Protiv istog onog kojem se 21 ambasador došao pokloniti, Tužilaštvo BiH provodi istragu zbog sumnje da je pronevjerio najmanje 115 miliona maraka. To je isti onaj Dodik koji je u prethodnom periodu, ne jednom, javno rekao da se nikada neće odazvati pozivu te institucije, uz to čineći sve da opstruiše njen rad

Novoizabrani predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik položio je zakletvu 15 novembra u Narodnoj skupštini, pred, takođe, novoizabranim poslanicima. Učinio je to uz sasluženje 21 ambasadora, te predsjednika susjedne nam Republike Srbije Borisa Tadića i druge brojne goste. Nakon hirotonisanja, uslijedila je predsjednička liturgija, čije su poruke brojni ocijenili ohrabrujućim, pozitivnim, korektnim, umjerenim..., a rijetki su primijetili da očekuju da se sa riječi pređe i na djela. Koja, nisu precizirali, ali se podrazumijeva da su nišanili na sveobuhvatne reforme Ustava Bosne i Hercegovine, koje je ustoličeni Patrijarh Vlastoljubaca i Srebroljubaca u pristupnom govoru odbacio kao fekaliju.

Interesantno je niko od svekolikog diplomatskog kora, na čelu sa Borisom Tadićem, svekolikim dugogodišnjim zaštitnikom lika i nedjela „Patrijarha“, nije primijetio da prvi put nakon osam godina za potpredsjednika parlamenta nije izabran niko iz reda Hrvata, što je, samo po sebi, veliki korak unazad. Tim veći, jer je to posljedica nasirovije stranačke trgovine. Niko od narečenih, takođe, se nije prisjetio opštepoznate činjenice da Tužilaštvo BiH protiv Milorada Dodika i desetine njegovih saradnika provodi istragu zbog sumnje da su pronevjerili najmanje 115 miliona maraka. I da je Dodik u prethodnom periodu ne jednom javno rekao da se nikada neće odazvati pozivu te institucije, uz to čineći sve da opstruiše njen rad. Bilo je za očekivati da neki od uvaženih diplomata izraze nadu, očekivanja, vjeru... da će Subjekt, koji se sa skupštinske govornice, non stop pozivao na pravnu državu, pravo i pravdu..., istu tu državu uvažiti i povinovati se njenim zahtjevima, kad za to dođe vrijeme. A doći će.

NOVO JAGNJEĆE RUHO

Ne, nijednom od silnih ambasadora to nije bilo ni na pameti, iako je opisani događaj baš bio zgodna prilika. Nisu se usudili da iritiraju „Cara“ u novom, dobro sašivenom, jagnjećem ruhu i dovedu u pitanje željene ustavne reforme, koje je on odbacio, prije nego što je iko i rekao o čemu se radi i šta bi one trebalo da predstavljaju. Ćuteći tog 15. o četvorogodišnjem permanentnom devastiranju države u režiji MD&zločinačke organizacije, zbog štićenja opljačkanih para, stranci su po ko zna koji put pokazali svoje licemjerno lice, i, što je po njih pogubnije, nevjerovatnu slabost i nemoć da vrijednosti za koje se deklarativno zalažu, sami ispoštuju u najminimalnijem obimu. Kukavičluk i nesposobnost su ih natjerali da šene pred „Carem“ i on je toga duboko svjestan. Svjestan je toga i Boris Tadić, čije prisustvo svjedoči da na BiH itekako računa kao na poligon gdje će do podne biti piroman, a popodne vatrogasac, kako bi poenima, što će ih takvom opasnom igrom zasigurno zaraditi, poplaćao sopstvene političke poraze.

Jedini koji se prisjetio istrage Tužilaštva BiH je glavni junak krivične prijave protiv zločinačke organizacije, koja je ovaj entitet opljačkala za najmanje 115 miliona maraka.

„Danas potpuno otvoreno poručujem da mi nismo zadovoljni učinkom institucija koje su na silu kreirane na nivou BiH, neke i mimo Ustava BiH, poput Suda i Tužilaštva, čija se uloga mora dovesti u ustavne okvire. Ja sam protiv svega onoga što nema legalitet i legitimitet“, podsjetio je Dodik na svoje nevolje. I potvrdio da će kao predsjednik RS nastaviti tamo gdje je stigao kao premijer RS - rušiće BiH sve dok ne sruši Tužilaštvo BiH, osim ukoliko mu se ne oprosti pljačkanje. Zato u njegovom govoru Bosna i Hercegovina jeste državna zajednica, a ne država i zbog toga čvrst stav o federalno-konfederalnom Kvazimodu. Ambasadori se boje Dodika, ali se i Dodik boji istage. Ravnoteža straha je potpuna i traje, dok neko ne pukne. Do tada, ova zemlja i ljudi u njoj će potpuno popucati od bijede i sirotinje u kojoj žive i živjeće još godinama.

„Za mene je Republika Srpska suština mog političkog i životnog angažmana”, rekao je još Dodik. S obzirom na činjenicu da 98. nije imao ništa sem milionskih dugova, a da danas posjeduje stotine miliona vrijedan kapital, ne treba sumnjati u njegove riječi. Republika Srpska je u tolikoj mjeri dio njegovog životnog i političkog angažmana, da je on doživljava kao privatno vlasništvo s kojim već petu godinu čini šta hoće i kad hoće. Zbog toga su njegove floskule da “Republika Srpska pripada svim njenim stanovnicima, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost”, najobičnije laži, jer je u danima prije hirotonisanja imao niz rasističkih napada na nesrbe, zbog toga što su se pojedinci usudili da glasaju za neke od njegovih političkih protivnika. “Zato sa ovog mjesta poručujem da ću u naredne četiri godine biti predsjednik svih kojima je Republika Srpska na srcu, bez obzira na njihovo stranačko opredjeljenje”, “zaklinje” se Dodik, izbjegavajući, zasad, reći šta će se desiti sa onima kojima je i “državna zajednica” na srcu.

RIJALITI FARMA, AL' ŽIVOTINJSKA

Dodik nije propustio priliku da se “molitvom” obrati i SDS-u, najnovijoj žrtvi njegovog pantagruelskog apetita, hraneći ih pričom o “referendumu o evroatlantskim prilikama” i čekajući da se “udebljaju”, kako bi ih progutao. Od tog referenduma nema ništa, jer Dodik neće rizikovati da evroatlanske integracije, sopstvenu političku mrkvu, kojom strancima maše ispred njuške obećavajući im da će je oni kad tad pojesti, prepusti u narodne ruke. Još manje u ruke SDS-a. “Imajući u vidu da Ustav Republike Srpske članom 69. utvrđuje da “Republiku predstavlja i njeno državno jedinstvo izražava predsjednik Republike“, nakon objavljivanja izbornih rezultata, preduzeo sam aktivnosti na postizanju političkog dogovora za djelovanje u organima BiH. U tom cilju su dvije najjače političke stranke u Republici Srpskoj zaključile Sporazum o usaglašenom djelovanju, što je nadam se prihvatljivo i za druge političke stranke koje imaju poslanike u Predstavničkom vijeću Parlamentarne skupštine BiH. Na taj način Republika Srpska u punom kapacitetu nastupa kao strana iz aneksa 4. Dejtonskog sporazuma, što će se dodatno potvrditi i kroz način djelovanja delegata koje određuje ova Narodna skupština za Vijeće naroda BiH. To je brana i onima koji bi pokušali praviti razdor u Republici Srpskoj, rukovođeni tuđom rukom i interesima”, mjesto je gdje se Dodik obratio “domaćim izdajnicima”, poručujući im, istina uvijeno, da zna da još postoje i da će se nastaviti obračun sa “unutrašnjim neprijateljem”. Taj obračun ne prestaje već petu godinu i sve je intenzivniji, a sa prvim većim socijalnim problemima, koji će uslijediti za mjesec dva, dobiće na značaju. Lov na vještice postaće rijaliti šou, što će ga režimski mediji uživo prenositi. Farma nam ovdje ne gine. I to ona Životinjska.

Otud i najava potpunog preuzimanja entitetskog pravosuđa, koje, zaista, ništa ne radi. Međutim, to Dodiku nije dovoljno, već želi da ga kapilarno preuzme, kontroliše i usmjerava protiv onih koji mu smetaju. “Reforma pravosuđa, koja je provedena pod patronatom OHR-a, očigledno nije dala željene rezultate. Ta reforma mora biti zadatak i odgovornost stručnjaka i institucija ove zemlje. Mi imamo i mandat i kapacitet da to uradimo. Samo na takav način, možemo stvoriti sistem koji će moći odgovoriti devijacijama u društvu. Da bi to uspjeli, prvo moramo da se riješimo devijacija u pravosuđu”, rekao je Dodik, čemu nikakav dalji komentar nije potreban.

(zurnal.info)

Aktuelni ministar zdravlja u Vladi RS najozbiljniji je kandidat za mjesto prvog žrtvovanog na funkciji predsjednika Vlade

Mandatar za sastav nove Vlade Republike Srpske (RS) biće iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), a njegovo ime biće poznato početkom sljedeće sedmice nakon što bude zasjedao Izvršni odbor SNSD-a, izjavio je visoki funkcioner ove stranke Igor Radojičić posle konsultacija o formiranju nove entitetske vlasti koje je u četvrtak otpočeo novoustoličeni predsjednik RS Milorad Dodik. Radojičić je naveo da je na sastanku pominjano nekoliko mogućih kandidata za mandatara, ali da još nije defintivno odlučeno kome će Dodik povjeriti mandat za sastav nove Vlade RS. "Danas smo razgovarali o nekoliko imena za mandatara, ali nijedno ime nije konkretno definisano", kazao je Radojičić, dodajući da će konačnu odluku o mandataru za sastav nove Vlade RS donijeti Izvršni odbor SNSD-a početkom sljedeće sedmice. On je još izrazio nadu da će novi mandatar biti prihvatljiv koalicionim partnerima iz Demokratskog narodnog saveza (DNS) i Socijalističke partije RS (SP RS), poručujući da će najmanje polovina ministarstava u novoj Vladi pripasti SNSD-u, te da će vladin program biti dominantno politički program SNSD-a.

PRVI SE PREMIJERI U VODU BACAJU

Izvor iz vrha SNSD-a rekao je “Žurnalu” kako velike šanse da postane novi premijer RS ima Ranko Škrbić, aktuelni ministar zdravlja i socijalne zaštite i Dodikov kum, čije imenovanje svesrdno podržava i srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović. Isti izvor, međutim, navodi da su u igri za mandatara još uvijek i Slavko Mitrović, Dodikov savjetnik i jedan od njegovih najbližih saradnika, aktuelni ministar finansija Aleksandar Džombić, te ministar za civilne poslove u Savjetu ministara BiH Sredoje Nović.

-Konačna odluka o tome ko će biti mandatar još nije definitivno donesena. Nju će na kraju donijeti sam Milorad Dodik, a potom svoju odluku saopštiti najvišem vrhu SNSD-a, koji će je bespogovorno prihvatiti - kazao je naš sagovornik.

On navodi da su prethodnih dana kolale priče da je Slavko Mitrović odbio ponudu da bude novi premijer RS, ali da ga je, prema najnovijim informacijama, Dodik uspio ubijediti da prihvati mandat za sastav nove Vlade. Prema njegovim riječima, Mitrović je svjestan da će novi premijer RS, kao i vlada koja će biti formirana, biti potrošna roba, s obzirom da će morati da se nosi sa velikim bremenom socijalnih i ekonomskih problema koji očekuju RS.

-Novi premijer RS u startu svog mandata suočiće se sa ogromnim problemim izazvanim nedostatkom novca za servisiranje obaveza iz budžeta. Činjenica je da je Fond PIO u ogromnoj dubiozi i da će sve teže biti obezbijediti novac za isplatu penzija. Sindikati već traže povećanja plata budžetskim korisnicima. Istovremeno, u RS su već desetak dana zaustavljena zapošljavanja u svim entitetskim institucijama, a Rajko Vasić (SNSD-ov glasnogovornik) otvoreno najavljuje otkaze zaposlenima u administraciji - kazao je isti izvor.

Već duže vrijeme sporadično se kao mogući novi premijer RS pominje Milan Baštinac, brat pokojnog Nenada Baštinca (čovjeka koji je sa Dodikom svojevremeno osnovao SNSN). Baštinac živi i radi u Beogradu, gdje za Dodika obavlja mnoge poslove.

Do prije nekoliko dana, prema riječima našeg sagovornika, kao jedan od ključnih igrača u trci za premijersku poziciju slovio je i aktuelni ministar finansija RS Aleksandar Džombić. Iako nije omiljen u samom SNSD-u, Džombić je godinama bio Dodikov čovjek od najvećeg povjerenja, a kao ministar finansija u Dodikovom kabinetu bio je upoznat sa svim mogućim tokovima novca iz budžeta, koji su nerijetko bili nelegalni.

PORASLI APETITI

Imenovanju Džombića za mandatara najoštrije se protivi predsjednik Demokratskog narodnog saveza (DNS) Marko Pavić, koji je već duže vrijeme u sukobu sa aktuelnim ministrom finansija. Loše odnose sa Džombićem ima i Nedeljko Čubrilović, visoki funkcioner DNS-a i aktuelni ministar saobraćaja u Vladi RS.

Izvor “Žurnala” navodi da su predstavnicima DNS-a i socijalistima, koji su na oktobarskim izborima ostvarili dobar izborni rezultat, porasli apetiti za učešće u vlasti, u kojoj traže što bolje pozicije svjesni da bez njihove podrške Dodik nema natpolovičnu većinu u parlamentu. Naš sagovornik navodi da DNS traži tri ministarstva, a prvenstveno ministarstvo saobraćaja i veza, na čijem čelu bi ostao Nedeljko Čubrilović, te Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite ili resor lokalne uprave i samouprave, gdje Pavić namjerava da smjesti svog bliskog saradnika Dragutina Rodića.

Predsjednik socijalista Petar Đokić za sebe traži funkciju ministra policije, koja teško da će mu biti povjerena, a uz to i resor porodice, omladine i sporta.

-U DNS-u i među socijalistima strahuju od mogućeg ulaska SDS-a u izvršnu vlast u RS- kazao je naš izvor. Iako lider SDS-a Mladen Bosić tvrdi kako će njegova stranka biti opozicija na entitetskom nivou, izvjesno je da će ih partneri iz SNSD-a zbog koaliranja na državnom nivou, za početak, nagraditi funkcijama na nižim nivoima vlasti, u šumskim gazdinstvima, fondovima i entitetskim direkcijama. Izvor iz SNSD-a tvrdi da se zvanični i puni ulazak SDS-a u izvršnu vlast u RS očekuje za godinu do godinu i po dana. Toliki je planirani rok trajanja prva entitetska vlada u Dodikovom predsjedničkom mandatu.

