Ono što je iznanađujuće je da postoji velika razlika između viđenja građana iz Republike Srpske i Federacije BiH. Kako pokazuje detaljna analiza, da je korupcija prisutnija danas nego prije tri godine u FBiH smatra 78,3 posto građana dok je u RS taj procenat puno manji, 45,3 posto.
Kako je korupcija karcinom koji je u BiH pravedno raspoređen i odavno ne poznaje entitetske granice, malo je vjerovatno da je ova bolest značajno manja u RS nego u FBiH.
Moguće objašnjenje je da je u RS korupcija već ranije toliko pustila korijenje da nema previše prostora za njen dalji rast, dok je ovaj “zaostatak” tokom protekle tri godine FBiH uspjela nadoknaditi, pa su građani u ovom entitetu toga očigledno svjesni.
Svaki peti građanin u RS dao mito
- Najlogičnije objašnjenje za ovako velike razlike između ispitanika u Republici Srpskoj i Federaciji BiH leži u medijskoj situaciji i činjenici da u FBiH postoji više medijskog pluralizma nego u RS. Zahvaljujući medijima, u FBiH se puno više govori o slučajevima korupcije nego u RS, što može uticati da su građani u FBiH svjesniji problema korupcije nego što su to građani u RS, smatra Srđan Blagovčanin, izvršni direktor nevladine organizacije Transparency International BiH.
S druge strane, lično iskustvo sa davanjem mita u RS je imalo dvostruko više građana nego u FBiH. Dok je u FBiH taj procenat 12,3 posto u RS je čak 21,2 posto građana bilo prinuđeno da posegne za “novcem ispod stola”. Ovako velik broj građana koji su lično bili u situaciji da daju mito ukazuje na veću rasprostranjenost “sitne” korupcije u RS u odnosu na FBiH.
Ono što su brojna ranija istraživanja pokazala je da je “sitna korupcija” posljedica a ne uzrok, jer glavni generatori korupcije leže u političkim vrhovima. Kada i najniži državni službenik vidi da i mnogo krupniji slučajervi korupcije prolazer nekažnjeno, nije iznenađenje da prevlada logika “kad mogu oni što ne bi i ja”.
Najkorumpiraniji političke stranke, sudstvo i izvršna vlast
Kada se radi o leglima korupcija u BiH, građani kao najgore mišljenje imaju o političkim strankama. Da su stranke i njihovi lideri korumpirani smatra 59,7 građana u RS dok je u FBiH taj procenat puno veći, 71,9 posto.
{egida}''Da je korupcija prisutnija danas nego prije tri godine u FBiH smatra 78,3 posto građana dok je u RS taj procenat puno manji, 45,3 posto,,{/egida} Građani su očigledno svjesni da pravi centri moći u BiH ne leže u institucijama i izabranim predstavnicima, već u stranačkim vrhovima gdje se inače “završavaju” svi bitni poslovi, a vlade i parlamenti su tek puki izvođači radova zaduženi za provođenje odluka donešenih u stranačkim vrhovima.
Da “novac otvara sva vrata” građani su uvjereni i u slučaju sudstva, za koje 51,4 posto građana u RS vjeruje da je korumpirano, sa čime se slaže i 58,3 posto građana u FBiH.
Ni izabranim zvaničnicima građani BiH ne vjeruju previše jer 44,6 posto građana U RS i 44,4 posto građana FBiH ih smatra korumpiranim, što pokazuje da se u ovom slučaju građani oba entiteta podjednako slažu.
Korumpirani i mediji
Tvrdnja, “kako društvo takvi i mediji” očigledno ima svoje brojne pristalice i među građanima BiH. Uz osjećaj da je korupcija već duboko prodrla u političke stranke, izvršnu vlas, sudstvo, nije iznenađenja da puno bolje mišljenje građani nemaju ni o medijima.
U Republici Srpskoj 37,2 posto građana vjeruje kako su mediji korumpirani dok je taj procenat u FBiH tek malo manji, 31,9. Ono što je iznenađujuće je da da najlošije mišljenje o medijima i njihovom integritetu imaju stanovnici Sarajeva, gdje njih 51,9 posto vjeruje da su mediji korumpirani, iako je u glavnom gradu BiH i najveća kloncentreacija medija pa su samim tim i mediji najdostupniji građanima.
Gallupovo istraživanje nije otkrilo ništa novo što građani već nisu znali, a to je upravo i najveći problem. Godinama i domaće nevladine organizacije, mediji i predstavnici međunarodne zajednice upozoravaju na korupciju koja buja u BiH, ali se ništa ne čini da se stanje promijeni.
Da se situacija ipak može promijeniti, i to na bolje, pokazuje primjer susjedne Hrvatske gdje poslednjih godinu dana sudovi kao na pokretnoj traci štancaju presude za korupciju protiv do juče nedodirljiv moćnika, od premijera, ministara do univetitetskih profesora i ljekara.
Pitanje je samo koliko će građani BiH morati još čekati da i u vlastitom dvorištu vide takav rasplet i da dođe onaj mitski “ponedeljak kada će proraditi pravna država”.
(zurnal.info)
U siromašnoj BiH, čiji se budžeti „krpe“ MMF-ovim kreditima, potrošeno je 900.000 maraka za udobnije WC školjke u Parlamentu BiH
Javnim je revizorima trebala cijela stranica teksta u izvještaju da pojasne kakvim su "računovodstvenim akrobacijama" u Službi za zajedničke poslove institucija BiH, u jeku budžetskih ušteda, uopće uspjeli u prošlogodišnje rashode "progurati" posao sanacije toaleta u zgradi Parlamenta BiH. I to kao prioritetan projekat! Jasno je bilo revizorima da se „skresalo“ novca na nekoliko mjesta kako bi parlamentarci, ministri i njihova administracija imali ljepše WC školjke ali, sve je bilo „po zakonu“. Planirani posao, Služba za zajedničke poslove realizira tek ovih dana a to je koštalo poreske obveznike 900.000 maraka!
UDOBNIJE WC ŠKOLJKE ZA MINISTRE
Za pomenuti novac toalete u zgradi državnog Parlamenta "dotjeruje" firma Stanišić d.o.o. sa Pala, odnosno radnici Unigradnje. Posao je firma Stanišić na tenderu dobila početkom novembra ali detalje o provedenoj proceduri, o eventualnim „specijalnim klauzulama“ u ugovoru sa izvođačima radova nemoguće je bilo saznati u Službi za zajedničke poslove institucija BiH koja vodi projekat i koja je bila zadužena za raspisivanje tendera. Ni pomoćnici direktora u Stanišić d.o.o. i Unigradnji, Njegoš Poljaković i Nusret Džanko nisu bili raspoloženi za razgovor o ovoj temi.
Itekako dobro uštiman tim saradnika u Službi za zajedničke poslove institucija BiH na sve je spreman, samo ne odgovarati na pitanja. Slanjem, isključivo pismenog upita počinje bespoštedno iscrpljivanje radoznalca kompliciranim procedurama. Međutim, nije to ništa novo. Standardna priča. Nema šefova, nije još potpisano...ne znamo kad će. "Za promjenu" se ponekad umjesto sekretarice direktorice Službe, Melihe Jahjaefendić, na telefon javi sekretarica njenog zamjenika pa nas malo ubjeđuje da smo birali pogrešan broj, sigurna je, provjerila je kod kolegice. Počinje besmislena rasprava čak i o nepouzdanim telefonskim centralama ali samo ne o izvođačima radova na sanaciji toaleta, o procjenama da li je to zaista u ovom trenutku neophodno, o procjenama da li to baš treba da košta skoro milion... Međutim, treba znati da kada bi podatak o tenderu jednostavno bio objavljen na web stranici Službe i bio dostupan poreskim obveznicima, stvarnim vlasnicima onog miliona za klozete, šta bi onda radila brojna administracija u Službi.
DIREKTORI SE ROTIRAJU KAO PREDSJEDNIŠTVO
A riječ je o čak 362 uposlenika za čije se plate i naknade godišnje potroši skoro polovina budžeta Službe koja je samo u prošloj godini raspolagala sa više od 15 miliona maraka.
Iako je njihov zadatak, prevashodno, servisiranje drugih institucija BiH, međutim...Tri se direktora Službe, po uzoru na članove državnog Predsjedništva, smjenjuju svakih osam mjeseci ?! Aktuelna direktorica je Meliha Jahjaefendić a njeni su zamjenici Dragan Savić i Dragan Brković. Svaki od njih ima svoj kabinet i svoju administraciju. Služba za zajedničke poslove institucija BiH nema ured za odnose s javnošću. Ne znači to, međutim, da je moguć sastanak i razgovor s direktorima. Komunicirate isključivo sa sekretaricama. Svaki upit mora proći kroz ruke tri direktora, odnosno mora biti odobren i potpisan. Pa i kad je posredna korespodencija sa stručnim službama pri kraju, ponovo odgovori koje su spremili idu na potpis sva tri direktora. I ponovo je sreća ako im se odgovori svima podjednako dopadnu, a uz to je veoma bitno i da su u tom trenutku na svom radnom mjestu. I sve to traje dovoljno vremena da milion maraka s početka priče već završi na nečijem računu.
SUMNJIVI TENDERI: Ozbiljna kršenja zakona
Vrijednost ukupnih javnih nabavki u institucijama BiH u 2009. godini, i to samo onih koje je provela Služba za zajedničke poslove institucija BiH, iznosila je 2.300.000 KM. Zbog određenih postupaka nabavki Služba je "zaradila" i ozbiljne kritike javnih revizora u izvještaju o prošlogodišnjem poslovanju. Revizori su Službi „preporučili" da ubuduće u ugovorima sa ponuđačima izbjegavaju klauzulu "potpuna ili djelimična realizacija ugovora", te da se konkurentski postupci ne obavljaju samo upućivanjem ponuda na tri adrese. Službi je preporučeno i da se kod otvorenih postupaka nabavki pri određivanju kriterija za dodjelu ugovora preferira najniža cijena jer je to jedan od najobjektivnijih kriterija. Isto tako je sugerisano da se vodi računa o dokazima koje ponuđač treba ispuniti u pogledu tehničke i profesionalne sposobnosti.
Zanimljivim formulacijama, pisanim birokratskim jezikom, nevjerovatno su ublaženi propusti Službe, ozbiljna kršenja Zakona o javnim nabavkama, koja, podsjetimo podliježu sankcijama.
(zurnal.info)
Sedam članova Glavnog odbora Demokratskog narodnog saveza (DNS) iz Zvornika napustilo je ovu stranku, nezadovoljni politikom koju vodi stranački šef Marko Pavić
Posle oktobarskih izbora, na kojima je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika odnio ubjedljivu pobjedu, na političkoj sceni Republike Srpske (RS) došlo je do prave pometnje. Dojučerašnji opzicionari, predvođeni Srpskom demokratskom strankom (SDS), što zastrašeni Dodikovom političkom snagom, što iz sitnošićardžijskih pobuda, nadajući se mrvicama vlasti, pohrlili su u SNSD-ov zagrljaj.
