ima registriranih više od 60.

Međutim, samo ih je 45-50 stvarno aktivno, dok se ostale mogu smatrati "društvom jednog lica", a takva situacija otežava saradnju s drugim organizacijama i potencijalnim donatorima.

(Fena)

Eliminacija diskriminacije u regionu - Uloga institucija za zaštitu ljudskih prava i modeli regionalne saradnje, bila je tema Regionalne konferencije danas u Sarajevu u organizaciji Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH i uz potporu Misije OSCE-a u BiH.

Kako je u izjavi istaknula ombudsman BiH Jasminka Džumhur, susret ombudsmena zemalja regiona, članica Vijeća Evrope prilika je za razmatranje gotovo identičnih problema u oblasti zaštite ljudskih prava, a u kontekstu aspiracija tih zemalja prema članstvu u Evropskoj uniji i njihove slične pravne tradicije.

Po njenim riječima, neophodno je na zajedničkim osnovama kreirati zakonski okvir i mehanizme za eliminaciju diskriminacije u državama regiona, bez obzira na to da li se radi o diskriminaciji po etničkom, spolnom ili nekom drugom osnovu, uključujući i sve učestalije slučajeve mobinga, ili uznemiravanja na radnom mjestu.

Na značaj efikasnijeg djelovanja na planu zaštite ljudskih prava u nacionalnim i regionalnim okvirima ukazali su pučki pravobranitelj Republike Hrvatske Jurica Malčić, zaštitnik građana Republike Srbije Saša Janković, zaštitnica ljudskih prava Republike Slovenije dr. Zdenka Čebašek-Travnik, narodni pravobranitelj Makedonije Idzet Memeti, i Šućko Baković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Njihove ocjene svjedoče o gotovo identičnoj praksi u pogledu suzbijanja svih oblika diskriminacije te o potrebi ohrabrivanja građana da se obraćaju odgovarajućim institucijama za zaštitu ljudskih prava, bilo da se radi o etničkoj ili manjinskoj diskriminaciji, ili pak o kršenju njihovih prava u ekonomskoj i socijalnoj domeni.

Konstatirano je, istovremeno, gotovo potpuno odsustvo sudske prakse u pogledu sankcioniranja mobinga kao načina zlostavljanja na radnom mjestu, te pogrešno tretiranje prava iz radnog odnosa kao svojvrsnog relikta prethodnog socijalističkog društvenog uređenja.

(Fena)

Maurice je poginuo u Sarajevu, 18. maja 1992. u misiji tokom koje je bio u pratnji konvoja lijekova namijenjenog građanima opkoljenog Sarajeva.

Cvijeće su položili predstavnici gradskih vlasti, IFRC-a, ICRC-a, Društva Crvenog križa BiH, Crvenog križa FBiH, Crvenog križa Kantona i sarajevskih općina.

"Bila je ovo i prilika da se prisjetimo i odamo počast svim humanitarcima i aktivistima koji su dali živote u svojim plemenitim misijama pomaganja čovjeku u nevolji", izjavila je Feni referentica za informiranje Crvenog križa KS-a Aziza Karić.

Cvijeće je položeno u spomen na poginule aktiviste i humanitarce: Azru Nikšić, Fatimu Šljivo, Kostadina Pejanovića te Avdu Fuluriju.

(Fena)

Predsjednik Kosova Fatmir Sejdiju izjavio je da će Kosovo učestvovati na samitu u Sarajevu samo ukoliko učesnici budu predstavljeni pod punim državnim simbolima.

Iako je Kosovo potvrdilo učešće na samitu, kosovski predsjednik kaže da Priština neće pristati da bude predstavljena pod imenom "Kosovo/UNMIK".

- Mi ćemo učestvovati samo ukoliko uslovi za nas budu isti kao i za svaku drugu državu. Ukoliko svaka država bude predstavljena državnim simbolom, mi ćemo učestvovati, rekao je Sejdiju.

- Za nas nije prihvatljivo da učestvujemo pod oznakom na kojoj piše 'Kosovo-UNMIK' ili uz vezivanje za Rezoluciju 1244 UN, što Srbija želi, dodao je on i naglasio da je Kosovo priznalo 67 država i da Srbija želi da zanemari tu činjenicu.

Govoreći o predstojećoj presudi Međunarodnog suda pravde (ICJ), koja se očekuje do kraja godine, Sejdiju je naveo da je uvjeren da "nijedan sud ne može da donese presedu koja je protiv volje naroda".

- Argumenti koje smo mi poslali sudu su neoborivi. Argumenti koje su naši partneri Njemačka, Francuska, Velika Britanija i druge države poslali ICJ-u su takođe argumenti koji idu u prilog priznavanja nezavisnosti Kosova, istakao je Sejdiju.