-Poslije pada te Vlade, koja će podnijeti najveće socijalne i ekonomske udare, biće formirana nova Vlada u koju će ući i SDS. Ta vlada sloviće kao vlada nacionalnog spasa - naveo je isti izvor.

(zurnal.info)

Zenička ledina u industrijskoj zoni i famozni projekat izgradnje elektrane na plin već sada vrijede najmanje 30 miliona maraka. Vlasnik ovog basnoslovnog posla je zajednička kompanija KTG Zenica čijeg je 75 posto vlasništva Branko Montenegro dobio za samo 45.000 maraka. Sada je slobodan da taj projekat proda po toj ili nekoliko puta većoj cijeni i na njemu zaradi desetine ili stotine miliona maraka. Teško da postoji biznismen koji mu ne bi pozavidio na ovom poslu

Kako od 45.000 konvertibilnih maraka napraviti 30 miliona, a možda i pedeset puta više od te cifre? Tačan odgovor zna kontroverzni biznismen Branko Montenegro, a nešto od toga su načuli i Vahid Hećo, tehnički još uvijek ministar industrije i rudarstva u Vladi FBiH, Safet Oručević, samozatajni tajkun i lobista ove škvadre u BiH, te na vrhu piramide mešetar globalnih razmjera Behgjetet Pacolli. Praktičan primjer ove poslovne čarolije ovih dana smo mogli vidjeti kada je u Zenici potpisan još jedan ugovor za izgradnju fantomske elektrane na plin u kome se naša kompanija BH Gas obavezala uložiti 12 miliona američkih dolara u ovaj posao. Isto toliko maraka uložila je Zenica dajući prostor za igradnju elektrane zajedničkoj kompaniji. Za skoro dvije godine grad i država ulažu 30 miliona maraka u famoznu zajedničku kompaniju za Brankom Montenegrom. Za isto to vrijeme on je uložio tačno 45.000 maraka, ako ne računamo troškove puta na potpisivanje ugovora. Vlasništvo u kompaniji se nije promijenilo, Montenegrov KTG i dalje ima 75 a Zenica 25 posto. Najavljen je i novi početak radova – proljeće 2011. godine – taman kada ističe i prvobitni rok za završetak radova.

Dakle, Montenegro je prije nekih godinu dana uložio 45.000 (slovima: četrdesetpethiljada) maraka a danas ima 75 posto vlasništva nad projektom vrijednim 30 miliona maraka, koji će jednog dana biti veći najmanje 50 puta, odnosno vrijediće najmanje milijardu i po maraka, konvertabilnih. Unosan posao, zar ne.

 

OSMIJESI I ZADOVOLJSTVO

Euforičnom Almiru Bećareviću, direktoru BH Gasa, ozvaničenje saradnje je danas generacijski projekat, izraz koga su tako često koristili kadrovi Stranke za BiH.
“Ovo je generacijski projekt koji ćemo realizirati iz vlastitih sredstava”, izjavio je Bečarević i pojasnio da se za sada ovim ugovorom obavezuje samo BH Gas: “Preuzeli smo obavezu da ćemo do početka rada termoelektrane izgraditi kompresorsku stanicu, čime ćemo podići radni kapacititet sa sadašnjih 650.000 na milijardu kubika prirodnog gasa.”

To ponovo znači da će naša kompanija, ovaj put BH Gas uložiti milione a KTG ponovo ništa. Prije godinu i po za magazin Start sam je Bećarević izjavio da je kompanija koju predvodi u memorandumu KTG i Zenice spomenuta kao partner bez ikakvih dogovora.
“Ovo u memorandumu prvi put u životu vidim i ovo nema teorije što se tiče BH Gasa. Imam osjećaj da ovo, između redova, znači da će oni postati distributer”, izjavio je tada Bećarević.

Istina, Bećarević je tada rekao da će raditi onako kako mu naredi Vlada Federacija. A njen je tadašnji zaključak bio da nikada neće podržati ovakav projekat. Čudnim slijedom okolnosti Vlada je ipak svesrdno podržala projekat pa je i Bećarević ustupio usluge i novac BH Gasa pa sada projekat kojeg je ismijavao naziva generacijskim. U tadašnjem se memorandumu navodila da će KTG u saradnji sa BH Gasom potpisati međunarodne ugovore o nabavci, raspodjeli i isporuci gasa za buduću centralu. Bećarević tvrdi da u potpisanom ugovoru toga nema i da se radi samo o isporuci gasa ovoj elektrani ali ugovor nismo mogli dobiti na uvid.
- Naš zadatak je vrlo skroman. BH Gas je spreman i mi smo prezadovoljni – kaže Bećarević za Žurnal.

Dodaje da se za sada sve “odvija po pozitivnim pravnim propisima” i uputstvima Vlade.
- Mi bismo ovu kompresorsku jedinicu pravili svakako. Možda ne sada ali za dvije-tri godine sigurno. Veće su potrebe za plinom i viška sigurno neće biti – kaže Bećarević i dodaje da je ovo povećanje kapaciteta ujedno i maksimum potrošnje plina koje BiH može imati u budućnosti.

Njegovo mišljenje o projektu danas se potpuno razlikuje od onog kojeg je imao prije godinu i po. Kaže da se uvjerio u ozbiljnost KTG-a, prije svega saradnjom sa njihovim konsultantima koji su postavljali “vrlo ozbiljna pitanja”. Bećarević kaže da u ugovoru nije predviđena mogućnost da KTG svoja prava prenese na druge kompanije ali da to više zavisi od ugovora ove firme i Zenice.
- To mene ne interesuje. Mene interesuje isporuka plina – kaže Bećarević i priznaje da je bio oprezan kako ne bi bio dio nečije igre.

Kompresor kojeg treba da izgradi BH Gas bit će u njegovom vlasništvu i vjerovatno bi se trebao graditi u blizini Kladnja što zavisi od dogovora sa Srbija Gasom. Bećarević očekuje da će radovi biti završeni krajem 2012. godine i bio bi “prezadovoljan da se elektrana završi do kraja 2013. godine”.

 

ALHEMIJA NOVCA

Na jučerašnjem potpisivanju ugovora Mose Franco, tehnički direktor KTG AG Lugano, najavio je ponovno pomjeranje roka početka gradnje. Umjesto u januaru, kako je prije samo nekoliko mjeseci najavio, gradnji bi navodno trebala početi u proljeće, bez jasno definisanog datuma. Načelnik Zenice Husejin Smajlović je građanima Zenice u proljeće prošle godine najavio da će za dvije godine imati bolje i jeftinije grijanje. Sada je već izvjesno da će i naredne dvije zime u zeničkim stanovima najčešće biti hladne jer će, ako ikada i bude sagrađena, u najoptimističnijem scenariju elektrana biti završena 2013. godine. Do tada se neće tražiti alternativno rješenje za jedan od tri najveća problema ovog grada, pored nezaposlenosti i zagađenja.

Franco je dodao i to da radovi idu po planu mada je jasno da niti jedna od planiranih stvari nije urađena kako treba. Prvo je potpisan sporni memorandum, pa još sporniji ugovor za koje važe zakoni Švicarske i kojima se gradu nameću obaveze i garancije iako KTG još nikada nije javno pokazao svoju bankovnu garanciju za 250 miliona eura koliko im treba za gradnju. To im Smajlović očito vjeruje na riječ kao što je vjerovao zeničkim biznismenima kada su ga upoznavali sa Brankom Montenegrom. Magazin Žurnal je ranije pisao o likvidaciji kompanije sa kojom je Smajlović potpisao memorandum pa sada posluje sa firmom sličnog naziva i istog vlasnika. Namjere vlasnika Montenegra i ministra energije Vahida Heće sud je prije nekoliko mjeseci okarakterisao kao zlonamjerne ali ni to nije bilo dovoljno da se posumnja u Montenegrove namjere u Zenici pa je to što on namjerava uraditi u Zenici i dalje “posao stoljeća” u koga je grad uložio zemljište vrijedno blizu 12 miliona maraka a Montenegro tek 45.000 maraka osnivačkog kapitala za zajedničku firmu. Koliko je firma zajednička najbolje govore aneksi na ugovor koje je Žurnal ranije objavio. Direktor zajedničkog preduzeća KTG Zenica Haris Mašić ne zastupa zajedničko preduzeće, nego interese Branka Montenegra, piše u ovim aneksima. Ako je zemljište sada u vlasništvu zajedničke kompanije koju vodi Mašić ispada da je ono već u vlasništvu zastupanog Montenegra.

Slično bi se moglo dogoditi i sa ulaganjem BH Gasa pa bi Montenegro na kraju mogao svojih 45.000 uloženih maraka pretvoriti u čistih 30 miliona prodajom elektrane spremne za izgradnju. Svi potpisani ugovori su svakako na njegovoj strani ali u slučaju BH Gasa on nije postao vlasnikom zemljišta ili postrojenja nego ugovora koji garantuje isporuku plina. Šteta je već napravljena i otkazivanje cijelog posla bi je moglo samo smanjiti ali ne i izbjeći. SDP je svoj utjecaj dobijenim izborima već iskoristio da u Federalnom parlamentu donese odluku kojom se Elektroprivredi zabranjuje donošenje bilo kakvih strateških energetskih odluka do izbora nove vlasti. Međutim, zenička elektrana nije u strateškom energetskom planu Federacije i teško da će SDP moći uraditi nešto, pogotovo nakon što su i njihovi vijećnici u općinskom Vijeću izglasali podršku ovom projektu.

Nermin Nikšić, sekretar SDP-a i jedan od nezvaničnih kandidata za federalnog premijera, kaže da se neće protiviti projektu za dobrobit građana i Zenice ali da kod njih postoje sumnje u ovaj projekat.
- Na osnovu ovih površnih informacija čini mi se da ponovo imamo sitaciju da naši ministri i vlast nalaze one partnere koji im omogućuju da se zaduže. Morat ćemo spriječiti višegodišnju praksu da nam strane firme prodaju klasičnu prevaru – kaže Nikšić i dodaje da će njegova stranka tražiti da se ovakve odluke donose na sjednicama Vlade i uz saglasnost Parlamenta Federacije ali i da će u međuvremenu njihove opštinske organizacije biti svojevrsni revizori projekta.

Do sada im taj posao i nije najbolje išao od ruke pa Nikšić kaže da će zenička elektrana biti “još jedan od paketa koje će nova federalna Vlada morati otpakovati”.

(zurnal.info)

Klon Rajko Vasić direktnije i preciznije govori o onome što su politički stavovi i ciljevi njegovog tvorca. Zato sve što on kaže ili napiše jeste precizan Dodikov politički stav Rajko Vasić nije

“SDS je virusna upala srpskog naroda. Stranka koja je Srbima ugradila kriminogeni i zločinački čip i tako stvorila biljeg kojeg će Srbi nositi hiljadu i više godina. Za vrijeme apsolutne vlasti SDS-a, kriminal, ne samo ratni, postao je srpski a dogodili su se i ratni zločini koji se ne mogu oprati. …Devedeset pet posto onog što je stečeno za vrijeme vlasti SDS-a, od strane njihovih članova, simpatizera i sponzora, nelegalno je i treba da bude oduzeto. Kao i sve ono što je privatizovano za vrijeme vlasti PDP-a. O čemu, onda, priča opozicija? Očekuju da građani i birači opet nasjednu. Srbi, ipak, nisu budale u kontinuitetu”. Ovako je u maju prošle godine o SDS-u zborio Rajko Vasić, izvršni sekretar Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i alter ego Milorada Dodika. Desili su se izbori, birači su se prevarili (toliko o kontinuitetu), a Vasićev SNSD je potpisao sporazum sa mrskim im SDS-om o koalicionom djelovanju na državnom nivou.
“SNSD vjeruje delegaciji SDS koja je potpisala sporazum i ostajemo pri sporazumu i razgovorima koje smo obavili, ali svakako on mora da prođe organe i jedne i druge stranke. To nije sporno i to dokumentu daje jednu demokratičnu liniju”, izjavio je nedavno Rajko Vasić. Dodikova udarna pesnica mržnju spram SDS-ovaca zamijenio je bliskošću, otkrivenom nakon protivprirodnog političkog bluda koji su ove dvije stranke počinile ulaskom u koaliciju. Vasić sada bijes usmjerava ka “podzemnim političkim kuhinjama”, koje je locirao Sarajevu, promovišući za celebrity chefs Mladena Ivanića i Zlatka Lagumdžiju.

Nije da Rajko Vasić ne voli nikoga. Osim što obožava svog jedinog šefa Milorada Dodika, jako voli i sebe. Jedino o svom šefu i sebi voli lijepo kazivati. O sebi je napisao: Rajko Vasić je napredni grafički radnik, stolar, slikar, dizajner, enigmat, fudbaler banjalučkog drugoligaša Krajina, TV novinar, ratnik, posljednji ministar informacija Republike Srpske, inicijator osnivanja žurnalistike na banjalučkom Filozofskom fakultetu i izvršni sekretar SNSD-a, autor knjiga “Nezavisno oko”, “BiH ne postoji”, “Esenesdum”, “Sarajevski atentat Miroslava Lajčaka”, “Prsti ludih očiju”.

“Novinarski posao počeo je u beogradskom NIN-u, pisao je u Borbi, Oslobođenju, Nezavisnim novinama, Republici, Radiju Slobodna Evropa, a na Televiziji Sarajevo je bio dopisnik s banjalučkog područja i samostalni urednik i autor emisije lokomoB&L, koja se iz Banjaluke emitovala za područje Bosne i Hercegovine, sve dok ga mrski SDS nije izbacio s posla”, zapisao je Vasić u svojoj biografiji.

DOKTOR DŽEKIL I MISTER VASIĆ

Rajko Vasić prije je umnožena nego svestrana ličnost, u čijem je političkom i medijskom angažmanu mister Hajd u potpunosti uništio doktora Džekila. On je politički monstrum, koji u odbrani lika i djela svog vrhovnog vođe ne preza ni od čega - niskih političkih udaraca, teških uvreda, pljuvanja, bljuvanja po svima onima koji se, bar u primisli, usude da manifestuju drugačije mišljenje od onog koje upražnjava vladajuća SNSD-ovska kasta.

Rajko Vasić je prije rata radio u banjalučkom dopisništvu TV Sarajevo. Vasićeve radne kolege iz tog vremena govore o njemu kao o komunističkom potrčkalu, koji je sa istim žarom veličao tadašnji režim kao što danas od Dodika pokašava stvoriti božanski lik.

