Ono što je iznanađujuće je da postoji velika razlika između viđenja građana iz Republike Srpske i Federacije BiH. Kako pokazuje detaljna analiza, da je korupcija prisutnija danas nego prije tri godine u FBiH smatra 78,3 posto građana dok je u RS taj procenat puno manji, 45,3 posto.
Kako je korupcija karcinom koji je u BiH pravedno raspoređen i odavno ne poznaje entitetske granice, malo je vjerovatno da je ova bolest značajno manja u RS nego u FBiH.
Moguće objašnjenje je da je u RS korupcija već ranije toliko pustila korijenje da nema previše prostora za njen dalji rast, dok je ovaj “zaostatak” tokom protekle tri godine FBiH uspjela nadoknaditi, pa su građani u ovom entitetu toga očigledno svjesni.
Svaki peti građanin u RS dao mito
- Najlogičnije objašnjenje za ovako velike razlike između ispitanika u Republici Srpskoj i Federaciji BiH leži u medijskoj situaciji i činjenici da u FBiH postoji više medijskog pluralizma nego u RS. Zahvaljujući medijima, u FBiH se puno više govori o slučajevima korupcije nego u RS, što može uticati da su građani u FBiH svjesniji problema korupcije nego što su to građani u RS, smatra Srđan Blagovčanin, izvršni direktor nevladine organizacije Transparency International BiH.
S druge strane, lično iskustvo sa davanjem mita u RS je imalo dvostruko više građana nego u FBiH. Dok je u FBiH taj procenat 12,3 posto u RS je čak 21,2 posto građana bilo prinuđeno da posegne za “novcem ispod stola”. Ovako velik broj građana koji su lično bili u situaciji da daju mito ukazuje na veću rasprostranjenost “sitne” korupcije u RS u odnosu na FBiH.
Ono što su brojna ranija istraživanja pokazala je da je “sitna korupcija” posljedica a ne uzrok, jer glavni generatori korupcije leže u političkim vrhovima. Kada i najniži državni službenik vidi da i mnogo krupniji slučajervi korupcije prolazer nekažnjeno, nije iznenađenje da prevlada logika “kad mogu oni što ne bi i ja”.
Najkorumpiraniji političke stranke, sudstvo i izvršna vlast
Kada se radi o leglima korupcija u BiH, građani kao najgore mišljenje imaju o političkim strankama. Da su stranke i njihovi lideri korumpirani smatra 59,7 građana u RS dok je u FBiH taj procenat puno veći, 71,9 posto.
{egida}''Da je korupcija prisutnija danas nego prije tri godine u FBiH smatra 78,3 posto građana dok je u RS taj procenat puno manji, 45,3 posto,,{/egida} Građani su očigledno svjesni da pravi centri moći u BiH ne leže u institucijama i izabranim predstavnicima, već u stranačkim vrhovima gdje se inače “završavaju” svi bitni poslovi, a vlade i parlamenti su tek puki izvođači radova zaduženi za provođenje odluka donešenih u stranačkim vrhovima.
Da “novac otvara sva vrata” građani su uvjereni i u slučaju sudstva, za koje 51,4 posto građana u RS vjeruje da je korumpirano, sa čime se slaže i 58,3 posto građana u FBiH.
Ni izabranim zvaničnicima građani BiH ne vjeruju previše jer 44,6 posto građana U RS i 44,4 posto građana FBiH ih smatra korumpiranim, što pokazuje da se u ovom slučaju građani oba entiteta podjednako slažu.
Korumpirani i mediji
Tvrdnja, “kako društvo takvi i mediji” očigledno ima svoje brojne pristalice i među građanima BiH. Uz osjećaj da je korupcija već duboko prodrla u političke stranke, izvršnu vlas, sudstvo, nije iznenađenja da puno bolje mišljenje građani nemaju ni o medijima.
U Republici Srpskoj 37,2 posto građana vjeruje kako su mediji korumpirani dok je taj procenat u FBiH tek malo manji, 31,9. Ono što je iznenađujuće je da da najlošije mišljenje o medijima i njihovom integritetu imaju stanovnici Sarajeva, gdje njih 51,9 posto vjeruje da su mediji korumpirani, iako je u glavnom gradu BiH i najveća kloncentreacija medija pa su samim tim i mediji najdostupniji građanima.