SMRT OPOZICIJE
Opoziciona scena u RS tako je ostala opustošena, a iz nje se trenutno čuje tek glas lidera Demokratske partije (DP) Dragana Čavića. Partija demokratskog progresa (PDP) Mladena Ivanića valja se u blatu unutarstranačkih okršaja, predsjednik radikala Milanko Mihajlica ćuti kao zaliven, nadajući se na će mu muk donijeti mjesto u Vijeću naroda RS, a predsjednik Narodne demokratske stranke (NDS) Krsto Jandrić otvoreno je ponudio svoja dva poslanika u entitetskom parlamentu na raspolaganje vladajućoj koaliciji. S obzirom na ovaj politički stampedo koji hrli ka vlasti, prijeteći da u RS potare bilo kakvo opoziciono djelovanje, sasvim nevjerovatno zvuči informacija da ima i onih koji napuštaju vladajuće partije.
Sedam članova Glavnog odbora Demokratskog narodnog saveza (DNS) iz Zvornika napustilo je ovu stranku, nezadovoljni politikom koju vodi stranački šef Marko Pavić. Prethodno je Glavni odbor DNS-a raspustio opštinski odbor ove stranke u Zvorniku, a nešto ranije, 11. oktobra, Predsjedništvo partije odlučilo je da iz stranke izbaci njenog potpredsjednika Jovana Hadži Mitrovića. Goran Obradović, jedan od onih koji je su napustili DNS, rekao je “Žurnalu” da je stranku napustio zbog odluke da se raspusti partijski opštinski odbor u Zvorniku i pored činjenice da je DNS u toj opštini postigao dobar izborni rezultat iako nije imao ni logističku ni materijalnu ni moralnu podršku vrha partije. Obradović je naveo da je DNS napustio i zato jer je Predsedništvo DNS-a prije mjesec dana iz partije izbacilo potpredsjednika stranke Jovana Hadži Mitrovića. “Predsjedništvo stranke je, protivno statutu, razriješilo potpredsjednika DNS-a Jovana Hadži Mitrovića. On je jedan od osnivača ili ikona DNS-a”, kazao je Obradović.
Mitrovićev smrtni grijeh je bio taj što je u predizbornoj kampanji odbio da podrži kandidaturu Milorada Dodika za predsjednika Republike Srpske. “Njegov stav o glasanju za pojedinačne kandidate bio je suprotan stavu Glavnog odbora. On je pozivao i druge da glasaju mimo odluke GO i sam je izjavio da ga odluke odbora ne obavezuju. To je vrlo težak prestup partijske discipline i preko toga nismo mogli preći, uz još neke stvari”, rekao je lider DNS-a Marko Pavić, nakon što je Hadži Mitrovića izbacio is stranke.
UNIŠTAVANJE SRPSKE
Mitrović tvrdi da DNS na području Zvornika i Birča ne bi osvojio poslanički mandat da su nastavili da podržavaju SNSD. “Nismo mogli da podržavamo stranku koja nas u ovom dijelu RS uništava. To mi je uzeto za zlo, a zapravo smo spasavali stranku. Mirna mi je savjest i neću se žaliti Glavnom odboru”, rekao je tada Mitrović. Goran Obradović, koji je krenuo Mitrovićevim putem, tvrdi da nije spreman da bude u partiji koja funkcioniše na principu jednoumlja i despotizma njenog predsjendika Marka Pavića. “Odluke u DNS se donose kada i kako to odgovara Marku Paviću. DNS je postao privjesak SNSD-a i ispunjava želje većeg koalicionog partnera, bez postojanja donje linije koja ne bi smjela da se pređe kada je u pitanju dostojanstvo DNS-a i članova stranke. Logičnije bi bilo da budem u SNSD-u nego u DNS-u”, naglasio je Obradović.
Kako “Žurnal” saznaje, Jovan Hadži Mitrović, kao i članovi DNS-a iz Zvornika koji su mu ostali lojalni, neće napustiti politiku, već će svoj angažman najvjerovatnije nastaviti u Srpskoj naprednoj stranci (SNS). Na mostu dobiješ ništa, na ćupriji izgubiš mnogo. Tako je DNS posle oktobarskih izbora dobio nove članove - prebjege iz Srpske radikalne stranke RS, poput banjalučanina Nove Grijića (alijas Crni Gruja) i Opštinskog odbora radikala sa Sokoca, čiji su izborni rezultati vrijedni prezira, dok je izgubio Jovana Hadži Mitrovića i Opštinski odbor DNS-a u Zvorniku, koji su na svim dosadašnjim izborima stranci obezbjeđivali jedan poslanički manat.
Džombić nam duguje 40 miliona i to može da dovede u propast 20 hiljada seljaka. Doći ćemo mi do njega, ne može nam pobjeći. Kad neko nekom duguje, onaj koji ga goni na kraju ga i uhvati. Samo ne bi volio da ga na kraju moramo voziti u gepeku, tvrdi seljački vođa Vladimir Usorac
Prevare, milionski dugovi, trpanje u gepek, nisu predložak za neku akcijsku priču, već su glavne odrednice nove afere u Republici Srpskoj (RS) u kojoj su direktno sukoboljeni mandatar za sastav nove Vlade Aleksandar Džombić i prvi čovjek Udruženja poljoprivrednika Vladimir Usorac.
BIJEG OD ĐAVOLA
Usorac je, bez pardona, optužio Džombića da je kao dosadašnji ministar finansija RS odgovoran što entitetska Vlada seljacima duguje 40 miliona maraka za podsticaje, navodeći to glavnim razlogom zbog kojih mandatar predstavnike Udruženja poljoprivrednika nije pozvao na konsultacije u vezi sa formiranjem izvršne vlasti. „Znate onu narodnu- kad nekom dugujete, bježite od njega ko đavo od krsta. On nama duguje 40 miliona i to može da dovede u propast 20 hiljada seljaka. Da li je državi stalo da upropasti ta domaćinstva? To moram da pitam mandatara. Doći ćemo mi do njega, ne može nam pobjeći. Kad neko nekom duguje, onaj koji ga goni na kraju ga i uhvati. Samo ne bi volio da ga na kraju moramo voziti u gepeku“, slikovito je Usorac iznio svoj stav o mandataru Džombiću.
Pošto je Usorac narečenom izjavom narušio sveprisutnu harmoniju, koja je prethodnih dana vladala između Džombića i predstavnika nevladinog sektora i raznih strukovnih udruženja, iz vladajuće koalicije krenili su drvljem i kamenjem na predstavnika seljačke populacije.Visoki funkcioner Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Igor Radojičić pozvao je Usorca da se izvini mandataru, navodeći da bi njegova izjava čak „mogla bila predmet gonjenja”. Sam Džombić tvrdi da nije čuo Usorčevu izjavu, konstatujući da “prosto ne može da vjeruje” da je on to rekao, s obzirom da je s njim imao korektnu i dobru saradnju.
“Ministarstvo finansija ne može da duguje nikome. Duguje Vlada, jedan je račun. Mislim da je došlo do pogrešnog tumačenja u resornom ministarstvu o dinamici realizacije sredstava. Mi imamo izdvojena sredstva za subvencije u poljoprivredi i odobravamo dinamički plan njihove realizacije, koji će biti sproveden”, rekao je Džombić, dodajući da nema potrebe za “dizanjem tenzija”.
Usorac je ostao pri svome, poručujući da mu nije ni na kraj pameti da se izvinjava bilo kome, jer je će 20 hiljada poljoprivrednika u ovom entitetu bankrotirati do kraja godine ukoliko do početka decembra od Vlade ne dobiju podsticaje u vrijednosti od 40 miliona KM. „Niko nema pravo da nas vara, jer su ljudi poput Džombića na tim mjestima prvenstveno zahvaljujući glasovima seljaka“, rekao je Usorac.
U odbranu lika i (ne) djela mandatara od pobune seljaka stao je i lider socijalista Petar Đokić, računajući da će mu poltronisanje Džombiću i SNSD-u pomoći da se dokopa fotelje ministra policije RS. Džombić je socijalistima ponudio tri resora- rada i boračko invalidske zaštite, porodice, omladine i sporta, te trgovine i turizma, ali njihove ambicije su daleko veće. Đokić hoće „ozbiljnija“ ministarstva, a sebe već vidi kao ministra policije. Ukoliko bi zaista i dobio tu funkciju, bio bi to nečuven skandal, s obzirom na to da je Đokić 2007. godine pravosnažno presuđen na tri mjeseca zatvora zbog krađe impusla Telekomu Srpske, čime je ovoj firmi nanio štetu od 141 508 konvertibilnih maraka. Đokić je u prostorijama svoje firme „Inter market“ u Brčkom nelegalno instalisao elektronske uređaje preko kojih je krao impulse od Telekoma Srpske i masno ih naplaćivao. Ustavni sud BiH je u decembru prošle godine odbacio kao nedopuštenu Đokićevu apelaciju na presudu Suda disktrikta Brčko iz 2007. godine, navodeći da je apelacija „očigledno (prima facie) neosnovana“. Ustavni sud BiH tada je potvrdio da je Petar Đokić počinio krivično djelo prevare, a sada bi prevarant da ganja kriminalce?!
VJEČNI ČAĐO I KASIPOVIĆ
Dio svog kolača u vlasti traži i Demokratski narodni savez (DNS), čiji je lider Marko Pavić donedavno bio na ratnoj nozi sa Džombićem, koji je odbijao opštini Prijedor (čiji je Pavić načelnik) da prebaci određena sredstva iz budžeta. Ovi nesporazumi su naprasno izglađeni (novac je legao na račun opštine Prijedor), ali su se pojavili novi jer DNS sada traži tri ministarstva, na čijem čelu bi se našla dva Srbija i jedan Bošnjak ili Hrvat, a Džombić nudi dva. DNS ne odustaje od ministarstva saobraćaja i veza, na čijem čelu i dalje vide visokog funkcionera ove stranke Nedeljka Čubrilovića. Izvor „Žurnala“, međutim, tvrdi da nije sigurno da će Čubrilović zadržati ministarsku fotelju, s ozbirom na izrazito loše odnose s Džombićem. Prema nezvaničnim informacijama, DNS će predsjednicu Skupštine opštine Prijedor Azru Pašalić kandidovati za naslednicu Fatime Fatibegović u resoru za građevinarstvo, urbanizam i prostorno uređenje.