„Vasić je imao niži novinarski status i plaću od mene, naime ja sam imao zvanje reportera - samostalnog urednika, on urednika u Dopisništvu Banja Luka što je već bio veliki razlog da me ne podnosi. Na sastancima u redakciji, pošto ga kolege nikada nisu čestito pohvalile za neki prilog, Vasić je svoju nesposobnost pokušao prikriti niskim napadima – kritikama drugih kolega, pa i mene, ali to mu nikada nije pilo vode. Ma kako se trudio da bude originalan, veliki, veliki komentator političkih, ekonomskih i kulturnih zbivanja na području dopisništva Banja Luka, Rajko Vasić nije mogao dobaciti dalje od novinarske prosječnosti i sivila. Naime, Rajko je Vasić bio u sjeni Nenada Pejića koji mu je bio šef dopisništva i koji mu je odobravao šta će raditi”, napisao je u jednoj od svojih kolumni Vasićev predratni kolega Ibrahim Halilović. I u to vrijeme bio je ambiciozan, “na svaki način nastojao se igrati velikog novinara i borio se svim silama da izađe iz Pejićeve sjene, da bi postao ličnost kakvu je bio umislio - komentator kome će se diviti gledatelji - i po pameti, i po glasu i po stasu”. “Ništa od toga nije doživio. Možda mu je to samo pojačavalo komplekse”, napisao je Ibrahimović.

VOJNIK PARTIJE

Doduše, Rajko Vasić se na samom početku rata suprostavio tadašnjoj SDS-ovskoj nacionalističkoj vlasti u Banjoj Luci, zbog čega je mobilisan u Vojsku RS. Posle rata postaje blizak Dodikov saradnik, poznat po oštrim kritikama SDS-a i ideologije te stranke, a u prvom premijerskom mandatu Milorada Dodika bio je ministar informisanja RS. Već tada bilo je jasno da se ne radi o socijaldemokrati, širokih shvatanja i ubjeđenja, već o pokloniku totalitarizma i zagovorniku brutalnih obračuna sa neistomišljenicima. (Vasić je kao ministar informisanja od javnog republičkog tužioca zahtijevao da pokrene krivični postupak protiv novinara koji su, kako je tvrdio, uznemiravali javnost objavljući tačne informacije da su vojnici SFOR-a upadali u zgradu u kojoj je stanovala tadašnja predsjednica RS Biljana Plavšić, kasnije presuđena za ratne zločine).

Iako se njegove ime ne dovodi u vezu sa velikom kriminalnim aferama, Rajko Vasić dobro se uhljebio. Suvlasnik je štamparije “Triorint”, koja, prema ranijim tvrdnjama Demokratske partije Dragana Čavića bez tendera dobija poslove štampanja materijala za razne entitetske institucije.

Rajko Vasić danas nije ideolog političkog djelovanja Milorada Dodika, kako se to često može čuti (za to su zaduženi mnogo mračniji i lukaviji tipovi), već pravi vojnik partije, koji dobije zadatak i juriša prema neprijatelju, koristeći sva raspoloživa sredstva. Glavni cilj Vasićevog političkog i medijskog djelovanja zapravo je demonstracija sile i moći, garnirane jezikom mržnje i bahatošću kako bi se napadnuta strana ponizila, omalovažila i osjetila nemoćnom. Uz to, klon Vasić direktnije i preciznije govori o onome što su politički stavovi i ciljevi njegovog tvorca. Zato sve što on kaže ili napiše jeste precizan Dodikov politički stav.

“Meni BiH ne znači ništa. Ne postoji. To je naseobina. Ne ratujem protiv nekog naroda. Ratujem protiv budala, opsjenara, loših trendova, zlonamjernih kretenoida, suludih sitnica koje, sve zajedno i sa nešto aditiva uvijek mogu da pokrenu novi rat. Ili novi sunovrat..”. Ovako Rajko Vasić obrazlaže svoj političko-medijski angažman, kojim svakodnevno izaziva sve one kojima BiH nešto ili mnogo znači, koji je ne smatraju naseobinom, koji nisu budale, opsjenari i koji ne žele pokrenuti novi rat. Ili novi sunovart, koji najavljuje Rajko Vasić.

NEMA VIŠE LJUBAVI, POLITIČKE

“Republika Srpska nije klasična srpska budala. Nećemo se baviti balvan revolucijama, amaterskim stvaranjem države i avanturizmom tipa SAO, srpska autonomna oblast. Za sve dođe vrijeme. Dođe vrijeme, sve se preokrene, kao u pjesmi Čija frula ovim šorom svira. U ovoj fazi je dovoljno da smo zaustavili dalje skrnavljenje dejtonske pozicije Republike Srpske. I počeli smo je jačati, ekonomski, politički, institucionalno. U sljedećoj fazi možemo ponuditi konfederalni koncept koji bi podrazumijevao i teritorijalno rješenje hrvatskog pitanja. To je, za sada i prema ponašanju Sarajeva, nerealno. Ali ako ostane tako, to će onda biti korak ka raspadu. Ali i ako ne bude, treba svima da bude jasno da povratka nema. Političke ljubavi nikada više u BiH neće biti. Maksimum koji se može postići je tolerantna hladnoća. Realnija je latetntna mržnja. Nema snage i unutrašnje energije koja bi proces preokrenula u zbližavanje, ne samo međunacionalno nego ni političko. Uvjeren sam da će doći vrijeme kada će svi shvatiti da BiH više nema ni jedan razlog postojanja”.

Do tog vremena, kojem se nadaju, Dodik, Vasić i ini dodici i vasići pokušavaće na sve načine, svim sredstvima i po svaku cijenu da odbrane kriminal i pljačke koje su počinili, po čemu nisu ništa drugačiji od svojih političkih prethodnika.

“Za razliku od Esdeesa, SDA i HDZ, u onim prvim godinama, u ratu i poslije rata, mi nismo nacionalne budale. Mi ne jedemo bijeli luk i slaninu i ne trljamo se time po čupavim prsima, srbujući ko halucinantne izlude. Mi znamo da vrijeme radi za autonomije. Ako iko stoji iza nas to je onda vrijeme. To je strpljenje. To je pozivanje na prava”, izrekao je Rajko Vasić. Sve bi bilo u redu da Vasić nije zaboravio jednu malu sitnicu: ne moraš jesti bijeli luk i slaninu i trljati se njima po čupavim prsima da bi bio budala.

Gotovo pa nema dana a da mediji, bilo televizija ili dnevne novine ne izvijeste o nekoj teškoj saobraćajnoj nesreći sa fatalnim posljedicama.Statistike su porazne a policijski izvještaji poslije nesreće uglavnom govore da su glavni krivci sami vozači, što je u jednu ruku tačno. Ali vrlo malo se govori o katastrofalnim bosanskohercegovačkim cestama, koje spadaju među najopasnije u Evropi. Žurnal je na osnovu EURORAP-ovog izvještaja označio potencijalno najopasnije dionice.

Analiza EURORAP-a je surova i poražavajuća, a kaže da je od ukupno 121 posmatranih dionica, čak 68 njih, ili 56 posto spadaju u ceste visokog rizika iz čega proizlazi da na tim dionicama postoji velika vjerovatnoća da će se dogoditi saobraćajna nesreća sa fatalnim posljedicama. A takvih nesreća na cestama u BiH ne nedostaje. One uglavnom ispunjavaju naslovne strane dnevnih novina, često sa eksplicitnim fotografijama unesrećenih tijela i smrskanih vozila. Iz JP Direkcija za ceste kažu da su krivci uglavnom sami vozači.
-Uzrok nastanka prometnih nezgoda zahtjeva dubinsku analizu istih, a dosadašnja istraživanju pokazuju da je čovjek jedan od najčešćih uzročnika nastanka prometnih nezgoda. JP Direkcija cesta FBiH uključila u ovaj projekat kako bi dala doprinos u realizaciji i kako bi pomogla da se ukaže na veliki broj nezgoda sa smrtno stradalim i povrijeđenim licima.

Objašnjavaju da ukoliko je cesta izgrađena sa velikim brojem krivina i velikim usponima ne znači da je nesigurna ukoliko ima adekvatnu prometnu signalizaciju i opremu ceste. Najčešće se dešava da vozači ne poštuju signalizaciju.

Zasigurno je da su vozači velikim dijelom odgovorni za katastrofalno stanje na bh. Cestama. Za njihovo discipliniranje postoje nadležne institucije, mi smo tu da ukažemo ono što je evidentno - loše puteve.

EURORAP-ova identifikacija najugroženijih i najopasnijih dijelova magistralnih cesta se zasniva na osnovu evidentiranih pokazatelja sigurnosti (broj saobraćajnih nesreća, broj poginulih osoba, broj teže povrijeđenih osoba na pojedinim dionicama cesta, kao i prosječni godišnji dnevni saobraćaj-protok saobraćaja).

Pogledajte koji su to najopasniji putevi i zbog čega. I oprez prilikom vožnje.

 

OLOVO – BJELIŠ (M18)

Ova dionica se nalazi na magistralnom putu Sarajevo - Tuzla i trenutno se vrši rekonstrukcija na ovoj dionici. Prema riječima zamjenika komesara policije Olovo Amira Džinića ova dionica je bila mjesto učestalih saobraćanih nesreća sa fatalnim posljedicama. Uzroci su uglavnom bili greške vozača, ali i to da je cesta zaista opasna, zbog oštrih krivina, nepreglednosti kao i nagiba. Tokom rekonstrukcije se desilo i nekoliko saobraćajnih nesreća koje su uglavnom uzrokovane pogrešno postavljenom signalizacijom. Na sreću, tada nije bilo težih posljedica.

 

KAMENICA - BIHAĆ (M5)

Prema EURORAP-ovom istraživanju vjerovatno najopasnija dionica. Kako nam je rečeno iz MUP-a Unsko-sanskog kantona cesta je izrazito ravna, pa se zbog teških saobraćajnih nesreća u kojima su posljedice uglavnom teško povrijeđeni ili poginuli krivi sami vozači. Postoji velika mogućnost preticanja, što je ujedno i glavni krivac za fatalne nesreće. Zbog velike opasnosti na ovoj dionici je postavljen i fiksni radar kako bi se regulisala brzina motornih vozila.

 

CAZIN, SKOKOVI, GRAHOVO, KARLOVAC (granica sa Hrvatskom, M4.2)

Opasna zbog jako puno oštrih krivina i slaboj preglednosti tako da vozači moraju biti posebno fokusirani na vožnju. Radi se o naseljenom području, pa se od vozača zahtjeva povećana koncentracija. Nerijetko se na ovoj dionici dešavaju nesreće sa najtežim posljedicama. Također, treba napomenuti da se radi o prevoju.

 

NEVIĆ POLJE – NOVI TRAVNIK (M16.4)

Opasna zbog velikog broja oštrih krivina. Iako se radi o dionici koja nije mnogo prometna, vozači se često prevare, pa zbog neprilagođene brzine dolazi do izlijetanja.

 

MASLINE – LJUBINJE (M6 i M17.3)

Izrazito opasna dionica posebno za manje iskusne vozače. Na ovoj dionici su posebno opasne dvije okuke, a na jednoj od okuka postoji velika mogućnost izlijetanja. Također, treba spomenuti i neadekvatnu signalizaciju na ovoj dionici.

 

JEZERO - JAJCE (M5)

Ova dionica je posebno opasna zbog velikog broja krivina. Vozači bi prilikom vožnje trebali biti posebno koncentrisani jer pored brojnih i oštrih krivina i nepreglednosti, radi se i o jako uskoj cesti.

 

LANIŠTE – ČAĐAVICA (M5)

Loša signalizacija.

(zurnal.info)

Dugogodišnji radnik na imanjima mostarskog biznismena Safeta Oručevića nadomak Sarajeva gradi etno selo vrijedno 12 miliona eura!

Među 11 milijardi vrijednim poslovima predstavljenim na Sarajevo biznis forumu u aprilu, ponajviše je pažnje prisutnih investitora pretežno iz arapskih zemalja izazvao projekat gradnje etno sela u podnožju Bjelašnice. U selu Korča kod Tarčina, tridesetak kilometara od centra Sarajeva, firma Korča d.o.o. već je kupila 60 dunuma zemlje a navodno bi s proljećem, odmarališni kompleks već trebalo da dobije prve konture. Investitor planira izgraditi 40 objekata, kućica za odmor projektovanih u etno stilu, hotele, restorane i prostor za stare zanate. Sve bi to, prema prvim procjenama koštalo oko 12 miliona eura!

Planovi za etno selo kakvo Bosna još nije vidjela, nastali su mnogo prije održavanja sarajevskog biznis Foruma. Firma Korča d.o.o. osnovana je navodno samo zbog ovog projekta a podatak iz registra Općinskog suda u Sarajevu kazuje da je registrirana još 10. juna 2009. godine. Vlasnik firme čije ime u javnosti nikada nije spomenuto je Azem Došljak. Koliko je bio raspoložen za razgovor o svom milionskom poslu pokazat će nam slijed priče nakon upućenog mu prvog telefonskog poziva. „Čut ćemo se u ponedjeljak dok izvršim neke pripreme za razgovor“, reče nam, nakon čega je prošlo puno ponedjeljaka a da se nije javio. Zapravo se tek javlja na jedan poziv s nepoznatog mu broja mobitela ali ponovo nije u prilici za razgovor. „Ma, zatekli ste me u Hrvatskoj. Na službenom sam putu. Čim se vratim ja ću se vama javiti“. Nikada se nije javio.

Dok se skoro dva mjeseca „igramo gluhih telefona“ saznajemo, međutim i ponešto o tajnovitom graditelju. Azem Došljak je po profesiji moler. Porijeklom je s Kosova ali njegova porodica godinama živi u sarajevskom predgrađu. Godinama je bio zaposlen kod mostarskog biznismena Safeta Oručevića. Obavljao je razne poslove a navodno je bio domaćin Oručevićevih imanja. Stoga bi veoma zanimljivo bilo čuti životnu priču Azema Došljaka. O tome kako mu je pošlo za rukom da nakon skromne plate, uspije u Sarajevu osnovati svoju firmu, kupiti 60 dunuma zemlje i započeti posao vrijedan 12 miliona eura?!

PUSTA KANCELARIJA

Azem Došljak je nakon osnivanja svoje firme „Korča“, u poslovnoj zgradi u ulici Đoke Mrđana u središtu Tarčina iznajmio kancelarisjki prostor. Uposlenici okolnih trgovina, međutim, kažu kako ga uopće ne poznaju te da u kancelariju nikada niko ne dolazi. Moguće da je tako, jer se na svaki poziv na registrirani broj telefona ove firme, gotovo redovno aktivira signal za fax.

(zurnal.info)

 

Novac namijenjen za povratak izbjeglica Komisija za izbjeglice i raseljena lica je preusmjerila za obnovu vjerskih objekata, pa čak i onih koji su već obnovljeni

Od 13,5 miliona KM za održivi povratak, skoro tri miliona otišlo je na obnovu vjerskih objekata BiH, sva tri naroda. Da stvar bude jasna – radi se samo o ulaganjima u 2010. godini. Odluku o dodjeli ovih sredstava donijela je Komisija za izbjeglice i raseljena lica BiH. Bilo je tu obnove crkvi, parohijskih domova, potpođavanja, kupovine zvona i izgradnje munara. Kapelice na grobljima, župni uredi i medžliski prostoti, novoobnovljene crkve i domovi časnih sestara u ovoj godini često su bili važniji od škola, bolnica i drugih nepotrebnih ustanova. Iako često nemaju nikakve veze sa povratkom, vjerski objekti nalaze se visoko na listi prioriteta. Primjera radi, zbog čega bi samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru imao veze s povratkom? U isto vrijeme, Hrvatima koji se vraćaju u RS nije odobren nijedan povratnički projekat!