Gallupovo istraživanje nije otkrilo ništa novo što građani već nisu znali, a to je upravo i najveći problem. Godinama i domaće nevladine organizacije, mediji i predstavnici međunarodne zajednice upozoravaju na korupciju koja buja u BiH, ali se ništa ne čini da se stanje promijeni.
Da se situacija ipak može promijeniti, i to na bolje, pokazuje primjer susjedne Hrvatske gdje poslednjih godinu dana sudovi kao na pokretnoj traci štancaju presude za korupciju protiv do juče nedodirljiv moćnika, od premijera, ministara do univetitetskih profesora i ljekara.
Pitanje je samo koliko će građani BiH morati još čekati da i u vlastitom dvorištu vide takav rasplet i da dođe onaj mitski “ponedeljak kada će proraditi pravna država”.
(zurnal.info)
U siromašnoj BiH, čiji se budžeti „krpe“ MMF-ovim kreditima, potrošeno je 900.000 maraka za udobnije WC školjke u Parlamentu BiH
Javnim je revizorima trebala cijela stranica teksta u izvještaju da pojasne kakvim su "računovodstvenim akrobacijama" u Službi za zajedničke poslove institucija BiH, u jeku budžetskih ušteda, uopće uspjeli u prošlogodišnje rashode "progurati" posao sanacije toaleta u zgradi Parlamenta BiH. I to kao prioritetan projekat! Jasno je bilo revizorima da se „skresalo“ novca na nekoliko mjesta kako bi parlamentarci, ministri i njihova administracija imali ljepše WC školjke ali, sve je bilo „po zakonu“. Planirani posao, Služba za zajedničke poslove realizira tek ovih dana a to je koštalo poreske obveznike 900.000 maraka!
UDOBNIJE WC ŠKOLJKE ZA MINISTRE
Za pomenuti novac toalete u zgradi državnog Parlamenta "dotjeruje" firma Stanišić d.o.o. sa Pala, odnosno radnici Unigradnje. Posao je firma Stanišić na tenderu dobila početkom novembra ali detalje o provedenoj proceduri, o eventualnim „specijalnim klauzulama“ u ugovoru sa izvođačima radova nemoguće je bilo saznati u Službi za zajedničke poslove institucija BiH koja vodi projekat i koja je bila zadužena za raspisivanje tendera. Ni pomoćnici direktora u Stanišić d.o.o. i Unigradnji, Njegoš Poljaković i Nusret Džanko nisu bili raspoloženi za razgovor o ovoj temi.
Itekako dobro uštiman tim saradnika u Službi za zajedničke poslove institucija BiH na sve je spreman, samo ne odgovarati na pitanja. Slanjem, isključivo pismenog upita počinje bespoštedno iscrpljivanje radoznalca kompliciranim procedurama. Međutim, nije to ništa novo. Standardna priča. Nema šefova, nije još potpisano...ne znamo kad će. "Za promjenu" se ponekad umjesto sekretarice direktorice Službe, Melihe Jahjaefendić, na telefon javi sekretarica njenog zamjenika pa nas malo ubjeđuje da smo birali pogrešan broj, sigurna je, provjerila je kod kolegice. Počinje besmislena rasprava čak i o nepouzdanim telefonskim centralama ali samo ne o izvođačima radova na sanaciji toaleta, o procjenama da li je to zaista u ovom trenutku neophodno, o procjenama da li to baš treba da košta skoro milion... Međutim, treba znati da kada bi podatak o tenderu jednostavno bio objavljen na web stranici Službe i bio dostupan poreskim obveznicima, stvarnim vlasnicima onog miliona za klozete, šta bi onda radila brojna administracija u Službi.
DIREKTORI SE ROTIRAJU KAO PREDSJEDNIŠTVO
A riječ je o čak 362 uposlenika za čije se plate i naknade godišnje potroši skoro polovina budžeta Službe koja je samo u prošloj godini raspolagala sa više od 15 miliona maraka.