Izvjesno je da će najvažniji resori pripasti SNSD, kojem će, kako je najavljeno, pripasti dvanaest ministarstava. Džombić je već saopštio da će novi ministar finansija biti Zoran Tegeltija, dok će Ranko Škrbić ostati na čelu resora zdravlja i socijalne zaštite. Postavljanje Tegeltije za ministra finansija ustupak je struji Nebojše Radmanovića, koja se oštro protivila imenovanju Džombića za mandatara. Od sadašnjih ministara u novoj Vladi RS, po svemu sudeći, naći će se i ministar pravde Džerald Selman, ministar nauke i tehnologije Bakir Ajanović, te ministar rada i boračko-invalidske zaštite Rade Risović. Spekuliše se da bi određeno vrijeme u novoj Vladi trebalo da ostanu i ministar policije Stanislav Čađo i ministar prosvjete i kulture Anton Kasipović, koji bi potom bili smješteni na druge funkcije. Kao nova ministarka za ekonomske odnose i regionalnu saradnju pominje se dosadašnja šefica Dodikovog kabineta Željka Cvijanović, a kao nova šefica u resoru porodice, omladine i sporta Nada Tešanović, potpredsjednica parlamenta RS u prethodnom mandatu. SNSD će zadržati i resor privrede, energetike i razvoja, na čije čelo bi, kako se spekuliše, trebalo da sjedne Radmanovićev čovjek, aktuelni direktor „Elektrokrajine“ Željko Kovačević. Koalicioni partneri teško da će dobiti i ministarstvo poljoprivrede, kojim bi, kako se spekuliše, u narednom periodu trebalo da rukovodi Miroslav Milovanović, veterinar iz Bijeljine. U skladu sa dogovorom SNSD-a i HDZ-a, novi ministar za izbjeglice trebalo bi da postane bivši potpredsjednik RS Davor Čordaš, a ukoliko SNSD postigne dogovor sa SDA, na čelu jednog od resora biće predstavnik Tihićeve stranke.
(zurnal.info)
Po federalnim propisima pravo na vanzatvorske pogodnosti imaju i osuđenici za najteža krivična djela. Tako višegradski ubica Novo Rajak uživa na godišnje odmoru bez ikakvog policijskog nadzora
Izmjene Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH, koje je u februaru 2009. godine, neposredno prije odlaska iz naše zemlje nametnuo tadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčak, i osuđenicima za najteža krivična djela omogućavaju korištenje vanzatvorskih pogodnosti. Tako ova zakonska izmjena predviđa pravo i osuđenicima za ratne zločine da godišnji odmor provedu van zatvora i to bez policijskog nadzora!?
NOVO IZLAZI KAD HOĆE
Pusta je ovih dana zatvorska ćelija Nove Rajaka, bivšeg srpskog policajca koji u Kazneno-popravnom zavodu ( KPZ) Zenica izdržava 14-godišnju kaznu zatvora za ratni zločin nad civilima u Višegradu. Rajak je, naime, od 6. novembra na godišnjem odmoru?! Vijest u pri mah zvuči šokantno, međutim, kako nam je potvrđeno u zatvorskoj upravi, Rajak to pravo koristi u skladu sa važećim Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH, odnosno zahvaljujući prošlogodišnjim izmjenama dijelova zakona koji se odnose na izvanzatvorske pogodnosti, a koje je nametnuo tadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčak.
Osuđeniku za ratne zločine, Novi Rajaku, kako je radno angažiran u zatvoru te ima pravo na godišnji odmor po Zakonu o radu, odobren je godišnji odmor u trajanju od 22 dana, kazao je za Žurnal Josip Pojavnik, zamjenik direktora KPZ-a Zenica. U zatvor se vraća 29. novembra a u međuvremenu je jedino dužan da se povremeno javlja nadležnoj Policijskoj upravi u mjestu u kojem bude boravio.
- Za sve osuđenike je po važećem Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija FBiH predviđena mogućnost korištenja vanzatvorskih pogodnosti. Naravno, prethodno moraju ispuniti formalne uvjete. Prije svega, moraju odslužiti dio kazne. Koji je to period, opet, zavisi od visine kazne na koju su osuđeni. Potom, ukoliko žele koristiti godišnji odmor moraju biti radno angažirani. Uvjet za korištenje vanzatvorskih pogodnosti je, također, dobro vladanje. Naš tim stručnjaka svaka dva mjeseca vrši rekvalifikaciju zatvorenika. Imate tri kategorije, A, B i C. Prva kategorija su zatvorenici s primjernim vladanjem koji najčešće koriste pogodnosti dok ih treća kategorija, C, recimo, uopće ne može koristiti.
Molbu Nove Rajaka da koristi godišnji odmor morao je najprije razmotriti zatvorski tim sačinjen od 15 odgajatelja. Morao je Rajak dobiti i pozitivnu ocjenu zatvorske sigurnosne službe. Kako je prethodno okvalificiran kao zatvorenik iz A kategorije a i odležao je dobar dio kazne ( osuđen 2006. godine ), Novo Rajak je bez problema otišao kući na odmor.
SLOBODNA SEDMICA ZA CIJEPANJE DRVA
Pojavnik nam je kazao i da su svim osuđenicima koji rade u zatvorskoj Livnici, zagarantirana prava iz Zakona o radu. Zeničkim zatvorenicima bi tako mogle pozavidjeti desetine hiljada radnika u Federaciji koji samo sanjati mogu o godišnjem odmoru od 22 dana, ili zagarantiranom slobodnom danu za državni ili vjerski praznik. Osim toga osuđenik ima pravo provesti sedam dana van zatvora u slučaju smrti ili teške socijalne situacije u porodici.
Uprava zatvora u Zenici je ovih dana, recimo, imala razumjevanja i za jednog zatvorenika čiji roditelji u Travniku ne mogu sebi osigurati ogrijev. Zatvorenik je dobio sedam slobodnih dana kako bi im pomogao.
Najduži boravak van zatvorskih zidina, godišnji odmor, mogu međutim dobiti samo radno angažirani zatvorenici, pa se rad u zatvorskoj Livnici smatra privilegijom. U zaničkom zatvoru kaznu izdržava oko 800 zatvorenika a među njima i 20-tak osuđenika za ratne zločine.
- Novo Rajak je i već dva puta koristio pravo da nakon sedam dana rada 24 sata provede van zatvora, kazao nam je Josip Pojavnik. Navodno je spisak svih zatvorenika koji su do sada koristili vanzatvorske pogodnosti podugačak.
- Ne mogu vam govoriti o konkretnim imenima jer su stotine naših zatvorenika već koristili te pogodnosti. Naravno, morali su prethodno ispuniti sve potrebne uvjete, kazao je za Josip Pojavnik, zamjenik direktora zeničkog zatvora.
MOSTAR: Sedmica za dopust
U Kazneno-popravnom zavodu Mostar, krug zatvorenika koji mogu koristiti godišnji odmor veoma je sužen jer je od 180 osuđenika koji kaznu izdržavaju u Mostaru, otprilike samo njih deset zaposleno na ekonomiji Bare, na periferiji Mostara. Za to primaju i plaću od oko 300 KM mjesečno. Mada zamjenik direktora KPZ-a Mostar Tahir Đulić nije želio govoriti o konkretnim imenima, naznačio je da je do sada malo koji "teži" osuđenik koristio godišnji odmor jer i ako su radno angažirani, većina ih nije odležala potrebnu trećinu kazne. Međutim, druge pogodnosti stalno koriste. "Samo u narednih sedam dana će iz KPZ Mostar, u skladu sa zakonskim propisima a i jer ispunjavaju sve potrebne uvjete , zatvorske pogodnosti koristiti oko 80 zatvorenika", kazao je Đulić za magazin Žurnal.
(zurnal.info)
Za povratak na pozicije BDE (Before the Dodik Era) može poslužiti i dojučerašnji šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“ Strah od letenja veoma je nezgodna fobija. Bolest čak. U Bosni i Hercegovini od nje pate isključivo političari, njihovi poltroni i pripadnici pripadajućih im klanova. Strah od letenja u dijelu BiH, prepoznatljivom po lažnoj krilatici „bolji dio BiH“, posljednjih je mjeseci sveprisutan, posebno otkako je Baron Minhauzen promijenio radno mjesto i riješio da se otarasi jednog dijela spoljnih saradnika u teškim prevarama, neuspješnim opsjenama i brojnim obmanama. Dio kriminalnog klana, koji samo troši, a ništa ne donosi, ekskomuniciran je iz komune privilegovanih; vlast im je oduzeta, finansijski tokovi presušeni; ostali su kao fekalija na prtini, prestravljeni od promjene težišta moći, što ih je, sistemom poluge, potpuno izbacila iz upraljačkog sedla i smjestila na satrule krake hobotnice koja, teškom mukom, grani dalje.
NEMA BESPLATNE KAFE
Ništarije se ne predaju. Željko Kopanja, prije svih. Do juče vodeći član mafijaškog bratstva, od juče nikom potrebni parazit, za čije usluge ozbiljnije nisu zainteresovani čak ni kokošari iz menažerije Ti Reksa. Ali ne da se Kopanja! Stari je to planer tuđih užasa. Osmislio je „vrhunski“ plan da sa dva telefonska poziva, par kafa i još par neizrečenih prijetnji Ti Reksu, sprovede u djelo svoj povratak na veliku scenu uticaja i moći u BiH. Tako su (prema nedavno objavljenom Kopanjinom scenariju) uloge nosača šefa medijskog podzemlja na samo njemu vidljiv tron, pripale Džonatanu Muru, Sanji Pejčinović i Zlatku Lagumdžiji. Nekom zbog poziva, a nekom zbog kafe. Koliko im se dodijeljena uloga dopala stvar je njihove sopstvene mjere gađenja, pod uslovom da je uopšte imaju. Svako ima pravo na izbor, demokratska je ovo zemlja. Mnogo bitniji od toga je očajno nizak nivo pokušaja nametanja teškog kriminalca i reketaša kao mjere svih stvari. Jadan je taj Kopanja, zaista. I to toliko da je već za žaliti.
Posebno kada se zna koga je odredio za četvrtog nosača ka statusu „moralne vertikale“, koju mu je Ti Reks oduzeo, odbacujući ga kao iscijeđenu krpetinu, toliko isflekanu da je bionerazgradiva. A četvrti nosač je, glavom i bradom, Rafi Gregorijan, donedavni prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH i šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“, kako je nerijetko nazivan u Kopanjinim užasnoniskotiražnim mafijaškim biltenima. Prema pouzdanim informacijama „Žurnala“, Kopanja namjerava da Gregorijana predloži za ličnost godine. Već je telefonom obavjestio koga treba obavjestiti o svojim namjerama. Imao je namjeru da o tome e-poštom upozna i Gregorijana, a da li je to i učinio, saznaćemo ubrzo. Kad javnost upozna sa novom kafe-žrtvom i hot vezama. Komentarisati ovaj Kopanjin potez, izlišno je. Značilo bi to pokušati se spustiti u najgrotomorniju kanalizaciju, gdje čak i najotporniji glodari teško preživljavaju.