SRBI: 805.000 KM

To što je u naselju Zaplanik u Opštini Ravno po popisu stanovništva iz 1991. godine živjelo samo troje stanovnika srpske nacionalnosti, nije spriječilo nadležne da u 2010. izdvoje 10.000 KM za obnovu pravoslavne crkve. Čak ni to što je Saborna crkva u Sarajevu odavno u odličnom stanju nije Komisiji bio znak da sredstva preusmjeri u, naprimjer, izbjegličko naselje. Naprotiv, za obnovu ove obnovljene crkve ove godine izdvojeno je čak 100 hiljada KM! Tek pet hiljada manje, “samo” 95.000 KM, izdvojeno je za obnovu Saborne crkve u Čapljini. Popis ne završava tu, negdje 10, na drugom mjestu 20, 30 ili 50 hiljada, lista je podugačka: crkva u Vukosavlju – 40.000 ili crkvu u Poplatu, 30.000 za parohijski dom u Bihaću, 20.000 za crkvu na Bradini, za one u Blagaju i na Palama po 40 hiljada, u dobojskim Rudancima 20, parohijski dom u Nišićima 40... Od skoro pet i po miliona namijenjenih za održivi povratak za Srbe u Federaciji BiH čak 805 hiljada KM izdvojeno je za obnovu crkava i parohijskih objekata.

HRVATI: REKORDNIH MILION I 600 HILJADA KM

U poređenju sa svojim komšijama Hrvatima Srbi su malo potrošili. Od dva miliona i 300 hiljada KM za povratak Hrvata u 2010. u Federaciji, za obnovu vjerskih objekata, parohijskih kuća i drugih sličnih ustanova potrošeno je više od milion i šesto hiljada KM. Samo 780.000 otišlo je na izgradnju puteva, kultunih ustanova i obnova škola. Primjera radi, za obnovu Gospinog svetišta u Kondžilu u Tesliću izdvojeno je 50.000 KM, obnovu Župne univerzalne dvorane u Župi sv. Ilije proroka u Brodu 40.000. Za sve ove radove uspijeva se uštedjeti na drugoj strani. Obnova cijele seoske škole u okolini Tomislavgrad koštala je koliko i “završni podopolagački radovi na sistemu grijanja u rimokatoličkoj crkvi svetog Juraja Mučenika” u Derventi – 20.000. Za duplo više novca usješno je saniran Župni ured u Zavidovićima, sitnica – 40.000 KM. Kako su se raspoređivala sredstva između duhovnih i svjetovnih potreba, zorno svjedoči i primjer Šamca. Za obnovu crkve u Srednjoj Slatini dato je 20.000 ali je za rekonstrukciju doma kulture s čitaonicom dato duplo manje – 10.000 KM. Čak se i za sredstva koja nisu data u svrhu dogradnje, obnove i izgradnje vjerskih objekata ne može reći da su poslužila za potpuno svjetovne svrhe. Dio obnovljenih puteva vodi ka crkvi, župnom uredu, groblju ili samostanu: Od Križ Brda do mjesnog groblja, a u ovih 780 hiljada ulaze i rekontrukcije i obnove kuće časnih sestara, izgradnje grobljanskih kapela, put ka pastoralnom centru i sl.

BOŠNJACI: 265.000

Za obnovu i izgradnju vjerskih objekata izdvojeno je “samo” 265.000 KM, i to za obnovu džamije u Bijeljini, Bosanskom Brodu, Jajcu.... Zanimljivo je ipak da je za sanaciju puta od Vratnika do džamije u Faletićima izdvojeno čak 400.000 KM.

Podsjećamo, u BiH još 2.550 porodica živi u kolektivnom smještaju. Zaposleno je samo 1 posto povratnika. 47.000 je nezbrinutih porodica. 2.700 domaćinstava još uvijek je bez električne energije. Svima njima ostaje da se mole Bogu za neko bolje sutra, u novim, okrečenim i svježe potpođenim bogomoljama.

(zurnal.info)

Skupština Grada Banje Luke donijela je Odluku o izgradnji puta i mosta koji služe jedino za potrebe Stankovićeve firme i za to izdvojila preko 450 hiljada maraka

Da bi ste u Republici Srpskoj postali uspješan privatni preduzetnik, i opstali kao takav, morate da ispunite dva ključna uslova- da budete viđeniji član Saveza nezavisnih socijaldemokrata (po mogućnosti član Glavnog odbora) ili da imate rodbinske, prijateljske ili kumovske veze sa glavnim šefom Miloradom Dodikom. Ukoliko ste srećnik, pa ispunjavate oba uslova, za vas prepreke ne postoje- poslovi će ići kao po loju, a ako vam, kojim slučajem, zatreba pristupni put ili most do vlastitog preduzeća , ne brinite, tu su partijski kamaradi da državnim parama riješe vaše probleme.

COSA NOSTRA

Upravo na ovaj način su izgrađeni put i most u banjalučkom naselju Derviši, koji vode tačno do građevinskog skladišta firme “Interkont comerc”, koja je vlasništvo tajkuna Budimira Stankovića, uvaženog člana SNSD-a i kuma Milorada Dodika. Odluku o izgradnji puta i mosta, koji služe jedino za potrebe Stankovićeve firme, donijela je Skupština Grada, koja je za te namjene izdvojila skoro 454 hiljade maraka. Da ostane sve u krugu prijatelja, radovi izgradnje puta i mosta povjereni su firmi “Niskogradnja” Laktaši, čiji je vlasnik Ljubo Ćubić, jedan od omiljenih Dodikovih graditelja.

“Izgradnja mosta rađena je 2008. godine, u skladu sa regulacionim planom za predmetnu lokaciju i Programom zajedničke komunalne potrošnje, koji je usvojila skupština Skupština Grada Banja Luka. Most za pristupnom saobraćajnicom ima karakter javnog puta. Poslije sprovedene javne nabavke, posao na izvođenju radova dobilo je preduzeće ‘Niskogradnja’, a vrijednost radova na izgradnji mosta iznosila je 453. 955, 27 konvertibilnih maraka”, navodi se u odgovoru iz Administrativne službe grada na upit “Žurnala” o razlozima zbog kojih se Grad odlučio da finansira izgradnju ceste i mosta koji su potrebni samo jednom čovjeku.

PRIVATNO OD OPŠTEG ZNAČAJA

Predsjednik nevladine organizacije “Forum roditelja” Borko Džajić tvrdi da se ne radi o saobraćajnici koja je od opšteg značaja, već o klasičnoj zloupotrebi budžetskih sredstava u privatne svrhe. Džajić tvrdi da se samo dvadeset metara od mosta i ceste izgrađene za Budimira Stankovića nalazi ruinirani most, preko kojeg vodi izrazito frekfentna saobraćajnica prema Laktašima. On navodi da je upravo taj most trebalo je da bude rekonstruisan, ali da su sredstva preusmjerena u drugom pravcu zahvaljujući kriminalnim akrobacijama gradonačelnika Banjaluke Dragoljuba Davidovića i načelnika Odjeljenja za komunalnu i stambenu oblast Budimira Balabana.

-U ovom slučaju, oni su prevarili odbornike u Gradskoj skupštini. U prijedlogu odluke o izdvajanju sredstva navedena je načelna odredba o izgradnji mosta kod objekta “Kristal”. Zaista, samo dvadesetak metara od mosta koji je izgrađen za privatno skladište Stankovića nalazi se most kojeg treba sanirati, a koji je od opšteg značaja i interesa jer povezuje Banjaluku sa Laktašima. Usvajajući načelnu odluku o izgradnji mosta na toj lokaciji stvoren je manevarski prostor da se izgradi most i 500 metara asfalta, koji vodi do privatnog građevinskog skladišta tajkuna Budimira Stankovića- navodi Džajić. On tvrdi kako je to očit primjer ogranizovanog kriminala, u koji su upleteni ljudi iz gradske uprave i tajkun Budimir Stanković, član Glavnog odbora SNSD-a i Dodikov kum.

KUM JE NAJPREČI

Džajić tvrdi da je Stanković nezakonito dobio i gradsko zemljište na kojem je sagradio građevinsko skladište, koje je potom na korištenje ustupio Dodikovom zetu (suprugu Dodikove rođene sestre). Predsjednik banjalučkog “Foruma roditelja” ovaj slučaj prijavio je pravosudnim institucijama, iako ne vjeruje da će tužilaštva i sudovi krenuti u obračun sa kriminalom i kriminalcima.

-I ovaj slučaj će, kao i mnogi slučajevi očitog kriminala i korupcije u RS, ostati netaknuti zbog korumpiranosti tužilaštava i sudova- ističe Džajić.

On navodi da su gradonačelnik Banjaluke Dragomir Davidović i njegova desna ruka za raznorazne mahinacije Budimir Balaban odgovorni za milionske štete nanesene budžetu grada zbog preusmjeravanja para iz gradske kase za finansiranje privatnih projekata svojim poslovnim i stranačkim prijateljima. O tome nadležne institucije ćute, valjda zbog uvjerenja da se u prijateljske, rodbinske i kumovske veze ne treba miješati. Pogoto kada se zna ko je glavni kum.

(zurnal.info)

Izvršna vlast Kantona Sarajevo prevazišla je sebe u drskoj rastrošnosti! Prema najnovijem izvještaju Ureda za reviziju institucija FBiH ministri su milione pojeli i popili, za naše pare školovali su se saradnici, donirani su saudijski milioneri i asfaltirani šumski putevi

Sudeći po upozorenjima javnih revizora, nije najveći problem što je Kanton Sarajevo prošle godine potrošio naših 681 milion maraka. Više zabrinjavaju nalazi o načinu na koji je novac trošen. Revizori kažu da izvještaj Budžeta Kantona Sarajevo za 2009. godinu ne prikazuje istinito i realno stanje imovine i obaveza jer je čak 18 miliona KM uknjiženo mimo knjigovodstvenih pravila!

Više od trećine prošlogodišnjeg budžeta Kantona Sarajevo ( 246,9 miliona maraka) potrošeno je na plaće i naknade uposlenicima. Osim toga su, na sastancima, prijemima i koktelima ministri i službenici pojeli i popili dodatnih pola miliona maraka! Većina računa za reprezentaciju pravdana je iz institucija u nadležnosti Ministarstva kulture i sporta. Iz revizorskog izvještaja moglo bi se naslutiti da je „biznis kartice“ za plaćanje reprezentacije koristio ko je stigao. Pa ipak, nije to ništa za naše prilike ako se uporedi s nevjerovatnom sumom potrošenom samo za honorare i usluge po osnovu ugovora o djelu.

Čak 5,3 miliona maraka završilo je u džepovima „eksperata“ za koje javni revizori nemaju jasan uvid da li je riječ i o uposlenicima u Kantonu, odnosno da li su im posebno plaćani i radni zadaci iz opisa radnog mjesta. Najviše je honorara podijeljeno iz institucija u nadležnosti Ministarstva obrazovanja i nauke, Ministarstva saobraćaja, Ministarstva prostornog uređenja, Ministarstva za boračka pitanja, Uprave za civilnu zaštitu, Kantonalnog tužilaštva, Općinskog suda, Sarajevske filharmonije i Spomenika prirode Vrelo Bosne.

MINISTAR BUDŽETSKIM NOVCEM ŠKOLOVAO SARADNIKE

Kanton Sarajevo od 2007. godine ima svoj Ured u Briselu u kojem je za predstavljanje Kantona imenovan Dino Elezović. Zanimljivo je da ugovor Elezoviću u junu 2009. godine produžava Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša. Ugovor je trebao da važi do kraja decembra i za tih šest mjeseci je kantonalnom predstavniku u Briselu određena plata od 24.000 KM. Elezović, međutim, što je bio obavezan po ugovoru, resornom ministarstvu nikada nije poslao dva tromjesečna izvještaja o svom radu koji bi opravdao budžetski trošak za njegov angažman.

U istom su ministarstvu „počastili“ prošle godine i svoje članove u Koordinacionom odboru za provođenje kantonalnog plana zaštite okoliša. Mimo planiranog Budžeta su naknade članovima Odbora uvećane s prijašnjih 900, na 2000 KM!

Iako su javni revizori godinu prije upozorili kantonalne vlasti na nezakonito finansiranje institucija kojima Kanton nije osnivač, ponovo je 1,1 milion maraka iz budžeta završilo na računu Akademije nauka i umjetnosti BiH. Neopravdano je 245.000 maraka doznačeno i sarajevskoj privatnoj osnovnoj školi All Walidein Gazzaz, čiju je gradnju finansirao poznati saudijski biznismen Hussein Bakry Gazzaz.

Nije, doduše, bilo konkretnih zamjerki na trošenje 65 miliona maraka doznačenih fakultetima Univerziteta Sarajevo. Međutim, upozorili su revizori, za taj novac kao ni preostalih 56 miliona koje fakulteti zarade samofinansiranjem, nemoguće je uopće utvrditi gdje je završilo jer fakulteti još uvijek nisu uključeni u trezorski sistem poslovanja?!

Samo za sufinansiranje magistarskih radova i doktorskih disertacija Ministarstvo obrazovanja i nauke izdvojilo je prošle godine 700.000 maraka. Međutim, nema dokaza o krajnjoj namjeni uplaćenog novca niti kriterijima po kojima je novac dijeljen. U pojedinim su ministarstvima dijelili i sami sebi pa je tako uposlenik Ministarstva za pitanje boraca, samo na osnovu odluke ministra dobio 6.000 maraka za postdiplomski studij. Još dva uposlenika su za doškolovavanje dobili 3.500, odnosno 2.500 KM.

U Uredu za reviziju institucija FBiH upozorili su da nema validne dokumentacije ni za brojne izdašne grantove isplaćene iz budžeta pojedinih ministarstava. Sarajevska regionalna razvojna agencija SERDA nikada nije dostavila izvještaj o utrošku 275.000 maraka niti u dokumentaciji dostavljenoj javnim revizorima postoji trag o načinu na koji je potrošeno 625.000 KM dodjeljenih Fondu za stipendiranje djece poginulih boravca, IKRE.

DIREKCIJA ZA PUTEVE ASFALTIRALA ŠUMU

Nisu revizorima podastrti ni dokazi o krajnjim korisnicima 13,7 miliona isplaćenih za pomoć KJKP Gras. Iz ovog javnog preduzeća poslali su kopije raznih specifikacija po kojima revizori nisu mogli utvrditi da je novac trošen onako kako je trebalo. Još je zanimljiviji slučaj sa sarajevskim Toplanama. Njima je za pokriće poslovnih gubitaka prošle godine isplaćeno 11, 9 miliona maraka. Međutim, novac im je najprije uplaćen pa je naknadno dostavljena dokumentacija iz Toplana i Vlade KS o potrebi da se pomogne ovom preduzeću?!