(Fena)

Duško Mirković, advokat i poverenik SDP-a u Trebinju, žrtva je klerofašističkih struktura, tvrde u Alternativnom klubu u Trebinju, samo zato što je njegova klijentica Bošnjakinja. Pre nekoliko dana je bio progonjen i tučen u Sudu, a dans je dobio i prekršajnu prijavu od Sudske policije.

Podsećamo, Duško Mirković je jedanaestog ovog meseca bio fizički maltretiran, dok je njegova klijentica dobila i udarac. I dok je pokušavao da dobije zaštitu od predsedika Osnovnog suda, ponovo je bio maltretiran od pripadnika Sudske policije.

Milan Bosić, predsednik Osnovnog Suda u Trebinju, za koga se osnovano sumnja da je počinitelj ratnog zločina, angažovao je izvesnog Veljka Spremu, koji je sin tamošnjeg popa i postavio ga za načelnika Sudske policije, koja je pre nekoliko dana maltretirala Mirkovića.

Kako se tvrdi u Alternativnom klubu u Trebinju, na Mirkovića se vrši sistematski i organizovan progon od strane Milana Bosića, Slobodanke Gacinović, Dobroslava Ćuka i Veljka Spreme.

I pored toga što je bio žrtva, Sud i Sudska policija su danas Mirkovića pozvali na odgovornost i uputili mu prekršajnu prijavu.

(zurnal.info)

Zdravstveno stanje svih sedmoro povrijeđenih, uključujući i četvoro djece, u teškoj tragediji koja se dogodila prošlog petka u visočkom naselju Hlapčevići je stabilno, potvrđeno je u KCUS-u.

-Za sada su svi stabilni i nema nekih značajnih promjena, rekla je Feni glasnogovornica KCUS-a Biljana Jandrić.

U tragediji koja se u petak dogodila u naselju Hlapčevići pohamnitali napadač je ubio tri, a teško ranio sedam osoba, među kojima je četvoro djece.

U povodu ove velike tragedije danas je dan žalosti u općini Visoko, a ova odluka je donesena na vanrednoj sjedinici Kolegija općinskog načelnika i Predsjedništva Općinskog vijeća Visoko.

(Fena)

Odlukom Suda Bosne i Hercegovine suđenje Seadu Hakaloviću za zločine nad civilima u Konjicu bit će održano u Kantonalnom sudu u Mostaru - prenosi BIRN -Justice Report.

Prijedlog da se ovaj predmet prebaci na procesuiranje u Kantonalni sud u Mostaru zatražilo je Tužilaštvo BiH zbog “težine djela i svojstva učinitelja” te nepostojanja posljedica koje bi mogle ugroziti povratak u zajednicu, ugroženosti građana ili ugrožavanja javnog reda i mira.

Državni sud je optužnicu protiv Hakalovića potvrdio u martu nakon čega je negirao krivicu za učešće u zločinima na području Konjica.

Hakalović, bivši pripadnik Armije BiH (ABiH), tereti se da je 23. marta 1993. u mjestu Gostovići (općina Konjic) ubio jednu osobu i drugu ranio. U optužnici se navodi da je u “ranim jutarnjim satima” ušao u kuću I.R. i iz automatske puške ispalio rafal u predjelu grudnog koša Z.Đ., “usmrtivši ga na licu mjesta”. Kada je J.R. pokušala pobjeći s dvojicom svojih sinova, Hakalović je, stoji u optužnici, ispalio rafal u predio njenih nogu, nanijevši joj “teške tjelesne ozljede u vidu ustrijelne rane obiju potkoljenica”. Dalje se u optužnici navodi kako je, nakon što je J.R. odvedena u bolnicu u Konjic, optuženi nezakonito pritvorio njene maloljetne sinove u podrum jedne kuće u selu Gostovići.

(Fena)

Ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović potpisao je danas u Sarajevu s predstavnicima entitetskih i kantonalnih ministarstava unutarnjih poslova, Federalne uprave policije, Policije Brčko Distrikta, Službe za poslove sa strancima i Granične policije BiH Protokol o saradnji u efikasnijoj realizaciji sporazuma o readmisiji osoba koje borave bez dozvola u drugim zemljama.

Ministarstvo sigurnosti BiH se do sada u implementaciji ovih sporazuma, naveo je on, susretalo s dugotrajnom provjerom statusa bh. državljanstva i s još dužom procedurom utvrđivanja identiteta za osobe koje su predmet readmisije, odnosno povratka u BiH, zbog nezakonitog boravka u zemlji potpisnici.

- Imajući u vidu važnost efikasne implementacije sporazuma o readmisiji, od čega zavisi i liberalizacija viznog režima, BiH i njeni organi moraju učiniti dodatne napore na efikasnoj realizaciji ovih sporazuma, rekao je Ahmetović.

Ministar sigurnosti je naglasio da se potpisivanjem ovog protokola osiguravaju uvjeti za realizaciju obaveze efikasne implementacije Sporazuma o readmisiji koja se nalazi u Mapi puta za liberalzaciju viznog režima, koju je Evropska komisija prezentirala u martu 2008. godine.

