Ima nas bar 15 procenata koji bismo mogli da potpišemo sve ono što je Marinika Tepić govorila o genocidu i suočavanju s prošlošću, treba neko i nas da predstavlja u političkom životu. U svakom slučaju, ima nas malo više nego što je koalicija Ujedinjeni za pobedu Srbije osvojila na izborima. A mnogo više od onih koji su glasali za stranku čija je Marinika Tepić potpredsednica. Kako god bilo, možda nije zgoreg poslati poruku upozorenja u vidu male književne parafraze: “Došli ste u ozbiljne godine, zašto biste kvarili svoju biografiju?”

Jezik je jedno od ključnih oružja u ratu. Njime se motivira, izdaju naredbe, određuje meta i nišani. Jezik možda ne ubija ali on pokreće ubojice. A ubojica može postati bilo koji narod.

Ne samo da je opozicija pokazala potpunu dezorijentaciju i teški amaterizam u ključnom istorijskom trenutku, već su počeli da se svrstavaju na pogrešnu stranu istorije i sveta. Vuk Jeremić i Zdravko Ponoš idu naokolo i panično upozoravaju da će Vučić, ukoliko pobedi na izborima 3. aprila, uvesti sankcije Rusiji, te da se to nipošto ne sme dozvoliti.

Suverenitet inače nemamo, izuzev kada treba odlučiti i poslati jasnu poruku na čijoj smo strani. A živimo u zemlji u kojoj je neku od vlada godinama nemoguće formirati jer eto ne mogu da se dogovore rogovi u vreći.

Dragan Čović tvrdi kako SIP (središnje izborno povjerenstvo) ne može biti zakonodavac a nitko se ne pita po kojem to zakonu HNS BiH može nastupati kao tijelo čije su odluke obvezujuće

Tako na koncu odosmo i mi na zapad, ali jedan po jedan. Mislili smo da će nas naša zemlja unijeti među relativno civiliziranija društva, ali dogodilo se da zemlja sama nas tjera, da želi ostati sama nakon ovoliko divljanja po njoj.

Stvorili smo ambijent u kojemu je svako moguće rješenje istovremeno potencijalni problem. Pa se svi o sebi zabavismo. Toliko da se u zapećak guraju i neke ideje koje bi mogle biti stvarno rješenje problema. Kad bi stvarno i stvarnost stanovali u BiH. Znano je od davnina, tko hoće znati, da je nacionalizam politika koja uporište ima u svemu osim u stvarnosti

Odavno je jasno da navijači imaju veze sa sportom isto koliko i Ratko Mladić sa vaterpolom, bar od onog doba kad je Željko Ražnatović Arkan postao vođa Zvezdinih navijača. Problem nije u toj socijalnoj grupi, već u državnim i političkim strukturama koje ih koriste za svoje potrebe. Mirko Vičević nije ostao bez zaštite samo tokom trajanja utakmice, već i nakon što se divljanje okončalo.

Gledajući film Love Song for Bobby Long (2004)

Olimpijada je zimska, pioniri mašu zastavicama, crveni stijeg proletera sa zvijezdom vijori se nad olimpijskim plamenom. Europa opet, gleda u lice rata i kuge, Jahači Apokalipse okreću pješčanike.

Preminuo je Stevan Tontić. U Čitaonici Žurnal čitajte izabrane pjesme jednog od najznačajnijih savremenih pjesnika sa prostora nekadašnje Jugoslavije.

Svaki Mostarac izgleda kao burzovni mešetar na dan sloma burze čak i kad izađe kupiti kruh. Ako mu se nađeš na putu budi spreman saslušati što je sve pogrešno s državom i ljudima koji ga cijeli život sputavaju i onemogućavaju mu da živi rahat.

Koliko god to odlagali, pitanje dobrosusedskih odnosa će jednom doći na red, baš kao i definitivno odustajanje od pretenzija na tuđe teritorije. Sve što naše komšije očekuju od nas jeste da ih konačno ostavimo na miru

Preminuo je veliki muzičar, performer, aktivista i meki terorista Marko Brecelj. Izdvojili smo neke zanimljive izjave iz njegovih intervjua

Raspravljamo o zanimljivoj vijesti koju nam serviraju telefoni - kako u Danskoj postoje knjižnice (hm, pitanje da li se i ime u tom slučaju mijenja u - ljudnice ?!) u kojima možete “posuditi” osobu umjesto knjige, da biste na trideset minuta čuli njezinu životnu priču.

Preminuo je pjesnik Kemal Mahmutefendić. Žurnal je pored biografije, izabrao nekoliko pjesama ovog izvanrednog pjesnika...

Trideset godina zamrznutog konflikta smrzava kosti a životi nam prolaze u tjeskobi koja nam ždere vrijeme i živote. Zbog toga, na neki način ulovim sebe, a čujem da ni kod drugih nije drugačije, kako se osjećam ni živ ni mrtav.

Razumem da država preko svojih ideoloških aparata mora da širi zvaničnu ideologiju, ali preporučivati deci od sedam-osam godina da krenu putem stradalnika i pobijenih, da daju život za otadžbinu, naciju ili nekog sličnog idola – ipak je prilično perverzno, nehumano i nekrofilno. Kakva je to država za koju možeš samo da umreš?

Kad gledamo Sunce, vidimo kakvo je bilo prije 8 minuta i 19 sekundi (kako nas uči Georgij Gospodinov: kada bi netko sad odvrnuo Sunce s neba, mi to ne bismo znali još upravo tih 8 minuta i 19 sekundi), kad gledamo najbližu zvijezdu Suncu, vidimo kako je izgledala prije 4,2 godine.