Iako je njihov zadatak, prevashodno, servisiranje drugih institucija BiH, međutim...Tri se direktora Službe, po uzoru na članove državnog Predsjedništva, smjenjuju svakih osam mjeseci ?! Aktuelna direktorica je Meliha Jahjaefendić a njeni su zamjenici Dragan Savić i Dragan Brković. Svaki od njih ima svoj kabinet i svoju administraciju. Služba za zajedničke poslove institucija BiH nema ured za odnose s javnošću. Ne znači to, međutim, da je moguć sastanak i razgovor s direktorima. Komunicirate isključivo sa sekretaricama. Svaki upit mora proći kroz ruke tri direktora, odnosno mora biti odobren i potpisan. Pa i kad je posredna korespodencija sa stručnim službama pri kraju, ponovo odgovori koje su spremili idu na potpis sva tri direktora. I ponovo je sreća ako im se odgovori svima podjednako dopadnu, a uz to je veoma bitno i da su u tom trenutku na svom radnom mjestu. I sve to traje dovoljno vremena da milion maraka s početka priče već završi na nečijem računu.
SUMNJIVI TENDERI: Ozbiljna kršenja zakona
Vrijednost ukupnih javnih nabavki u institucijama BiH u 2009. godini, i to samo onih koje je provela Služba za zajedničke poslove institucija BiH, iznosila je 2.300.000 KM. Zbog određenih postupaka nabavki Služba je "zaradila" i ozbiljne kritike javnih revizora u izvještaju o prošlogodišnjem poslovanju. Revizori su Službi „preporučili" da ubuduće u ugovorima sa ponuđačima izbjegavaju klauzulu "potpuna ili djelimična realizacija ugovora", te da se konkurentski postupci ne obavljaju samo upućivanjem ponuda na tri adrese. Službi je preporučeno i da se kod otvorenih postupaka nabavki pri određivanju kriterija za dodjelu ugovora preferira najniža cijena jer je to jedan od najobjektivnijih kriterija. Isto tako je sugerisano da se vodi računa o dokazima koje ponuđač treba ispuniti u pogledu tehničke i profesionalne sposobnosti.
Zanimljivim formulacijama, pisanim birokratskim jezikom, nevjerovatno su ublaženi propusti Službe, ozbiljna kršenja Zakona o javnim nabavkama, koja, podsjetimo podliježu sankcijama.
(zurnal.info)
Sedam članova Glavnog odbora Demokratskog narodnog saveza (DNS) iz Zvornika napustilo je ovu stranku, nezadovoljni politikom koju vodi stranački šef Marko Pavić
Posle oktobarskih izbora, na kojima je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika odnio ubjedljivu pobjedu, na političkoj sceni Republike Srpske (RS) došlo je do prave pometnje. Dojučerašnji opzicionari, predvođeni Srpskom demokratskom strankom (SDS), što zastrašeni Dodikovom političkom snagom, što iz sitnošićardžijskih pobuda, nadajući se mrvicama vlasti, pohrlili su u SNSD-ov zagrljaj.
SMRT OPOZICIJE
Opoziciona scena u RS tako je ostala opustošena, a iz nje se trenutno čuje tek glas lidera Demokratske partije (DP) Dragana Čavića. Partija demokratskog progresa (PDP) Mladena Ivanića valja se u blatu unutarstranačkih okršaja, predsjednik radikala Milanko Mihajlica ćuti kao zaliven, nadajući se na će mu muk donijeti mjesto u Vijeću naroda RS, a predsjednik Narodne demokratske stranke (NDS) Krsto Jandrić otvoreno je ponudio svoja dva poslanika u entitetskom parlamentu na raspolaganje vladajućoj koaliciji. S obzirom na ovaj politički stampedo koji hrli ka vlasti, prijeteći da u RS potare bilo kakvo opoziciono djelovanje, sasvim nevjerovatno zvuči informacija da ima i onih koji napuštaju vladajuće partije.
Sedam članova Glavnog odbora Demokratskog narodnog saveza (DNS) iz Zvornika napustilo je ovu stranku, nezadovoljni politikom koju vodi stranački šef Marko Pavić. Prethodno je Glavni odbor DNS-a raspustio opštinski odbor ove stranke u Zvorniku, a nešto ranije, 11. oktobra, Predsjedništvo partije odlučilo je da iz stranke izbaci njenog potpredsjednika Jovana Hadži Mitrovića. Goran Obradović, jedan od onih koji je su napustili DNS, rekao je “Žurnalu” da je stranku napustio zbog odluke da se raspusti partijski opštinski odbor u Zvorniku i pored činjenice da je DNS u toj opštini postigao dobar izborni rezultat iako nije imao ni logističku ni materijalnu ni moralnu podršku vrha partije. Obradović je naveo da je DNS napustio i zato jer je Predsedništvo DNS-a prije mjesec dana iz partije izbacilo potpredsjednika stranke Jovana Hadži Mitrovića. “Predsjedništvo stranke je, protivno statutu, razriješilo potpredsjednika DNS-a Jovana Hadži Mitrovića. On je jedan od osnivača ili ikona DNS-a”, kazao je Obradović.