(Fena)

Srpska demokratska stranka (SDS) ponovo je pozvala vladajući SNSD da podrži inicijativu SDS-a u Narodnoj Skupštini RS-a za izmjene Zakona o administrativnim taksama i naknadama kako bi se građani Brčko Distrikta oslobodili plaćanja bilo kakve naknade prilikom podnošenja zahtjeva za sticanje državljanstva RS-a.

Ova stranka u saopćenju optužuje vladu Milorada Dodika za”bahati i zamerajući” odnos prema Srbima iz Brčko Distrikta, koji je pokazan tvrde i jučerašnjim saopćenjem Ministarstva uprave i lokalne samouprave u kojem se i dalje insistira da raseljeni Srbi iz Brčko distrikta treba da plate taksu u visini od 100 KM da bi dobili državljanstvo RS-a.

(Fena)

Udruženje BSA (Business oftware Alliance) prezentirat će u srijedu u Sarajevu godišnju globalnu studiju o stopama softverskog piratstva za 2009. godinu.

U saopćenju se navodi navodi da će posebna pažnja biti posvećena stopi softverskog piratstva u Bosni i Hercegovini i regiji.

Tim povodom u srijedu će biti upriličena i pres konferencija, a planirano je sudjelovanje glasnogovornice i pravne savjetnice Udruženja BSA u BiH Mirne Milanović Lalić, glasnogovornika Tužilaštva BiH Borisa Grubešića, menadžerice za atipiratske aktivnosti Microsoft BiH Lejle Hadžiabdić, International Sales Manager HSM Informatika Zagreb Aladar Urbanke i predstavnika SIPA-e.

(Fena)

Međunarodna fondacija za deminiranje i pomoć žrtvama mina (ITF) je sa Sjedinjenim Američkim Državama potpisala Sporazum za 2010. godinu kojim je osigurano 12.079.208 američkih dolara za podršku protuminskom djelovanju u regiji jugoistočne Evrope.

Sporazum su u Ljubljani potpisali predstavnik U.S. State Departmenta Mark W. Adams i Dorijan Maršič, direktor ITF-a.

Značajan dio sredstava, oko 35 posto donacije namijenjen je Bosni i Hercegovini, koja i dalje ima status minama najugroženije zemlje u regiji.

Sredstva za Bosnu i Hercegovinu u 2010. koristit će se za različite aktivnosti protuminskog djelovanja, a značajan dio donacije namijenjen je i podupiranju projekata pomoći žrtvama mina u BiH.

Za dio američkih sredstava koja su po Sporazumu namijenjena za Bosnu i Hercegovinu, ITF mora prikupiti jednak iznos donacija ostalih donatora po sistemu uduplavanja donacija - "matching

funda“, u čemu se i ogleda prepoznatljivost ITF-a kao i veliki interes donatora za suradnju.

SAD s najvećom podrškom ITF-a još od samog osnivanja predstavlja stup svih donacija ITF-a.

ITF je od 1998. do 2009. u sklopu različitih aktivnosti potuminskog djelovanja i pomoći žrtvama mina u Bosni i Hercegovini implementirao više od 145 miliona američkih dolara donatorskih sredstava, kojima je očišćeno više od 52 miliona kvadratnih metara minskih polja.

U toku 2010. za Bosnu i Hercegovinu je planirano 10,5 miliona američkih dolara koja će biti usmjerena za različite vidove protuminskog djelovanja i pomoći žrtvama mina, saopćeno je iz ITF-a.

(Fena)

Bosanskohercegovačka aviokompanija BH Airlines organizuje danas za predstavnike medija i svoje poslovne partnere promotivni let za Beograd, a u četvrtak, 20. maja za Zagreb.

Ovim letovima BH Airlines najavljuje ponovno uspostavljanje direktnih aviolinija Sarajevo - Beograd i Sarajevo - Zagreb.

Kako je ranije najavljeno iz BH Airlinesa, letovi na obje destinacije odvijat će se šest puta sedmično i funkcionirat će na principu "low -cost" (niska cijena) evropskih aviokompanija.

Povratne karte na relaciji Sarajevo - Beograd - Sarajevo, odnosno Sarajevo - Zagreb - Sarajevo iznosit će 29 eura, odnosno 30 eura, plus aerodromske takse.

BH Airlines će na početku ove letove obavljati samostalno, mada je izražena želja za nastavkom saradnje sa srbijanskom aviokompanijom JAT i hrvatskom Croatia Airlines.