ČEKAJUĆI TI REXA
Umjesto bilo kakvog komentara bijednih Kopanjinih pokušaja resetiranja memorije građana ove zemlje, nužno je na tren se dotaći i njegove svekoliko izvikane priče o „budžetskim tajkunima“ ispred Ti Reksovih vrata. On je osnivač tog reda i prvi budžetski tajkun, koji je stao ispred kabineta kriminalca, antidžentlmena i (tada) premijera Milorada Dodika. Bilo je to prije 12 godina, druga polovina januara, netom nakon što je Dodik osvojio svoj prvi premijerski mandat. Kopanja je, nešto prije toga, već digao ruke od njega, smatrajući ga neupotrebljivim. Uz to, oteo mu je i firmu, Nezavisne novine, koje su zajedno osnovali on i Dodik, preciznije njegov brat Goran Dodik. Kopanja ne voli da dijeli i kada je spoznao ogromnu količinu stranih donacija za razvoj demokratije, šutnuo je Dodika bez milosti i prekinuo sve odnose s njim. Dodik nije imao ni za kifle, a Kopanja je imao za pekare, dvije, tri... Prst sudbine je Dodika doveo na mjesto premijera, a Kopanju pred njegova vrata, gdje je gotovo dva mjeseca dreždao čekajući da ga Ti Reks (tada još u jajetu) primi... Što se i desilo. Nakon toga...
(zurnal.info)
Legenda kaže, u koju banku dođe Aleksandar Džombić crno joj se piše. Radio je za Kristal banku i ona je prodata za jednu marku. Otišao je u Agroprom banku, ali ni oni nisu bili bolje sreće, završili su u rukama Dodikovog tajkuna. Sada je dobio Republiku Srpsku na upravljenje i niko se ne usudi prognozirati u čijim će rukama skončati ovaj entitet, i za koliko paraImenovanje dosadašnjeg ministra finansija Republike Srpske (RS) Aleksandra Džombića za svog nasljednika na premijerskoj funkciji sasvim je logičan izbor Milorada Dodika, predsjednika RS i lidera vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata.
-Džombić je više od deceniju čovjek od Dodikovog najvećeg povjerenja. Njih dvojicu godinama vežu zajednički interesi i poslovi. Dodik ništa ne prepušta slučaju, pa tako i sada na čelu Vlade želi osobu putem koje će kontrolisati sve finansijske transakcije iz budžeta i sve poslove koji će se finansirati budžetskim novcem - kazao je “Žurnalu” neimenovani izvor iz SNSD-a.
MILIONSKI KREDITI BEZ POKRIĆA
Prema njegovim riječima, Džombić zbog svoje arogancije i osionog ponašanja nije omiljen u SNSD-u, posebno u dijelu partije koja je bliska Nebojši Radmanoviću. -Radmanović i njegove pristalice protivile su se imenovanju Džombića za mandatara i mnogo više su bili za to da ta funkcija pripadne načelniku Mrkonjić Grada Zoranu Tegeltiji ili ministru zdravlja i socijalne zaštite Ranku Škrbiću. Tačku na trosatnu raspravu o mandataru na sjednici Izvršnog odbora SNSD-a stavio je Dodik, tvrdnjom da će mandatar biti Džombić i niko drugi. Ostali su imali samo jedan izbor, da bespogovoro prihvate odluku šefa - kazao je naš sagovornik.
Poslovna saradnja i bliske veze Dodika i Džombića počele su još u vrijeme Dodikovog prvog premijerskog mandata, 1998. godine. U to vrijeme Džombić je bio član Kreditnog odbora tadašnje Kristal banke (kasnije je za jedan evro kupila Hipo Alpe Adrija banka), koji je bez valjanih garancija i na osnovu spornih hipoteka odobrio višemilionske kredite tajkunima, Dodikovim bliskim prijateljima, poput Dragana Čičića, vlasnika firme “Zmijanje plast”. Dijeljenje milionskih kredita tajkunima bliskim tadašnjoj vlasti dovelo je banku na ivicu likvidnosti, a sve sumnjive transakcije izvršene putem ove banke svojevremeno je dokumentovala i Glavna služba za reviziju RS. Iz uništene Kristal banke Džombić je prešao u Agroprom banku, iz koje je nastala današnja Nova banka, u kojoj je bio izvršni direktor sve do imenovanja za ministra finansija u Dodikovoj Vladi 2006. godine. Vlasnik većinskog kapitala u Agroprom banci, odnosno Novoj banci postao je Milenko Čičić, vlasnik firme “Kaldera kompani”, Dodikov blizak prijatelj i poslovni partner.
U vrijeme kada ga je Dodik postavio za ministra finansija RS Džombić je bio relativno nepoznat široj javnosti RS.
-Već tada se znalo da je Dodikov čovjek od ogromnog povjerenja. Dodikov premijerski mandat pokazao je ta su njih dvojica bili zajedno u svim poslovima i transferima novca iz budžeta za realizaciju projekata i poslova , čija je zakonitost često bila sporna- naveo je naš izvor.
Džombićevo ime, pod rednim brojem 12, nalazi se i u krivičnoj prijavi koju je Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) prije više od godinu i po dana podnijela protiv Dodika i njegovih bliskih saradnika, u kojoj se terete za organizovani kriminal, kao i za nanošenje štete budžetima RS i BiH u iznosu od 115 miliona konvertibilnih maraka zbog nezakonitih radnji u vezi sa više projekata finansiranih iz budžeta RS, među kojima je i izgrdanja nove zgrade entitetske vlade.
PROTIV VOLJE DNS-a
Džombić i ostali terete se da su se “u periodu od marta 2006. godine povezivali u grupu, koja je koristeći svoju finansijsku pozicioniranost i politički uticaj u organima izvršne, zakonodavne vlasti i javnim preduzećima RS, kao i tržišni uticaj i konekciju sa odabranim pravnim licima i njihovim vlasnicima, netransparentno i nezakonito kreirali i uspostavili poslovne odnose u okviru kojih su, prema prethodno precizno utvrđenim hijerarhijskim zadacima, počinili krivična djela pranja novca i porske utaje, kojim su omogućili sticanje imovine i imovinske koristi u iznosu 115 235 904 KM”.
Kako saznaje “Žurnal”, Džombićevom imenovanju za mandatara protivio se Demokratski narodni savez (DNS), čiji je lider Marko Pavić bio u lošim odnosima sa ministrom finansija RS zbog odbijanja potonjeg da prebaci određena novčana sredstva opštini Prijedor, čiji je Pavić načelnik.
-Sada je sasvim izvjesno da je Džombić po Dodikovom nalogu, kako bi se smirile strasti u DNS-u, izmirio finansijske obaveze prema opštini Prijedor- naveo je naš sagovornik. On dodaje da Džombić ima izrazito loše odnose sa DNS-ovim ministrom saobraćaja i veza Nedeljkom Čubrilovićem, koji bi lako mogao ostati bez ministarske fotelje u novoj Vladi RS. Upućeni tvrde da Džombić ima veoma bliske poslovne i druge veze sa funkcionerom SNSD-a iz Vlasenice Mićom Kraljevićem, čija je ratna prošlost veoma sporna.
-Posle imenovanja Džombića za mandatara jedno je sigurno- Dodik će i dalje suvereno upravljati Vladom RS. Sva moć u RS sada će biti koncentrisana u Palati predsjednika, odakle će Dodik, putem Džombića, upravljati izvršnom vlašću - kazao je naš izvor.
KO JE ALEKSANDAR DŽOMBIĆ
Aleksandar Džombić osnovnu i srednju školu završio je u Banjaluci, gde je i diplomirao na Ekonomskom fakultetu.
Radio je u Gradskoj upravi Banjaluka, u bivšoj banjalučkoj Kristal banci kao referent, te u Agroprom banci kao direktor. Prije nego što je postao ministar finansija u Vladi RS 2006. godine, obavljao je funkciju izvršnog direktora u Novoj banci. Upućeni tvrde da je od Ministarstva finansija stvorio “vladu u vladi”, s obzirom na enormno veliki broj zaposlenih i čak 11 pomoćnika koje je imao.
Po nacionalnosti je Srbin, oženjen je i ima jedno dijete.
(zurnal.info)
Protiv istog onog kojem se 21 ambasador došao pokloniti, Tužilaštvo BiH provodi istragu zbog sumnje da je pronevjerio najmanje 115 miliona maraka. To je isti onaj Dodik koji je u prethodnom periodu, ne jednom, javno rekao da se nikada neće odazvati pozivu te institucije, uz to čineći sve da opstruiše njen rad Novoizabrani predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik položio je zakletvu 15 novembra u Narodnoj skupštini, pred, takođe, novoizabranim poslanicima. Učinio je to uz sasluženje 21 ambasadora, te predsjednika susjedne nam Republike Srbije Borisa Tadića i druge brojne goste. Nakon hirotonisanja, uslijedila je predsjednička liturgija, čije su poruke brojni ocijenili ohrabrujućim, pozitivnim, korektnim, umjerenim..., a rijetki su primijetili da očekuju da se sa riječi pređe i na djela. Koja, nisu precizirali, ali se podrazumijeva da su nišanili na sveobuhvatne reforme Ustava Bosne i Hercegovine, koje je ustoličeni Patrijarh Vlastoljubaca i Srebroljubaca u pristupnom govoru odbacio kao fekaliju.
Interesantno je niko od svekolikog diplomatskog kora, na čelu sa Borisom Tadićem, svekolikim dugogodišnjim zaštitnikom lika i nedjela „Patrijarha“, nije primijetio da prvi put nakon osam godina za potpredsjednika parlamenta nije izabran niko iz reda Hrvata, što je, samo po sebi, veliki korak unazad. Tim veći, jer je to posljedica nasirovije stranačke trgovine. Niko od narečenih, takođe, se nije prisjetio opštepoznate činjenice da Tužilaštvo BiH protiv Milorada Dodika i desetine njegovih saradnika provodi istragu zbog sumnje da su pronevjerili najmanje 115 miliona maraka. I da je Dodik u prethodnom periodu ne jednom javno rekao da se nikada neće odazvati pozivu te institucije, uz to čineći sve da opstruiše njen rad. Bilo je za očekivati da neki od uvaženih diplomata izraze nadu, očekivanja, vjeru... da će Subjekt, koji se sa skupštinske govornice, non stop pozivao na pravnu državu, pravo i pravdu..., istu tu državu uvažiti i povinovati se njenim zahtjevima, kad za to dođe vrijeme. A doći će.
NOVO JAGNJEĆE RUHO
Ne, nijednom od silnih ambasadora to nije bilo ni na pameti, iako je opisani događaj baš bio zgodna prilika. Nisu se usudili da iritiraju „Cara“ u novom, dobro sašivenom, jagnjećem ruhu i dovedu u pitanje željene ustavne reforme, koje je on odbacio, prije nego što je iko i rekao o čemu se radi i šta bi one trebalo da predstavljaju. Ćuteći tog 15. o četvorogodišnjem permanentnom devastiranju države u režiji MD&zločinačke organizacije, zbog štićenja opljačkanih para, stranci su po ko zna koji put pokazali svoje licemjerno lice, i, što je po njih pogubnije, nevjerovatnu slabost i nemoć da vrijednosti za koje se deklarativno zalažu, sami ispoštuju u najminimalnijem obimu. Kukavičluk i nesposobnost su ih natjerali da šene pred „Carem“ i on je toga duboko svjestan. Svjestan je toga i Boris Tadić, čije prisustvo svjedoči da na BiH itekako računa kao na poligon gdje će do podne biti piroman, a popodne vatrogasac, kako bi poenima, što će ih takvom opasnom igrom zasigurno zaraditi, poplaćao sopstvene političke poraze.