Mitrovićev smrtni grijeh je bio taj što je u predizbornoj kampanji odbio da podrži kandidaturu Milorada Dodika za predsjednika Republike Srpske. “Njegov stav o glasanju za pojedinačne kandidate bio je suprotan stavu Glavnog odbora. On je pozivao i druge da glasaju mimo odluke GO i sam je izjavio da ga odluke odbora ne obavezuju. To je vrlo težak prestup partijske discipline i preko toga nismo mogli preći, uz još neke stvari”, rekao je lider DNS-a Marko Pavić, nakon što je Hadži Mitrovića izbacio is stranke.
UNIŠTAVANJE SRPSKE
Mitrović tvrdi da DNS na području Zvornika i Birča ne bi osvojio poslanički mandat da su nastavili da podržavaju SNSD. “Nismo mogli da podržavamo stranku koja nas u ovom dijelu RS uništava. To mi je uzeto za zlo, a zapravo smo spasavali stranku. Mirna mi je savjest i neću se žaliti Glavnom odboru”, rekao je tada Mitrović. Goran Obradović, koji je krenuo Mitrovićevim putem, tvrdi da nije spreman da bude u partiji koja funkcioniše na principu jednoumlja i despotizma njenog predsjendika Marka Pavića. “Odluke u DNS se donose kada i kako to odgovara Marku Paviću. DNS je postao privjesak SNSD-a i ispunjava želje većeg koalicionog partnera, bez postojanja donje linije koja ne bi smjela da se pređe kada je u pitanju dostojanstvo DNS-a i članova stranke. Logičnije bi bilo da budem u SNSD-u nego u DNS-u”, naglasio je Obradović.
Kako “Žurnal” saznaje, Jovan Hadži Mitrović, kao i članovi DNS-a iz Zvornika koji su mu ostali lojalni, neće napustiti politiku, već će svoj angažman najvjerovatnije nastaviti u Srpskoj naprednoj stranci (SNS). Na mostu dobiješ ništa, na ćupriji izgubiš mnogo. Tako je DNS posle oktobarskih izbora dobio nove članove - prebjege iz Srpske radikalne stranke RS, poput banjalučanina Nove Grijića (alijas Crni Gruja) i Opštinskog odbora radikala sa Sokoca, čiji su izborni rezultati vrijedni prezira, dok je izgubio Jovana Hadži Mitrovića i Opštinski odbor DNS-a u Zvorniku, koji su na svim dosadašnjim izborima stranci obezbjeđivali jedan poslanički manat.
Džombić nam duguje 40 miliona i to može da dovede u propast 20 hiljada seljaka. Doći ćemo mi do njega, ne može nam pobjeći. Kad neko nekom duguje, onaj koji ga goni na kraju ga i uhvati. Samo ne bi volio da ga na kraju moramo voziti u gepeku, tvrdi seljački vođa Vladimir Usorac
Prevare, milionski dugovi, trpanje u gepek, nisu predložak za neku akcijsku priču, već su glavne odrednice nove afere u Republici Srpskoj (RS) u kojoj su direktno sukoboljeni mandatar za sastav nove Vlade Aleksandar Džombić i prvi čovjek Udruženja poljoprivrednika Vladimir Usorac.
BIJEG OD ĐAVOLA
Usorac je, bez pardona, optužio Džombića da je kao dosadašnji ministar finansija RS odgovoran što entitetska Vlada seljacima duguje 40 miliona maraka za podsticaje, navodeći to glavnim razlogom zbog kojih mandatar predstavnike Udruženja poljoprivrednika nije pozvao na konsultacije u vezi sa formiranjem izvršne vlasti. „Znate onu narodnu- kad nekom dugujete, bježite od njega ko đavo od krsta. On nama duguje 40 miliona i to može da dovede u propast 20 hiljada seljaka. Da li je državi stalo da upropasti ta domaćinstva? To moram da pitam mandatara. Doći ćemo mi do njega, ne može nam pobjeći. Kad neko nekom duguje, onaj koji ga goni na kraju ga i uhvati. Samo ne bi volio da ga na kraju moramo voziti u gepeku“, slikovito je Usorac iznio svoj stav o mandataru Džombiću.