(Fena)

«Ne seri», odbrusio je prije neko veče, direktno u eter prnjavorske TV K3, premijer Milorad Dodik jednom svom podaniku, koji se usudio konstatovati da «zvijezda večeri» nije vjernik ni srboljubac, već notorni srebroljubac. Sad bi se dalo razglabati o «jeziku mržnje», «jeziku ulice», «jeziku poljskog WC-a», što bi bio besmislen potez, jer prema «stručnjacima» iz ove oblasti, (poznatim i kao «eksperti račvastog jezika»), šta god Dodik rekao sasvim je OK, a mrze isključivo oni koji mu na bilo koji način oponiraju. Ovi bizarnu storiju zaključićemo konstatacijom da se voditelj nakon Dodikovog intelektualnog istupa nije snašao i ponudio mu maramicu da se oko usta obriše, pa je ovaj nastavio sa «fiziološkim» tiradama još dobrih sat vremena.

ŠTA «ŽULJA» PREMIJERA

Okarakterisati Dodikovo valjanje po kanalizaciji sa NN gledaocem kao trenutni pad koncentracije, slabost na mah ili nekim sličnim terminom, bilo bi dozlaboga površno i plitko. Nije ovdje riječ o bahatosti, već strašnoj nervozi zbog činjenice da je rejting režima istovjetan popularnosti «antirežimskog bloka» i da je već sada jasno da Dodikov SNSD, (bez obzira na to što je još uvijek najjača partija u Republici Srpskoj), ne može sa slugama pokornim DNS-om i SP-om, ostvariti natpolovičnu skupštinsku većinu na predstojećim oktobarskim izborima. To je ono što «žulja» premijera. Otud onaj razvojni i vizionarski «ne seri», što je uvod u najcrnju predizbornu kampanju od rata na ovamo, u kojoj ne treba isključiti ni premlaćivanje birača, kao reprize događaja iz 2000-, kada su Dodikovi pratioci u drektnom TV prenosu ubili Boga u navijačima «Borca», jer su se usudili otvoreno kritikovati predsjednika Vlade RS.

Dodik je, izvan svake razumne sumnje, pet mjeseci prije izbora ušao u svoju hiperenergičnu fazu u kojoj je spreman na sve, jer ga ne vodi razum, već najniži instikti. «Ne seri» je zbog toga primarno upućen Marku Paviću, šefu DNS-a, koji traži i hljeba i pogače, te očekuje da mu Dodik u izbornoj trci prepusti jednu od predsjedničkih kandidatura. «Ne seri» se odnosi i na Petra Đokića, presuđenog kriminalca i šefa socijalista, koji je dozvolio da mu Zdravko Krsmanović opara cijeli džemper, a da on još uvijek nije pronašao davno izgubljene igle za pletenje. «Ne seri» je upućeno i svim opozicionim strankama, jer ne vide svu «veličinu», «mesijanstvo», «velikoserbstvo» i ostale atribute «prorokove», koji mu, kako smatra, daju pravo da vječno vlada, a da tron nakon njega naslijedi neko iz dinastije. «Ne seri» će sasvim sigurno u narednim danima preći u fazu «J..... V.. M....», nakon čega će izborno gumno biti otvoreno za sve vrste sukoba, pa i teških fizičkih obračuna.

TRI DEKE

Preko puta Dodikovog nišana, smještena je raznorodna i heterogena opozicija u kojoj se zna ko pije, ali još uvijek pojma nemaju ko će to i platiti. Samo zahvaljujući teškim Dodikovim greškama, manifestovanim stvaranjem mafijaške države i materijalizovanim kroz enormnu pljačku na svim nivoima, (a nikako sopstvenim kvalitetima), opozicija je došla u situaciju da može savladati režim. Desi li se da Dodik ponovo nakon oktobra osvoji predsjedničke nivoe, trebao bi u znak poštovanja opoziciji podići spomenik (u koji će se ugraditi sa par desetina miliona maraka), jer je njihovo politikanstvo to omogućilo. Suštinski, za uspjeh opozicije u ovom trenutku je mnogo bitnije da pobijede «sami sebe», stavljajući lične omraze na stranu, nego li ikakve platforme, programi, vizije, revizije..., koje nude biračima.

Izvorište problema leži u odbijanju rukovodstva SDS-a da sjedne sa vođstvom DP-a i formalno dogovori zajednički nastup, koji suštinski već postoji. Mladen Bosić, šef SDS-a, koji je nedavno «masakrirao» Dragana Kalinića, čime je završio posljednju fazu obračuna u stranci, uljuljkan tom pobjedom, «prispao» je na lovorikama i svoj lični animozitet spram nekadašnjeg šefa Dragana Čavića potpuno nepotrebno pretače u čvrst stranački politički stav. Takvo postupanje vrlo lako može njegovog kandidata za predsjednika RS Ognjena Tadića dovesti u situaciju da izgubi izbore, jer će bitku sa SNSD-ovim igračem (bio to Dodik ili ne) odlučiti «tri deke», i to one Čavićeve ili Krsmanovićeve. Bosić je sebi postavio minimum koji ga, smatra, ostavlja na čelu SDS-a i nakon oktobarskih izbora. «Ukoliko ostvarimo lošiji rezultat od onog izbornog 2006., ja ću se povući sa čela stranke», izjavio je nedavno, posredno poručujući da mu je mnogo bitniji broj poslanika u parlamentu RS od svih drugih izbornih nivoa. Već sada je jasno da će SDS imati više od 19 poslaničkih mjesta, koliko je ostvario prije četiri godine, pa je notorno da se Bosić i nakon oktobra vidi na vrhu partije, bez obzira da li će Tadić obrati bostan ili ne.