Jedini koji se prisjetio istrage Tužilaštva BiH je glavni junak krivične prijave protiv zločinačke organizacije, koja je ovaj entitet opljačkala za najmanje 115 miliona maraka.
„Danas potpuno otvoreno poručujem da mi nismo zadovoljni učinkom institucija koje su na silu kreirane na nivou BiH, neke i mimo Ustava BiH, poput Suda i Tužilaštva, čija se uloga mora dovesti u ustavne okvire. Ja sam protiv svega onoga što nema legalitet i legitimitet“, podsjetio je Dodik na svoje nevolje. I potvrdio da će kao predsjednik RS nastaviti tamo gdje je stigao kao premijer RS - rušiće BiH sve dok ne sruši Tužilaštvo BiH, osim ukoliko mu se ne oprosti pljačkanje. Zato u njegovom govoru Bosna i Hercegovina jeste državna zajednica, a ne država i zbog toga čvrst stav o federalno-konfederalnom Kvazimodu. Ambasadori se boje Dodika, ali se i Dodik boji istage. Ravnoteža straha je potpuna i traje, dok neko ne pukne. Do tada, ova zemlja i ljudi u njoj će potpuno popucati od bijede i sirotinje u kojoj žive i živjeće još godinama.
„Za mene je Republika Srpska suština mog političkog i životnog angažmana”, rekao je još Dodik. S obzirom na činjenicu da 98. nije imao ništa sem milionskih dugova, a da danas posjeduje stotine miliona vrijedan kapital, ne treba sumnjati u njegove riječi. Republika Srpska je u tolikoj mjeri dio njegovog životnog i političkog angažmana, da je on doživljava kao privatno vlasništvo s kojim već petu godinu čini šta hoće i kad hoće. Zbog toga su njegove floskule da “Republika Srpska pripada svim njenim stanovnicima, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost”, najobičnije laži, jer je u danima prije hirotonisanja imao niz rasističkih napada na nesrbe, zbog toga što su se pojedinci usudili da glasaju za neke od njegovih političkih protivnika. “Zato sa ovog mjesta poručujem da ću u naredne četiri godine biti predsjednik svih kojima je Republika Srpska na srcu, bez obzira na njihovo stranačko opredjeljenje”, “zaklinje” se Dodik, izbjegavajući, zasad, reći šta će se desiti sa onima kojima je i “državna zajednica” na srcu.
RIJALITI FARMA, AL' ŽIVOTINJSKA
Dodik nije propustio priliku da se “molitvom” obrati i SDS-u, najnovijoj žrtvi njegovog pantagruelskog apetita, hraneći ih pričom o “referendumu o evroatlantskim prilikama” i čekajući da se “udebljaju”, kako bi ih progutao. Od tog referenduma nema ništa, jer Dodik neće rizikovati da evroatlanske integracije, sopstvenu političku mrkvu, kojom strancima maše ispred njuške obećavajući im da će je oni kad tad pojesti, prepusti u narodne ruke. Još manje u ruke SDS-a. “Imajući u vidu da Ustav Republike Srpske članom 69. utvrđuje da “Republiku predstavlja i njeno državno jedinstvo izražava predsjednik Republike“, nakon objavljivanja izbornih rezultata, preduzeo sam aktivnosti na postizanju političkog dogovora za djelovanje u organima BiH. U tom cilju su dvije najjače političke stranke u Republici Srpskoj zaključile Sporazum o usaglašenom djelovanju, što je nadam se prihvatljivo i za druge političke stranke koje imaju poslanike u Predstavničkom vijeću Parlamentarne skupštine BiH. Na taj način Republika Srpska u punom kapacitetu nastupa kao strana iz aneksa 4. Dejtonskog sporazuma, što će se dodatno potvrditi i kroz način djelovanja delegata koje određuje ova Narodna skupština za Vijeće naroda BiH. To je brana i onima koji bi pokušali praviti razdor u Republici Srpskoj, rukovođeni tuđom rukom i interesima”, mjesto je gdje se Dodik obratio “domaćim izdajnicima”, poručujući im, istina uvijeno, da zna da još postoje i da će se nastaviti obračun sa “unutrašnjim neprijateljem”. Taj obračun ne prestaje već petu godinu i sve je intenzivniji, a sa prvim većim socijalnim problemima, koji će uslijediti za mjesec dva, dobiće na značaju. Lov na vještice postaće rijaliti šou, što će ga režimski mediji uživo prenositi. Farma nam ovdje ne gine. I to ona Životinjska.
Otud i najava potpunog preuzimanja entitetskog pravosuđa, koje, zaista, ništa ne radi. Međutim, to Dodiku nije dovoljno, već želi da ga kapilarno preuzme, kontroliše i usmjerava protiv onih koji mu smetaju. “Reforma pravosuđa, koja je provedena pod patronatom OHR-a, očigledno nije dala željene rezultate. Ta reforma mora biti zadatak i odgovornost stručnjaka i institucija ove zemlje. Mi imamo i mandat i kapacitet da to uradimo. Samo na takav način, možemo stvoriti sistem koji će moći odgovoriti devijacijama u društvu. Da bi to uspjeli, prvo moramo da se riješimo devijacija u pravosuđu”, rekao je Dodik, čemu nikakav dalji komentar nije potreban.
(zurnal.info)
Aktuelni ministar zdravlja u Vladi RS najozbiljniji je kandidat za mjesto prvog žrtvovanog na funkciji predsjednika Vlade Mandatar za sastav nove Vlade Republike Srpske (RS) biće iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), a njegovo ime biće poznato početkom sljedeće sedmice nakon što bude zasjedao Izvršni odbor SNSD-a, izjavio je visoki funkcioner ove stranke Igor Radojičić posle konsultacija o formiranju nove entitetske vlasti koje je u četvrtak otpočeo novoustoličeni predsjednik RS Milorad Dodik. Radojičić je naveo da je na sastanku pominjano nekoliko mogućih kandidata za mandatara, ali da još nije defintivno odlučeno kome će Dodik povjeriti mandat za sastav nove Vlade RS. "Danas smo razgovarali o nekoliko imena za mandatara, ali nijedno ime nije konkretno definisano", kazao je Radojičić, dodajući da će konačnu odluku o mandataru za sastav nove Vlade RS donijeti Izvršni odbor SNSD-a početkom sljedeće sedmice. On je još izrazio nadu da će novi mandatar biti prihvatljiv koalicionim partnerima iz Demokratskog narodnog saveza (DNS) i Socijalističke partije RS (SP RS), poručujući da će najmanje polovina ministarstava u novoj Vladi pripasti SNSD-u, te da će vladin program biti dominantno politički program SNSD-a.
PRVI SE PREMIJERI U VODU BACAJU
Izvor iz vrha SNSD-a rekao je “Žurnalu” kako velike šanse da postane novi premijer RS ima Ranko Škrbić, aktuelni ministar zdravlja i socijalne zaštite i Dodikov kum, čije imenovanje svesrdno podržava i srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović. Isti izvor, međutim, navodi da su u igri za mandatara još uvijek i Slavko Mitrović, Dodikov savjetnik i jedan od njegovih najbližih saradnika, aktuelni ministar finansija Aleksandar Džombić, te ministar za civilne poslove u Savjetu ministara BiH Sredoje Nović.
-Konačna odluka o tome ko će biti mandatar još nije definitivno donesena. Nju će na kraju donijeti sam Milorad Dodik, a potom svoju odluku saopštiti najvišem vrhu SNSD-a, koji će je bespogovorno prihvatiti - kazao je naš sagovornik.
On navodi da su prethodnih dana kolale priče da je Slavko Mitrović odbio ponudu da bude novi premijer RS, ali da ga je, prema najnovijim informacijama, Dodik uspio ubijediti da prihvati mandat za sastav nove Vlade. Prema njegovim riječima, Mitrović je svjestan da će novi premijer RS, kao i vlada koja će biti formirana, biti potrošna roba, s obzirom da će morati da se nosi sa velikim bremenom socijalnih i ekonomskih problema koji očekuju RS.
-Novi premijer RS u startu svog mandata suočiće se sa ogromnim problemim izazvanim nedostatkom novca za servisiranje obaveza iz budžeta. Činjenica je da je Fond PIO u ogromnoj dubiozi i da će sve teže biti obezbijediti novac za isplatu penzija. Sindikati već traže povećanja plata budžetskim korisnicima. Istovremeno, u RS su već desetak dana zaustavljena zapošljavanja u svim entitetskim institucijama, a Rajko Vasić (SNSD-ov glasnogovornik) otvoreno najavljuje otkaze zaposlenima u administraciji - kazao je isti izvor.
Već duže vrijeme sporadično se kao mogući novi premijer RS pominje Milan Baštinac, brat pokojnog Nenada Baštinca (čovjeka koji je sa Dodikom svojevremeno osnovao SNSN). Baštinac živi i radi u Beogradu, gdje za Dodika obavlja mnoge poslove.
Do prije nekoliko dana, prema riječima našeg sagovornika, kao jedan od ključnih igrača u trci za premijersku poziciju slovio je i aktuelni ministar finansija RS Aleksandar Džombić. Iako nije omiljen u samom SNSD-u, Džombić je godinama bio Dodikov čovjek od najvećeg povjerenja, a kao ministar finansija u Dodikovom kabinetu bio je upoznat sa svim mogućim tokovima novca iz budžeta, koji su nerijetko bili nelegalni.
PORASLI APETITI
Imenovanju Džombića za mandatara najoštrije se protivi predsjednik Demokratskog narodnog saveza (DNS) Marko Pavić, koji je već duže vrijeme u sukobu sa aktuelnim ministrom finansija. Loše odnose sa Džombićem ima i Nedeljko Čubrilović, visoki funkcioner DNS-a i aktuelni ministar saobraćaja u Vladi RS.
Izvor “Žurnala” navodi da su predstavnicima DNS-a i socijalistima, koji su na oktobarskim izborima ostvarili dobar izborni rezultat, porasli apetiti za učešće u vlasti, u kojoj traže što bolje pozicije svjesni da bez njihove podrške Dodik nema natpolovičnu većinu u parlamentu. Naš sagovornik navodi da DNS traži tri ministarstva, a prvenstveno ministarstvo saobraćaja i veza, na čijem čelu bi ostao Nedeljko Čubrilović, te Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite ili resor lokalne uprave i samouprave, gdje Pavić namjerava da smjesti svog bliskog saradnika Dragutina Rodića.
Predsjednik socijalista Petar Đokić za sebe traži funkciju ministra policije, koja teško da će mu biti povjerena, a uz to i resor porodice, omladine i sporta.