Pošto je Usorac narečenom izjavom narušio sveprisutnu harmoniju, koja je prethodnih dana vladala između Džombića i predstavnika nevladinog sektora i raznih strukovnih udruženja, iz vladajuće koalicije krenili su drvljem i kamenjem na predstavnika seljačke populacije.Visoki funkcioner Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Igor Radojičić pozvao je Usorca da se izvini mandataru, navodeći da bi njegova izjava čak „mogla bila predmet gonjenja”. Sam Džombić tvrdi da nije čuo Usorčevu izjavu, konstatujući da “prosto ne može da vjeruje” da je on to rekao, s obzirom da je s njim imao korektnu i dobru saradnju.
“Ministarstvo finansija ne može da duguje nikome. Duguje Vlada, jedan je račun. Mislim da je došlo do pogrešnog tumačenja u resornom ministarstvu o dinamici realizacije sredstava. Mi imamo izdvojena sredstva za subvencije u poljoprivredi i odobravamo dinamički plan njihove realizacije, koji će biti sproveden”, rekao je Džombić, dodajući da nema potrebe za “dizanjem tenzija”.
Usorac je ostao pri svome, poručujući da mu nije ni na kraj pameti da se izvinjava bilo kome, jer je će 20 hiljada poljoprivrednika u ovom entitetu bankrotirati do kraja godine ukoliko do početka decembra od Vlade ne dobiju podsticaje u vrijednosti od 40 miliona KM. „Niko nema pravo da nas vara, jer su ljudi poput Džombića na tim mjestima prvenstveno zahvaljujući glasovima seljaka“, rekao je Usorac.
U odbranu lika i (ne) djela mandatara od pobune seljaka stao je i lider socijalista Petar Đokić, računajući da će mu poltronisanje Džombiću i SNSD-u pomoći da se dokopa fotelje ministra policije RS. Džombić je socijalistima ponudio tri resora- rada i boračko invalidske zaštite, porodice, omladine i sporta, te trgovine i turizma, ali njihove ambicije su daleko veće. Đokić hoće „ozbiljnija“ ministarstva, a sebe već vidi kao ministra policije. Ukoliko bi zaista i dobio tu funkciju, bio bi to nečuven skandal, s obzirom na to da je Đokić 2007. godine pravosnažno presuđen na tri mjeseca zatvora zbog krađe impusla Telekomu Srpske, čime je ovoj firmi nanio štetu od 141 508 konvertibilnih maraka. Đokić je u prostorijama svoje firme „Inter market“ u Brčkom nelegalno instalisao elektronske uređaje preko kojih je krao impulse od Telekoma Srpske i masno ih naplaćivao. Ustavni sud BiH je u decembru prošle godine odbacio kao nedopuštenu Đokićevu apelaciju na presudu Suda disktrikta Brčko iz 2007. godine, navodeći da je apelacija „očigledno (prima facie) neosnovana“. Ustavni sud BiH tada je potvrdio da je Petar Đokić počinio krivično djelo prevare, a sada bi prevarant da ganja kriminalce?!
VJEČNI ČAĐO I KASIPOVIĆ
Dio svog kolača u vlasti traži i Demokratski narodni savez (DNS), čiji je lider Marko Pavić donedavno bio na ratnoj nozi sa Džombićem, koji je odbijao opštini Prijedor (čiji je Pavić načelnik) da prebaci određena sredstva iz budžeta. Ovi nesporazumi su naprasno izglađeni (novac je legao na račun opštine Prijedor), ali su se pojavili novi jer DNS sada traži tri ministarstva, na čijem čelu bi se našla dva Srbija i jedan Bošnjak ili Hrvat, a Džombić nudi dva. DNS ne odustaje od ministarstva saobraćaja i veza, na čijem čelu i dalje vide visokog funkcionera ove stranke Nedeljka Čubrilovića. Izvor „Žurnala“, međutim, tvrdi da nije sigurno da će Čubrilović zadržati ministarsku fotelju, s ozbirom na izrazito loše odnose s Džombićem. Prema nezvaničnim informacijama, DNS će predsjednicu Skupštine opštine Prijedor Azru Pašalić kandidovati za naslednicu Fatime Fatibegović u resoru za građevinarstvo, urbanizam i prostorno uređenje.