IZA TADIĆEVIH LEĐA

Sasvim je drugo pitanje zbog čega Bosić uopšte dovodi Tadića u poziciju da bostan obere?! Špekulacije da se dogovorio sa Dodikom su ipak samo špekulacije i neostvarive su iz mnogo razloga. Prije će biti da smatra da Čavić nema kud i da će morati podržati kandidate SDS, PDP i SRS, kako ne bi bio optužen da je Dodikov olovni vojnik. Stoga on kandiduje Tadića kao sponu sa Čavićem, skrivajući i sebe i SDS iza leđa kandidata koji sagovorniku ne može obećati ništa, jer ne posjeduje realnu snagu u stranci da dato obećanje i sprovede u djelo. Čavić bi ispao smiješan kada bi sebi dozvolio da se dogovara i pregovara sa Tadićem, a da za podršku ne dobije bilo kakve garancije SDS-a, o zajedničkom postizbornom nastupu. Bosićeva matematika je pogrešna, jer šef DP-a ima i međuvarijante u kojima može podržati samo kandidata opozicone koalicije za bh. predsjedništvo (Mladen Ivanić), a ignorisati SDS-ovog junošu, čime definitvno prebacuje odgovornost u dvorište najjače opozicione partije. Uz sve to, Čavićev DP sigurno prelazi cenzus i sasvim je realno da će vlast oformiti ono «carstvo» kojem se on privoli, te bi njegova faktura Bosiću nakon izbora, ostane li ovaj pri svojoj «iza Tadićevih leđa» taktici, mogla biti daleko veća nego što to sada izgleda.

SERBIANS FOREVER

Upravo zbog ovih razloga propao je nedavni neformalni dogovor između opozicionih stranaka, upriličen na izbornoj skupštini Srpke napredne stranke, kojoj je prisustvovao i Toma Nikolić, lider te partije u Srbiji. Istina, Čavić i Bosić su se uljudno pozdravili, što je «neviđen» napredak u njihovim odnosima, ali je na tome sve i ostalo. Takvim ishodom najviše je razočaran Ivanić, koji je mnogo učinio na objedinjavanju opozicije, ali bi on mogao biti i najveći pobjednik cijele ove priče, desi li se da Bosić istraje na nepotrebnim rizicima, koji mu donose samo štetu i nikakvu korist. Ovaj neformalni sastanak, pak, nije ostao bez ikakvih zaključaka, a to je da se na ovdašnji SNS i ne mora baš previše računati, jer su oni u rasulu, a da se nisu do kraja kao stranka ni konstituisali. Za predsjednika je, na opšte iznenađenje, izabran izvjesni Adam Šukalo, nekadašnje čedo SDS-a, koji je pod direktnom kontrolom Dragana Kalinića. Šukalo je bezveznjaković koji ništa ne može napraviti na političkoj sceni, a kada se ta brojka pomnoži sa onom koja kaže da su članovi te stranke mahom politički otpad iz drugih partija, koji je ostao na pozicijama srpskog fašizma, dobijemo potpunu nulu, što je rezultat kakav i zaslužuju.

Interesantno je da je Bosić u posljednjem istupu potpuno ponizio i Krsmanovića, tretirajući ga kao nebitnog i samim tim nepotrebnog. Istina, Krsmanović se posljednjih dana, najblaže rečeno, ne snalazi i načinio je nekoliko neoprostivih grešaka pokušavajući biti veći zlikovac od Voje, tako što će u Foči izigravati velikosrpskog populistu, a izvan opštinskih granica anacionalnog globalistu. Poznato nam je šta bi mu Dodik na to rekao, a Krsmanovićev šizofreni projekat odlikovanja Voje Maksimovića (što čak ni SDS nikada nije učinio), očiti je dokaz da je Fočak pristao na režimske stereotipe «serbians forever». Uz sve to, on je odlikovanjem Maksimoviću vratio uslugu jer mu je u beogradskoj Patrijaršiji izlobirao ostanak Bogosovskog fakulteta u Foči, uprkos otvorenom protivljenju Mitropolita Dabrobosanskog Nikolaja. Bez obzira na otužnu epizodu, Krsmanovićev rejting raste, pa je Bosićevo nipodaštavanje njegove pozicije ne samo nepotrebno, već i kontraproduktivno.