Najviše izdataka za tekuće održavanje prošle je godine iskazala Direkcija za puteve KS. Više od 7 miliona maraka. Međutim, našlo se tu i dosta poslova plaćenih a da nema validne dokumentacije. Poput asfaltiranja šumskog, kamionskog puta na Ivan planini, posla vrijednog skoro 100.000 maraka. Revizori su utvrdili da je riječ o poslu koji je Direkcija sa preduzećem Sarajevo šume sklopila još 2008. godine a da je ugovor Direkcije i Sarajevo šuma sklopljen naknadno, tek u januaru 2009. godine.

U izvještaju o Budžetu Kantona Sarajevo objavljenom iz Ureda za reviziju institucija FBiH tek početkom novembra, na desetine je zamjerki na nezakonito knjiženje troškova ali i na nedostajuću dokumentaciju o procedurama za dodjelu i krajnjim korisnicima. Jednako kao i za krupnije izdatke revizori upozoravaju i na desetine „sitnijih“ poslova za koje nema pokrića. Primjera radi, Crveni križ je u ljeto prošle godine čistio korito rijeka Bosne i Miljacke i za te su namjene potrošli 33.000 maraka. Nikada, međutim, nisu dostavili izvještaj koji bi potvrdio da je zaista toliko koštala samo hrana za pripadnike Oružanih snaga koji su bili angažirani u akciji čišćenja. Revizorima nikada nije dostavljana ni dokumentacija kako je zapravo potrošeno 70.000 maraka koje je Zavod za javno zdravstvo isplatio firmi Sanitacija d.o.o. za preventivnu deratizaciju.

 

(zurnal.info)

 

Predsjednik Demokratske partije Dragan Čavić, čija stranka nije bila članica predizborne opozicione koalicije, tvrdi da su maske konačno pale, a da je SDS prethodnih mjeseci fingirao da je opozicija

Opozicija u Republici Srpskoj (RS) razbijena je još prije oktobarskih izbora, a glavna rola u toj priči pripala je lideru najveće opozicione stranke Mladenu Bosiću.kon što su Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Srpska demokratska stranka (SDS) prije nekoliko dana utvrdili političku platformu zajedničkog djelovanja u zajedničkim institucijama Bosne i Hercegovine, postalo je jasno zbog čega je Bosić prije izbora odbio insistiranje tadašnjih koalicionih partnera iz Partije demokratskog progresa (PDP) i Srpske radikalne stranke RS (SRS RS) da se u sporazum o partnerstvu unese i odredba prema kojoj će ove stranke, bez obzira na izborene rezultate, ostati u koaliciji i nakon izbora.

FOTELJU ZA OBRAZ

Predsjednik Demokratske partije (DP) Dragan Čavić, čija stranka nije bila članica predizborne opozicione koalicije, tvrdi da su maske konačno pale, a da je SDS prethodnih mjeseci fingirao da je opozicija.

-Prije izbora sam tvrdio i znao da su Dodik i Bosić postigli tajni dogovor oko postizborne koalicije. Zbog tog dogovora Bosić nije pristao na moj predlog da se opozicione stranke u koalicionom sporazumu eksplicitno izjasne da posle izbora neće praviti koalicione i partnerske odnose sa SNSD-om, bez obzira na izborni rezultat - kazao je Čavić za Žurnal.

Nagla promjena u dugogodišnjim odnosima SNSD-a i SDS, koji su arhetip prirodnih političkih neprijatelja i prestrojavanje na kolosjek zajedništva, u potpunosti je promjenila odnos snaga na političkoj sceni RS. Tim više što se radi o najvećoj opozicionoj partiji, koja ulazi u političko savezništvo sa najvećom vladajućom strankom.

-To je napravilo opštu pometnju na političkoj sceni RS, sa najgorim i najcrnjim efektima po opozicione stranke. Imam osjećaj da je zavladao strah u redovima mnogih stranaka, posebno kod nekih ljudi u opozicionim strankama, od tog partnerstva između SDS i SNSD. Ljudi se jednostavno boje biti u opoziciji u takvim odnosima unutar RS - smatra Čavić.

On takođe tvrdi da će SDS i SNSD ući u koaliciju, ne samo na državnom nivou, već da će zajedno formirati vlast i u RS.

-Demokatska partija neće biti dio vladajuće strukture, nego će biti opozicija režimu, bez obzira ko ga čini. Svaka stranka koja uđe u savez sa SNSD-om postaje sastavnio dio režima, i to gori dio režima, jer su do juče kritikovali režim, a danas su sa režimom napravili dogovor samo zato da bi dobili nekoliko fotelja ili udomili nekoliko svojih kadrova - konstatuje predsjednik DP-a.

ĐERIĆ (NE) IDE

Smatra se kako će u opoziciji ostati i Ivanićev PDP, mada ne treba isključiti mogućnost da jedan dio nezadovoljnih u toj partiji ponudi usluge SNSD-u.

-Može se desiti da Milorad Dodik uputi sledeću poruku PDP-u: ta stranka može biti partner SNSD-u pod uslovom da na njenom čelu nije Mladen Ivanić. Onda će nastati veselje. Moguće je da je SNSD nekim ljudima iz PDP-a, gladnim i žednim vlasti, obećao određene pozicije ako u stranci izazovu turbulencije, što bi bio korak dalje u rasturanju preostale opozicije u RS Opozicija je vrlo vješto razbijena, a za ljude iz SDS-a, kada shvate da su prevareni, biće kasno - smatra Čavić.

Izvor “Žurnala” iz SDS-a tvrdi da u toj stranci ima mnogo onih koji se protive partnerstvu sa SNSD-om, ali da je sada ostalo malo prostora za manevrisanje.

“Dodik i Bosić vješto su postavili klopku SDS-u. Stranka je stavljena u zalog za navodno svesrpsko jedinstvo, od kojeg će jedinu korist imati Dodik, koji će učiniti sve da on i njegovi bliski saradnici budu amnestirani od teških kriminalnih djela i bjesomučnog trošenje narodnih para- kazao je ovaj izvor.

Prema njegovim riječima, koaliranje sa SNSD-om u konačnici će skupo koštati SDS.

“Moguće je dalje osipanje stranke i odlazak onih funkcionera čiji želudac ne može svariti koaliciju sa Dodikom. S druge strane, šansa SDS u budućnosti bila je jedino u opozicionom djelovanju. Kao partneri SNSD-a biće potpuno u sjeni, a sve poene navodnog svesrpskog saborovanja pokupiće Dodik”, naglasio je isti izvor.

Dobra stvar u cijeloj postizbornoj priči u Republici Srpskoj je ta što će sve maske pasti, a to opoziciji daje šansu da počne djelovati na zdravijim osnovama. Nema sumnje da će biti novih preplivavanja ljudi iz opocije u SNSD, prije svega iz Ivanićeve PDP, koja je na oktobarskim izborima polučila loš izborni rezultat. Nevjerne tome u toj stranci sada zamjeraju Ivaniću što je u martu 2009. godine odlučio da izađe iz vladajuće koalicije i pređe u opoziciju. Već tada su neki od kadrova PDP-a, poput aktulenih direktora Fonda PIO RS Zorana Mastila i Fonda za zapošljavanje Boška Tomića, okrenuli leđa Ivaniću i potražili knjižice SNSD-a da bi zadržali direktorske funkcije. Poslednjih dana špekuliše da će PDP napustiti Zoran Đerić, jedan od najviših funkcionera ove stranke, kako bi “vratio dugove” braći Čolović sa Sokoca, esenesdeovcima koji su finansirali njegovu predizbornu kampanju. Izvor iz vrha PDP-a, međutim, tvrdi da od Đerićevog odlaska iz stranke neće biti ništa i da takve informacije plasiraju oni koji žele da izazovu potrese stranci i dalje oslabe opoziciju.

(zurnal.info)

 

Nakon što smo objavili tekst o korupciji i nepotizmu na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, redakciji Žurnala pristigle su brojne reakcije. Dekanat i dalje šuti na navode da su se pretvorili u vrlo profitabilnu visokoškolsku instituciju koja za milionske zarade preko studentskih džepova nikome ne polaže račune. Zato je, međutim, profesor Mehmed Jahić svojom gestom prema autorici teksta, kazao o sebi ali o ovoj instituciji, i više nego treba

Nakon objavljenog teksta o Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, na redakcijski e-mail Žurnala, između ostalog, stiglo je i pismo studenata koje potvrđuje naše pisanje o bahatom odnosu uprave fakulteta prema studentima koji se usude pobuniti što su njihovi džepovi postali glavni izvor milionske zarade fakulteta.

Riječ je o pismenoj korespodenciji studenata i dekana Ekonomskog fakulteta Veljka Trivuna, bolje rečeno njihovom pokušaju da sa dekanom razgovaraju o promjenama pravila studiranja i upisa u novoj 2010/11 školskoj godini.

"Mi Vas molimo i od Vas , kao i od odgovorne uprave očekujemo da ćete pozitivno odgovoriti na naš zahtjev i održati sastanak s nama u toku ove sedmice. Želimo da kroz partnerski i mentorski odnos (studenti-profesori) ostvarimo komunikaciju i smirimo strasti te dobijemo precizne odgovore i neka moguća rješenja za probleme s kojima se susrećemo", napisali su između ostalog studenti dekanu Trivunu 30. oktobra.

Na ovaj zahtjev dekan Trivun studentima piše: "Mogu vam slobodno reći da neću podleći Vašim kontinuiranim pritiscima i prijetnjama i zato upoznajem sve nastavnike oko Vaših zahtjeva..."

Nadalje dekan studentima sugerira "da se radi zaštite svojih prava obrate resornom ministru". "Što se mene tiče, završili smo svaki oblik komunikacije" poručuje dekan VeljkoTrivun svojim studentima.

IDITE U KISELJAK

Posljednji pasus u dekanovom pismu potvrđuje priču članova Vijeća studenata Ekonomskog fakulteta da svaki Trivunov odgovor završava ultimatumom. Tako i u ovom pismu Trivun sudentima na kraju pisma poručuje:

"Ako niste zadovoljni našom institucijom, iskreno vam sugerišem da se odmah prepišete na vrlo renomirane institucije u bližem okruženju, u Kiseljaku, Travniku, Istočnom Sarajevu". Dakle, poruka je jasna. Postoje dvije opcije: ili ništa ne pitaj, ili idi s fakulteta! Ne čudi onda što studenti tek na internetskim portalima i to anonimno progovaraju o svojim problemima. Dekanu je ionako svejedno šta pišu novinari, bar ako je suditi po dosadašnjim reakcijama. Studenti Ekonomskog fakulteta su još dobro prošli jer na Žurnalov zvaničan pismeni zahtjev za razgovor nikada nije stigao službeni odgovor. Na skoro pa ponizno insistiranje novinarke da se sastane s dekanom, stizali su odgovori ili da je dekan bio zauzet poslom, ili da je na putu...

Kada je kolega pokušao fotografisati unutrašnjost zgrade fakulteta, na ulazu ga je sačekala svita uposlenika. Otišao je i do dekana da pita može li fotografisati, da bi mu ovaj tek rekao: "Tako bi ti došao i mojoj kući da slikaš! Nije se dekan Trivun obazirao mnogo na opasku kako je fakultet javna institucije te da nije dekanovo privatno vlasništvo. Poslao je kolega naknadno i službeni zahtjev za dozvolu za fotografiranje. Ona službenica za odnose s medijima, što smo je danima zvali zbog obećanog razgovora s dekanom, saopćila je kako je novinarka Žurnala imala "veoma lošu komunikaciju" s fakultetom i na službeni zahtjev za fotografisanje nikada nije odgovorila.

ŠTA JE S REVIZORSKIM IZVJEŠTAJEM

Jedan od naših čitatelja nas podsjeća na revizorski izvještaj o finansijskom poslovanju Ekonomskog fakulteta u Sarajevu (posljednji ikada urađen) za 2004. godinu. Podsjetimo, revizori su tada utvrdili netransparentno trošenje milionskih iznosa koje fakultet zarađuje samofinansiranjem. Od 8, 2 miliona maraka, samo 1, 9 miliona fakultet je dobio iz kantonalnog budžeta. Sav preostali novac fakultet je zaradio od studenata.

Revizori su još tada upozorili upravu fakulteta na praksu da dodatni rad profesorima moraju plaćati kao prekovremeni rad a ne da im za taj posao isplaćuju visoke honorare. Upozorili su federalni revizori i na neuobičajenu praksu za javnu instituciju da neutrošeni novac deponuju u komercijalnim bankama i zarađuju na kamatama.

Taj je novac, podsjetimo, podijeljen uposlenicima u vidu beskamatnih kredita za stanove. Upozoreno je u revizorskom izvještaju i na enormno trošenje na službena putovanja, reprezentaciju...

Niko, naravno, nikada nije odgovarao za to a riječ je o milionskim iznosima na računu fakulteta. Zašto bi se onda sekirao profesor Mehmed Jahić zbog "prozivki" studenata o sumnjivim razlozima male prolaznosti na njegovom predmetu Finansijsko računovodstvo. Nije se nasekirao ni zbog pjesme koju su studenti o njemu napisali i postavili na Youtube a čiji refren kaže: Hoću da imam para kao Mehmed Jahić...

TRANSPARENTNI JAHIĆI

U tekstu o Ekonomskom fakultetu postavljeno je i pitanje da li je isključivo stručnost bila kriterij po kojem su se među nastavnim osobljem našla čak tri Jahića. Umjesto odgovora profesor Jahić je nakon objavljenog teksta telefonirao autorici i srdačno joj zahvalio?!

"Baš vam hvala za onaj naslov, neka se zna koliko nas Jahića ima po fakultetima, koliko smo pametni i obrazovani".

"Pa dobro, možda smo se malo poigrali s naslovom ali da li su vaše riječi krivo interpretirane, izvučene iz konteksta, zloupotrijebljene...", pitam profesora.

Nakon ironične zahvalnice, iako očekivana, nije uslijedila kritika.

"Ne, naprotiv! Vrlo korektno ste sve prenijeli. Samo ste trebali napisati i da sam vas ja jedini primio da razgovaramo", kaže profesor Jahić.

"Hajte, molim vas. Pa još trebamo da hvalimo nekog što razgovara s nama. Zar ne bi fakulteti, odnosno profesori trebali biti još transparentniji", pitam profesora Jahića.

"Ja sam uvijek bio transparentan, ja sam ponosan što nas Jahića ima toliko po fakultetima. Prvi Jahić koji se bude ženio daću mu vaš broj telefona".

"Šta želite da kažete", pitam jer nisam sigurna da sam uopće dobro čula.