Izvjesno je da će najvažniji resori pripasti SNSD, kojem će, kako je najavljeno, pripasti dvanaest ministarstava. Džombić je već saopštio da će novi ministar finansija biti Zoran Tegeltija, dok će Ranko Škrbić ostati na čelu resora zdravlja i socijalne zaštite. Postavljanje Tegeltije za ministra finansija ustupak je struji Nebojše Radmanovića, koja se oštro protivila imenovanju Džombića za mandatara. Od sadašnjih ministara u novoj Vladi RS, po svemu sudeći, naći će se i ministar pravde Džerald Selman, ministar nauke i tehnologije Bakir Ajanović, te ministar rada i boračko-invalidske zaštite Rade Risović. Spekuliše se da bi određeno vrijeme u novoj Vladi trebalo da ostanu i ministar policije Stanislav Čađo i ministar prosvjete i kulture Anton Kasipović, koji bi potom bili smješteni na druge funkcije. Kao nova ministarka za ekonomske odnose i regionalnu saradnju pominje se dosadašnja šefica Dodikovog kabineta Željka Cvijanović, a kao nova šefica u resoru porodice, omladine i sporta Nada Tešanović, potpredsjednica parlamenta RS u prethodnom mandatu. SNSD će zadržati i resor privrede, energetike i razvoja, na čije čelo bi, kako se spekuliše, trebalo da sjedne Radmanovićev čovjek, aktuelni direktor „Elektrokrajine“ Željko Kovačević. Koalicioni partneri teško da će dobiti i ministarstvo poljoprivrede, kojim bi, kako se spekuliše, u narednom periodu trebalo da rukovodi Miroslav Milovanović, veterinar iz Bijeljine. U skladu sa dogovorom SNSD-a i HDZ-a, novi ministar za izbjeglice trebalo bi da postane bivši potpredsjednik RS Davor Čordaš, a ukoliko SNSD postigne dogovor sa SDA, na čelu jednog od resora biće predstavnik Tihićeve stranke.
(zurnal.info)
Po federalnim propisima pravo na vanzatvorske pogodnosti imaju i osuđenici za najteža krivična djela. Tako višegradski ubica Novo Rajak uživa na godišnje odmoru bez ikakvog policijskog nadzora
Izmjene Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH, koje je u februaru 2009. godine, neposredno prije odlaska iz naše zemlje nametnuo tadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčak, i osuđenicima za najteža krivična djela omogućavaju korištenje vanzatvorskih pogodnosti. Tako ova zakonska izmjena predviđa pravo i osuđenicima za ratne zločine da godišnji odmor provedu van zatvora i to bez policijskog nadzora!?
NOVO IZLAZI KAD HOĆE
Pusta je ovih dana zatvorska ćelija Nove Rajaka, bivšeg srpskog policajca koji u Kazneno-popravnom zavodu ( KPZ) Zenica izdržava 14-godišnju kaznu zatvora za ratni zločin nad civilima u Višegradu. Rajak je, naime, od 6. novembra na godišnjem odmoru?! Vijest u pri mah zvuči šokantno, međutim, kako nam je potvrđeno u zatvorskoj upravi, Rajak to pravo koristi u skladu sa važećim Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH, odnosno zahvaljujući prošlogodišnjim izmjenama dijelova zakona koji se odnose na izvanzatvorske pogodnosti, a koje je nametnuo tadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčak.
Osuđeniku za ratne zločine, Novi Rajaku, kako je radno angažiran u zatvoru te ima pravo na godišnji odmor po Zakonu o radu, odobren je godišnji odmor u trajanju od 22 dana, kazao je za Žurnal Josip Pojavnik, zamjenik direktora KPZ-a Zenica. U zatvor se vraća 29. novembra a u međuvremenu je jedino dužan da se povremeno javlja nadležnoj Policijskoj upravi u mjestu u kojem bude boravio.
