Vjerujem, da smo svi mi ukusni komadići nanizani na štapić našeg skeleta. Ukusni komadići duše, neki više, neki manje sočni. I da, dovršavajući ili gradeći sebe završimo u pogrešnoj pripremi.

Uz odobrenje izdavačke kuće Buybook objavljujemo dijelove nove knjige Geerta Maka "Velika očekivanja". U prvom nastavku Mak piše o usponu Vladimira Putina, od napuštanja Istočnog Berlina do prvog ulaska u Kremlj.

Nepunih osam decenija poslije, “nerazrušivo” bratstvo naroda, izboreno u krvi, zbog sitnih političkih interesa i prizemne materijalne koristi svakodnevno se razara.

Na muškarca, na krov, padaju kiše, tuče, snijeg, crijepove lomi vjetar, ali ga žena u temeljima podržava. Krov možemo popraviti, ali ženu iz temelja ne možemo iskopati.

I „građani“ i „patrioti“ izdali su svoje birače jer ispada da su ljudi glasajući za njih zapravo glasali za to da na svim razinama u vlasti bude HDZ. Dakle, posredno su svi ti ljudi, zahvaljujući svojim zastupnicima glasali za HDZ.

Gledajući film Beautiful Girls (1996): Znaš kako to ide s počecima? Kad se tek zaljubiš i ne možeš ni da jedeš, ne možeš da spavaš i samo jedan poziv je dovoljan za savršen dan. To je kao kad ugledaš zvijezdu padalicu. Ali, neizbježno, sve to nestaje. Utiša se. Zašto onda ne imati dva, tri ili više takvih početaka, prije nego se skrasiš u velikom nestanku.

Zbog podrške posljednjim odlukama Schmidtove administracije, sve je preko noći zaboravljeno. Isti oni kod kojih se u suzama trčalo po pomoć, od kojih se tražilo da se radikalno pa i sa vojnom silom uključe u rješavanje naših nesuglasica, sada su optuženi za miješanje u političke odnose.

Bezbroj gadosti sam se naslušao, svaka nova smanjivala mi je vjeru u državu. Sada je smanjena do te mjere da se plašim da mi se svaki novoizgrađeni objekt može srušiti na glavu.

Neprijatelj se postaje onog trenutka kada s političkim otpadom ili organizmom koji ih je izlučio ne dijeliš iste stavove jer stavove nemaš ni namjeru dijeliti s obzirom da ti je cilj razmišljati i, ako te misli posluže,  tumačiti što se zbiva barem samom sebi kako ne bi totalno prolupao i osnovao „Institut za euro dolarsku demokraciju“ čiji je cilj falsificirati stvarnost, prošlu i sadašnju a za to uzeti „pravi“ novac. 

Zoran je razmaknuo paravane u majčinoj sobi. Slaba je svjetlost sunca osvijetlila sobu u kojoj nije bilo trunke prašine da zapliva u zrakama. Toga nema u staračkim domovima, u staračkim sobama. Toga, čega u životu ima tako puno, prašine koja pleše na sunčevim zrakama. Džaba sve slike, i ćilimi, i paravani. 

Uz dozvolu izdavača Žurnal objavljuje dijelove knjige "Crno more" Neala Aschersona (Buybook Sarajevo). U ovoj knjizi Ascherson piše o uzbudljivoj istoriji zemalja oko Crnoga mora, komplikovanim odnosima između nacija i stalnoj žudnji za teritorijalnom prevlasti. Knjiga je danas aktuelnija nego ikada.

Dolazi zima i nikakva tehnička niti novoformirana vlada neće voditi računa o tome žive li narodi i građani u ugrijanim domovima. Nama samima je kuburiti s velikim problemima malog čovjeka. Malo kome će nacionalnost pomoći da ih riješi.

Mnogo nas je koji više ne ličimo na sebe i tako mnogo puta želimo biti dodirnuti, ali da niko nije fizički prisutan, da niko ne vidi kako izgledamo, da niko ne vidi kako igramo drugu ulogu, iako smo i dalje to isti mi, samo nam nije do dodira. Nije nam do fizičkog dodira, jer bi u nama dlan koji nas dotiče mogao osjetiti grč mišića, navalu krvi, naboranu kožu. Dodirujemo, zato, ekran.

Prošao je derbi i pokazao da se incidenti u Mostaru događaju jedino kada to treba političkim strukturama kako bi podebljali huškačku retoriku. Takvom retorikom razvalili su i sam izborni proces od kojeg su mnogi ionako odavno odustali. Što je, možda, njihov konačni cilj.

Ako se pitaš zašto je nešto poskupilo, sam sebi odgovoriš da se radi o božjem davanju, u ovom slučaju konkretno o oduzimanju. Ako se žališ što nema grijanja, odmah sebe ohrabriš nimalo olakšavajućom činjenicom da je svuda kriza. Ako nemaš posla, sam sebi u jastuk šapneš da će bit - akobogda. Ne možeš vratiti kredit – prošetaš prirodom i diviš se bojama jeseni.

Uz dozvolu izdavača Žurnal objavljuje dijelove knjige "Crno more" Neala Aschersona (Buybook Sarajevo). U ovoj knjizi Ascherson piše o uzbudljivoj istoriji zemalja oko Crnoga mora, komplikovanim odnosima između nacija i stalnoj žudnji za teritorijalnom prevlasti. Knjiga je danas aktuelnija nego ikada.

Ne mogu više gledati trenutnu poziciju, sumnjam da mogu zdravorazumski podnijeti još jedan njihov mandat – slušati Bakirove izmišljene ratne avanture, Sebijin cinizam u gucci patikama, Dodikove nacionalističke viceve, Komšićeve jalijaške ublehe, Čovićevo džeparoško muljanje, diplomatske napore u osvajanju nekretnina Bisere Turković, glumatanje Željke Cvijanović, budalesanje Fadila Novalića... 

Gledajući film Alphaville (1965): Kada razumiješ stvari, poželiš da je drugačije, da se možeš vratiti u blaženstvo nerazumijevanja i takav da nestaneš.

Sve rokove sam probila u svojoj glavi, a povampirene, fotošopirane glave s plakata ne poručuju, jer ne misle, niti da im je prošao rok, niti da je kasno za nove rokove. Jer oni žive u bezvremenu. Nisu prošla desetljeća, nije prošao ni rat ni poraće, ni ono prije rata nije prošlo, jer toka nema. Pakao, kažu, to je vječna zarobljenost u jednom nesretnom momentu.