STATISTIČKA GREŠKA

Bitno je naglasiti i da Ivanićev PDP, uprkos teškim trvenjima na istočnom krilu, bilježi značajan rast i u oktobru će, bez sumnje, ostvariti najbolji rezultat do sada. Taj skor bio bi i veći da je Ivanić smogao snage da se otrese korumpiranih kadrova poput Zorana Đerića i njemu sličnih poltrona i sjecikesa, ali ta vrsta čišćenja u PDP-u slijedi nakon izbora. Što se tiče radikala Milanka Mihajlice, oni su tek statistička greška, a njihov «lider» teška greška.

U narednih nekoliko dana sve će se među vrlim opozicionarima razigrati, a izvjesno je da će ih, htjeli to oni ili ne, Dodik svojim «Ne seri « i «J..... V.. M....», prisiliti da zajedno djeluju. Dva bloka («režimski» i «antirežimski») su neminovnost, a snaga potonjeg isključivo zavisi od Bosićeve spremnosti da pokuša pobijediti na svim nivoima, a ne samo onom koji mu osigurava opstanak na čelu SDS-a.

Nova hapšenja mafijaša iz Italije još jednom su pokazala čvrste veze najopasnijih klanova sa Bosnom i Hercegovinom. Bosovi Cosa Nostre i Camorre nabavljali su oružje iz BiH a sada se skrivaju u Hrvatskoj i ulažu u poslove u Banjoj Luci, pokazuju podaci italijanskih obavještajnih agencija. Iako bosanskohercegovačke obavještajne agencije već godinama rade na ovim slučajevima, domaći parlamentarci tek su se prije nekoliko dana počeli zanimati za oružje koje iz BiH odlazi mafijašima u Italiju. Prije nego dobiju zvanični odgovor podsjećamo ih na detaljne opise ovih poslova poznate još od 2008. godine i tvrdnje Roberta Saviana da i među političarima ima saradnika mafije

Hapšenje Paola Schiavonea, italijanskog bosa, i još oko 70 pripadnika mafije prije nekoliko dana u Italiji ponovo je pokrenulo priču o nabavku oružja iz Bosne i Hercegovine za dvije najpoznatije italijanske mafijaške organizacije Camorru i Cosa Nostru. Paolo je dvadesetesedmogodišnji sin Francesca Schivonea zvanog Sandokan iz klana Casalesi. Schiavonea mlađeg je policija iznenadila na njegovom brodu kada se sa tek vjenčanom suprugom vraćao sa medenog mjeseca. Nakon hapšenja italijanska policija je prikazala video snimak na kojima se vide zaplijenjeni kalašnjikovi čijem tvorcu se članovi Camorre iskreno dive, ručni raketni bacači, deseci bombi, streljivo i plastični eksploziv. Navodno je Paolo bio zadužen za nabavljanje ovog naoružanja iz zemalja bivše Jugoslavije a, kako prenose italijanski mediji, najčešće se radilo o BiH.

Oružje iz Han Pijeska i ulaganje u Banjoj Luci

Ove informacije pojavile su se tek kao sporedne u priči o namjeri mafije da potpuno preuzme kontrolu proizvodnje i distribucije voća u Italiji. U saradnji sa bosanskohercegovačkim obavještajnim agencijama italijanska policija je još prije nekoliko godina rekonstruisala dio mafijaškog plana naoružavanja oružjem ostalog iz rata u BiH. Jutarnji list prenosi da se Han Pijesak spominje kao jedan od većih centara za nabavku oružja u čijim je skladištima još uvijek dosta oružja iz ratnih sukoba. Oružje je navodno stizalo i iz Doboja, preko Banje Luke, što je bio jedan od puteva. Kao drugi se navodi prevoz čamcima iz Bosanskog Broda preko Save gdje je kroz Hrvatsku i Sloveniju kopnom stizalo u Italiju.

Istraga italijanske policije pokazala je da su mafijaši rijetko koristili morske puteve preko Jadrana i da je oružje uglavnom putovalo kopnom. Jutarnji prenosi izjavu Pietra Grossoa, glavnog antimafijaškog tužioca, u kojoj potvrđuje da je u jednoj od akcija bilo i državljana Hrvatske te da su veze mafije iz Italije i bivše Jugoslavije stvorene tokom i poslije rata devedesetih. Njihov glavni saveznik bio je Željko Ražnatović Arkan.

“Kriminalci su izabrali Balkan kao glavno skladište za drogu jer se ona u roku od 24 sata može dopremiti na bilo koju lokaciju u Europi. To ruši cijenu droge na europskom tržištu”, rekao je Grasso, prenosi Jutarnji.