- Za sve osuđenike je po važećem Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija FBiH predviđena mogućnost korištenja vanzatvorskih pogodnosti. Naravno, prethodno moraju ispuniti formalne uvjete. Prije svega, moraju odslužiti dio kazne. Koji je to period, opet, zavisi od visine kazne na koju su osuđeni. Potom, ukoliko žele koristiti godišnji odmor moraju biti radno angažirani. Uvjet za korištenje vanzatvorskih pogodnosti je, također, dobro vladanje. Naš tim stručnjaka svaka dva mjeseca vrši rekvalifikaciju zatvorenika. Imate tri kategorije, A, B i C. Prva kategorija su zatvorenici s primjernim vladanjem koji najčešće koriste pogodnosti dok ih treća kategorija, C, recimo, uopće ne može koristiti.
Molbu Nove Rajaka da koristi godišnji odmor morao je najprije razmotriti zatvorski tim sačinjen od 15 odgajatelja. Morao je Rajak dobiti i pozitivnu ocjenu zatvorske sigurnosne službe. Kako je prethodno okvalificiran kao zatvorenik iz A kategorije a i odležao je dobar dio kazne ( osuđen 2006. godine ), Novo Rajak je bez problema otišao kući na odmor.
SLOBODNA SEDMICA ZA CIJEPANJE DRVA
Pojavnik nam je kazao i da su svim osuđenicima koji rade u zatvorskoj Livnici, zagarantirana prava iz Zakona o radu. Zeničkim zatvorenicima bi tako mogle pozavidjeti desetine hiljada radnika u Federaciji koji samo sanjati mogu o godišnjem odmoru od 22 dana, ili zagarantiranom slobodnom danu za državni ili vjerski praznik. Osim toga osuđenik ima pravo provesti sedam dana van zatvora u slučaju smrti ili teške socijalne situacije u porodici.
Uprava zatvora u Zenici je ovih dana, recimo, imala razumjevanja i za jednog zatvorenika čiji roditelji u Travniku ne mogu sebi osigurati ogrijev. Zatvorenik je dobio sedam slobodnih dana kako bi im pomogao.
Najduži boravak van zatvorskih zidina, godišnji odmor, mogu međutim dobiti samo radno angažirani zatvorenici, pa se rad u zatvorskoj Livnici smatra privilegijom. U zaničkom zatvoru kaznu izdržava oko 800 zatvorenika a među njima i 20-tak osuđenika za ratne zločine.
- Novo Rajak je i već dva puta koristio pravo da nakon sedam dana rada 24 sata provede van zatvora, kazao nam je Josip Pojavnik. Navodno je spisak svih zatvorenika koji su do sada koristili vanzatvorske pogodnosti podugačak.
- Ne mogu vam govoriti o konkretnim imenima jer su stotine naših zatvorenika već koristili te pogodnosti. Naravno, morali su prethodno ispuniti sve potrebne uvjete, kazao je za Josip Pojavnik, zamjenik direktora zeničkog zatvora.
MOSTAR: Sedmica za dopust
U Kazneno-popravnom zavodu Mostar, krug zatvorenika koji mogu koristiti godišnji odmor veoma je sužen jer je od 180 osuđenika koji kaznu izdržavaju u Mostaru, otprilike samo njih deset zaposleno na ekonomiji Bare, na periferiji Mostara. Za to primaju i plaću od oko 300 KM mjesečno. Mada zamjenik direktora KPZ-a Mostar Tahir Đulić nije želio govoriti o konkretnim imenima, naznačio je da je do sada malo koji "teži" osuđenik koristio godišnji odmor jer i ako su radno angažirani, većina ih nije odležala potrebnu trećinu kazne. Međutim, druge pogodnosti stalno koriste. "Samo u narednih sedam dana će iz KPZ Mostar, u skladu sa zakonskim propisima a i jer ispunjavaju sve potrebne uvjete , zatvorske pogodnosti koristiti oko 80 zatvorenika", kazao je Đulić za magazin Žurnal.
(zurnal.info)
Za povratak na pozicije BDE (Before the Dodik Era) može poslužiti i dojučerašnji šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“ Strah od letenja veoma je nezgodna fobija. Bolest čak. U Bosni i Hercegovini od nje pate isključivo političari, njihovi poltroni i pripadnici pripadajućih im klanova. Strah od letenja u dijelu BiH, prepoznatljivom po lažnoj krilatici „bolji dio BiH“, posljednjih je mjeseci sveprisutan, posebno otkako je Baron Minhauzen promijenio radno mjesto i riješio da se otarasi jednog dijela spoljnih saradnika u teškim prevarama, neuspješnim opsjenama i brojnim obmanama. Dio kriminalnog klana, koji samo troši, a ništa ne donosi, ekskomuniciran je iz komune privilegovanih; vlast im je oduzeta, finansijski tokovi presušeni; ostali su kao fekalija na prtini, prestravljeni od promjene težišta moći, što ih je, sistemom poluge, potpuno izbacila iz upraljačkog sedla i smjestila na satrule krake hobotnice koja, teškom mukom, grani dalje.