"Pa, neka nas ima i više. A ko zna možda i vi budete kakva asistentica".

Donekle prihvatim šalu i kažem profesoru kako je to nemoguće, jer nemam veze s ekonomijom.

"Pa, možete biti asistentica na Fakultetu političkih nauka".

"Valja platiti 10.000 KM postdiplomski studij, profesore", pokušavam završiti razgovor i dalje oprezna jer čekam kritiku.

"Pa, Jahići su toliko bogati da bi vas oni mogli i školovati".

"Nema potrebe za tim", kažem profesoru uz molbu da okončamo razgovor jer pričam na mobitel i vozim.

Ako ništa sad bar vjerujem profesoru da se dobro osjeća kao Jahić.

(zurnal.info)

Najbolje svjedočanstvo pljačke je katastrofalno poslovanje „Agrokrajine“: prije privatizacije, 2005. godine, ova firma je imala pedesetak radnika i ostvarili su preko 100 hiljada maraka dobitka, sada imaju deset radnika i gubitak od milion maraka

Milorad Dodik je odmah po drugom dolasku na vlast, marta 2006. godine, poništio prodaju izdavačke kuće „Glas“ i preprodao je Željku Kopanji, odnosno konzorcijumu koji je on oformio, a čiji je jedan od nosilaca bio i Slobodan Stanković. Uz „Glas“, Kopanja je dobio i prodajnu mrežu, te je tako, suprotno zakonima, ostvario monopol u ovom segmentu. Međutim, nije mu to bio cilj, već da se kupovinom „Glasa“ dokopa zemljišta, koje je pripadalo ovoj firmi, na kojem je Dodikov medijski tajkun namjeravao da zajedno sa Stankovićem izgradi poslovno-stambene objekte. Kriza je učinila svoje, Kopanja ne zida, Dodik se razišao sa njim, jer nema više para da plaća Kopanjine propale firme, (a uz to mu i ne trebaju više usluge ovog mešetara); redakcija „Glasa Srpske“ pridružena je redakciji „Nezavisnih novina“...

MAFIJAŠKA SRPSKA

Zašto je ovo bitno? Zato što je to bila jedina poništena privatizacija, jer je ona koja joj je prethodila oglašena kriminalnom. Nakon što je „Glas“ prepustio na nemilost svom „ljubimcu“, Dodik je osnovao Komisiju za hartije od vrijednosti, sa ciljem, kako je tada tvrdio, vraćnja privatizacije u zakonske okvire i progon mešetara, koji su kupili desetine firmi. Komisija je potrošila milione, mahom neuspješno progoneći Mladena Ivanića zbog privatizacije „Kristal“ banke; progoni su pali u vodu, a Komisija je prije par nedelja, kroz usta svog čelnika, zatražila da bude ukinuta?! Potpun i promašaj! Na sve to, Dodik je lakonski izjavio da je Vlada RS učinila sve i optužio tužilaštva i sudove da su krivi za krah rada Komisije. Tu je tačka i to je znak da niko ništa neće uraditi da bi se privatizacvijsko pljačkanje bar u nekoj mjeri sankcionisalo, odnosno neće odgovarati niko od kriminalaca koji su počinili strašna nedjela, opljačkali milione i uništili živote hiljada i hiljada radnika i njihovih porodica, ostavljajući ih na ulici i bez sredstava za život. Koga briga?! Bitni su bili politički poeni u kampanjama, a Dodikova priča o grešnim sudovima i tužilaštvima je licemjerstvo, jer ih on i njegov režim u potpunosti kontrolišu. Republika Srpska je mafijaška tvorevina, tu dileme nema i takva će biti, kako stvari stoje, još decenijama. Ali, tražili ste, gledajte. Potvrđuje to i oslobađajuća presuda Vrhovnog suda RS ubici Rajku Saviću, koji je strijeljao Branislava Garića, a najteža sankcija mu je oduzimanje pištolja na šest mjeseci.

PORODIČNI POSAO

Čemu, onda, da se nadaju svi izvarani i opljačkani nakon ovog besramnog čina? Ničemu. Obijanje pragova entitetskih institucija u potrazi za pravdom je Sizifov posao i dobro dođe za „ubijanje“ vremena u opštoj besposlici i nemanju pametnijeg posla. Primjer koji slijedi pokazuje u kolikoj mjeri je sve korumpirano i kriminalizovano, jer niko ništa iz vlasti neće i ne želi da preduzme, člak i kada su situacije potpuno čiste i kada se zna da je riječ o notornmim kriminalcima. Slučaj privatizacije „Agrokrajine“ i svega onoga što se dešavalo pet godina nakon toga, ukazuje da je Dodikov potez o poništenju privatizacije „Glasa“ i njegovog poklanjanja Kopanji bio, u stvari, nasilnički akt, a formiranje Komisije tek poza, koja bi takvo i slična nasilnička djela trebalo da opravda. Što se i desilo.

„Agrokrajina“ je privatizovana 2005. godine, a od tada do danas je to nekada uspješno preduzeće postalo ruina, a oni koji su ga kupili bogataši. Naravno, radnici su na ulici, imovina se krčmi, a niko od entitetskih funkcionera i ne pomišlja da reaguje i spriječi brutalnu otimačinu. „Agrokrajinu“ je kupio Radivoje Karalić, pater familias, čiji su članovi ili u zatvoru ili na sudovima. Njegova supruga Mirjana izdržava višegodišnju kaznu zbog malverzacija sa firmom „Da Gor“ i višemilionske utaje poreza, u koje su bili uključeni i sinovi Danijel i Goran. Dok supruga guli robiju, Radivoje, sa ostatkom familije, guli „Agrokrajinu“, izvlačeći iz nje milionske dobitke, iako je vlasnik svega 20 posto kapitala, koje je kupio za bagatelu starom deviznom štednjiom. Saučesnici u ovim nečasnim radnjama su mu, osim sina Danijela, i rođaci Zrnići, koji su svi, odreda, članovi uprave, iako to po zakonu ne mogu biti. Šema pljačke je standardizovana i javnosti predstavljena en puta, ali nikom ništa, jer odgovornima u Komisiji za hartije od vrijednosti i Investiciono-razvojnoj banci RS, na pamet ne pada da prekinu lanac pljačke, premda postoje svi relevantni dokumenti, koji bi Radivoja trebalo da pošalju ženi.

SILA BOGA NE MOLI

Kriminalna firma „Da Gor“ preimenovana je u „Duvan promet“. Njen stopostotni vlasnik je Nada Zrnić, sestra zatvorene Mirjane Karalić, majka Bojana Zrnića, člana UO „Agrokrajine“, supruga Žarka Zrnića, akcionara ove firme, i svastika Radivoja Karalića, vlasnika 20 posto akcija i direktora preduzeća, koji je na to mjesto imenovan falsifikovanjem dokumenata. Kada su se stvari ovako lijepo poredale, lako je doći do milionske zarade. „Agrokrajina“ izdaje svoje poslovne prostore „Duvanu“ po bagatelnim cijenama, a oni im liferuju robu po višestruko naduvanim cijenama i od njih stvaraju svoje dužnike. Uz to, „Duvan“ podiže milionske kredite kod banaka (dva miliona maraka samo u jednom slučaju), a pod hipoteku stavlja nekretnine „Agrokrajine“. Krediti se ne vraćaju, a „Agrokrajina“ će platiti stečajem. Nakon toga će se pojaviti Karalići sa novcem izvučenim preko „Duvana“, a od onih kredita, za bagatelu otkupiti stopostotno vlasništvo u „Agrokrajini“. Tako će se dokopati i firme i miliona, a da nisu ni marke uložili. Karalići novac izvlače i preko kreditiranja samih sebe, tako što uzimaju stotine hiljada maraka iz blagajne, kojima se gubi svaki trag. Novac se vodi kao beskamatni kredit, a nikada se ne vraća, niti postoje osiguranja za njegov povratak. A i zašto bi, kada je sve njihovo, kako smatraju.

Najbolje svjedočanstvo pljačke je katastrofalno poslovanje „Agrokrajine“ u ovih pet godina. Prije privatizacije, 2005. godine, ova firma je poslovala sa preko 100 hiljada maraka dobitka i imala pedesetak radnika, da bi krajem prošle godine bila u gubitku od milion maraka (što se zna) i upošljavala desetak radnika. Uz to, svi potezi Karalićeve uprave su nezakoniti, a Skupštine akcionara se održavaju jednom u dvije - tri godine. I tada se siluje zakon, jer Karalići i Zrnići zakon i ne poznaju, niti im treba, jer su oni zakon. Iz firme su izbačeni svi - od privatizacionih fondova do malih akcionara, premda imaju više vlasništva u „Agrokrajini“ od Karalića. Ali, sila Boga ne moli. Komisija za reviziju privatizacije nije našla za shodno da zatraži njeno poništenje u ovom slučaju; Komisija za hartije od vrijednosti upoznata je sa svim ovim malverzacijama, ali nije ništa preduzela, a zainteresovane da se kriminalu stane u kraj uputila je na Sud. Isti onaj za koji Dodik zna da neće ništa učiniti.

(zurnal.info)

Jedan neuračunljivi ubica, obavezno dobrostojeći, jedan korumpirani tužilac, jedan vještak bez trunke morala i trulo pravosuđe, dovoljni su da građani budu upozoreni kako nije pametno stati na put lokalnim moćnicima

Vrhovni sud Republike Srpske u petak je potvrdio presudu dobojskog Okružnog suda kojom je Rajko Savić, ubica potpredsjednika Srpske demokratske stranke (SDS) Branislava Garića, oslobođen krivice, jer je “ubistvo počinio u neuračunljivom stanju”.

“Sudsko vijeće Vrhovnog suda odbacilo je žalbu tužilaštva i potvrdilo je prvostepenu presudu Okružnog suda u Doboju. Presuda je konačna i nijedna strana u postupku na ovu odluku nema pravo žalbe”, izjavila je portparolka Vrhovnog suda RS Jelena Despotović. Svaki normalan čovjek duboko je ponižen i posrmaljen zbog ovakve sudske odluke. Uz to, od ovakve skandalozne odluke Vrhovnog suda ledi se krv u žilama, jer je poruka najviše entitetske sudske instance lako čitljiva- u Republici Srpskoj možete nekažnjeno ubijati ako imate milione i veze u vlasti i medijima, koji će vam omogućiti da prljavim parama kupite slobodu.

UBISTVO BEZ RAČUNA

Dobojski preduzetnik i milioner Rajko Savić je 26. aprila prošle godine usmrtio Branislava Garića, potpredsjednika SDS-a i predsjednika SO Doboj, ispalivši mu pet hitaca u grudi u njegovoj kancelariji u prostorijama stranke. Dobojski Okružni sud je 4. marta ove godine Savića oslobodio krivice, tvrdeći da je u trenutku ubistva bio neuračunjiv. Sud je Savića oslobodio i svih sudskih trškova, a pištolj, kojim je počinio ubistvo, oduzet mu je na šest mjeseci. Kako je famoznih šest mjeseci isteklo, Savić, čija je neuračunjivost, po svemu sudeći, vremenski temprirana, sada ponovo ima svoj pištolj i može krenuti u nove krvave pohode, siguran da neće završiti u zatvoru. Slučaj Savić još je jedna od potvrda da ovdašnji sistem počiva na mračnim i neraskidivim vezama novca, moći i vlasti. Notorno je da je Savić oslobođen zahvaljujući milionima koje posjeduje, ali i odličnim vezama sa vlastima i pravosudnim organima. Očito je i da je na dan ubistva uveliko računao sa tim, jer je u Garićevu kancelariju došao naoružan, istresao šanžer u njega, a onda pobjegao u Sarajevo gdje se predao policiji. Usput je iz svog BMW-a, navodno neuračunljivi Savić, telefonom pozvao brata i ispričao mu je da je likvidirao Garića, te ga obavjestio da će se predati u Sarajevu kako bi izbjegao moguću osvetu. Previše racionalnih poteza za neuračunjivu osobu.

KO JE RAJKO SAVIĆ?

Rajko Savić prije rata je bio magacioner, a 1996. godine njegov mecena postaje dobojski mračnjak i jedan od tadašnjih prvaka SDS-a Milan Ninković, koji Savićevoj firmi „Građ promet“ daje ekskluzivno pravo na gotovo sve građevinske poslove u Doboju. Savić preko noći dolazi do mnogo novca, a godinama postaje sve bogatiji i moćniji. Sve to vrijeme Savić finansira dobojski SDS, ali i SNSD, kao i druge manje partije, prateći uhodani hodogram tajkuna u ovoj zemlji. Savićeva firma gradila je po Doboju, ali i po opštinama u kojima je na vlasti bio SNSD. Da ironija bude još veća, Savić je Garića ubio u zgradi koju je izgradio za SDS. Zrno razdora između ubice i ubijenog pojavilo se kada Garić odbija da pristane na promjenu regulacionog plana, koja bi omogućila Saviću da dio zemljišta, na kojem je trebalo da gradi stambeno poslovni objekat Dragulji, prenamjeni i proda jednom velikom trgovačkom lancu za milionsku svotu. Savić je na taj način namjeravao da premosti finansijsku dubiozu u koju je upala njegova firma, ali je naišao na odbijanje Garića. Potom je odlučio da povuče obarač. To jeste bila njegova lična odluka, a sve što je uslijedilo, oslobađajuća presuda, prvo na dobojskom Okružnom sudu, a potom na Vrhovnom sudu RS, zajedničko je djelovanje vlasti, tužilaštva i suda. Uz svesrdno zalaganje režimskih medija da ubici daju alibi, tvrdnjama da je ubijeni Garić bio okorjeli kriminalac, a Savić žrtva političke urote.

KORUMPIRANI VJEŠTAK

Nekoliko mjeseci prije ubistva Garić je u nekoliko navrata obavijestio MUP RS, SIPU, OSU da mu se prijeti ubistvom, ali nijedna od ovih institucija nije preduzela ništa. Garić se krajem 2008. godine obraćao i Okružnom tužilaštvu u Doboju, tvrdeći da tužilac Goran Rubil radi za SNSD i prima naloge iz te stranke. Nikome u ovoj instituciji, kao ni u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu nije palo na pamet da provjeri ove navode, kao ni tvrdnje da je visoki funkcioner SNSD-a Vojkan Rađa tužiocu poklonio stan u svojoj bespravno izgrađenoj zgradi. Posle Garićevog ubistva, upravo tužilac Rubil dobija predmet protiv ubice Rajka Savića. Tokom procesa Rubil, slučajno ili ne, čini niz grešaka, koje dovode do oslobađajuće presude za Savića. On prvo angažuje vještaka Šefika Hedžića koji je ustvrdio da je Savić bio neuračunljiv, nakon čega Rubil traži mišljenje stručnjaka iz Psihijatrijske bolnice na Sokocu, koji tvrde da je ubica u trenutku ubistva bio uračunljiv. Umjesto da zatraži supervještačenje, Rubil sa dva potpuno suprotna nalaza ulazi u sudnicu. Odbrana je to iskoristila i uzela mišljenje od korumpiranog Alije Sutovića iz UKC Tuzla, protiv kojeg je federalna uprava policije podnijela krivičnu prijavu zbog falsifikovanja. Sutović je, naravno, potvrdio da je ubica bio neuračunljiv. Vrhunac Rubilovog licemjesrtva je netraženje da se Savić smjesti u specijalizovanu ustanovu na liječenje u slučaju da sud prihvati neuračunljivost. Iako je morao djelovati po službenoj dužnosti, sud propušta priliku da zatraži supervještačenje i donosi oslobađajuću presudu. Konačno, na samom kraju lanca korumpiranog pravosuđa je Vrhovni sud RS, koji potvrđuje oslobađajuću presudu za Savića, ali i činjenicu da živimo u društvu u kojem sve vrijednosti pravne države tonu u živo blato.