On je otkrio da sa mafijom sarađuju i bivši pripadnici elitnih vojnih i policijskih jedinica iz bivše Jugoslavije. Italijanski mafijaši su u zemljama Zapadnog Balkana vidjeli i odlično mjesto za skrivanje. Jedan od takvih je i Enris Sovitti, zvani Debeli, pedesetsedmogodišnji visokopozicionirani pripadnik mafije iz Milana. On se, prema informacijama italijanskih obavještajnih agencija i američke agencije za narkotike DIA-e krije u Hrvatskoj nakon što je u Italiji osuđen na više od 16 godina zatvora. Ove agencije također sumnjaju da on ulaže u legalne poslove, između ostalog i u Banjoj Luci.

Bh. političari saradnici mafije?

Hapšenja u Italiji i veza sa BiH uskomešali su nadležne u našoj zemlji. Branko Zrno, predsjedavajući komisije za odbranu i sigurnost Skupštine prije nekoliko dana je zatražio da se istraži kako su mafijaši dospjeli do oružja koje je trebalo biti uništeno ili je tako evidentirano. Odgovor na Zrnino pitanje najlakše je naći u knjizi Roberta Saviana Gomora, objavljenoj još prije četiri godine.

Kao rođeni Napuljac Saviano više nije mogao gledati teror Camorre nad svojim gradom pa je obavio knjigu u kojoj je do u detalje objasnio njihovu organizaciju. Zasluge najomraženijeg protivnika italijanske mafije zaradio je objavljivanjem imena, funkcija i poslova mafijaških bosova. Danas se pokazuje da je Saviano zaista bio prorok pa redom “padaju” članovi mafije koje je prozivao.

“Odnosi između italijanske mafije i drugih balkanskih organiziranih mafijaških grupa svode se prije svega na krijumčarenje u Crnoj Gori. Ova veza je jačala tokom rata u bivšoj Jugoslaviji jer je Kamora dostavljala oružje, drogu i novac zaraćenim državama pod embargom. Štaviše, nije eparhijska legenda da je Arkan, šef paramilitarnih trupa u Srbiji, tokom rata, došao u Casal di Principe da se vidi sa Francescom Sandokanom Schiavoneom i tražio od njega oružje i diplomatsku pomoć i posredovao kod albanskih kriminalnih grupa da proizvode oružje, hranu i drogu i prevoze ih sa Kosova u Beograd. Istraga nazvana Adelphi istakla je veze između Arkana i klana Casalesi i Licija Gellija”, izjavio je Saviano u intervjuu za magazin Start još prije dvije godine.

U istom intervjuu Saviano navodi podatke iz izvještaja Parlamentarne komisije protiv mafije koji kažu da je “internacionaliziranje procesa protiv kalabrijske mafije, ‘Ndranghetae, uvijek dovodilo do neke balkanske države”.

“Ovo govori da Kamora vjerovatno regrutuje ljude iz tih mjesta gdje posluje jer oni dobro poznaju to područje, a činjenica da u BiH postoji više od jedne policije otežava koordinaciju protiv organiziranog kriminala”, izjavio je tada Saviano i potvrdio da ima saznanja kako bh. političari sarađuju sa Camorrom, prije svega klan Casalesi, čiji su članovi uhapšeni prije nekoliko dana.

Prema njegovim tvrdnjama, mafijaši pokušavaju kupiti državne dionice u istočnoevropskim državama i tako steći moć i utjecaj kod domaćih sudova. “Tako, kada italijanski sud zatraži informacije o poslovima Casalesija u ovim stranim državama, one upozore kriminalne grupe umjesto da daju tražene informacije”, rekao je Saviano.

Čitavi magacini naoružanja iz Jugoslavije stizali su u Italiju (Gomorra, Roberto Saviano)

Prethodne noći stiglo je tridesetak kalašnjikova s Istoka. Iz Makedonije. Pravcem Skoplje – Gričinjano d’Aversa, (Mjesto u provinciji Kazerta, u Kampaniji) brzim i neometanim putevima transporta, i garaže Kamore su napunjene automatskim puškama i pumparicama. Čim je gvozdena zavjesa pala, Kamora se sastala s vođama komunističkih partija u rasulu. Za pregovoračkim stolom sjedili su predstavnici moćnog, vrijednog i tihog Istoka. Znajući da su u krizi, klanovi su nezvanično kupovali od istočnih zemalja – Rumunije, Poljske, bivše Jugoslavije – čitave magacine oružja, godinama obezbjeđujući plate magacionerima, stražarima, intendantima magacina oružja. To znači i da su jedan dio odbrane tih zemalja održavali klanovi. Najbolji način da se oružje sakrije jeste da se drži u kasarnama. Tako i pored stalnih smjena vođa, unutrašnjih obračuna i kriza, bosovi nisu morali da se oslanjaju na crno tržište, pošto su im magacini oružja istočnih zemalja bili potpuno na raspolaganju. Ovog puta su automatske puške poredali u vojne kamione s vidno istaknutim znakom NATO-a s obje strane. Bili su to tir kamioni ukradeni iz garaža američkih trupa, a zahvaljujući tom znaku mogli su neometano da se kreću po čitavoj Italiji.

(...)