-U DNS-u i među socijalistima strahuju od mogućeg ulaska SDS-a u izvršnu vlast u RS- kazao je naš izvor. Iako lider SDS-a Mladen Bosić tvrdi kako će njegova stranka biti opozicija na entitetskom nivou, izvjesno je da će ih partneri iz SNSD-a zbog koaliranja na državnom nivou, za početak, nagraditi funkcijama na nižim nivoima vlasti, u šumskim gazdinstvima, fondovima i entitetskim direkcijama. Izvor iz SNSD-a tvrdi da se zvanični i puni ulazak SDS-a u izvršnu vlast u RS očekuje za godinu do godinu i po dana. Toliki je planirani rok trajanja prva entitetska vlada u Dodikovom predsjedničkom mandatu.
-Poslije pada te Vlade, koja će podnijeti najveće socijalne i ekonomske udare, biće formirana nova Vlada u koju će ući i SDS. Ta vlada sloviće kao vlada nacionalnog spasa - naveo je isti izvor.
(zurnal.info)
Kako od 45.000 konvertibilnih maraka napraviti 30 miliona, a možda i pedeset puta više od te cifre? Tačan odgovor zna kontroverzni biznismen Branko Montenegro, a nešto od toga su načuli i Vahid Hećo, tehnički još uvijek ministar industrije i rudarstva u Vladi FBiH, Safet Oručević, samozatajni tajkun i lobista ove škvadre u BiH, te na vrhu piramide mešetar globalnih razmjera Behgjetet Pacolli. Praktičan primjer ove poslovne čarolije ovih dana smo mogli vidjeti kada je u Zenici potpisan još jedan ugovor za izgradnju fantomske elektrane na plin u kome se naša kompanija BH Gas obavezala uložiti 12 miliona američkih dolara u ovaj posao. Isto toliko maraka uložila je Zenica dajući prostor za igradnju elektrane zajedničkoj kompaniji. Za skoro dvije godine grad i država ulažu 30 miliona maraka u famoznu zajedničku kompaniju za Brankom Montenegrom. Za isto to vrijeme on je uložio tačno 45.000 maraka, ako ne računamo troškove puta na potpisivanje ugovora. Vlasništvo u kompaniji se nije promijenilo, Montenegrov KTG i dalje ima 75 a Zenica 25 posto. Najavljen je i novi početak radova – proljeće 2011. godine – taman kada ističe i prvobitni rok za završetak radova.
Dakle, Montenegro je prije nekih godinu dana uložio 45.000 (slovima: četrdesetpethiljada) maraka a danas ima 75 posto vlasništva nad projektom vrijednim 30 miliona maraka, koji će jednog dana biti veći najmanje 50 puta, odnosno vrijediće najmanje milijardu i po maraka, konvertabilnih. Unosan posao, zar ne.
OSMIJESI I ZADOVOLJSTVO
Euforičnom Almiru Bećareviću, direktoru BH Gasa, ozvaničenje saradnje je danas generacijski projekat, izraz koga su tako često koristili kadrovi Stranke za BiH.
“Ovo je generacijski projekt koji ćemo realizirati iz vlastitih sredstava”, izjavio je Bečarević i pojasnio da se za sada ovim ugovorom obavezuje samo BH Gas: “Preuzeli smo obavezu da ćemo do početka rada termoelektrane izgraditi kompresorsku stanicu, čime ćemo podići radni kapacititet sa sadašnjih 650.000 na milijardu kubika prirodnog gasa.”
To ponovo znači da će naša kompanija, ovaj put BH Gas uložiti milione a KTG ponovo ništa. Prije godinu i po za magazin Start sam je Bećarević izjavio da je kompanija koju predvodi u memorandumu KTG i Zenice spomenuta kao partner bez ikakvih dogovora.
“Ovo u memorandumu prvi put u životu vidim i ovo nema teorije što se tiče BH Gasa. Imam osjećaj da ovo, između redova, znači da će oni postati distributer”, izjavio je tada Bećarević.
Istina, Bećarević je tada rekao da će raditi onako kako mu naredi Vlada Federacija. A njen je tadašnji zaključak bio da nikada neće podržati ovakav projekat. Čudnim slijedom okolnosti Vlada je ipak svesrdno podržala projekat pa je i Bećarević ustupio usluge i novac BH Gasa pa sada projekat kojeg je ismijavao naziva generacijskim. U tadašnjem se memorandumu navodila da će KTG u saradnji sa BH Gasom potpisati međunarodne ugovore o nabavci, raspodjeli i isporuci gasa za buduću centralu. Bećarević tvrdi da u potpisanom ugovoru toga nema i da se radi samo o isporuci gasa ovoj elektrani ali ugovor nismo mogli dobiti na uvid.
- Naš zadatak je vrlo skroman. BH Gas je spreman i mi smo prezadovoljni – kaže Bećarević za Žurnal.
Dodaje da se za sada sve “odvija po pozitivnim pravnim propisima” i uputstvima Vlade.
- Mi bismo ovu kompresorsku jedinicu pravili svakako. Možda ne sada ali za dvije-tri godine sigurno. Veće su potrebe za plinom i viška sigurno neće biti – kaže Bećarević i dodaje da je ovo povećanje kapaciteta ujedno i maksimum potrošnje plina koje BiH može imati u budućnosti.
Njegovo mišljenje o projektu danas se potpuno razlikuje od onog kojeg je imao prije godinu i po. Kaže da se uvjerio u ozbiljnost KTG-a, prije svega saradnjom sa njihovim konsultantima koji su postavljali “vrlo ozbiljna pitanja”. Bećarević kaže da u ugovoru nije predviđena mogućnost da KTG svoja prava prenese na druge kompanije ali da to više zavisi od ugovora ove firme i Zenice.
- To mene ne interesuje. Mene interesuje isporuka plina – kaže Bećarević i priznaje da je bio oprezan kako ne bi bio dio nečije igre.
Kompresor kojeg treba da izgradi BH Gas bit će u njegovom vlasništvu i vjerovatno bi se trebao graditi u blizini Kladnja što zavisi od dogovora sa Srbija Gasom. Bećarević očekuje da će radovi biti završeni krajem 2012. godine i bio bi “prezadovoljan da se elektrana završi do kraja 2013. godine”.
ALHEMIJA NOVCA
Na jučerašnjem potpisivanju ugovora Mose Franco, tehnički direktor KTG AG Lugano, najavio je ponovno pomjeranje roka početka gradnje. Umjesto u januaru, kako je prije samo nekoliko mjeseci najavio, gradnji bi navodno trebala početi u proljeće, bez jasno definisanog datuma. Načelnik Zenice Husejin Smajlović je građanima Zenice u proljeće prošle godine najavio da će za dvije godine imati bolje i jeftinije grijanje. Sada je već izvjesno da će i naredne dvije zime u zeničkim stanovima najčešće biti hladne jer će, ako ikada i bude sagrađena, u najoptimističnijem scenariju elektrana biti završena 2013. godine. Do tada se neće tražiti alternativno rješenje za jedan od tri najveća problema ovog grada, pored nezaposlenosti i zagađenja.
Franco je dodao i to da radovi idu po planu mada je jasno da niti jedna od planiranih stvari nije urađena kako treba. Prvo je potpisan sporni memorandum, pa još sporniji ugovor za koje važe zakoni Švicarske i kojima se gradu nameću obaveze i garancije iako KTG još nikada nije javno pokazao svoju bankovnu garanciju za 250 miliona eura koliko im treba za gradnju. To im Smajlović očito vjeruje na riječ kao što je vjerovao zeničkim biznismenima kada su ga upoznavali sa Brankom Montenegrom. Magazin Žurnal je ranije pisao o likvidaciji kompanije sa kojom je Smajlović potpisao memorandum pa sada posluje sa firmom sličnog naziva i istog vlasnika. Namjere vlasnika Montenegra i ministra energije Vahida Heće sud je prije nekoliko mjeseci okarakterisao kao zlonamjerne ali ni to nije bilo dovoljno da se posumnja u Montenegrove namjere u Zenici pa je to što on namjerava uraditi u Zenici i dalje “posao stoljeća” u koga je grad uložio zemljište vrijedno blizu 12 miliona maraka a Montenegro tek 45.000 maraka osnivačkog kapitala za zajedničku firmu. Koliko je firma zajednička najbolje govore aneksi na ugovor koje je Žurnal ranije objavio. Direktor zajedničkog preduzeća KTG Zenica Haris Mašić ne zastupa zajedničko preduzeće, nego interese Branka Montenegra, piše u ovim aneksima. Ako je zemljište sada u vlasništvu zajedničke kompanije koju vodi Mašić ispada da je ono već u vlasništvu zastupanog Montenegra.
Slično bi se moglo dogoditi i sa ulaganjem BH Gasa pa bi Montenegro na kraju mogao svojih 45.000 uloženih maraka pretvoriti u čistih 30 miliona prodajom elektrane spremne za izgradnju. Svi potpisani ugovori su svakako na njegovoj strani ali u slučaju BH Gasa on nije postao vlasnikom zemljišta ili postrojenja nego ugovora koji garantuje isporuku plina. Šteta je već napravljena i otkazivanje cijelog posla bi je moglo samo smanjiti ali ne i izbjeći. SDP je svoj utjecaj dobijenim izborima već iskoristio da u Federalnom parlamentu donese odluku kojom se Elektroprivredi zabranjuje donošenje bilo kakvih strateških energetskih odluka do izbora nove vlasti. Međutim, zenička elektrana nije u strateškom energetskom planu Federacije i teško da će SDP moći uraditi nešto, pogotovo nakon što su i njihovi vijećnici u općinskom Vijeću izglasali podršku ovom projektu.
Nermin Nikšić, sekretar SDP-a i jedan od nezvaničnih kandidata za federalnog premijera, kaže da se neće protiviti projektu za dobrobit građana i Zenice ali da kod njih postoje sumnje u ovaj projekat.
- Na osnovu ovih površnih informacija čini mi se da ponovo imamo sitaciju da naši ministri i vlast nalaze one partnere koji im omogućuju da se zaduže. Morat ćemo spriječiti višegodišnju praksu da nam strane firme prodaju klasičnu prevaru – kaže Nikšić i dodaje da će njegova stranka tražiti da se ovakve odluke donose na sjednicama Vlade i uz saglasnost Parlamenta Federacije ali i da će u međuvremenu njihove opštinske organizacije biti svojevrsni revizori projekta.
Do sada im taj posao i nije najbolje išao od ruke pa Nikšić kaže da će zenička elektrana biti “još jedan od paketa koje će nova federalna Vlada morati otpakovati”.
(zurnal.info)
“SDS je virusna upala srpskog naroda. Stranka koja je Srbima ugradila kriminogeni i zločinački čip i tako stvorila biljeg kojeg će Srbi nositi hiljadu i više godina. Za vrijeme apsolutne vlasti SDS-a, kriminal, ne samo ratni, postao je srpski a dogodili su se i ratni zločini koji se ne mogu oprati. …Devedeset pet posto onog što je stečeno za vrijeme vlasti SDS-a, od strane njihovih članova, simpatizera i sponzora, nelegalno je i treba da bude oduzeto. Kao i sve ono što je privatizovano za vrijeme vlasti PDP-a. O čemu, onda, priča opozicija? Očekuju da građani i birači opet nasjednu. Srbi, ipak, nisu budale u kontinuitetu”. Ovako je u maju prošle godine o SDS-u zborio Rajko Vasić, izvršni sekretar Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i alter ego Milorada Dodika. Desili su se izbori, birači su se prevarili (toliko o kontinuitetu), a Vasićev SNSD je potpisao sporazum sa mrskim im SDS-om o koalicionom djelovanju na državnom nivou.