SDS: U RS je dozvoljeno nekažnjeno ubijati

Srpska demokratska stranka saopštila je u subotu da je zaprepašćena skandaloznom odlukom Vrhovnog suda RS da potvrdi oslobađajuću presudu Rajku Saviću: “Skandalozna oslobađajuća presuda ubici Branislava Garića sahranila je pravnu državu Republiku Srpsku. To je poruka svim građanima RS da se sklanjaju s puta moćnicima, jer je prljavim novcem moguće kupiti i slobodu za ubistvo s umišljajem i proći sa kaznom oduzimanja pištolja na šest mjeseci”. SDS je ocijenio da odluka Vrhovnog suda potvrđuje kako u RS “vlada sprega tajkuna i sistema, u kojoj je bez posljedica dozvoljeno nekažnjeno ubijati sve one koji se beskrupuloznim moćnicima i njihovom kriminalu nađu na putu”.

“Tako je i u ovom slučaju, uz pomoć medija pod vlašću tajkuna i uticajem određenih političkih krugova, prvo medijski linčovan potpredsednik SDS Branislav Garić, da bi potom od ubice pravili žrtvu kako bi oslobađajuća presuda bila što mirnije prihvaćena”, naglašava se u saopštenju.

(zurnal.info)

“Tuzlanski kanton zaslužuje komesara poput Nedima Mutapčića”, je jedina istinita rečenica koju je, za mandata, izgovorio ministar Omerbegović

Ma, ko kaže da su policajci glupi? Evo, tuzlanski komesar Nedim Mutapčić u stanju je pobiti čak i Isaaca Newtona i njegov zakon gravitacije.

Naime, pred pravosudnim organima Republike Srspke, u predmetu Milenko Lakić, Mutapčić je izjavio da je Lakićeva žrtva (policajac) hodala po plafonu. Pritisnut Mutapčićevim dokazima sud je oslobodio Lakića, kojeg su, nekoliko godina kasnije uhapsili pripadnici SIPA-e. Osumnjičen je da je član zločinačke organizacije Zijada Turkovića. Trenutno je u pritvoru, pa nije mogao vidjeti da je njegov spasilac, vještak opće prakse Nedim Mutapčić, ponovno imenovan za policijskog komesara MUP-a Tuzlanskog kantona.

-Tuzlanski kanton zaslužuje komesara poput Nedima Mutapčića - ustvrdio je jučer Sead Omerbegović, ministar.

I ovo je, možda, jedina istinita rečenica koju je, za mandata, izgovorio Omerbegović.

Dakle, kanton u kojem predsjednika Nezavisnog odbora za izbor policijskog komesara predlaže osuđenik Mirsad Kukić, zaslužuje komesara koji ima toliko hrabrosti da svjedoči u korist kriminalaca koje njegova policija prijavljuje. (Predmet: Sakić Senad Sendi; krivično djelo: pokušaj ubistva).

Samo kanton u kojem funkciju ministra unutrašnjih poslova obavlja optuženik Sead Omerbegović, zaslužuje da ima policijskog komesara koji se ne libi pocijepati krivičnu prijavu svojih inspektora. (Predmet: Đug; krivično djelo: neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga.)

Nijedan drugi kanton osim onog u kojem funkciju premijera obavlja optuženik Enes Mujić, ne zaslužuje da ima komesara koji uhapsi svoje inspektore zato što su nesmotreno zaplijenili 10 kilograma heroina. (Predmet: Fazlić i Janković; krivično djelo: zloupotreba položaja i ovlasti.)

Zar ijedan drugi kanton u kojem na čelu tužilaštva nije Šesenam Ćosić zaslužuje da na mjestu prvog čovjeka policije ima čovjeka koji je u stanju staviti u ladicu dokaze protiv najopasnijih narko-dilera? (Predmet: Emir Kodžaga; krivično djelo: međunarodna trgovina opojnih droga.)

Ima li pravo ijedan kanton, koji nema tužiteljicu Danicu Kovačević, da ima komesara koji u alkoholiziranom stanju može nekažnjeno slupati dva službena automobila?(Predmeti: Nedim Mutapčić 1 i Nedim Mutapčić 2; krivično djelo: ugrožavanje sigurnosti saobraćaja i oštećenje tuđe stvari.)

Kako ijedan drugi kanton, koji nema tužiteljicu poput Dijane Milić, može uopće razmišljati da na mjesto komesara dovede čovjeka koji je tako milostiv i koji svojim inspektorima oprašta to što omogućavaju ubicama da pobjegnu sa mjesta zločina? (Predmeti: Davor Blagojević i Mersed Hadžić Švicarac; krivična djela: ubistvo, ubistvo u pokušaju, izazivanje opće opasnosti, nanošenje lakih tjelesnih povreda, zloupotreba službenog položaja i ovlasti.)

Pošto Tuzlanski kanton ispunjava sve navedene uslove, Nezavisni odbor je odlučio da na mjesto komesara imenuje Nedima Mutapčića. Stoga, pješaci i vozači – oprez.

(zurnal.info)

Priče o korupciji na fakultetima do sada su zaobilazile Ekonomski fakultet u Sarajevu jer je dekan Veljko Trivun dosta uspješno "novinare držao podalje" a i studenti su držali jezik za zubima i tek anonimno, na internetskim forumima pričali o korupciji. Međutim, zbog nezajažljivih apetita uprave, i sve praznijih studentskih džepova, i to bi se moglo promijeniti. Studentima je dosta prakse da za engleski jezik, iako im je to redovan predmet, dodatno fakultetu plaćaju 600 maraka!

Na većem broju fakulteta sarajevskog Univerziteta već je ustaljena praksa da za ocjenu iz engleskog jezika studenti prilažu certifikate o završenom kursu u školi stranih jezika, i to u školi s kojom fakultet potpiše ugovor. Kada su se studenti Ekonomskog fakulteta u Sarajevu pobunili što uz školarinu, za redovni predmet na fakultetu naknadno moraju plaćati ispit u Interlingui, uprava fakulteta je uvela novu praksu. Angažirali su svog predavača engleskog jezika, Milicu Babić, asistenticu sa Katedre za marketing.

 

ZNANJE JE IMANJE

 Ispostavilo se, međutim, da je novom praksom studentski džep bio neznatno rasterećen, jer za svaki izlazak na ispit kod Babićke studenti moraju najprije uplatiti 90 KM. Samo što sad novac ne uplaćuju Interlingui nego na račun fakulteta. Kako za tri godine školovanja moraju položiti ukupno šest ispita, studente to košta 540 KM te još 60 maraka za certifikat. Sad pomnožite tu cifru sa oko 7.000, brojem studenata na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i prostom računicom jasno je da je fakultet samo na ispitu iz engleskog jezika inkasirao više od četiri miliona maraka.

Kada je u septembru 2008. godine, odmah nakon preuzimanja funkcije dekana, Veljko Trivun obznanio pronevjeru oko 150.000 maraka u finansijskoj službi njihovog fakulteta spekuliralo se i kako je bombastičnim otkrićem želio skrenuti pažnju javnosti sa mnogo krupnijih problema na fakultetu. Prije svega, od priče o korupciji u obrazovanju o čemu su u to vrijeme brujali svi domaći mediji. Bilo je potrebno preusmjeriti pažnju medija daleko od priče o novcu koji Ekonomski fakultet zarađuje na studentima a posebno od pitanja u čijim džepovima taj novac završava. Odakle novac kojim su kreditirani profesori? Otkud izdašni honorari kojima se nagrađuju i profesori koje studenti sretnu jednom godišnje, samo kada im potpisuju ocjenu?

Navodno se od "drveta tada nije vidjela šuma", na koju je svojevremeno upozoravao i rahmetli profesor Meho Bašić. Kada je odlučio progovoriti o korupciji pa čak i spomenuti neke od svojih kolega, uprava se sjetila primjetiti da je profesor Bašić znao ponekad izostati sa predavanja. Bilo je to obrazloženje za njegov otkaz i za krajnje sramotan odnos koji će kasnije dekan Trivun imati prema dugogodišnjem profesoru. Bašića je na vratima fakulteta čak čekala i pismena naredba o zabrani ulaska u zgradu. Za njegovu priču o korupciji, iz dekanata nikada nije ponuđen kontraargument. Otkazom profesoru koji ne dolazi na nastavu, dekan Trivun je navodno želio kazati kako će njegovim dolaskom za dekana, sada sve biti u savršenom skladu. Reakcija na utaju 150.000 maraka je trebala također odaslati istu poruku. Nije, međutim, Trivun nikada praktično dokazao i da želi na čistac izvesti nekoliko prethodnih velikih priča.

Ensar Šehić i danas predaje na Katedri za kvantitativnu ekonomiju, uprkos tome što je na legalnost njegovog izbora javno stavljen upitnik. Jedan od kandidata na tom konkursu od prije četiri godine bio je i Adem Abdić, jedan od najboljih studenata koje je Ekonomski fakultet ikada imao. Abdić je i ranije bio angažiran kao demonstrant na predmetu Kvantitativne metode u ekonomiji i menadžmentu. Međutim, ni to ali ni njegove "desetke" nisu tada zadovoljile vrlo čudne kriterije po kojima je za asistenta ipak angažiran Šehić, svršenik Prirodno-matematičkog fakulteta, s prosjekom ocjena na granici potrebnog za izbor u zvanje asistenta. Međutim, Ensar Šehić sin je profesora Dževada Šehića, koji je u vrijeme spornog izbora bio prodekan za nastavu. Podsjetimo samo da je otac Šehić bio svojevremeno "prozvan" i za stan koji je dobio od fakulteta nakon samo godinu dana angažmana.

 

PJESME O PROFESORU JAHIĆU

 "Što to sad ponovo ispitujete kad je sve bilo čisto. Sve je bilo čisto!", vrištao nam je u telefonsku slušalicu Šehić mlađi. Nije pristao na razgovor o temi koja je za njega očito završena priča. Uputio nas je na odjel za odnose s medijima, čija su nam vrata već bila zatvorena. Službenica za odnose s medijima već nam je bila saopćila da nam je "dekan negativno odgovorio" na molbu za razgovor.

Doduše, ništa manje neprijatan razgovor nije bio ni s Ademom Abdićem, koji je uprkos svemu danas angažiran kao asistent. Zanimalo nas je šta se ve događalo u međuvremenu? Nije li se Abdićevim kasnijim angažmanom, pa i angažmanom njegovog brata blizanca koji također radi na fakultetu, uprava nastojala iskupiti za "nepravdu" ali i za sva vremena okončati priču o privilegiranim profesorskim sinovima. Jer, po teoriji prozvanih, Ensar Šehić je završena priča i sličnih više nema. Navodno je samo slučajnost što u profesorskim kabinetima na Ekonomskom fakultetu sjede ljudi s istim prezimenima.

Supružnici Azra i Tarik Zaimović, te Snježana i Nenad Brkić, braća Velid i Adnan Efendić, rođaci Šabanovići, Bašići, Jahići...

Profesor Mehmed Jahić, međutim, kaže kako asistenticu Hatidžu koja nosi isto prezime kao i on uopće ne poznaje?!

Za još jednog Jahića na fakultetu, profesora Harisa Jahića kaže kako je riječ o "daljnjoj" rodbini . "Znate li vi koliko ima Jahića u Bosni. Znate li da je samo u Tuzli, po posljednjem popisu bilo 8.000 Jahića! Šta je onda čudno ako nas na Ekonomskom fakultetu ima troje", bilo je pojašnjenje profesora Jahića.

"Ne znam mnogo o tom Harisu Jahiću, kažem vam, jesmo rođaci ali tamo neko četvrto koljeno. Zaista nemam veze s njegovim angažmanom na našem fakultetu", kaže Jahić.

Istina je, međutim, malo drugačija od profesorove. Veoma se dobro poznaju a uz to obojica predaju na Katedri za računovodstvo i reviziju. Navodno je upravo uticaj Jahića na fakultetu, mlađem kolegi pomogao transfer sa Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu na Ekonomski fakultet. Haris Jahić se, navodno, ubrzo našao u središtu afere kada je otkriveno da su ispitna pitanja nekako završila u rukama odabranih studenata. Kako je od školske 2006/2007. godine otvoren odjel Ekonomskog fakulteta u Goraždu, Jahića je uprava poslala tamo da predaje. Vratio se nakon godinu dana i mada to nikada nije ozvaničeno, njegov je privremeni premještaj u Goražde zapravo bio kazna za "propust" s testovima.

Profesor Jahić kaže da na fakultetu uopće nema nepotizma te da je sasvim prirodan slijed da se dijete nekog profesora jednoga dana nađe u njegovom kabinetu. I ovaj profesor zastupa "teoriju o genetskim predispozicijama djece" koju od početka Žurnalovog istraživanja o korupciji i nepotizmu u obrazovanju slušamo od asistenata i njihovih roditelja. "Ako dijete živi s profesorima ekonomije i svaki dan sluša o čemu razgovaraju, velika je vjerovatnoća da zavoli matematiku", pojasnio nam je prof. Jahić. Na opasku da bi po toj teoriji dijete rudara trebalo da zavoli samo rudarski posao, profesor je autorici teksta skrenuo pažnju da je ta teorija već isuviše isključiva ???

Profesor Mehmed Jahić, čiju stručnost niko ne spori, zna da važi za "najstrožijeg" profesora na fakultetu te da je na njegovom predmetu Finansijsko računovodstvo najmanja prolaznost studenata. Teško je, međutim, precizirno utvrditi šta je razlog. Visoki kriteriji profesora ili pak razlozi o kojima studenti pjevaju u satiričnoj pjesmi o profesoru Jahiću, svima dostupnoj na Youtube ( refren: "Hoću da imam para kao Mehmed Jahić...")?