NEMA BESPLATNE KAFE
Ništarije se ne predaju. Željko Kopanja, prije svih. Do juče vodeći član mafijaškog bratstva, od juče nikom potrebni parazit, za čije usluge ozbiljnije nisu zainteresovani čak ni kokošari iz menažerije Ti Reksa. Ali ne da se Kopanja! Stari je to planer tuđih užasa. Osmislio je „vrhunski“ plan da sa dva telefonska poziva, par kafa i još par neizrečenih prijetnji Ti Reksu, sprovede u djelo svoj povratak na veliku scenu uticaja i moći u BiH. Tako su (prema nedavno objavljenom Kopanjinom scenariju) uloge nosača šefa medijskog podzemlja na samo njemu vidljiv tron, pripale Džonatanu Muru, Sanji Pejčinović i Zlatku Lagumdžiji. Nekom zbog poziva, a nekom zbog kafe. Koliko im se dodijeljena uloga dopala stvar je njihove sopstvene mjere gađenja, pod uslovom da je uopšte imaju. Svako ima pravo na izbor, demokratska je ovo zemlja. Mnogo bitniji od toga je očajno nizak nivo pokušaja nametanja teškog kriminalca i reketaša kao mjere svih stvari. Jadan je taj Kopanja, zaista. I to toliko da je već za žaliti.
Posebno kada se zna koga je odredio za četvrtog nosača ka statusu „moralne vertikale“, koju mu je Ti Reks oduzeo, odbacujući ga kao iscijeđenu krpetinu, toliko isflekanu da je bionerazgradiva. A četvrti nosač je, glavom i bradom, Rafi Gregorijan, donedavni prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH i šef „grupe koja je radila protiv interesa RS“, kako je nerijetko nazivan u Kopanjinim užasnoniskotiražnim mafijaškim biltenima. Prema pouzdanim informacijama „Žurnala“, Kopanja namjerava da Gregorijana predloži za ličnost godine. Već je telefonom obavjestio koga treba obavjestiti o svojim namjerama. Imao je namjeru da o tome e-poštom upozna i Gregorijana, a da li je to i učinio, saznaćemo ubrzo. Kad javnost upozna sa novom kafe-žrtvom i hot vezama. Komentarisati ovaj Kopanjin potez, izlišno je. Značilo bi to pokušati se spustiti u najgrotomorniju kanalizaciju, gdje čak i najotporniji glodari teško preživljavaju.
ČEKAJUĆI TI REXA
Umjesto bilo kakvog komentara bijednih Kopanjinih pokušaja resetiranja memorije građana ove zemlje, nužno je na tren se dotaći i njegove svekoliko izvikane priče o „budžetskim tajkunima“ ispred Ti Reksovih vrata. On je osnivač tog reda i prvi budžetski tajkun, koji je stao ispred kabineta kriminalca, antidžentlmena i (tada) premijera Milorada Dodika. Bilo je to prije 12 godina, druga polovina januara, netom nakon što je Dodik osvojio svoj prvi premijerski mandat. Kopanja je, nešto prije toga, već digao ruke od njega, smatrajući ga neupotrebljivim. Uz to, oteo mu je i firmu, Nezavisne novine, koje su zajedno osnovali on i Dodik, preciznije njegov brat Goran Dodik. Kopanja ne voli da dijeli i kada je spoznao ogromnu količinu stranih donacija za razvoj demokratije, šutnuo je Dodika bez milosti i prekinuo sve odnose s njim. Dodik nije imao ni za kifle, a Kopanja je imao za pekare, dvije, tri... Prst sudbine je Dodika doveo na mjesto premijera, a Kopanju pred njegova vrata, gdje je gotovo dva mjeseca dreždao čekajući da ga Ti Reks (tada još u jajetu) primi... Što se i desilo. Nakon toga...
(zurnal.info)