“SNSD vjeruje delegaciji SDS koja je potpisala sporazum i ostajemo pri sporazumu i razgovorima koje smo obavili, ali svakako on mora da prođe organe i jedne i druge stranke. To nije sporno i to dokumentu daje jednu demokratičnu liniju”, izjavio je nedavno Rajko Vasić. Dodikova udarna pesnica mržnju spram SDS-ovaca zamijenio je bliskošću, otkrivenom nakon protivprirodnog političkog bluda koji su ove dvije stranke počinile ulaskom u koaliciju. Vasić sada bijes usmjerava ka “podzemnim političkim kuhinjama”, koje je locirao Sarajevu, promovišući za celebrity chefs Mladena Ivanića i Zlatka Lagumdžiju.
Nije da Rajko Vasić ne voli nikoga. Osim što obožava svog jedinog šefa Milorada Dodika, jako voli i sebe. Jedino o svom šefu i sebi voli lijepo kazivati. O sebi je napisao: Rajko Vasić je napredni grafički radnik, stolar, slikar, dizajner, enigmat, fudbaler banjalučkog drugoligaša Krajina, TV novinar, ratnik, posljednji ministar informacija Republike Srpske, inicijator osnivanja žurnalistike na banjalučkom Filozofskom fakultetu i izvršni sekretar SNSD-a, autor knjiga “Nezavisno oko”, “BiH ne postoji”, “Esenesdum”, “Sarajevski atentat Miroslava Lajčaka”, “Prsti ludih očiju”.
“Novinarski posao počeo je u beogradskom NIN-u, pisao je u Borbi, Oslobođenju, Nezavisnim novinama, Republici, Radiju Slobodna Evropa, a na Televiziji Sarajevo je bio dopisnik s banjalučkog područja i samostalni urednik i autor emisije lokomoB&L, koja se iz Banjaluke emitovala za područje Bosne i Hercegovine, sve dok ga mrski SDS nije izbacio s posla”, zapisao je Vasić u svojoj biografiji.
DOKTOR DŽEKIL I MISTER VASIĆ
Rajko Vasić prije je umnožena nego svestrana ličnost, u čijem je političkom i medijskom angažmanu mister Hajd u potpunosti uništio doktora Džekila. On je politički monstrum, koji u odbrani lika i djela svog vrhovnog vođe ne preza ni od čega - niskih političkih udaraca, teških uvreda, pljuvanja, bljuvanja po svima onima koji se, bar u primisli, usude da manifestuju drugačije mišljenje od onog koje upražnjava vladajuća SNSD-ovska kasta.
Rajko Vasić je prije rata radio u banjalučkom dopisništvu TV Sarajevo. Vasićeve radne kolege iz tog vremena govore o njemu kao o komunističkom potrčkalu, koji je sa istim žarom veličao tadašnji režim kao što danas od Dodika pokašava stvoriti božanski lik.
„Vasić je imao niži novinarski status i plaću od mene, naime ja sam imao zvanje reportera - samostalnog urednika, on urednika u Dopisništvu Banja Luka što je već bio veliki razlog da me ne podnosi. Na sastancima u redakciji, pošto ga kolege nikada nisu čestito pohvalile za neki prilog, Vasić je svoju nesposobnost pokušao prikriti niskim napadima – kritikama drugih kolega, pa i mene, ali to mu nikada nije pilo vode. Ma kako se trudio da bude originalan, veliki, veliki komentator političkih, ekonomskih i kulturnih zbivanja na području dopisništva Banja Luka, Rajko Vasić nije mogao dobaciti dalje od novinarske prosječnosti i sivila. Naime, Rajko je Vasić bio u sjeni Nenada Pejića koji mu je bio šef dopisništva i koji mu je odobravao šta će raditi”, napisao je u jednoj od svojih kolumni Vasićev predratni kolega Ibrahim Halilović. I u to vrijeme bio je ambiciozan, “na svaki način nastojao se igrati velikog novinara i borio se svim silama da izađe iz Pejićeve sjene, da bi postao ličnost kakvu je bio umislio - komentator kome će se diviti gledatelji - i po pameti, i po glasu i po stasu”. “Ništa od toga nije doživio. Možda mu je to samo pojačavalo komplekse”, napisao je Ibrahimović.
VOJNIK PARTIJE
Doduše, Rajko Vasić se na samom početku rata suprostavio tadašnjoj SDS-ovskoj nacionalističkoj vlasti u Banjoj Luci, zbog čega je mobilisan u Vojsku RS. Posle rata postaje blizak Dodikov saradnik, poznat po oštrim kritikama SDS-a i ideologije te stranke, a u prvom premijerskom mandatu Milorada Dodika bio je ministar informisanja RS. Već tada bilo je jasno da se ne radi o socijaldemokrati, širokih shvatanja i ubjeđenja, već o pokloniku totalitarizma i zagovorniku brutalnih obračuna sa neistomišljenicima. (Vasić je kao ministar informisanja od javnog republičkog tužioca zahtijevao da pokrene krivični postupak protiv novinara koji su, kako je tvrdio, uznemiravali javnost objavljući tačne informacije da su vojnici SFOR-a upadali u zgradu u kojoj je stanovala tadašnja predsjednica RS Biljana Plavšić, kasnije presuđena za ratne zločine).
Iako se njegove ime ne dovodi u vezu sa velikom kriminalnim aferama, Rajko Vasić dobro se uhljebio. Suvlasnik je štamparije “Triorint”, koja, prema ranijim tvrdnjama Demokratske partije Dragana Čavića bez tendera dobija poslove štampanja materijala za razne entitetske institucije.
Rajko Vasić danas nije ideolog političkog djelovanja Milorada Dodika, kako se to često može čuti (za to su zaduženi mnogo mračniji i lukaviji tipovi), već pravi vojnik partije, koji dobije zadatak i juriša prema neprijatelju, koristeći sva raspoloživa sredstva. Glavni cilj Vasićevog političkog i medijskog djelovanja zapravo je demonstracija sile i moći, garnirane jezikom mržnje i bahatošću kako bi se napadnuta strana ponizila, omalovažila i osjetila nemoćnom. Uz to, klon Vasić direktnije i preciznije govori o onome što su politički stavovi i ciljevi njegovog tvorca. Zato sve što on kaže ili napiše jeste precizan Dodikov politički stav.
“Meni BiH ne znači ništa. Ne postoji. To je naseobina. Ne ratujem protiv nekog naroda. Ratujem protiv budala, opsjenara, loših trendova, zlonamjernih kretenoida, suludih sitnica koje, sve zajedno i sa nešto aditiva uvijek mogu da pokrenu novi rat. Ili novi sunovrat..”. Ovako Rajko Vasić obrazlaže svoj političko-medijski angažman, kojim svakodnevno izaziva sve one kojima BiH nešto ili mnogo znači, koji je ne smatraju naseobinom, koji nisu budale, opsjenari i koji ne žele pokrenuti novi rat. Ili novi sunovart, koji najavljuje Rajko Vasić.
NEMA VIŠE LJUBAVI, POLITIČKE
“Republika Srpska nije klasična srpska budala. Nećemo se baviti balvan revolucijama, amaterskim stvaranjem države i avanturizmom tipa SAO, srpska autonomna oblast. Za sve dođe vrijeme. Dođe vrijeme, sve se preokrene, kao u pjesmi Čija frula ovim šorom svira. U ovoj fazi je dovoljno da smo zaustavili dalje skrnavljenje dejtonske pozicije Republike Srpske. I počeli smo je jačati, ekonomski, politički, institucionalno. U sljedećoj fazi možemo ponuditi konfederalni koncept koji bi podrazumijevao i teritorijalno rješenje hrvatskog pitanja. To je, za sada i prema ponašanju Sarajeva, nerealno. Ali ako ostane tako, to će onda biti korak ka raspadu. Ali i ako ne bude, treba svima da bude jasno da povratka nema. Političke ljubavi nikada više u BiH neće biti. Maksimum koji se može postići je tolerantna hladnoća. Realnija je latetntna mržnja. Nema snage i unutrašnje energije koja bi proces preokrenula u zbližavanje, ne samo međunacionalno nego ni političko. Uvjeren sam da će doći vrijeme kada će svi shvatiti da BiH više nema ni jedan razlog postojanja”.
Do tog vremena, kojem se nadaju, Dodik, Vasić i ini dodici i vasići pokušavaće na sve načine, svim sredstvima i po svaku cijenu da odbrane kriminal i pljačke koje su počinili, po čemu nisu ništa drugačiji od svojih političkih prethodnika.
“Za razliku od Esdeesa, SDA i HDZ, u onim prvim godinama, u ratu i poslije rata, mi nismo nacionalne budale. Mi ne jedemo bijeli luk i slaninu i ne trljamo se time po čupavim prsima, srbujući ko halucinantne izlude. Mi znamo da vrijeme radi za autonomije. Ako iko stoji iza nas to je onda vrijeme. To je strpljenje. To je pozivanje na prava”, izrekao je Rajko Vasić. Sve bi bilo u redu da Vasić nije zaboravio jednu malu sitnicu: ne moraš jesti bijeli luk i slaninu i trljati se njima po čupavim prsima da bi bio budala.
Gotovo pa nema dana a da mediji, bilo televizija ili dnevne novine ne izvijeste o nekoj teškoj saobraćajnoj nesreći sa fatalnim posljedicama.Statistike su porazne a policijski izvještaji poslije nesreće uglavnom govore da su glavni krivci sami vozači, što je u jednu ruku tačno. Ali vrlo malo se govori o katastrofalnim bosanskohercegovačkim cestama, koje spadaju među najopasnije u Evropi. Žurnal je na osnovu EURORAP-ovog izvještaja označio potencijalno najopasnije dionice.
Analiza EURORAP-a je surova i poražavajuća, a kaže da je od ukupno 121 posmatranih dionica, čak 68 njih, ili 56 posto spadaju u ceste visokog rizika iz čega proizlazi da na tim dionicama postoji velika vjerovatnoća da će se dogoditi saobraćajna nesreća sa fatalnim posljedicama. A takvih nesreća na cestama u BiH ne nedostaje. One uglavnom ispunjavaju naslovne strane dnevnih novina, često sa eksplicitnim fotografijama unesrećenih tijela i smrskanih vozila. Iz JP Direkcija za ceste kažu da su krivci uglavnom sami vozači.