Dok smo razgovarali u njegovom kabinetu, kafu nam je donio simpatični Kiko iz fakultetske kantine. Vjerovatno bi ludost bila pitati profesora Jahića da li dobro poznaje i Kikinu dvojicu sinova, obojicu sada već diplomante Ekonomskog fakulteta. Ludost bi bila i Kiku pitati da li je kao što je bio srdačan s profesorom Jahićem, srdačan i s drugim profesorima te kako to da kolege iz studentskih klupa njegove sinove baš i nisu uvijek viđali na ispitima.

ČIME JE UCIJENJEN TRIVUN

Mada je navodna afera uspješno zataškana, i danas se kroje razne teorije o neuspjelom pokušaju jednog studenta da ucjeni profesora Trivuna. Mada bi takav slučaj u najmanju ruku trebao biti tretiran kao klasični kriminal a ne kao kakva studentska psina, bahati ucjenjivač je "sklonjen" s Ekonomskog fakulteta a svaki razgovor o slučaju je prestao. Navodno je, tek tada kolege ali i Trivunove studente počelo zanimati, a čime je to zapravo student pokušao ucijeniti Trivuna?

STUDENTIMA JE BOLJE DA ŠUTE

Vijeće studenata, kaže njihov presjednik Ahmed Nurković s dekanom ima veoma lošu komunikaciju. Svaki pokušaj da razgovaraju o nekom problemu, Nurković kaže, završava dekanovim, već standardnim odgovorom za sve; "Kome se ne sviđa ovdje nek' ide studirati u Kiseljak!!!"

 

(zurnal.info)

Mikerević i Kondić su razvili savršen sistem legalnog otimanja para: napravili su zakon po kojem su firme u Republici Srpskoj dužne da urade godišnje revizorske izvještaje. Po firmi je to najmanje 4.000 KM, a revizije će raditi Mikerevićeva i Kondićeva firma

Interesna grupacija okupljena u Savezu računovođa i revizora Republike Srpske (RS), koristeći se godinama polugama vlasti, toliko je postala moćna da čak kreira i provodi zakon, koji joj omogućuju enormno bogaćenje. Glavni likovi ove gramzive družine su Dragan Mikerević, bivši premijer RS i Novak Kondić, nekadašnji entitetski ministar finansija, trenutno dekan Ekonomskog fakulteta u Banjaluci. Oni su ključne osobe u privatnoj asocijaciji - Savez računovođa i revizora RS, ali i u Savjetu za računovodstvo i reviziju RS, koji je formirala Vlada RS. Savjet propisuje propise za Savez računovođa i revizora, odnosno Mikerević i Kondić sami sebi pišu pravila i namještaju poslove, što je klasičan primjer sukoba interesa.

MRAČNA KOMORA REVIZORA

Poslednji od izuma Mikerevića i Kondića, pod radnim nazivom “kako lako doći do para”, je nalog da zakonski obavezne revizije poslovanja preduzeća koštaju najmanje 12.000 maraka. Država od svega toga nema puno vajde, posrnula privreda je izložena novom udaru nameta, a jedini dobitnici su mešetari iz Saveza računovođa i revizora RS. Prema novim propisima, koje je nedavno donio Savjet za računovodstvo i reviziju RS, sva preduzeća će do kraja godine morati da potpišu ugovore sa revizorskim kućama i plate usluge revizora, čija je propisana minimalna satnica 50 KM. Pravila dalje kažu da revizor mora da provede određen broj sati u pregledanju poslovnih knjiga određenog preduzeća, recimo 80 sati u u firmi najnižeg platnog reda, nakon čega će istom preduzeću ispostaviti fakturu na oko 4.000 maraka. Što je preduzeće veće, revizor u njemu mora duže da se zadrži, pa bi neke firme za reviziju trebalo da izdvoje i po nekoliko stotina hiljada maraka. Uz to, pravila revizorske službe dalje kažu da je preduzeće u kojem se vrši revizija dužno revizoru da plati smještaj, hranu i putne troškove. Još jedan od bosanskohercegovačkih apsurda!? Bosna i Hercegovina, međutim, sama po sebi nije zemlja apsurda, nego se takvima čine dobro osmišljene pljačke, garnirane najcrnjim nepotizmom, čiji su direktni izvršiocu ljudi u i oko vlasti. Poput ovog slučaja.

U poslednjem nacrtu Zakona o računovodstvu i reviziji (koji je kroz niz godina pretrpio nekoliko manjih izmjena i dopuna) bilo je predviđeno osnivanje Komore revizora, koja bi bila nezavisna organizacija sa zadatkom da nadzire rad revizorskih kuća, kako je to praksa i u zemljama u okruženju. Osim toga, Komora revizora trebalo je da edukuje revizora i izdaje certifikate revizorskim kućama. U tom slučaju, Savez računovođa i revizora RS izgubio bi monopolski položaj, zbog čega na scenu stupa Mikerević i lobira kod predsjednika Vlade Milorada Dodika da se odustane od osnivanje Komore. Vječiti trgovac Dodik sklapa nagodbu sa Mikerevićem i iz zakona izbacuje Komoru, a umjesto nje uvodi Odjeljenje pri Ministarstvu finansija, koje preuzima nadležnosti Komore. Zauzvrat, Dodik od Mikerevića traži da napusti Partiju demokratskog progresa (PDP), što ovaj i čini. Izbacivanjem Komore revizora iz zakona stvoreni su preduslovi da Ministarstvo finansija može direktno uticati na rad revizorskih kuća, pa i na same revizije. Novoformirano Odjeljenje formira Savjet za reviziju i računovodstvo, na čije čelo se imenuje Duško Šnjegota. On na tu funkciju dolazi direktno iz Saveza računovođa i revizora RS, po nalogu Dragana Mikerevića, dok član Savjeta postaje i Novak Kondić, koji je gensek Saveza računovođa i revizora RS.

Skandal je još veći s ozbirom na činjenicu da Kondić posjeduje vlastitu, “BL” revizorsku kuću, uz to u ime Saveza računovođa i revizora RS odobrava licence računovođama, a na Ekonomskom fakultetu, čije je dekan, predaje predmet reviziju. U kolu nepotizma je i Kondićev zet Stanko Stanić, koji je rektor banjalučkog Univerziteta, a njihova sestra/supruga Nevenka takođe je vlasnica revizorske kuće “EF”. Svoju revizorsku kuću ima i Mikerević, ali on je bio nešto mudriji, pa je registrovao u Brčkom, gđe Zakon o računovodstvu i reviziji RS nije na snazi. Kondić i Mikerević u branšu su ubacili i sinove, pa je Kondićev sin zaposlen u Agenciji za bankarstvo, a Mikerevićev sin predaje na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci.

MONOPOL SA KOZMETIČKIM PROMJENAMA

Savez računovođa i revizora RS je osnovan 1996. godine kao „profesionalna, neprofitna, nevladina organizacija", koja je trebalo da doprinese uzdizanju ovih profesija na viši nivo. Međutim, “neprofitna” organizacija veoma brzo se preobratila u profitnu, donoseći svojim čelnicima milionske zarade. Za vrijeme prvog premijerskog mandata Milorada Dodika, 1999. godine, tadašnji ministar finansija Novak Kondić parlamentu je predložio Zakona o računovodstvu RS, kojim se entitetske institucije bukvalno odriču nadležnosti u toj oblast i prenose ih na jednu nevladinu organizaciju. Nikome od poslanika tada nije zasmetalo što je ministar Kondić istovremeno i predsjednik skupštine Saveza računovođa i revizora RS niti je ko postavio pitanje sukoba interesa. Pomenutim Zakonom je između ostalog, bilo propisano da pravilnike o dodjeli licenci i certifikata licima koja se žele baviti računovodstvom ili revizijom donosi Savez računovođa i revizora RS. Tako je na jednu interesnu grupaciju prenesen dio zakonodavstva RS. U skladu sa ovim zakonom, Savez računovođa i revizora je, nedugo zatim, usvojio pravilnik kojim je propisan način sticanja certifikata za bavljenje ovom profesijom. Ustavni sud RS je 2000. godine donio rješenje kojim je prenošenje nadležnosti Narodne skupštine na Savez praktično proglašeno neustavnim, a dvije godine kasnije neustavnim je proglasio i više odluka i pravilnika koje je usvojio Savez. Vlast se mijenjala, Zakon o računovodstvu i reviziji RS doživljavao je kozmetičke promjene, ali njegova suština ostala je ista- Kondić i Mikerevići i dalje su imali monopol u tim oblastima, koji su masno naplaćivali, donoseći nove, još gore i rigoroznije propise za računovođe i revizore. Mikerević- Kondićev pravilnik tako propisuje da za svaku obnovu licence, onaj ko želi da se bavi računovodstvom mora da plati 250 maraka. Onaj ko želi licencu, domislili su Kondić i Mikerević, mora imati i 39 famoznih bodova propisanih njihovim pravilnikom. Bodovi se stiču obaveznim prisustvovanjem kongresima i simpozijumima koje organizuje Savez, mahom u banji Kardijal u Tesliću. Učešćem na simpozijumu dobije se osam, na seminarima od četiri do 14, dok se pretplatom na časopis Saveza, “Finrar”, osvaja čak devet bodova. Tiraž ovog časopisa je 3.500 primjeraka, a godišnja pretplata 292,50 maraka. Glavni i odgovorni urednik ovog najprofitabilnijeg lista na Balkanu je Dragan Mikerević, kome godišnje od prodaje časopisa ostaje gotovo milion maraka. Mikerević i Kondić su svoje nečasne poslove doveli do savršenstva. Njihov Savez izdaje licence za rad revizorskih kuća i revizora, a njihov Savjet za računovodstvo i reviziju vrši kontrolu revizorskih kuća.

(zurnal.info)

 

Po svemu sudeći dva federalna ministarstva više neće postojati nakon odluke Ustavnog suda Federacije o njihovoj neustavnosti. Osim toga, ova odluka bi u Parlamentu mogla pokrenuti ustavne promjene u Federacije i krizu oko raspodjele manjeg broja ministarskih fotelja

Federalna ministarstva kulture i sporta i obrazovanja i nauke morat će se ukinuti najkasnije za šest mjeseci jer su ove oblasti u isključivoj nadležnosti kantona. Tako glasi odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine donesena po zahtjevu Borjane Krišto, predsjednice Federacije. Ovim je broj federalnih ministarstava smanjen sa 16 na 14 pa će prije manji broj ministarskih mjesta nego briga za obrazovanjem i kulturom izazvati moguću krizu prije nego što vlast uopšte bude formirana. Federalnom parlamentu je ostavljen rok od šest mjeseci da pokuša pronaći drugo rješenje odnosno da pokuša nagovoriti kantone da svoje nadležnosti koje su imala ova ministarstva prenese na federalni nivo.

Odmah nakon donošenja ove odluke u javnosti su se pojavile špekulacije da bi odluka mogla značiti i poništavanje svih dosadašnjih odluka dva ministarstva. Predsjednica Ustavnog suda Kata Senjak objašnjava o čemu se zapravo radi.
- Odluke koje su donesene od strane ovih ministarstava ostaju na snazi, a sporne odredbe ovog zakona mogu se primjenjivati šest mjeseci poslije objavljivanja presude u Službenim novinama Federacije BiH – kaže Senjak.

 

Nejasni motivi

Krišto navodno nije imala vremena da razgovara o ovoj temi iako smo nekoliko puta pokušavali dobiti njen komentar. Zanimali su nas njeni razlozi za ovakav zahtjev, s obzirom da ova dva ministarstva postoje već godinama. Zanimljivo je da ni dosadašnji ministri Gavrilo Grahovac i Meliha Alić nisu imali pravo da narede kantonima kako da provode svoje kulturne i obrazovne politike. Kako nam je objasnila Alić, sve što su oni radili bila je koordinacija i uvezivanje kantonalnih ministarstva, i zbog toga joj, kako kaže, nije do kraja jasno zašto se pojavio zahtjev za ukidanjem ministarstava.
- Kantoni su uvijek imali nadležnost nad osnovnim, srednjim i visokim obrazovanjem i mi smo tu samo koordinirali – objašnjava Alić ali dodaje šta bi se izgubilo ukidanjem ministarstva: Prije svega bi se izgubilo na fondovima za nauku, na istraživanjima i strategijama za sve.

Iz Federalnog ministarstva za kulturu i sport kažu da još uvijek ne žele komentirati presudu jer je nisu zvanično dobili ali je njihov nezvanični stav da ova odluka suda ne mora značiti i ukidanje ministarstva već samo onih dijelova koji su sporni a ostavljanje ministarstvima nespornih nadležnosti. Takvi su recimo Fond za kienematografiju i zaštita kulturnog naslijeđa.

 

Manja bara, još više krokodila

Ni pobjednici na izborima SDP još uvijek nema zvaničan stav a njihov Savjet za ustavno-pravna pitanja će u narednih nekoliko dana analizirati ovu odluku. Damir Mašić, federalni poslanik i član SDP-a, smatra da bi ukidanje ministrstava bio korak nazad. On objašnjava da se SDP zalaže za obrazovanje, kulturu, sport i nauku na državnom nivou ali da bi sada bolje bilo prebaciti ove nadležnosti na federalni a ne spuštati ih na kantonalni nivo.
- Nije idealno ali bi bilo bolje – kaže Mašić čiji je zaključke da se promjenama Ustava nadležnosti nad obrazovanjem i kulturom dadnu Federaciji te ukidanje prakse dvije škole pod jednim krovom Parlament već ranije usvojio ali se ništa nije uradilo: Obrazovni sistem je jedan od najlošijih segmenata društva.

On nije želio “nagađati” šta bi mogli biti razlozi Borjane Krišto ili interesi HDZ-a u ovom slučaju, ali pretpostavlja da bi tome mogla biti kriva klima među federalnim poslanicima.
- Jedan od razloga bi mogao biti razvijanje klime u Parlamentu Federacije da se o ovim temama diskutuje i da se napokon uhvati u koštac sa ovim problemima – objašnjava Mašić.

Međutim, reklo bi se da je razlog prije novi način raspodjele ministarskih mjesta. Do sada je u Vladi Federacije osam mjesta pripadalo Bošnjacima, pet Hrvatima i tri predstavnicima srpskog naroda. Sa dva ministarska mjesta manje, HDZ se vjerovatno nada većem broju fotelja za hrvatske predstavnike ali nema sumnje da se rasprava u Parlamentu neće završiti samo na ustavnosti dva ministarstva. Prije nego što je i formirana, čini se da federalna Vlada već može predvidjeti svoju prvu krizu, i to onu ustavnu.

Ustavni sud do dana pisanja ovog teksta nije primio niti jedan drugi zahtjev za provjerom ustavnosti postojanja drugih federalnih ministarstava.

(zurnal.info)

Podatak da SIPA objavljuje na svojoj zvaničnoj web stranici imena operativaca koji sudjeluju u najsloženijim istragama u slučajevima organiziranog kriminala, terorizma, ratnih zločina..., ne samo da je šokantan nego predstavlja klasičan primjer ugrožavanja ustavno-pravnog poretka države i bezbjednost bh. obavještajaca