U jednom izvještaju SISMIja (SISMI, Servizio per le Informazioni e la Sicurezza militare, Informativnobezbednosna vojna služba, italijanska vojna tajna služba) i kontraobavještajne službe u Veroni iz 1994. navodi se da je Željko Ražnatović, poznatiji pod imenom „tigar Arkan“, održavao kontakte sa Sandokanom Skjavoneom, vođom klana Kazalea. Arkan je ubijen 2000., u jednom beogradskom hotelu. Bio je jedan od najsurovijih ratnih zločinaca, koji je u svojim pohodima sravnio sa zemljom mnoga muslimanska sela u Bosni, osnivač nacionalističke formacije Srpska dobrovoljačka garda. Dva tigra su stupila u savez. Arkan je tražio oružje za svoje vojnike, a naročito da mu se omogući probijanje embarga nametnutog Srbiji tako što bi kapital i oružje ulazili u zemlju pod plaštom humanitarne pomoći: montažnih bolnica, lijekova i medicinske opreme. Prema izvještaju SISMIja, sva ova oprema ukupne vrijednosti od nekoliko desetina miliona dolara plaćena je iz Srbije sredstvima u iznosu od osamdeset pet miliona dolara, skinutim s računa jedne austrijske banke. Taj novac je prebačen organizaciji koja je bila u savezu sa srpskim klanovima i klanovima Kampanije, a imala je zadatak da od raznih preduzeća naručuje robu koja će biti isporučena kao humanitarna pomoć i plaćena novcem iz nezakonitih aktivnosti, obavljajući na taj način pranje novca. I upravo ovdje na scenu stupaju klanovi Kazalea. Oni su u svrhu pranja novca stavili na raspolaganje preduzeća, prevozna sredstva, proizvode. Prema navodima ovog izvještaja, Arkan je preko svojih posrednika tražio intervenciju klanova Kazalea da bi ušutkao albanske mafijaše koji su mogli da ugroze njegov finansijski rat, nadirući s juga ili blokirajući šverc oružja. Klanovi Kazalea su smirili svoje albanske saveznike, dali Arkanu oružje i omogućili mu da mirno ratuje. Zauzvrat su preduzetnici klana kupili preduzeća, firme, prodavnice, poljoprivredna gazdinstva, farme po veoma povoljnim cijenama i italijanska preduzeća nikla su na pola teritorije Srbije. Prije ulaska u pakao rata, Arkan se obratio Kamori. Ratovi se, od južne Amerike do Balkana, vode kandžama porodica Kampanije.

Mafijaška moda u Sarajevu

Sistem Sekondiljana je držao čitavu mrežu proizvodnje tekstila, napuljska periferija je bila prava proizvodna zona, istinski poslovni centar. Sve ono što se negdje drugdje ne bi moglo postići zbog ograničenja koja se inače nameću ugovorima, zakonom, autorskim pravima, postajalo je dostižnu u sjevernom dijelu Napulja. Poslovna snaga klanova koncentrisala se na periferiji, što je omogućavalo obrtanje astronomskih kapitala, nezamislivih za bilo koji legalni tok proizvodnje. Klanovi su pokrenuli čitave ogranke proizvodnje tekstila i izrade obuće i kožne galanterije, prave fabrike koje mogu da proizvode odjeću, jakne, cipele i košulje identične robi velikih italijanskih modnih kuća. (…) Odjeća koju su kopirali klanovi Sekondiljana nije bila klasična lažna roba, loša imitacija, nešto što samo liči na autentični proizvod. Bila je to neka vrsta krivotvorenoautentične robe. Komadu odjeće je nedostajao samo onaj posljednji pečat, odobrenje matične kuće, njena marka, ali klanovima to odobrenje nije bilo potrebno. Klijenta su, uostalom, svuda u svijetu, zanimali jedino kvalitet i model. Marka je bila tu, kvalitet također. Ništa drugačije od originala. Klanovi Sekondiljana razvili su u čitavoim svijetu svoju distributivnu mrežu, i tako se sebi omogućili pristup čitavim lancima prodavnica i osvajanje međunarodnog tržišta odjeće. (...) Nije bilo mjesta na kome nisu razgranali svoje poslove. U Njemačkoj su prodavnice i magacini bili smješteni u Hamburgu, Dortmundu, Frankfurtu. U Berlinu su držali prodavnice Laudano, na adresi Gnajzenauštrase 800 i Viclebenštrase 15, u Španiji u Paseo de la Ermita del Santo 30, u Madridu, i još u Barseloni; u Belgiji u Briselu, u Portugalu u Portu i Boavišti; u Austriji u Beču, u Engleskoj u jednoj prodavnici jakni u Londonu, potom u Irskoj, u Dablinu. U Holandiji u Amsterdamu, u Finskoj i Danskoj, u Sarajevu i u Beogradu.

(Magazin Start, oktobar 2008.)

(zurnal.info)