-Uzrok nastanka prometnih nezgoda zahtjeva dubinsku analizu istih, a dosadašnja istraživanju pokazuju da je čovjek jedan od najčešćih uzročnika nastanka prometnih nezgoda. JP Direkcija cesta FBiH uključila u ovaj projekat kako bi dala doprinos u realizaciji i kako bi pomogla da se ukaže na veliki broj nezgoda sa smrtno stradalim i povrijeđenim licima.
Objašnjavaju da ukoliko je cesta izgrađena sa velikim brojem krivina i velikim usponima ne znači da je nesigurna ukoliko ima adekvatnu prometnu signalizaciju i opremu ceste. Najčešće se dešava da vozači ne poštuju signalizaciju.
Zasigurno je da su vozači velikim dijelom odgovorni za katastrofalno stanje na bh. Cestama. Za njihovo discipliniranje postoje nadležne institucije, mi smo tu da ukažemo ono što je evidentno - loše puteve.
EURORAP-ova identifikacija najugroženijih i najopasnijih dijelova magistralnih cesta se zasniva na osnovu evidentiranih pokazatelja sigurnosti (broj saobraćajnih nesreća, broj poginulih osoba, broj teže povrijeđenih osoba na pojedinim dionicama cesta, kao i prosječni godišnji dnevni saobraćaj-protok saobraćaja).
Pogledajte koji su to najopasniji putevi i zbog čega. I oprez prilikom vožnje.
OLOVO – BJELIŠ (M18)
Ova dionica se nalazi na magistralnom putu Sarajevo - Tuzla i trenutno se vrši rekonstrukcija na ovoj dionici. Prema riječima zamjenika komesara policije Olovo Amira Džinića ova dionica je bila mjesto učestalih saobraćanih nesreća sa fatalnim posljedicama. Uzroci su uglavnom bili greške vozača, ali i to da je cesta zaista opasna, zbog oštrih krivina, nepreglednosti kao i nagiba. Tokom rekonstrukcije se desilo i nekoliko saobraćajnih nesreća koje su uglavnom uzrokovane pogrešno postavljenom signalizacijom. Na sreću, tada nije bilo težih posljedica.
KAMENICA - BIHAĆ (M5)
Prema EURORAP-ovom istraživanju vjerovatno najopasnija dionica. Kako nam je rečeno iz MUP-a Unsko-sanskog kantona cesta je izrazito ravna, pa se zbog teških saobraćajnih nesreća u kojima su posljedice uglavnom teško povrijeđeni ili poginuli krivi sami vozači. Postoji velika mogućnost preticanja, što je ujedno i glavni krivac za fatalne nesreće. Zbog velike opasnosti na ovoj dionici je postavljen i fiksni radar kako bi se regulisala brzina motornih vozila.
CAZIN, SKOKOVI, GRAHOVO, KARLOVAC (granica sa Hrvatskom, M4.2)
NEVIĆ POLJE – NOVI TRAVNIK (M16.4)
MASLINE – LJUBINJE (M6 i M17.3)
JEZERO - JAJCE (M5)
LANIŠTE – ČAĐAVICA (M5)
(zurnal.info)
Dugogodišnji radnik na imanjima mostarskog biznismena Safeta Oručevića nadomak Sarajeva gradi etno selo vrijedno 12 miliona eura!
Među 11 milijardi vrijednim poslovima predstavljenim na Sarajevo biznis forumu u aprilu, ponajviše je pažnje prisutnih investitora pretežno iz arapskih zemalja izazvao projekat gradnje etno sela u podnožju Bjelašnice. U selu Korča kod Tarčina, tridesetak kilometara od centra Sarajeva, firma Korča d.o.o. već je kupila 60 dunuma zemlje a navodno bi s proljećem, odmarališni kompleks već trebalo da dobije prve konture. Investitor planira izgraditi 40 objekata, kućica za odmor projektovanih u etno stilu, hotele, restorane i prostor za stare zanate. Sve bi to, prema prvim procjenama koštalo oko 12 miliona eura!
Planovi za etno selo kakvo Bosna još nije vidjela, nastali su mnogo prije održavanja sarajevskog biznis Foruma. Firma Korča d.o.o. osnovana je navodno samo zbog ovog projekta a podatak iz registra Općinskog suda u Sarajevu kazuje da je registrirana još 10. juna 2009. godine. Vlasnik firme čije ime u javnosti nikada nije spomenuto je Azem Došljak. Koliko je bio raspoložen za razgovor o svom milionskom poslu pokazat će nam slijed priče nakon upućenog mu prvog telefonskog poziva. „Čut ćemo se u ponedjeljak dok izvršim neke pripreme za razgovor“, reče nam, nakon čega je prošlo puno ponedjeljaka a da se nije javio. Zapravo se tek javlja na jedan poziv s nepoznatog mu broja mobitela ali ponovo nije u prilici za razgovor. „Ma, zatekli ste me u Hrvatskoj. Na službenom sam putu. Čim se vratim ja ću se vama javiti“. Nikada se nije javio.
Dok se skoro dva mjeseca „igramo gluhih telefona“ saznajemo, međutim i ponešto o tajnovitom graditelju. Azem Došljak je po profesiji moler. Porijeklom je s Kosova ali njegova porodica godinama živi u sarajevskom predgrađu. Godinama je bio zaposlen kod mostarskog biznismena Safeta Oručevića. Obavljao je razne poslove a navodno je bio domaćin Oručevićevih imanja. Stoga bi veoma zanimljivo bilo čuti životnu priču Azema Došljaka. O tome kako mu je pošlo za rukom da nakon skromne plate, uspije u Sarajevu osnovati svoju firmu, kupiti 60 dunuma zemlje i započeti posao vrijedan 12 miliona eura?!
PUSTA KANCELARIJA
Azem Došljak je nakon osnivanja svoje firme „Korča“, u poslovnoj zgradi u ulici Đoke Mrđana u središtu Tarčina iznajmio kancelarisjki prostor. Uposlenici okolnih trgovina, međutim, kažu kako ga uopće ne poznaju te da u kancelariju nikada niko ne dolazi. Moguće da je tako, jer se na svaki poziv na registrirani broj telefona ove firme, gotovo redovno aktivira signal za fax.
(zurnal.info)
Novac namijenjen za povratak izbjeglica Komisija za izbjeglice i raseljena lica je preusmjerila za obnovu vjerskih objekata, pa čak i onih koji su već obnovljeni
Od 13,5 miliona KM za održivi povratak, skoro tri miliona otišlo je na obnovu vjerskih objekata BiH, sva tri naroda. Da stvar bude jasna – radi se samo o ulaganjima u 2010. godini. Odluku o dodjeli ovih sredstava donijela je Komisija za izbjeglice i raseljena lica BiH. Bilo je tu obnove crkvi, parohijskih domova, potpođavanja, kupovine zvona i izgradnje munara. Kapelice na grobljima, župni uredi i medžliski prostoti, novoobnovljene crkve i domovi časnih sestara u ovoj godini često su bili važniji od škola, bolnica i drugih nepotrebnih ustanova. Iako često nemaju nikakve veze sa povratkom, vjerski objekti nalaze se visoko na listi prioriteta. Primjera radi, zbog čega bi samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru imao veze s povratkom? U isto vrijeme, Hrvatima koji se vraćaju u RS nije odobren nijedan povratnički projekat!
SRBI: 8
05.000 KM
To što je u naselju Zaplanik u Opštini Ravno po popisu stanovništva iz 1991. godine živjelo samo troje stanovnika srpske nacionalnosti, nije spriječilo nadležne da u 2010. izdvoje 10.000 KM za obnovu pravoslavne crkve. Čak ni to što je Saborna crkva u Sarajevu odavno u odličnom stanju nije Komisiji bio znak da sredstva preusmjeri u, naprimjer, izbjegličko naselje. Naprotiv, za obnovu ove obnovljene crkve ove godine izdvojeno je čak 100 hiljada KM! Tek pet hiljada manje, “samo” 95.000 KM, izdvojeno je za obnovu Saborne crkve u Čapljini. Popis ne završava tu, negdje 10, na drugom mjestu 20, 30 ili 50 hiljada, lista je podugačka: crkva u Vukosavlju – 40.000 ili crkvu u Poplatu, 30.000 za parohijski dom u Bihaću, 20.000 za crkvu na Bradini, za one u Blagaju i na Palama po 40 hiljada, u dobojskim Rudancima 20, parohijski dom u Nišićima 40... Od skoro pet i po miliona namijenjenih za održivi povratak za Srbe u Federaciji BiH čak 805 hiljada KM izdvojeno je za obnovu crkava i parohijskih objekata.
HRVATI: REKORDNIH MILION I 600 HILJADA KM
U poređenju sa svojim komšijama Hrvatima Srbi su malo potrošili. Od dva miliona i 300 hiljada KM za povratak Hrvata u 2010. u Federaciji, za obnovu vjerskih objekata, parohijskih kuća i drugih sličnih ustanova potrošeno je više od milion i šesto hiljada KM. Samo 780.000 otišlo je na izgradnju puteva, kultunih ustanova i obnova škola. Primjera radi, za obnovu Gospinog svetišta u Kondžilu u Tesliću izdvojeno je 50.000 KM, obnovu Župne univerzalne dvorane u Župi sv. Ilije proroka u Brodu 40.000. Za sve ove radove uspijeva se uštedjeti na drugoj strani. Obnova cijele seoske škole u okolini Tomislavgrad koštala je koliko i “završni podopolagački radovi na sistemu grijanja u rimokatoličkoj crkvi svetog Juraja Mučenika” u Derventi – 20.000. Za duplo više novca usješno je saniran Župni ured u Zavidovićima, sitnica – 40.000 KM. Kako su se raspoređivala sredstva između duhovnih i svjetovnih potreba, zorno svjedoči i primjer Šamca. Za obnovu crkve u Srednjoj Slatini dato je 20.000 ali je za rekonstrukciju doma kulture s čitaonicom dato duplo manje – 10.000 KM. Čak se i za sredstva koja nisu data u svrhu dogradnje, obnove i izgradnje vjerskih objekata ne može reći da su poslužila za potpuno svjetovne svrhe. Dio obnovljenih puteva vodi ka crkvi, župnom uredu, groblju ili samostanu: Od Križ Brda do mjesnog groblja, a u ovih 780 hiljada ulaze i rekontrukcije i obnove kuće časnih sestara, izgradnje grobljanskih kapela, put ka pastoralnom centru i sl.
BOŠNJACI: 265.000
Za obnovu i izgradnju vjerskih objekata izdvojeno je “samo” 265.000 KM, i to za obnovu džamije u Bijeljini, Bosanskom Brodu, Jajcu.... Zanimljivo je ipak da je za sanaciju puta od Vratnika do džamije u Faletićima izdvojeno čak 400.000 KM.
Podsjećamo, u BiH još 2.550 porodica živi u kolektivnom smještaju. Zaposleno je samo 1 posto povratnika. 47.000 je nezbrinutih porodica. 2.700 domaćinstava još uvijek je bez električne energije. Svima njima ostaje da se mole Bogu za neko bolje sutra, u novim, okrečenim i svježe potpođenim bogomoljama.
(zurnal.info)
